Još uvijek nismo pronašli idealno društveno uređenje kojim bi svi ljudi bili zadovoljni. Pagani smatraju da je današnji oblik demokracije samo iluzija slobode. To potkrepljuju činjenicom da unatoč tome što ljudi samostalno izabiru vlast na izborima, na samu vlast puno više utječu drugi čimbenici koji su skriveni od očiju javnosti. Na primjer, rijetko koja politička opcija dobije više od jedne trećine ukupnih glasova na izborima, a od preostale dvije trećine, manji dio zaokružio je drugu opciju, dok najveći broj ljudi uopće nije izašao na izbore i time dao svima do znanja da među ponuđenim opcijama nema ikoga kome bi oni dali svoj glas.
Piše: Robi
kontrolauma.org
Dakle – demokracija je diktatura manjine.
Nadalje, tko odabire one koje se bira? Jesu li izabrani zaista oni najbolji za pojedine društveno odgovorne funkcije ili su oni tek predstavnici interesnih skupina koje nazivamo političkim strankama čije interese provode?
Interes ljudi i zajednice je u ovako postavljenom sustavu demokracije manje bitan, to je sustav koji doslovce legalizira pljačku i nasilje pod krinkom zakona. Nekakvim čudnim postupkom, uvriježenog naziva „demokratski izbori“ kojeg bez ikakve dvojbe možemo nazvati magijskim ritualom, jer kroz taj se ritual, prava koja nitko od ljudi NEMA, najednom stvore u rukama onih ljudi koji su izabrani nedugo po zatvaranju biračkih mjesta. Kako je moguće ikome prenijeti prava koja sami ne posjedujemo? To je moguće jedino u svijetu fikcije – ali ne i u stvarnosti.
Konkretno, ako se vodimo zlatnim pravilom, nitko od nas nema pravo nauditi drugom čovjeku. Ne smijemo mu nanijeti štetu. Kojom se to magijom stvorilo pravo da odabrani na izborima mogu pisati zakone primjenom kojih se ljudima izravno nanosi šteta? Pogađate – govorim o porezima i svim ostalim davanjima koje morate plaćati. Probajte ih ne platiti, i trenutno ćete biti suočeni s nasiljem nad vama i vašom imovinom kroz ovrhe, prekršajne i kaznene prijave, pa čak i prijetnje zatvorskim kaznama.
Država koja bi trebala biti administrativno-politička organizacija u službi ljudi i za ljude, pretvorena je u korporaciju, koja ima vlasnika (možemo samo nagađati tko je on ili oni, ali ne moramo nagađati koja je njezina glavna svrha: stvaranje profita i centraliziranje moći u rukama malog broja ljudi. Svedeni na fiktivne entitete, OSOBE, lišeni smo temeljnih ljudskih prava i sloboda koja su naša od trenutka rođenja, te su nam umjesto njih podmetnute privilegije i dužnost. Odakle ikome mogućnost da prirodna prava i slobode ograničava i da pod prijetnjom primjene nasilja provodi neprirodne zakone koje je sam napisao nije poznato, ali mora da je riječ o nekakvoj magiji, jer zdravorazumsko objašnjenje na to jednostavno pitanje ne postoji.
Dakle dobili smo privilegiju da glasujemo za nekoga, no u stvarnosti, da se glasovanjem/izborima išta može promijeniti, vjerojatno nikada ne bismo dobili takvu moć. To i nije istinska moć – već tek privid da je držimo u našim rukama. Dobili smo i dužnosti, koje moramo izvršavati pod danonoćnom prijetnjom represivnog aparata.
I gdje je tu čovjek? Nema ga. Ovakvo društveno uređenje negira izvornu prirodu čovjeka, jer ga svodi na stvar, ograničava ga na bezbrojne načine i stoga je u potpunosti protuprirodan, degenerativan i samodestruktivan.
