Postojanje je vaše Najdublje Ja

Tijelo može postati točka pristupa carstvu Bića. Sada ćemo potanje o

Prije ste govorili o tome kako je važno da se duboko ukorijenimo u tijelu ili da uistinu boravimo u njemu. Možete li objasniti što ste time mislili? tome govoriti.

 

Još nisam sasvim siguran razumijem li potpuno što mislite kad kažete Biće.

 

Piše: Eckhart Tolle Dio iz knjige “Moć Sadašnjeg Trenutka”

Knjigu možete kupiti na: http://www.profil.hr/knjiga/moc-sadasnjeg-trenutka/9722/

 

»Voda? Što mislite time reći? Ne razumijem«, rekla bi riba kad bi imala ljudski um. Molim vas, prestanite pokušavati razumjeti Biće. Već ste dobili značajne uvide o tome, ali um će uvijek pokušavati Biće stisnuti u malu kutijicu, a na nju staviti oznaku. To se ne može napraviti. Biće ne može postati predmet znanja. U Biću se subjekt i objekt stapaju u jedno.

 

Biće možete osjetiti kao vječno prisutno Ja jesam koje je s onu stranu imena i oblika. Osjetiti, a zatim spoznati da jeste i ostati u tom duboko ukorijenjenom stanju jest prosvjetljenje, istina za koju je Isus rekao da će vas osloboditi.

Osloboditi čega?

Oslobodit će vas privida da niste ništa više od svoga fizičkog tijela i uma. Taj »privid o ja«, kako ga naziva Buddha, suštinska je pogreška. Oslobodit će vas straha u svim njegovim bezbrojnim maskama, jer strah je neminovna posljedica toga privida – straha koji je vaš vječni mučitelj sve dok osjećaj za vlastito ja izvodite samo iz ovoga nevažnog i ranjivog oblika. A oslobodit će vas i grijeha, koji je patnja što ju nesvjesno nanosite sebi i drugima sve dok to prividno ja upravlja onime što pomislite, kažete i napravite.

ZAVIRITE S ONU STRANU RIJEČI

 

Ne sviđa mi se riječ grijeh. Podrazumijeva da mi je netko sudio i smatra
da sam kriv.
To mogu shvatiti. Mnoga su se pogrešna stajališta i tumačenja tijekom
stoljeća nagomilala oko nekih riječi, kao što je riječ grijeh, zahvaljujući
neznanju, pogrešnom razumijevanju ili želji za upravljanjem,
ali te riječi ipak sadrže suštinsku jezgru istine. Niste li u stanju
zagledati se s onu stranu takvih tumačenja, pa stoga ne možete prepoznati
stvarnost na koju riječ upućuje, nemojte se njome koristiti.
Nemojte se uhvatiti za razinu riječi. Riječ je tek sredstvo koje vodi do
nekog cilja. Riječ je apstrakcija. Pomalo je nalik na putokaz jer ukazuje
na nešto. Riječ med nije med. O medu možete učiti i razgovarati
koliko god dugo želite, ali nećete ga zapravo upoznati dok ga ne
kušate. Kad ste ga kušali, riječ vam postaje manje važna. Više nećete
biti vezani uz nju. Slično tome, o Bogu možete govoriti ili razmišljati
do kraja svoga života, ali znači li to da Ga poznajete, da ste makar zavirili
u tu stvarnost na koju riječ ukazuje? To je zapravo samo posesivna
vezanost za putokaz, mentalni idol.
Vrijedi i obrnuto: ako vam se, zbog bilo kojeg razloga, ne sviđa
riječ med, to bi vas moglo spriječiti da ga nikada ne okusite. Osjećate
li snažnu odbojnost prema riječi Bog, što je negativan oblik vezanosti,
mogli biste nijekati ne samo riječ, nego isto tako i stvarnost na koju
ona ukazuje. Mogli biste si uskratiti mogućnost doživljavanja te
stvarnosti. Sve je to, naravno, suštinski povezano s tim što ste se poistovjetili
s umom.
Stoga, ako vam riječ više nije prikladna, tada je ostavite i nadomjestite
drugom. Ne sviđa li vam se riječ grijeh, tada recite nesvjesno
ili ludilo. To će vas možda odvesti bliže istini, bliže stvarnosti koja se
krije iza riječi, nego riječ grijeh koju su ljudi dugo zloupotrebljavali,
a ne ostavljaju mjesta nikakvoj krivnji.
 
