Istina: relativna ili apsolutna?

Piše: Eckhart Tolle   

S onu stranu carstva jednostavnih činjenica koje se mogu dokazati, sigurnost da sam »ja u pravu, a ti griješiš« opasno je uvjerenje u osobnim odnosima, kao i u odnosima između naroda, plemena i religija. No, ako je uvjerenje »ja sam u pravu, a ti griješiš« jedan od načina na koje se ego jača, ako je tvrdnja da sam ja u pravu, a drugi griješe mentalni poremećaj koji pojačava odvojenost i sukobe između ljudskih bića, zar to znači da ne postoji ispravno i pogrešno ponašanje, djelovanje ili uvjerenje? Zar ne bi to bio moralni relativizam koji neka suvremena kršćanska učenja smatraju najvećim zlom našega doba?

Povijest kršćanstva je, dakako, vrhunski primjer kako uvjerenje da isključivo vi posjedujete istinu, odnosno da ste isključivo vi u pravu, može iskvariti vaše postupke i ponašanje do točke ludila. Stoljećima se mučenje i spaljivanje živih ljudi čija su se mišljenja makar i za dlaku udaljavala od crkvene doktrine ili suženih tumačenja svetih spisa (»Istine«) smatrala ispravnim, zato što su žrtve »griješile«. Toliko su griješile da ih se moralo usmrtiti. Crkvena se Istina smatrala važnijom od ljudskoga života. A što je bila ta Istina? Priča u koju ste morali vjerovati, što znači, nakupina misli. Među milijun ljudi koje je poremećeni kambodžanski diktator Pol Pot dao pobiti nalazili su se svi koji su nosili naočale. Zašto? Za njega je marksističko tumačenje povijesti predstavljalo apsolutnu istinu, a prema njegovoj verziji istine, svi koji su nosili naočale pripadali su obrazovanoj klasi, buržoaziji, izrabljivačima seljaka. Moralo ih se ukloniti da bi se napravilo mjesta za novi društveni poredak. I njegova je istina bila samo skup misli. Katolička i druge crkve zapravo su u pravu kad tvrde da je relativizam, uvjerenje kako ne postoji apsolutna istina prema kojoj bi se upravljalo ljudsko ponašanje, jedno od najvećih zala našega doba, ali apsolutnu istinu nećete pronaći ako za njom tragate ondje gdje je ne možete naći: u doktrinama, ideologijama, skupovima pravila ili pričama.

Što je svima njima zajedničko? Sastavljeni su od misli. Misao u najboljem slučaju može ukazivati prema istini, ali nikada nije istina. Zbog toga budisti kažu: »Prst koji pokazuje prema Mjesecu nije Mjesec«. Sve su religije podjednako lažne i podjednako istinite, ovisno o tome kako ih promatrate. Možete ih koristiti u službi ega ili ih možete koristiti u službi Istine. Vjerujete li da samo vaša religija predstavlja Istinu, tada je za vas religija u službi ega. Ako se tako odnosite prema religiji, ona postaje ideologija i stvara prividan osjećaj nadmoćnosti, a uz to i podjele i sukobe među ljudima. Religijska učenja u službi Istine predstavljaju putokaze pokraj puta ili karte koje su nam ostavila probuđena ljudska bića kako bi nam pomogla u duhovnome buđenju, u oslobađanju od poistovjećenost s oblikom.

Postoji samo jedna apsolutna Istina, a sve ostale istine izviru iz nje. Kad pronađete tu Istinu vaše će djelovanje biti u skladu s njom. Ljudsko djelovanje može odražavati Istinu, kao što može odražavati i privid. Možemo li Istinu pretočiti u riječi? Možemo, ali te riječi, dakako, nisu sama istina. Samo ukazuju na nju. Istina se ne može odvojiti od onoga tko jeste. Vi jeste istina. Ako za istinom tragate negdje drugdje, svaki put ćete se prevariti. Istina je samo Postojanje koje jeste. Isus nam je to pokušao prenijeti govoreći: »Ja sam put, istina i život«.2 Te Isusove riječi ubrajaju se medu najmoćnije i najizravnije pokazatelje Istine, ako ih pravilno shvatimo. No, ako se pogrešno protumače, postaju golema prepreka. Isus govori o najskrivenijem Ja Jesam, istinskom identitetu svakoga muškarca i žene, zapravo svakog životnog oblika.

Govori o životu koji vi jeste. Neki su ga kršćanski mističari nazvali unutarnjim Kristom. Budisti ga nazivaju čovjekovom Buddhinom prirodom, a za hinduiste to je Atman, Bog u čovjeku. Ako ste u dodiru s tom dimenzijom svoje unutrašnjosti – a dodir s njome vaše je prirodno stanje, ne nekakvo čudesno ostvarenje – tada će sveukupno vaše djelovanje i svi vaši odnosi odražavati jednotu sa sveukupnim životom koji osjećate duboko u sebi. To je ljubav. Zakoni, zapovijedi, pravila i propisi neophodni su za one koji su odvojeni od onoga tko jesu, od unutarnje Istine. Oni sprečavaju nagore ekscese ega, a često čak ni to. »Ljubi i čini što želiš«, rekao je sveti Augustin. Nema riječi koje bi se mogle mnogo više približiti Istini od ovih.