-
Da li su škole ustvari dječji zatvori?
Da je obrazovni sustav u permanentnoj krizi nije novost. S vremena na vrijeme čuju se i primjedbe da školovanje kakvo poznajemo djecu zapravo zatupljuje, čineći od njih potrošnu robu za funkcioniranje sustava, reprodukcijski materijal za novu generaciju poslušnika, ropsku masu mediokriteta koji se neće znati organizirati i pobuniti. Neki će čak ustvrditi da institucionalizirano obrazovanje ne pridonosi istinskom obrazovanju ljudskog bića, osobe, nego da isto ustvari priječi.
-
Sve se to, barem u svjetlu istraživanje koje je proveo Kyung Hee Kim, pokazuje istinom.
- Kyung Hee Kim, profesor odgoja i obrazovanja na Koledžu William and Mary u Virginiji otkrio je „drastičan“ pad kreativnosti što su učenici dulje bili uključeni u školski sustav. „Djeca su manje izražavala emocije, imala manje energije, postala su manje pričljiva, manje sklona verbalnoj ekspresiji, slabijeg humora i mašte, manje nekonvencionalna, manje živahna i strastvena, oslabljene sposobnosti percepcije, smanjenih sposobnosti povezivanja naizgled nebitnih stvari, manje sposobnosti sintetiziranja, preispitivanja, te manje sklona promatranju stvari iz drukčijeg ugla.“
-
“Obrazovni sustav je namjerno projektiran da bi proizvodio prosječne umove, onesposobio unutarnji život, uskratio učenicima znatnije sposobnosti vođenja i jamčio poslušne i necjelovite građane – sve da bi se narod učinilo ’upravljivim’”.
-
VIDEO: Škole su dječji zatvori
.Što nam je činiti? Ako “škola uči djecu da budu zaposlenici i potrošači, vlastitu djecu poučite da budu vođe i avanturisti. Škola uči djecu da refleksno slušaju; vlastitu djecu podučite da razmišljaju kritički i neovisno… pomozite da razviju unutarnji život da im nikad ne bude dosadno”.
Ponovo ću spomenuti školu slobode u Summerhillu koju je 1921.g. osnovao britanski pedagog i dječji psiholog Alexander Sutherland Neill… Ta škola primjer je drugačijeg (po meni zdravog) načina obrazovanja… Škola koja to nije… Škola u kojoj nema prisile, u kojoj se od učenika NE TRAŽI NIŠTA, osim da poštuju tuđu slobodu… To je jedino pravilo u toj školi – SLOBODA – koja ne znači odsustvo pravila, već znači pravilo koje glasi: – tuđa sloboda je moja sloboda. Učenici sami upravljaju školom putem samoupravne skupštine. Glas najmlađeg djeteta vrijedi isto kao i glas nastavnika. Djeca sama biraju da li, i koju nastavu žele polaziti. Među onima koji polaze nastavu ne treba uvoditi nikakav red jer oni sami uspostavljaju red ostvarujući svoju želju (neće sami sebi ometati nastavu koju žele).
Oni koji ne žele polaziti nikakvu nastavu to i čine, a pritom ne ometaju polaznike nastave, jer poštuju njihovu slobodu kao što se i njima poštuje njihova. Na kraju ipak gotovo svi učenici polaze nastavu (jer to sami žele) i završavaju školu kao zdrava djeca koja su uistinu naučila ono što su htjela, odnosno ono što će im stvarno trebati u životu. Škola slobode u Summerhillu postoji i danas i funkcionira besprijekorno. Škole takvog tipa naš sustav ne prihvaća jer one ne odgajaju podanike, već slobodoumne ljude, a hijerarhijsko-eksploatacijski sustav bez podanika ne može opstati. Neću ulaziti u detalje načina funkcioniranja škole slobode već preporučam Neillovu knjigu «Summerhill»…
VIDEO: Koja je tajna uspješnog školovanja
.
Sir Kenneth Robinson, edukator i savjetnik za obrazovanje i umjetnost te česti govornik na TED konferencijama čije su prezentacije pogledane više od 28 milijuna puta, ističe kako je uspješno upravljanje školstvom pitanje stvaranja ozračja korisnosti umjesto zapovijedanja i kontrole.
Prezentaciju Sir Kenneth Robinsona pod nazivom “Škole ubijaju kreativnost” možete pogledati u nastavku.
.
One koji su ovu temu spremni istražiti dublje, preporučujemo i dokumentarac “Izbačen: Inteligencija nije dozvoljena”. Film govori o potiskivanju akademskih sloboda i nametanju jednoumlja od strane vodećih figura u znanstvenom svijetu.
Škole su danas centri za uvježbavanje navika i stavova koje korporativno društvo traži