Ni te mi se riječi ne sviđaju. Nagovještavaju da sa mnom nešto nije kako
valja. To je prosuđivanje.
Naravno da s vama nešto ne valja – ali vas nitko ne prosuđuje.
Ne mislim vrijeđati vas osobno, ali ne pripadate li ljudskoj rasi
koja je samo u dvadesetom stoljeću ubila više od sto milijuna pripadnika
vlastite vrste?
Govorite li o krivnji na temelju povezanosti?
Nije riječ o krivnji. Ali sve dok vama upravljaju ego i um, dio ste toga
kolektivnog ludila. Možda se niste dublje zagledali u ljudsko stanje
dok njime vladaju ego i um. Otvorite oči i uočite strah, očaj, pohlepu
i nasilje koji sve prožimaju. Promotrite strašnu grubost i patnju
koju su ljudi nanosili, a nanose i dalje jedni drugima, kao i drugim
životnim oblicima na ovoj planeti, i to na globalnom planu. Ne morate
osuđivati. Samo promatrajte. To je grijeh. To je ludilo. To je nesvjesno.
Nadasve, ne zaboravite promatrati vlastiti um. Ondje tragajte
za korijenom ludila.
 
PRONALAŽENJE VLASTITE NEVIDLJIVE I NEUNIŠTIVE STVARNOSTI 

Rekli ste kako je poistovjećenje s tjelesnim oblikom dio privida, pa kakonas onda tijelo, fizički oblik, može dovesti do spoznaje Bića?

Tijelo koje možete vidjeti i dodirnuti ne može vas odvesti do Bića.
Ali to vidljivo i opipljivo tijelo samo je vanjska školjka, ili bolje rečeno,
ograničen i iskrivljen opažaj skrivene stvarnosti. U prirodnom
stanju povezanosti s Bićem, tu skrivenu stvarnost svakoga trenutka
možete osjetiti kao nevidljivo unutarnje tijelo, oživljujuću prisutnost
u vlastitoj nutrini. Stoga »prebivati u tijelu« znači osjetiti tijelo iznutra,
osjetiti život u tijelu i tako spoznati da ste nešto drugo, a ne vanjski
oblik.
Ali to je tek početak putovanja prema unutra koje će vas odvesti
još dublje u carstvo veće tišine i spokojstva, ali i veće moći i vibrirajućeg
života. U početku ćete možda moći dobiti samo prolazne uvide,
ali putem njih ćete početi shvaćati kako niste samo besmisleni djelić
života u stranome svemiru, nakratko postavljeni između rođenja i smrti,
kojemu je dopušteno samo nekoliko kratkotrajnih zadovoljstava
nakon kojih slijedi bol i konačno uništenje. Ispod vanjskoga oblika
povezani ste s nečim tako golemim, tako neizmjernim i svetim, da se
o tome ne može govoriti ili ga shvatiti – a ja ipak sada o tome govorim.
Govorim to ne zato da bih vam pružio nešto u što možete vjerovati,
nego kako bih vam pokazao da to i sami možete spoznati.
Sve dok um zaokuplja svu vašu pažnju, odvojeni ste od Bića. To
se većini ljudi neprestano događa, a tada nisu u svome tijelu. Um preuzima
cjelokupnu vašu svijest i prisvaja je. Ne možete prestati razmišljati.
Kompulzivno razmišljanje postalo je kolektivna bolest. Cijeli
vaš osjećaj toga tko jeste tada se temelji na aktivnosti uma. Budući da
više nije ukorijenjen u Biću, vaš identitet postaje ranjivo, mentalno
ustrojstvo koje uvijek ima potreba, a strah postaje prevladavajuća
emocija. Jedino što je uistinu važno za vaš život tada nedostaje: svjesnost
vlastita dubljeg ja – nevidljiva i nerazoriva stvarnost.
Kako biste postali svjesni Bfća trebate ponovno odvojiti svjesnost
od uma. To je jedan od najvažnijih zadataka na vašem duhovnom
putovanju. Time ćete osloboditi golemi dio svijesti koja je prije bila
u zamci beskorisnog i kompulzivnog razmišljanja. Vrlo učinkovit način
na koji to možete napraviti jest da pažnju odvojite od razmišljanja
i usmjerite je na tijelo, ondje gdje Biće možete osjetiti iz prve ruke,
kao nevidljivo energetsko polje koje daje život onome što opažate
kao fizičko tijelo.
 
