Novi svjetski poredak globalni je sustav rada u kojem žive i rade praktički svi ljudi na planetu Zemlji. Bilo da ste učiteljica, čistač, odvjetnik, liječnik, kazališni glumac, profesor, blagajnica u trgovačkom centru, radijski voditelj, i tako dalje, živite u tom globalnom sustavu rada. Karakter tog sustava rada je korporativna ekonomija.
Piše: Jeffrey Grupp
Tijekom prošlog desetljeća milijuni ljudi na planetu Zemlji počeli su raspravljati o novoj teoriji ekonomije koja, čini se, opisuje svijet daleko bolje od teorija ekonomije o kojima se prije razgovaralo, kao što su u cijelosti neempirijske teorije zvane demokracija, kapitalizam, komunizam i tako dalje. Ta teorija zove se novi svjetski poredak. Nedavno su korporativni masovni mediji diljem svijeta također počeli koristiti taj pojam za opisivanje smjera prema kojem se kreću svjetski društveni, politički i ekonomski trendovi. Međutim, čini se da taj pojam i nije tako nov budući da neki tvrde da potječe od Adolfa Hitlera koji je napisao knjigu pod naslovom vrlo sličnom izrazu “novi svjetski poredak”.
Novi svjetski poredak globalni je sustav rada u kojem žive i rade praktički svi ljudi na planetu Zemlji. Bilo da ste učiteljica, čistač, odvjetnik, liječnik, kazališni glumac, profesor, blagajnica u trgovačkom centru, radijski voditelj, i tako dalje, živite u tom globalnom sustavu rada. Karakter tog sustava rada je korporativna ekonomija.
NOVI SVJETSKI POREDAK: ekonomski sustav u kojem resurse i robe koje ljudi trebaju za svakodnevno preživljavanje ne proizvode ljudi koji ih koriste i konzumiraju nego je proizvodnja i nadzor nad tim proizvodima u rukama monopolističkih korporacija, od kojih pojedinci potrošači moraju kupovati resurse i robe, na temelju čega te monopolističke organizacije stvaraju golemi profit. Također, u tom sustavu korporacije prodaju resurse i proizvode koje su niske kvalitete i često neprikladni, a ljudi koji nemaju gotovo nikakvo znanje i vještine za proizvodnju za život nužnih proizvoda moraju većinu svog prosječnog radnog dana mukotrpno raditi za monopolističke korporacije.
(Napomena: izraz “novi svjetski poredak” je sinonim za koncept korporatizma odnosno korporativne ekonomije o kojem se sve više govori.)
Slijedom toga, ljudi nisu u mogućnosti živjeti duhovan život odnosno život u čijem je središtu obitelj, nisu u mogućnosti biti slobodni iz dana u dan i iz trenutka u trenutak odlučivati što će činiti sa svojim životom. To je značajka civilizacije: “civilizirani” ljudi u novom svjetskom poretku nemaju vlast nad svojim životima, što je upravo suprotno pred-civiliziranim ljudima koji su zbog velike količine samodostatnosti i vremena za dokolicu tu vlast imali (to je općepoznata stvar u antropologiji: primitivni ljudi su imali golemu količinu slobodnog vremena u usporedbi s, općenito gledano, civiliziranim ljudima). Morat ćete raditi da biste živjeli. Dok na to trošite najveći dio svog života morat ćete raditi na poslovima koji vam nisu po volji ni po vašem izboru (najčešće ćete morati prihvatiti ono što je dostupno), te nećete provoditi svoje vrijeme s obitelji ili ga trošiti na izravnu povezanost s Bogom, kao što su činili naši preci, američki Indijanci.
Novi svjetski poredak je sustav kojim upravlja mala skupina koju se obično naziva Iluminati, što je izvorno bio izraz sa značenjem “moć iza trona”. Mnogo je spekulacija o karakteru te skupine. Da bismo stekli slobodu kao ljudska rasa moramo poraziti Iluminate, što jednostavno znači da ljudi moraju naučiti živjeti u sustavu drukčijem od sustava novog svjetskog poretka koji su mu dali Iluminati.