Podjela svijeta na države, uspostavljanje granica i uvođenje kontrole putovnica paganistima je potpuno besmisleno i neprirodno. Zemlja nije nastala niti je stvorena političkim odlukama i podjelama te se ovakvim razgraničenjima ometa i prekida normalna ljudska komunikacija. I u davna vremena postojale su društvene zajednice koje su djelovale na pojedinom teritoriju, možemo ih nazvati i državama, ali nisu ni kom slučaju smatrali da posjeduju planetu. Pagani smatraju da država uopće ne bi bila potrebna kada bi ljudi živjeli po etičkim načelima. No ne misle svi pagani isto o državi, jedni je vide kao legaliziranu pljačku ljudi, drugi prihvaćaju državne institucije, dok se neki čak angažiraju unutar sustava ne bi li doprinijeli da svijet postane bolje mjesto. Pagani su u načelu legalisti, ali im više znače prirodni nego državni zakoni.
Pagani smatraju da je rat potpuno bolesno stanje društva i da je postojanje država jedan od uzroka kontinuirane destrukcije i odvojenosti prirode i čovjeka. Ratovi se temelje na lažima, pohlepi, neznanju, strahu, manipulaciji i neprijateljstvu, nasilju i drugom neetičnom ponašanju. Ne postoje sveti ratovi, ne postoje nacionalni interesi, ne postoji ugroženost nacije, niti bilo koji državni interes kojima bi se moglo opravdati nasilje, pljačka, teror, raseljavanje, uništavanje i ubijanje drugog čovjeka.
Svojim rođenjem čovjek dobije tri stvari, od kojih niti jednu nije sam odabrao, a koje ga oblikuju, programiraju i uvjetuju, gotovo cijeli životni vijek. Iako mu roditelji daju samo ime, država, odnosno njezini agenti, obiteljsko ime putem prijave u maticu rođenih/registar pretvore u PREZIME. Tako čovjek preko formulara mijenja svoju formu živog bića degradacijom u mrtvo slovo na papiru i postaje IME i PREZIME, odnosno OSOBA. Tome se dodaje i broj radi lakše evidencije i praćenja (OIB, ranije JMBG), da ne bi došlo do zabune u sistemu, jer neki ljudi mogu imati isto IME i PREZIME.
Time je čovjek zaveden u sistem.
Vlasnik te OSOBE (koja se označava IMENOM i PREZIMENOM te brojem) je država.
Na OSOBU se odmah zakače i druge stvari koje pomažu u daljnoj izgradnji željenog (za kontrolore sustava) identiteta: nacionalnost ili pripadnost određenoj etničkoj skupini koja obitava na nekom teritoriju. Politički gledano, dobiva se državljanstvo, odnosno obveza podaništva političkoj tvorevini koju nazivamo država. Treća stvar koja se dobiva ne vlastitim izborom je vjeroispovijest, prenešena vjera ili vjerovanja roditelja, koja se bezuvjetno prihvaća, baš kao i roditeljska ljubav – od najranijih dana. Ta se vjera ili vjerovanja uvijek baziraju na određenim religijskim dogmama, koja se ne propitkuju, jer postoje stoljećima i nametnuta su od vjerskih autoriteta, već se samo prihvaćaju, za što je potrebno jako mnogo vjere i nimalo kritičkog promišljanja – što ljude opet obilježava za gotovo čitav život. Time je zaokruženo tzv. Sveto trojstvo moći, odnosno tri poluge vlasti koje osiguravaju da nad čovjekom kontrolu ima država. Ime i prezime, nacionalnost i vjeroispovjest. Ako ste kojim slučajem pomislili da su crkva i država odvojene, pogledajte oko sebe i razmislite još jednom.
Kada se nekome predstavljate korištenjem dodijeljenog IMENA i PREZIMENA, u suštini dajete suglasnost da se na vas primjenjuju sva pravila i zakoni koje su njihovi pisci ikada napisali. A to u pravilu znači da im nešto morate platiti. Ipak – da ne bi sve bilo tako crno i da se baš ne osjećate potpuno iskorišteno, dali su vam i prava (privilegije). Možete glasovati, plaćati porez, pa čak i dobiti pravo vlasništva, odnosno korištenja imovine koja u stvarnosti uopće nije vaša – već njihova. Da nije njihova, biste li morali od njih tražiti vlasnički list?
Sve što je registrirano, dakle upisano u neki njihov registar, dobrovoljno ste predali njima i zato plaćate poreze, registracije, cestarine, naknade i sve ostale namete, jer se koristite njihovom imovinom. Dali su vam i pravo, ukoliko baš i niste previše zadovoljni svojom pozicijom, pa ih tražite više prava, pa evo kad već tražite, nešto će vam se i dati. Ili neće.