POVEZIVANJE S UNUTARNJIM TIJELOM 

Molim vas da to sada pokušate. Možda će vam biti lakše ako tijekom
ove vježbe sklopite oči. Kasnije, kad vam »boravak u tijelu« postane
prirodan i lak, to više neće biti potrebno. Usmjerite pažnju na tijelo.
Osjetite ga iznutra. Je li živo? Ima li života u vašim dlanovima, rukama,
nogama i stopalima – u trbuhu i prsima? Osjećate li tanano energetsko
polje koje prožima cijelo tijelo te svakom organu i stanici daje
vibrirajući život? Osjećate li to polje istodobno u svim dijelovima tijela
kao jedno jedino polje energije? Nekoliko trenutaka usmjeravajte
pažnju na osjećaj unutarnjeg tijela. Nemojte razmišljati o njemu. Osjećajte.
Sto mu više pažnje poklanjate, to će osjećaj postati jasniji i
snažniji. Osjetit ćete kao da svaka stanica postaje življa, a ako imate jako
osjetilo vida, možda ćete doživjeti sliku tijela kako postaje svjetlije.
Iako vam takva slika privremeno može pomoći, više pažnje obratite
osjećaju, nego bilo kojoj slici što se pojavi. Jer slika, bez obzira koliko
prekrasna ili snažna bila, već je definirana oblikom, stoga vam
pruža manje prostora za produbljivanje osjećaja.
Osjećaj unutarnjega tijela je bezobličan, neograničen i neshvatljiv. U
njega se uvijek možete sve dublje spuštati. Ne osjetite li mnogo toga
na ovome stupnju, obratite pažnju na ono što uspijete osjetiti. U rukama
ili nogama možda osjetite jedva osjetne žmarce. To je za početak
dovoljno dobro. Samo se usredotočite na osjećaj. Vaše tijelo oživljuje.
Kasnije ćemo više vježbati. Molim vas da sada otvorite oči, ali
zadržite dio pažnje na unutarnjem energetskom polju tijela čak i dok
se osvrćete po prostoriji. Unutarnje tijelo prebiva na pragu između
vašeg identiteta vezanog uz oblik i suštinskog identiteta, vaše istinske
prirode. Nikada nemojte izgubiti dodir s njim.
 
PREOBRAZBA KROZ TIJELO 

Zašto je većina religija osuđivala ili nijekala tijelo? Čini se da su duhovni
tragaoci tijelo uvijek smatrali preprekom, ili su vjerovali da je griješno.
Zašto je tako malo tragaoca pronašlo ono što su tražili?
Na razini tijela ljudska su bića vrlo bliska životinjama. Sve temeljne
tjelesne funkcije – ugoda, bol, disanje, hrana, piće, izlučivanje
otpadnih tvari, spavanje, poriv za pronalaženjem partnera i za rađanjem
te, naravno, rođenje i smrt – dijelimo sa životinjama. Dugo
vremena nakon pada iz stanja milosti i jednote u stanje privida, ljudi
su se iznenada probudili u tijelu koje se doimalo kao životinjsko — i
to ih je jako uznemirilo. »Ne zavaravajte se. Niste ništa više od životinja.
« Činilo se da je to istina s kojom su se suočili. Ali ta ih je istina previše
uznemirivala da bi je mogli prihvatiti. Adam i Eva vidješe da su
goli i uplašiše se. Ubrzo su nesvjesno
prirodu. Prijeteća mogućnost da bi ih mogli nadvladati moćni nagonski
porivi i vratiti ih natrag, u potpuno nesvjesno stanje, bila je
uistinu vrlo stvarna. Oko stanovitih dijelova tijela i tjelesnih funkcija
postavili su stid i tabue, osobito kad je riječ o seksualnosti. Svjetlost
njihove svijesti još nije bila dovoljno snažna da se sprijatelji s tom životinjskom
prirodom, da joj dopusti postojanje te da čak uživa u nekim
njezinim vidovima – a kamoli da se spusti duboko u nju kako bi
pronašla skriveno božanstvo, stvarnost u srcu privida. Stoga su napravili
ono što su morali napraviti. Počeli su se odvajati od tijela. Tada
su sebe promatrali kao nekoga tko ima tijelo, a ne kao da jesu tijelo.
Kad su se pojavile religije, to razdvajanje se još više naglašavalo,
u obliku uvjerenja »ti nisi to tijelo«. Bezbrojni ljudi na Istoku i Zapadu
pokušavali su kroz stoljeća pronaći Boga, spasenje ili prosvjetljenje
tako što su nijekali tijelo. To je uzelo oblik nijekanja osjetilnih užitaka,
osobito seksualnosti, posta i drugih isposničkih praksi. U pokušaju
da oslabe ili kazne tijelo čak su mu nanosili i bol, jer su ga smatrali
grešnim. U kršćanstvu se to nazivalo umrtvljenjem tijela. Drugi
su pokušavali pobjeći od tijela ulazeći u stanje transa ili tragajući za
iskustvima izvan tijela. Mnogi to rade i danas. Čak se i za Buddhu
priča kako je šest godina postom i krajnjim oblicima isposništva prakticirao
odricanje od tijela, ali prosvjetljenje nije postigao dok se nije
odrekao takve prakse.
Činjenica jest da nitko nikada nije doživio prosvjetljenje nijekanjem
tijela, borbom protiv njega ili izvan tjelesnim iskustvima. Iako
takvo iskustvo može očarati i pružiti vam uvid u stanje oslobođenosti
od materijalnoga oblika, na kraju ćete se uvijek morati vratiti u tijelo,
gdje se odvija najvažniji rad preobrazbe. Preobrazba se odvija
 