No, kako pobijediti iluminate? Još više zbunjuje pitanje, a često ga postavljaju američki teoretičari zavjere, kako pobijediti novi svjetski poredak? Ta pitanja su zbunjujuća jer ljudi u Sjedinjenim Državama, na primjer, nikada nisu živjeli nikako drukčije nego isključivo u iluminatskom sustavu novog svjetskog poretka koji se često naziva i korporatokracija: to je civilizacija u kojoj građani žive u sklopu i pod kontrolom monopolističkih megakorporacija do te mjere da je to jedini život koji poznaju. Stvarnost koju im pruža korporatokracija jedina je koju poznaju. Civilizacija je protivna ljudskoj prirodi i stoga je život u njoj zatvor. Ljudi su stvoreni da žive u šumama i prirodnom okruženju, da imaju slobodnog vremena, da žive u zajednicama, da proizvode robe, da provode vrijeme s obitelji i bave se duhovnošću. Crnčenje u megakorporacijama dovodi do depresije, apatije, mentalne zbunjenosti, mentalne plitkoće, opsjednutosti nasiljem i drugim oblicima neljudskog ponašanja koja su značajka civilizacije i za koja je empirijski vidljivo da preplavljuju cijeli svijet.
Američki pokret teoretičara zavjere
U Sjedinjenim Državama prisutan je brzorastući pokret teoretičara zavjere koji postaje vrlo velik. Većina uključenih ljudi ne zna kako da se nose sa svojom problematičnom situacijom u kojoj su se našli u sustavu novog svjetskog poretka. Od tih milijuna ljudi u pokretu teoretičara zavjere u Sjedinjenim Državama iz nekog čudnog razloga gotovo svi smatraju da dobro poznaju svoju situaciju i različite aspekte teorije zavjere. Međutim, većina njih, budući da su početnici, zapravo ne zna gotovo ništa o pravim činjenicama povezanim s njihovim položajem.
Na primjer, većina teoretičara zavjere u Sjedinjenim Državama tvrde da su masovni mediji sredstvo za pranje mozga koje treba izbjegavati, no gotovo svi svoje informacije crpe iz masovnih medija, čak i informacije o zavjerama najčešće pronalaze u masovnim medijima. Drugi primjer, većina teoretičara zavjere u Sjedinjenim Državama smatraju da su Anton Lavey, heavy-metal glazba, Lady Gaga i tako dalje predstavnici sotonizma koji prakticiraju iluminati. No, to je posve pogrešno. Sotonizam iluminata je u stvari vrlo sofisticirana tema koju razumije tek nekolicina i u stvari se može dokazati da on formira temelj društva (mnogo sam istraživao tu temu koja je preširoka da bi se o njoj ovdje razgovaralo i preimenovao sam je u “mračna ekstaza”). Njegov cilj je da funkcionira poput neke vrste religije koja će se nametnuti cijelom svijetu. Njegove ključne ritualne svečanosti i elementi su: rat, pobačaj, nuklearno zračenje, fiziološko i mentalno rastrojstvo svjetskog stanovništva, uništavanje okoliša te različiti oblici sadomazohizma na različitim razinama društva. Čitatelj će primijetiti da većina tih stvari preplavljuje svijet; međutim, samo nekolicina shvaća kako i sami sudjeluju u ritualiziranom globalnom iluminatskom sotonizmu. Dakle, dok su teoretičari zavjere u Sjedinjenim Državama zauzeti lažnim sotonizmom Marilyna Mansona ili nekog filma strave i užasa koji trenutno igra diljem države, pravi sotonizam se na raznorazne načine uvlači u njihove živote a da to ni ne primjećuju. No, da se vratim na temu ovog dijela teksta, teorija zavjere u Sjedinjenim Državama sastoji se od skupine istraživača na bazičnoj razini koji pogrešno vjeruju da su na naprednoj razini poznavanja teme. Slijedom toga, Amerikanci u pokretu teorija zavjere većinu se vremena prepiru s drugim teoretičarima zavjere i ljute se na njih jer se ne slažu s njima u svakoj neznatnoj pojedinosti teoretiziranja o ekonomskom sustavu novog svjetskog poretka.