A tko traži prava?
Onaj koji ih nema.
Za pravni sistem vi ste neposlušni – jer ste se odrekli izvornog Stvoritelja i gledate u imaginarnu ljudsku tvorevinu, državu, kao u boga. Stoga, ste i neuki i nekompemetentni – ne znate tko ste i nesposobni ste brinuti se za sebe, vi ste insolventni – nemate ikakve imovine, morate raditi da biste preživjeli, vi ste delikvent – prijestupnik i kronični griješnik kojeg se stalno mora dovoditi u red. Sveli su vas na roba. Na stvar. To vam je dala vaša država – prodavši vam laž o miru, sigurnosti, pravdi, demokraciji i slobodi.
A kakvo gospodarstvo može biti u ovako uređenemo društvenoj zajednici? Gospodarstvo se temelji na pohlepi, strahu, škrtosti i mržnji. Na sve se gleda kroz novac i sve se može kupiti. Gospodarski rast je ultimativna maksima današnje ekonomije i nema veze s prirodom, jer priroda ne funkcionira na takav način.
Natjecateljski duh, neprestani rast i potrošački mentalitet nametnute su „vrijednosti“ koje vas drže zaokupiranima svakodnevnim preživljavanjem i kupovanjem stvari. To je za opstanak sustava nužno, jer ako biste kojim slučajem imali malo više slobodnog vremena, mogli biste početi razmišljati o smislu svega ovoga, o neprestanoj muci i borbi za navodno oskudne resurse, jer ako nećemo mi bude netko drugi… možda biste pogledali oko sebe i vidjeli da u prirodi vlada obilje i red i da se stvari u prirodi odvijaju drugačije. Čovjek koji se surađujući s prirodom osvještava, prestaje biti radilica koja je motivirana za još više rada i još više trošenja.
Takav se razvoj događaja upraviteljima sustava sigurno ne bi dopao i zato je sustav organiziran na način da morate neprestano raditi. Ako se malo nećkate – ponudit će vam kredit za veći stan, bolji auto, skupu odjeću ili egzotično ljetovanje. Uz to – teško ćete se usuditi ne raditi i ne plaćati rate kredita bankama.
Prema paganskoj filozofiji neprirodno je gomilanje dobara koja nam ne trebaju. Prirodno je iskoristi ono što vam u određenom trenutku treba, a potom otpustiti, podijeliti, ne zadržavati, omogućiti slobodno kretanje stvari, dobara i energije. Postoji li neki drugi model gospodarskog djelovanja osim neprestanog rasta? Osim toga, do kada rasti, imamo li održive resurse koji to mogu podržati? Što kad ih iskoristimo, devastiramo, potrošimo? Kada je dovoljno?
Ovako koncipirani sistem je neodrživ i neprirodan i pitanje je trenutka kada će se raspasti. Paganska alternativa Novom Svjetskom Poretku (popularno NWO – New World Order) je podizanje razine ženske energije (yin) u zajednici ljudi, povratak prirodnim zakonima, stvaranje energetske ravnoteže, raspodjele bogatstva, održivi razvoj temeljen na znanosti i etici koja mora biti u službi čovjeka i prirode.
Sastavni dio gospodarstva, često i dominantni, je novac. To su oni šareni papirići s brojevima i s likovima koji su obilježili povijest. Te iste papiriće, koji imaju zanemarivu vrijednost u odnosu na broj koji na sebi nose, koristimo kako bismo njima platili sve što nam je potrebno za život, a često i puno više nego što nam je potrebno. Novac nema svoj karakter, nije etički obojan, već mu taj karakter i svrhu daje onaj koji ga posjeduje. Što je u stvari novac? Na ovoj planeti postojimo samo mi, ljudi i priroda, sa svim biljnim i životinskim svijetom i mineralnim rasursima i svime što je naknadno stvoreno i proizvedeno. Dovoljno je da pogledamo oko sebe i vidjet ćemo da je sve što nas okružuje djelo ljudskih ruku. Netko je to zamislio, razradio, testirao i na kraju proizveo, koristeći prirodne resurse. Dakle, za svaku tu stvar, od kompjutora, cipela, čaše ili stola, netko je utrošio svoje vrijeme i uložio svoju energiju kako bi to proizveo. Posljedično, možemo reći da je novac vrijeme i energija čovjeka uložena u svaki pojedinačni proizvod, odnosno, drugim riječima, mi razmjenjujemo naše vrijeme i energiju, naše stvaralačke sposobnosti.