kroz tijelo, a ne negdje izvan njega. Zato nijedan istinski majstor nikada
nije zastupao odricanje ili napuštanje tijela, iako su to nerijetko
činili njihovi sljedbenici, zagovornici uma.
Od drevnih učenja o tijelu preživjeli su samo neki djelići, kao što
je Isusova izjava da će »cijelo tvoje tijelo biti ispunjeno svjetlošću« ili
su preživjeli kao mitovi, a takvo je uvjerenje da Isus nikada nije napustio
svoje tijelo, nego je ostao sjedinjen s njim te se i na »nebesa«
uspeo u tijelu. Do današnjega dana gotovo nitko nije shvatio te riječi
ili skriveno značenje nekih mitova, tako da je posvuda prevladalo
uvjerenje »ti nisi to tijelo«, vodeći do nijekanja tijela i pokušaja da se
iz njega pobjegne. To je bezbrojne tragaoce spriječilo u postizanju
duhovnog ostvarenja, zbog čega nisu uspjeli pronaći ono što su tražili.
Je li moguće ponovno pronaći izgubljena učenja o važnosti tijela ili ih
rekonstruirati na temelju postojećih ostataka?
Za tim nema potrebe. Sva duhovna učenja izviru iz istoga Izvora. U
tom smislu postoji i uvijek je postojao samo jedan majstor koji se
očituje u mnogim različitim oblicima. Ja sam taj majstor, a i vi ste taj
majstor, jednom kad uspijete doprijeti do tog unutarnjeg Izvora. To
ćete postići kroz unutarnje tijelo. Iako sva duhovna učenja izviru iz
istoga Izvora, jednom kad se pretoče u riječi i zapisu očito više nisu
ništa drugo nego skupine riječi – a riječ nije ništa drugo nego putokaz,
kako smo ranije govorili. Sva su takva učenja putokazi koji nas
upućuju natrag Izvoru.
Već sam govorio o Istini što je skrivena u vašem tijelu, ali ukratko
ću za vas ponoviti izgubljena učenja majstora – stoga evo još jednog
putokaza. Molim vas pokušajte osjetiti svoje unutarnje tijelo dok
čitate ili slušate.
Ono što doživljavate kao gusto fizičko ustrojstvo što ga zovemo tijelom,
koje je podložno bolesti, starenju i smrti, u konačnici nije stvarno
– to niste vi. Tijelo je pogrešno shvaćena suštinska stvarnost čovjekova,
jer je suštinska stvarnost s onu stranu rađanja i umiranja. Do
pogrešnog shvaćanja došlo je zbog ograničenja uma koji, izgubivši
dodir s Bićem, tijelo predstavlja kao dokaz svoga lažnog uvjerenja u
odvojenost, te da bi opravdao vlastiti strah. Ali ne okrečite glavu od
tijela, jer u tom simbolu netrajnosti, ograničenja i smrti koje doživljavate
kao neispravnu tvorevinu vlastitoga uma krije se sjaj vaše suštinske
i besmrtne stvarnosti. U potrazi za Istinom, nemojte pažnju usmjeravati
na nešto drugo, jer je ne možete pronaći nigdje drugdje,
osim u nutrini svoga tijela.
Ne borite se protiv tijela, jer biste se time borili protiv vlastite
stvarnosti. Vi jeste tijelo. Tijelo koje možete vidjeti i dotaknuti samo
je tanka, lažna koprena. Ispod nje krije se nevidljivo unutarnje tijelo,
vrata koja vode u Biće, u neočitovani Život. Kroz svoje unutarnje tijelo
neodvojivo ste povezani s tim neočitovanim Životom – u kojemu
nema ni smrti ni rađanja, nego samo vječna prisutnost. Kroz
unutarnje tijelo vi ste zauvijek sjedinjeni s Bogom.
 
