U doba beskrajnih informacija i medijskog šuma, istina se više ne skriva grubom cenzurom. Nema više zabrana, nema spaljivanja knjiga — sada se sve dopušta, ali ništa se ne naglašava. Najmoćniji oblik kontrole postao je – *ne pridavanje značaja*.
Ono što se ne spominje, u svijesti većine ljudi – ne postoji.
Današnji sustav ne upravlja samo mišljenjem, nego i samim *okvirom pažnje*. U njemu se odlučuje ne toliko što ćeš misliti, nego *o čemu ćeš misliti*. Napad na neku temu može probuditi interes i stvoriti sumnju, ali ignoriranje ubija svaku mogućnost da se ona uopće pojavi u javnoj svijesti. Zato se najvažnije stvari ne napadaju – već se prešućuju. Nema emisija, nema rasprava, nema članaka – samo tišina. A čovjek naviknut na buku informacija, tišinu tumači kao znak nebitnosti.
Tako sustav ne mora braniti svoje laži – dovoljno je da umanji vrijednost istine. U pozadini toga djeluje jednostavan energetski zakon: **gdje ide pažnja, tamo ide i energija.**
Ako uspiješ odvratiti pažnju, zadržao si kontrolu nad energijom društva. Zato ono što se najviše ignorira često predstavlja upravo ono što bi moglo probuditi svijest i promijeniti smjer.
No, postoji i zamka: nije svaka ignorirana tema nužno istinita. Sustav ponekad pušta i *lažne “zabranjene istine”*, kako bi testirao, obilježio ili zbunio one koji traže dublje značenje. Zato je ključno razviti sposobnost razlikovanja – ne vjerovati zato što je nešto ignorirano, nego istraživati *zašto* je ignorirano.
Taktika tišine možda je suptilna, ali je iznimno učinkovita. Istinu nije potrebno uništiti – dovoljno ju je učiniti nevidljivom. Zato današnji čin otpora počinje jednostavno: usmjeri pažnju tamo gdje ju sustav uporno ne želi. Jer prava sloboda ne počinje u glasu koji govori – nego u onome koji odluči *slušati ono što drugi prešućuju*.
U nastavku donosimo 10 tema koje su u hrvatskom i europskom kontekstu najčešće ignorirane, potiskivane ili im se sustavno ne pridaje stvarni značaj, bilo od strane medija, politike, oporbe ili struke, iako izravno oblikuju budućnost društva.
1. Digitalni identitet i centralna digitalna valuta (CBDC)
To je temelj nove infrastrukture kontrole, no o tome se gotovo uopće ne raspravlja u javnosti.Službeni narativ govori o “sigurnosti i praktičnosti”, ali šuti o mogućnosti *uvjetovanog pristupa novcu i pravima* putem digitalnog ID-a.To je možda **najvažnija prešućena tema desetljeća**.
2. Tokenizacija imovine i prelazak na “digitalno vlasništvo”
Dok javnost raspravlja o cijenama i plaćama, u pozadini se odvija prelazak na model u kojem *ne posjeduješ ništa fizički*, nego *imaš pristup* tokeniziranoj imovini (stan, auto, zemlja, pa i tvoj identitet).Službeni izraz: “efficiency through blockchain”.Stvarna posljedica: **ukidanje privatnog vlasništva** kroz digitalne uvjete korištenja.
3. Sustavno praćenje kroz “zelenu tranziciju”
Pod krinkom borbe protiv klimatskih promjena uvodi se *sustav mjerenja osobnog ugljičnog otiska* i potrošnje energije.U budućem sustavu, “održivo ponašanje” bit će mjerljivo i – nagrađivano ili kažnjavano.To više nije ekologija, nego **ekološki nadzor**.
4. Internet tijela (IoB) i spajanje čovjeka s mrežom
Ovo je možda najšire ignorirana tema.IoB uključuje medicinske implantate, digitalne tetovaže, biometrijske senzore, pa i neuro-sučelja.Dok se promovira kao “zdravstveni napredak”, šuti se o tome tko će imati pristup tim podacima i mogućnost kontrole tijela izvana.To je **korak prema digitalnom ropstvu tijela**.
5. Automatizirana cenzura i algoritamsko oblikovanje stvarnosti
Sve veći dio javne rasprave danas prolazi kroz algoritme koji odlučuju što ćeš vidjeti.Nema potrebe za zabranama — algoritmi jednostavno “zakopaju” teme i ljude koji ne odgovaraju narativu.To je **tiha cenzura kroz nevidljivi filter pažnje**.
6. Privatizacija podataka i prelazak državne funkcije na korporacije
Digitalna infrastruktura (ID sustavi, zdravstveni podaci, pametne mreže) sve se više vodi kroz partnerstva s korporacijama poput Microsofta, Amazona, Googlea, Mastercarda, Worldcoin-a.O tome se javno ne raspravlja, iako znači **gubitak suvereniteta države nad vlastitim građanima**.
7. Psihološki rat kroz informacije (InfoOps)
Mediji i društvene mreže više nisu izvor informacija, nego *instrument oblikovanja percepcije*.To nije teorija – to je strategija svake veće sile (vidljivo i u NATO dokumentima).Cilj nije da vjeruješ “pravoj strani”, nego da **ne znaš kome više vjerovati** – jer zbunjen čovjek ne djeluje.
8. Umjetna inteligencija kao alat političke i društvene kontrole
AI se prikazuje kao “pomoćni alat”, ali stvarna moć leži u **prediktivnim sustavima odlučivanja** – tko dobiva kredit, posao, slobodu kretanja.AI time postaje novi birokrat – *bez odgovornosti, ali s moći nad tvojim životom*.
9. Nestanak fizičke stvarnosti kroz “pametne gradove”
Pametni gradovi nisu samo senzori i kamere – to je sustav potpune digitalne integracije života: kretanja, energije, kupovine, zdravlja.Izvana: udobnost i učinkovitost.Iznutra: **potpuna ovisnost o mreži**.Ako mreža odluči da nešto “nije odobreno” – nemaš pristup.
10. Dehumanizacija kroz ubrzanu digitalizaciju svega
Najdublja razina ignoriranja: gubitak čovjeka kao duhovnog bića.Sustav ne spominje dušu, savjest, smisao, jer ih ne može mjeriti ni monetizirati.Zato se o njima šuti.
A upravo tu leži **snaga koja se sustav najviše boji** – jer ju ne može kontrolirati.
OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.