S obzirom da smo mi božanska bića, a naše stvaralaštvo izraz božanske prirode utjelovljene u biološkom tijelu, mi razmjenjujemo božansku stvaralačku energiju i po tome novac je i duhovna kategorija. Koliko god ova priča bila logična, nešto s njom ipak ne štima u stvarnom životu. Jer, ako sve crpimo iz božanskog izvora koji bi trebao biti neograničen i neiscrpan i dok je sve iz prirode besplatno, zašto onda mi ljudi ne uživamo u obilju plodova svojeg rada i kreativnosti?
Kažu da je svemir beskonačan, mnogi će se složiti da se isto može reći i za i ljudsku glupost i pohlepu. Ajmo malo o pohlepi i. Pojedinci su se u svojoj zamišljenoj svetoj misiji ovdje na zemlji, samoproglasili gospodarima te zemlje, te je počeli dijeliti svima koji su ih podržavali, uz naravno, „skromnu“ naknadu za novostečeno pravo i privilegije, te doživotnu obvezu obrane dobivenog od onih kojima je to pravo i privilegija uskraćena.
Time je ograničen pristup prirodnim resursima svima ostalima koji su od istih resursa živjeli, te se zbog novonastale situacije suočavaju s problemom vlastite egzistencije i preživljavanja. I tako su, za skromnu naknadu, prisiljeni prodavati svoje vrijeme, energiju i svoje stvaralačke sposobnosti za novog, samoproglašenog posjednika prirodnih i Bogom danih, besplatnih resursa cjelokupne planete.
Čovjek je doveden u ovisnu i zavisnu poziciju, jer mora raditi da bi preživio, uz mali ili nikakav utjecaj na nagradu koju dobija. Kako gladan čovjek i nije baš neki radnik, a zemlje nema da bi se prehranio, odlazi u gradove trbuhom za kruhom, te tako biva dodatno odvojen od prirodnih resursa. Kako bi povećali njegovu učinkovitost, daju mu malo životnih radosti i odobravaju mu kredit, odnosno posuđuju mu novac kako bi zadovoljio svoju životnu potrebu za krovom nad glavom, boljim krpicama i bogatijim stolom, da zadovolji potrebu za kretanjem i putovanjima i ostalim sjajnim i blještećim stvarima koje mu zapravo i ne trebaju, ali mu daju osjećaj važnosti.
Čovjek je dobio pravo vlasništva, ali to nije pravo gospodarenja, već samo korištenja, to nije njegovo, jer svu imovinu mora registrirati, vratiti posjedniku i za njeno korištenje opet plaćati „skromnu“ naknadu. Povrh vrijednosti koju je uzeo, čovjek mora vratiti i kamatu, odnosno naknadu za korištenje proizvoda koji se u bankarskom sektoru zove „novac“. Iznos kamate nikada nije stvoren, niti pušten u opticaj. Kredit je dug a kamata ga još povećava. Samo 3% novca u opticaju je cash, sve ostalo je kreditni, čitaj elektronički novac i sve je dug.
Kažu da smo svi zajedno na ovoj planeti dužni preko 72 bilijuna dolara. Bilijun je broj s 12 nula. Nismo samo dužni već smo i robovi tog duga, jer po svojoj prlilici nikada neće biti vraćen. Ako priroda sve daje besplatno, a mi sami smo kreativna i stvaralačka bića, nameće se logičko pitanje, a kome smo onda mi dužni?
Nametnuti koncepti države i gospodarstva u potpunoj su suprotnosti sa svim paganskim etičkim principima i načelima, protivni su čovjeku, prirodi i samom Stvoritelju. Protivni su životu. To je izrabljivački, robovlasnički koncept i svi koji u njemu sudjeluju i podržavaju ga svojim djelovanjem – čine zločin protiv čovjeka, čovječanstva i života.
Preuzeto sa: kontrolauma.org