Čak je i voditelj jedne od najpoznatijih radijskih emisija o teorijama zavjere Alex Jones predstavnik takvog ponašanja. Na primjer, kao što je među američkim teoretičarima zavjere dobro poznato, Alex Jones je ustvrdio da su teoretičari zavjere koji sugeriraju da u napadima 11. rujna nije bilo putničkih zrakoplova, te da je njihova video-snimka lažirana (kao i cijeli napad 11. rujna), u stvari agenti CIA-e ili novog svjetskog poretka (agenti protuobavještajnog programa, engl. cointelpro). Drugim riječima, zagovornici teorije da nije bilo zrakoplova podvrgnuti su oštrim kritikama mnogih američkih teoretičara zavjere, a to je vrlo nezgodno budući da je teorija da u 11. rujnu nije bilo zrakoplova jedna od daleko najvažnijih teorija u teorijama zavjere (iz razloga koji su preopširni da bi ih se ovdje objašnjavalo). Osim toga, to je jedna od teorija o 11. rujna za koju postoji najviše dokaza budući da, uzmimo samo jedan primjer, NBC-eva televizijska snimka napada 11. rujna u trenutku kada drugi zrakoplov udara u Svjetski trgovački centar uopće ne prikazuje nikakav zrakoplov! Odbacivši te televizijske dokaze, Alex Jones potaknuo je rat u pokretu teoretičara zavjere između onih koji zagovaraju teoriju o 11. rujnu sa zrakoplovima i onih koji tvrde da nije bilo nikakvih zrakoplova. Znači, umjesto da se produktivno raspravlja i dolazi do novih spoznaja o sustavu novog svjetskog poretka i o tome kako da se oslobodimo njegovih okova, američki teoretičari zavjere posvećuju iznenađujuće mnogo vremena na međusobne sukobe.
Da sažmem dosadašnje glavne točke ovog članka: najvažniji zadatak teoretičara zavjere je da shvate kako živjeti odvojeno od sustava novog svjetskog poretka, čime bi pobijedili iluminate koji njime upravljaju. Međutim, oni se praktički nikada ne fokusiraju na taj projekt nego se uglavnom međusobno svađaju ili raspravljaju o neempirijskim pitanjima za koja su čuli na radiju.
Američki teoretičari zavjere fokusiraju se na neprovjerljiva, neempirijska pitanja
Pokret teoretičara zavjere u Sjedinjenim Državama stvorila je mješavina nekoliko prizora iz masovnih medija o napadima 11. rujna, atentatu na JFK-a, slijetanju na Mjesec, političarima koji lažu i nekoliko drugih stvari te najvećim dijelom neodmjerenih reakcija voditelja američkih najpopularnijih radijskih emisija o teorijama zavjere na 1).
Amerikanci u pokretu teorija zavjere mnogo vremena gube na međusobne svađe oko neprovjerljivih “činjenica” koje im je prenio njihov omiljeni radijski voditelj, a kada se te neprovjerljive “činjenice” o kojima su samo slušali ne slažu u pokretu teorija zavjere izbijaju ogromne svađe. Usred tog dramatičnog prepiranja između teoretičara zavjere u Sjedinjenim Državama prisutno je zapanjujuće malo produktivne rasprave bilo koje vrste o tome kako riješiti pitanje našeg ropstva u “zemaljskom zatvoru” (sustavu novog svjetskog poretka) u kojem živimo.
Što se tiče tih neprovjerljivih pitanja… Neprovjerljivo pitanje je nešto u što netko vjeruje, međutim ili nije ili ne može potvrditi da to postoji u stvarnosti. Jednostavnije rečeno, ne može spojiti teoriju sa stvarnošću. Količina pogrešaka (tj. neprovjerljivih pojedinosti i teorija) koje teoretičari zavjere čine je zapanjujuća. Upravo sam slušao vrlo poznatu radijsku emisiju o teorijama zavjere s temom nuklearne krize u Japanu. Gost u emisiji rekao je da je plutonij element kojega nema u prirodi i da dolazi isključivo iz laboratorija. Dakle, pretpostavljam da nitko tko ga je slušao nije znao, ili pretpostavio, da je potpuno u krivu i da je nedugo nakon što je 1940. plutonij prvi put proizveden u laboratoriju mala količina plutonija pronađena u prirodi. U ovom je primjeru ključno to da je pogreška prošla nezapaženo. To se možda čini nevažnim, međutim teoretičari zavjere su, kao i mainstreamovci, navikli na prihvaćanje neempirijskih tvrdnji i nepotvrđenih “činjenica”. Stoga se njihove pogreške gomilaju jedna povrh druge a konačni rezultat je to da njihove paradigme nisu ništa više od loših teorija stvarnosti.
Američki pokret teoretičara zavjere je orvelovski sustav
Kao što sam upravo natuknuo, konceptualiziranje stvarnosti u okvirima vrlo loših teorija također je upravo ono što mainstream kultura čini diljem svijeta (u sustavu civilizacije odnosno novog svjetskog poretka, ne u predcivilizacijskim kulturama) i o tome je govorio Orwell:
Partija je govorila da Oceanija nikad nije bila u savezu s Euroazijom. On, Winston Smith, zna da je Oceanija bila u savezu sa Euroazijom prije samo četiri godine. Ali gdje ta spoznaja postoji? Samo u njegovoj svijesti koja će u svakom slučaju za kratko vrijeme biti uništena. A ako svi prihvaćaju laž koju Partija nameće – ako svi zapisi govore istu priču – onda laž prelazi u povijest i postaje istina. Tko kontrolira prošlost, glasila je parola Partije, kontrolira budućnost; tko kontrolira sadašnjost, kontrolira prošlost.
Danju i noću televizijski ekran je tukao po ušima statističkim podacima koji su dokazivali da ljudi danas imaju više hrane, više odjeće, bolje kuće, bolju razonodu – da žive duže, da imaju kraće radno vrijeme, da su veći, zdraviji, jači, sretniji, inteligentniji, obrazovaniji nego ljudi koji su živjeli prije pedeset godina.
Dakle, moja je poanta da je kultura teorija zavjere jednaka mainstream kulturi: gomila ljudi koji odbacuju empirizam, vjeruju neprovjerljivim činjenicama i troše nezamislivo mnogo vremena i energije na neprestane međusobne svađe oko takozvanih “činjenica” u koje vjeruju. Stoga jedan još jezovitiji Orwellov citat iz romana 1984. vrijedi i za mainstreamovce i za teoretičare zavjere:
Kad nam se napokon predaš, to mora biti po tvojoj slobodnoj volji. Mi ne uništavamo heretika zato što nam se suprotstavlja; dokle god nam se suprotstavlja mi ga uopće ne uništavamo. Mi ga preobraćamo, zarobljavamo srž njegove svijesti, mi ga preoblikujemo. Mi sažimamo sve zlo i sve iluzije u njemu; pridobivamo ga za svoju stranu, i to ne naizgled, nego istinski – on postaje srcem i dušom naš.
Ironično je da je najvažnije pitanje o kojem bi američki teoretičari zavjere mogli raspravljati – kako da se oslobodimo sustava novog svjetskog poretka – istovremeno i pitanje o kojem vođe pokreta i njihovi sljedbenici najmanje raspravljaju.
Američki pokret teoretičara zavjere ne bavi se time kako da pobijedimo iluminate i novi svjetski poredak
Kada vođe teoretičara zavjere i predstave svoja “rješenja” za problem novog svjetskog poretka, a to čine rijetko, ona su često ne samo apsurdna i neizrađena nego su uglavnom i prilično humoristična. Na primjer, “vođe” u pokretu teoretičara zavjere često govore da je “rješenje” infiltrirati se u vladu tako da američki “narod” još jednom preuzme vlast kao što je to navodno bilo u posljednjoj četvrtini 18. stoljeća, te da tako imamo situaciju u kojoj “narod” kontrolira vladu i jest vlada. To “rješenje” je, iz više nego posve razvidnih razloga, jednostavno apsurdno ne-rješenje i, iskreno, prilično iznenađuje da mnogi vođe pokreta teoretičara zavjere u Sjedinjenim Državama forsiraju to ne-rješenje. Razlog tome je to što je u sadašnjem stanju Sjedinjenih Država nemoguće da dođe do značajnijeg ulaska širokih masa u američku vladu budući da američki narod ne kontrolira izborni sustav, kontroliraju ga tajne vladine sile koje upravljaju novim svjetskim poretkom! Staljin je rekao: “Ne zanima me tko će glasati, zanima me samo tko će brojati glasove.” Ne mogu se sjetiti nijednog od nedavnih genocidnih diktatora koji nisu, navodno, glasovima došli na vlast: Staljin, Hitler, Hussein, Obama, George Bush i tako dalje. S vremena na vrijeme čak i masovni mediji u Americi govore o apsurdnosti američkog izbornog sustava te prenose jasne primjere slučajeva u kojima su cijeli izbori bili očigledno sabotirani (najbolji primjer su predsjednički izbori Bush protiv Gorea 2000. godine, kada se manipuliralo glasovima iz Floride), međutim čak i ti predvodnici teorija zavjere (i njihovi sljedbenici) i dalje se drže te iluzije da je glasanje u Americi nešto što ima utjecaja.
Ali to je samo početak. Čak i da američki puk preuzme kontrolu nad glasanjem i da glasački sustav nekako nije korumpiran, to ne bi imalo utjecaja jer samo oni s najviše novca mogu kroz masovne medije steći potreban publicitet i promovirati se za javnu dužnost. Zato u Sjedinjenim Državama na položaje u vladi uvijek dolaze samo najbogatiji ili oni koji rade za najbogatije (konkretno, za korporacije). Kongres i druge grane američke vlade prepuni su korporativaca i njihovih predstavnika koji tamo provode dane jednostavno kreirajući politiku i zakone koji pogoduju megakorporacijama.
Čak da se taj problem nekako i izbjegne i da obični Amerikanci, koji nisu bogati, imaju mogućnost zasjesti na položaje u vladi u nekoj značajnijoj mjeri, to opet ne bi bilo važno jer bi lobisti svojim novcem ipak korumpirali svakog novog političara. Ne podcjenjujte činjenicu da se ljudi promijene kada se pred njih stavi dovoljna količina novca s kojom mogu učiniti sve ono o čemu su oduvijek sanjali kao i sve što mogu zamisliti. Pokret Tea Party u Sjedinjenim Državama reklamira se kao skupina političara koji su bliski običnom Amerikancu i koji rade za običnog Amerikanca. No, zašto onda Randa Paula, vođu takozvanog pokreta Tea Party, najviše zanima “uravnoteženi budžet”, o kojem političari u Sjedinjenim Državama govore već desetljećima? Jedna od prvih stvari na koje se Clinton usredotočio nakon što je početkom 1990-ih postao predsjednik je “uravnoteženi budžet”, i sada se Rand Paul, navodni revolucionar, kojega otvoreno podupire Rush Limbaugh, također fokusira na to kao na svoj glavni projekt.
Postoji mnoštvo drugih problema s tom idejom da Amerikanci mogu ući u svoju vladu, međutim preskočit ću ih jer je važno shvatiti da nijedan od tih problema nije ni bitan! Naime, vlada Sjedinjenih Država ne upravlja ovom zemljom: oni u stvari nisu vlada, prava vlast je u rukama skupina koje su pod kontrolom novog svjetskog poretka (UN, Svjetska trgovinska organizacija, Svjetska zdravstvena organizacija, Vijeće za vanjske poslove, Svjetska banka i tako dalje) i iluminata. Dakle, što bi se promijenilo kada bi američki narod ušao u marionetsku vladu (Kongres, Uprava za hranu i lijekove itd.)? Ta marionetska vlada, vidljiva vlada Sjedinjenih Država, samo je pijun kojeg su moćni “trustovi mozgova” i lobisti kupili i platili (a ako se ne slažete s njima, izbacit će vas iz sustava, na ovaj ili onaj način) da provode naloge megakorporacija koje su u konačnici produkt i oruđe iluminata (vidi moju knjigu KORPORATIZAM za cjelovitu raspravu o važnoj temi nedostatka moći običnih Amerikanaca).
Uviđate li apsurdnost i komičnu prirodu tog ne-rješenja u obliku infiltracije vlade koje zagovaraju mnogi voditelji najvećih američkih radijskih emisija o teorijama zavjere? U stvari, sva njihova “rješenja” su ne-rješenja, manje rješenja a više komična ludost.
Neki na radiju Militia u Americi su zagovarali ideju da se trebamo izravno zaratiti s elementima kontrole u sustavu novog svjetskog poretka i boriti se s njima (no u stvari se fokusiraju na vrlo niske razine sustava, kao što je američka vojska). Različiti oblici te “napadačke” ideje rašireni su u čitavoj kulturi teorija zavjere u Americi. To bi “rješenje” u stvari moglo, ovisno o tome kako ga se izvede, dovesti u određenoj mjeri do poraza svjetskih vojski kojima su iluminati naselili svoje zemlje. Međutim, moglo bi dovesti i do nezamislivih patnji i krvoprolića, s više razaranja i smrti nego u ijednom ratu koji se dosada vodio. Doista, čini se da bi takav rat, kao što sam empirijski dokazao, u stvari koristio iluminatskim gospodarima! To sam istaknuo u svom nedavnom članku za Nexus pod naslovom ZAVRŠNI SPIN NOVOG SVJETSKOG PORETKA. Čak i kada bi ljudi diljem svijeta nekako mogli zaratiti s novim svjetskim poretkom i uništiti njegove strukture kontrole uz malo žrtava to ne bi bilo važno i bilo bi kratkoročno jer bi Amerikanci brzo ponovno pali pod iluminatsku kontrolu, jednako kao što se to dogodilo nakon 1776. godine (iako tada to nije ni bio pokret za slobodu).
Ignoriranje novog svjetskog poretka (i iluminata)
Postoji samo jedno rješenje koje funkcionira: Ignoriranje sustava novog svjetskog poretka (odnosno, ono što se često naziva građanski neposluh ili odbijanje suradnje). No, ta ideja odbijanja suradnje propast će ako se ne provede do kraja. Osim toga, samo nekolicina ljudi u pokretu teoretičara zavjere su promislili o tome što to točno znači i u američkoj kulturi teorija zavjere o tome se ne vode praktički nikakve rasprave. Ono što ću ja predstaviti u stvari nije građanski neposluh (građanski neposluh je samo dio toga), i stoga ja to nazivam thoreauovska samodostatnost, a o tome će biti riječi u ostatku ovog članka. Prošli pokušaji odbijanja suradnje odnosno građanskog neposluha su propali. Indijci u Indiji nisu slobodni i njihovu vladu vode stranci, crnci u Sjedinjenim Državama također nisu slobodni (Martin Luther King ih je samo djelomično oslobodio ropstva). Dakle, kada neki od glasovitih američkih voditelja radijskih emisija o teorijama zavjere predloži to kao moguće rješenje naše situacije oni jednostavno predlažu model za ostvarivanje slobode koji nikada nije ostvario slobodu, model koji uvijek podbaci. Kao što sam već rekao, veliki američki voditelji radijskih emisija o teorijama zavjere iz nekog razloga (to je doista bizarno) nikada ne govore o tome kako uspješno provesti građanski neposluh odnosno odbijanje suradnje. Osim toga, kada se to rješenje rijetko i spominje (nikada ga se ne analizira, nego ga se samo usput spomene), obično se o njemu govori kao o nekoj vrsti gandijevskog pokreta. Ta ideja nikada se ne razrađuje i samo je se prenosi američkim teoretičarima zavjere koji nemaju pojma što ona točno znači. Brzo će reći: “Trebamo revoluciju kakvu je pokrenuo Gandhi, u kojoj ćemo iskazivati građanski neposluh i nećemo surađivati s njima i njihovim sustavom” i zatim se o toj temi više ne govori.
Taj nedostatak potpune analize tog ključnog pitanja veliki je problem jer:
Gandhijeva revolucija je, sada tako smatram, sasvim očigledno bila unaprijed planirana iluminatska operacija, a ne prava revolucija (iz razloga što je Gandhi prakticirao nenasilje te je od svih svojih sljedbenika zahtijevao nenasilje – praktički od cijele Indije – i ako bi bilo slučajeva nasilja Gandhi bi jednostavno opozvao čitav pokret. Prema tome, postavlja se pitanje, ako su Britanci doista željeli da se revolucija okonča, zašto nisu samo platili nekom Indijcu da se jedne večeri počne busati u prsa u ime indijske revolucije, tako privuče pozornost medija i zatim upuca ili izbode britanskog vojnika i revolucija bi bila otkazana? Odgovor: zato što oni nisu htjeli da bude opozvana. Svrha revolucije je bila da potpomogne njihovu kontrolu nad zemljom. Britanci su i dalje prisutni u Indiji, tako da je ta taktika očito bila uspješna.)
Ideja thoreauovske samodostatnosti je vrlo, vrlo komplicirana,
Ideja thoreauovske samodostatnosti je pravo rješenje i mora je se uzeti potpuno ozbiljno i proučiti prije nego što je se počne provoditi u bilo kojoj mjeri,
Ideja thoreauovske samodostatnosti je zapravo vrlo opasna, nije jednostavna,
Thoreauovska samodostatnost jedina se može provesti na jedan vrlo oprezan način, o čemu većina američkih teoretičara zavjere nije nikada razmišljala,
(Ovo je najvažnija točka). Ako se rješenje thoreauovske samodostatnosti ikada provede u djelo Amerikanci bi se iznenada našli u neiluminatskom sustavu do neke mjere, i stoga bi živjeli bez njihovih korporacija, obrazovnog sustava, infiltriranih crkava i drugih aspekata robovskog života; kako bi u takvoj situaciji Amerikanci vodili prehrambeni sustav, tekstilnu industriju, sigurnosni sustav, zdravstvo i tako dalje budući da su do sada u životu to činili isključivo u kontekstu novog svjetskog poretka?
Ovdje ću iznijeti neke osnovne stvari i probleme u provedbi tog rješenja u praksu.
Thoreauovska samodostatnost mogla bi biti jača od iluminatskog napada na samodostatne ljude
Na prvi problem koji ću ovdje spomenuti ukazao mi je Ed Walker s radija BlackHelicopterRadio.com. Naime, odbijemo li suradnju i ako istovremeno dovoljni broj građana ne bude prakticirao thoreauovsku samodostatnost na način koji ću niže opisati, vojske novog svjetskog poretka iz cijelog svijeta izvršit će golemo nasilje nad thoreauovskim neposlušnicima. To je izvrsno uočen i vrlo ozbiljan problem: da dovoljan broj ljudi u svijetu počne provoditi thoreauovsku samodostatnost, do točke da se iluminatski sustav poljulja na način koji iluminati nisu imali u planu, nema razloga vjerovati da u takvoj izvanrednoj situaciji takva thoreauovska samodostatnost ne bi bila napadnuta konvencionalnim vojskama, kemijskim oružjem, vojskama robota i različitim ultra-naprednim iluminatskim tehnologijama za koje se još ne zna da postoje.
To bi se lako moglo dogoditi i svatko spreman na thoreauovsku revoluciju možda bi trebao biti spreman umrijeti – alternativa je život u robovskom sustavu novog svjetskog poretka. Ipak, to je diskutabilno, jer sustav novog svjetskog poretka već napada i ubija ljude diljem svijeta! Dakle, bilo da promijenite svoj život pokušavajući prakticirati thoreauovsku samodostatnost ili da ostanete živjeti u novom svjetskom poretku, u oba ste slučaja pod napadom. U sustavu novog svjetskog poretka, kao što sam opširno opisao u svojoj knjizi KORPORATIZAM, ljude se izlaže zračenju, čini bolesnima, gura u rat, truje vodom, hranom, suvremenom medicinom i chemtrailovima, a to je samo početak. Drugim riječima, ostanete li tu gdje jeste svejedno ste pod napadom. Pokušate li se uključiti u model thoreauovske samodostatnosti možda ćete biti izloženi napadima na spomenute načine, no to je zapravo malo vjerojatno. Iluminatske snage ne koriste često takve napade vojnim snagama i supertajnim iluminatskim oružjima. Kao što sam maloprije spomenuo, da bi izazvali smrt obično koriste mnogo vidljivije taktike: medicinu, hranu, ratove, pobačaj i tako dalje. Nadalje, masovna ubojstva od strane sustava novog svjetskog poretka nisu tako česta i obično se događaju u sklopu slabo poznatog obrednog sustava crne magije koji zahtijeva posebno tempiranje u skladu s numerološkim kodiranjem vremena koje koriste iluminati. Znači, da se građani svijeta počnu uključivati u thoreauovsku samodostatnost, ako nije vrijeme za iluminatska masovna ubojstva, možda se nešto slično neće ni dogoditi ako ne ide u prilog kozmičkom planu iluminata. Taj problem napada od sustava novog svjetskog poretka možda, zbog nekoliko razloga, nije tako strašan kao što se na prvi pogled čini i možda do njega uopće neće doći.
Kratak uvod u thoreauovsku samodostatnost
Razmotrimo sada kako bi izgledao sustav bez novog svjetskog poretka, sustav thoreauovske samodostatnosti…
Istražimo detaljnije što znači izraz “odbijanje suradnje” u kontekstu naprednije ideje thoreauovske samodostatnosti. Kako ne bismo previše komplicirali u ovom uvodnom eseju o thoreauovskoj samodostatnosti, postoji jedno načelo koje najbolje objašnjava thoreauovsku samodostatnost:
Odbijanje suradnje sa sustavom novog svjetskog poretka i stoga s njegovim iluminatskim vođama ne znači da samo živite svoj civilizirani život (to jest, svoj život u radnom sustavu novog svjetskog poretka, jer to je pravo značenje riječi “civilizacija”) i ne obraćate pozornost na novi svjetski poredak ili iluminate. Umjesto toga, moramo ignorirati novi svjetski poredak i ne surađivati s iluminatima kroz život koji obuhvaća neka od načela koje su u svojim životima imali američki Indijanci, ali na višoj razini materijalne tehnologije od one koju su Indijanci obično koristili.
Razlog tome je taj što ljudi poznaju samo život unutar sustava novog svjetskog poretka: on im jamči hranu, vodu, odjeću, stan, njihov koncept o samima sebi, njihovu vjeru… Sve! Ne možemo, dakle, samo odbijati suradnju neko kratko vrijeme i zatim se vratiti sustavu novog svjetskog poretka. Moramo ga napustiti zauvijek. No, to znači da moramo živjeti izvan jedinog sustava koji smo ikada poznavali, što opet znači da moramo uspostaviti novi ekonomski sustav koji će jamčiti da ljudi u njemu budu slobodni i da se unutar njega ne može ponovno uvesti ekonomski sustav novog svjetskog poretka.
Ekonomski sustav novog svjetskog poretka koji su uspostavili iluminati zasniva se na tome da obični građani svijeta ne proizvode robe te da ih ne kupuju i ne prodaju izravno jedni drugima. Drugim riječima, sustav koji eliminira te stvari je sustav koji će uništiti sustav novog svjetskog poretka. Jedini sustav koji to može je lokalizirana ekonomija u kojoj ljudi prodaju robu izravno jedni drugima i kupuju je izravno jedni od drugih: osoba proizvede jedan ili dva proizvoda i zatim ih proda samo ljudima koji žive u njihovoj blizini i koje poznaju, ili ih razmjeni s njima. To je vrlo važan aspekt koji sustav drži pod kontrolom običnih ljudi i jamči da nema posrednika između kupca i prodavača (tu iluminatski sustav profitira i ima kontrolu; ubace se između proizvođača i kupca, uzmu gotovo svu zaradu u transakciji i kontroliraju čitavu transakciju). U takvom sustavu možemo imati i tehnološke proizvode, dok god ih proizvodimo. Na primjer, Henry Ford bio je pojedinačna osoba koja je proizvela automobil od konoplje! Obično se smatra da je automobil nešto previše složeno da ga napravi jedna osoba, međutim Henry Ford ne samo da je to učinio nego ga je štoviše napravio od konoplje, proizvoda koji svatko može besplatno uzgajati i upotrijebiti ga za izradu gotovo svakog proizvoda koji pronalazimo u našoj civilizaciji.
U takvom sustavu su ekonomija, robe, proizvodnja, resursi i, u konačnici, svakodnevno preživljavanje, u rukama pojedinca. U takvom je sustavu nemoguće da jedna skupina kontrolira kupnju, proizvodnu i prodaju, pa je stoga nemoguće da ijedna druga skupina osim pojedinca preuzme kontrolu nad njegovim vlastitim životom. Kada imate sve proizvode koji su vam potrebni nema potrebe da tražite više. Korporatizirani građani svijeta navikli su kupovati više nego što im je potrebno kao i kupovati ono što ne trebaju. Dakle, da bi thoreauovska samodostatnost započela skupina ljudi koja će provoditi thoreauovsku samodostatnost morat će usvojiti drugačiju ideologiju o potrebama i resursima, ideologiju koja se razlikuje od one koju trenutno iskazuju ljudi svijeta. Kao što smo vidjeli kod primitivnih ljudi, takva je ideologija itekako postojala u ljudima. Tvrditi, dakle, da je to nerealna ili utopijska ideja koju ljudi širom svijeta neće moći prihvatiti je netočna, neempirijska tvrdnja.
Život thoreauovske samodostatnosti, koji slijedi iz ekonomskog sustava iz prošlog odlomka, život je u kojem bi ljudi imali na raspolaganju mnogo više vremena za dokolicu (kao i primitivni ljudi, koji su u određenoj mjeri prakticirali thoreauovsku samodostatnost), u kojem bi imali mnogo više vremena za obitelj te za filozofski ili znanstveni rad. Teško je zamisliti kakav bi to život bio, no određeni uvid u to kakav će biti možete steći promatrajući primitivna plemena širom svijeta koja provode thoreauovsku samodostatnost na niskoj tehnološkoj razini (osobno mislim da će thoreauovska samodostatnost postati svjetsko društvo koje će biti mnogo više tehnološko nego trenutna civilizacija novog svjetskog poretka).
Preuzeto sa: nexus-svjetlost.com