DUBOKO SE UKORIJENITE U NUTRINI 

Najvažnije je biti u stanju trajne povezanosti sa svojim unutarnjim tijelom
– uvijek ga osjećati. To će jako brzo produbiti i preobraziti vaš
život. Što svjesnije usmjeravate pažnju na unutarnje tijelo, to više postaje
njegova vibracijska frekvencija, uvelike nalik na svjetiljku koja
jače zasvijetli kad okrenete prekidač i tako povećate protok elektriciteta.
Na toj višoj energetskoj razini negativnost više ne može djelovati
na vas, pa ćete privlačiti nove okolnosti koje će odražavati tu višu
frekvenciju.
Ako što je više moguće usmjerite pažnju prema tijelu, usidrit ćete
se u sadašnjem trenutku. Nećete se izgubiti u vanjskom svijetu, a nećete
se izgubiti ni u svome umu. Misli i emocije, strahovi i želje još
mogu postojati do stanovita stupnja, ali neće vas prevladati.
Molim vas da istražite gdje se vaša pažnja nalazi ovoga trenutka.
Slušate ono što govorim ili čitate ove riječi u knjizi. To je žarišna točka
vaše pažnje. Isto ste tako marginalno svjesni svoje okoline, drugih
ljudi i tako dalje. Štoviše, možda postoji još nekakva aktivnost
uma povezana s onim što slušate ili čitate, nekakve mentalne primjedbe.
Nema, pak, nikakve potrebe da to privuče svu vašu pažnju. Vidite
možete li istodobno biti u dodiru s unutarnjim tijelom. Neka
vam dio pažnje bude usmjeren unutra. Ne dopustite joj da sva ostane
vani. Osjećajte cijelo svoje tijelo iznutra kao jedinstveno polje
energije. Kao da slušate ili čitate cijelim tijelom. Neka to bude vaša
praksa u danima i tjednima što dolaze.
Ne prepuštajte svoju sveukupnu energiju umu i vanjskome svijetu.
Svakako se usredotočite na ono što radite, ali istodobno, kad god
vam je to moguće, osjećajte unutarnje tijelo. Ostanite ukorijenjeni
unutra. Tada promatrajte na koji način to mijenja stanje vaše svjesnosti
i kakvoću onoga što radite.
Kad god čekate, gdje god to bilo, koristite se tim vremenom za
osjećanje unutarnjeg tijela. Na taj način prometne gužve i dugački redovi
postaju mjesta uživanja. Umjesto da se u mislima projicirate daleko
od sadašnjeg trenutka, zadite dublje u sadašnji trenutak tako što
ćete ući dublje u tijelo.
Umijeće svjesnosti unutarnjeg tijela razvit će se u potpuno novi
način života, u stanje trajne povezanosti s Bićem i vašem će životu podariti
dubinu kakvu nikada prije niste upoznali.
Kad ste duboko ukorijenjeni u svom tijelu, lako će vam biti ostati
prisutan kao promatrač vlastita uma. Bez obzira što se dogodi izvana,
više vas ništa ne može uzdrmati.
Ne budete li prisutni – a prebivanje u tijelu uvijek je suštinski vid
prisutnosti – vama će i dalje upravljati um. Razmišljanjem i ponašanjem
upravljat će scenarij u glavi koji ste odavno naučili i uvjetovanje
uma. Možda ćete u kratkim trenucima biti slobodni, ali rijetko kad
zadugo. To osobito vrijedi za ona razdoblja kad nešto »pođe nizbrdo
«, kad doživite nekakav gubitak ili se uznemirite. Vaša uvjetovana
reakcija tada će biti nevoljna, automatska i predvidljiva, potaknuta
onom temeljnom emocijom koja predstavlja pozadinu stanja poistovjećenosti
s umom: strahom.
Stoga kad se pojavi izazov, kao što se izazovi uvijek pojavljuju,
neka vam bude navika odmah se spustiti u tijelo i što više možete
usredotočiti se na unutarnje energetsko polje vlastita tijela. To ne treba
trajati dugo, nego samo nekoliko sekundi. Ali to trebate napraviti
onoga trenutka kad se izazov pojavi. Svako odlaganje omogućit će
uvjetovanoj mentalno-emocionalnoj reakciji da počne djelovati i da
vas prevlada. Usredotočite li se na nutrinu i osjetite li unutarnje tijelo,
čim počnete povlačiti svijest iz uma odmah ćete se smiriti i postati
prisutni. Ako je u stanovitoj situaciji potrebna reakcija, ona će izroniti
s te dublje razine. Upravo kao što je sunčeva svjetlost beskrajno
svjetlija od plamena svijeće, tako u Biću prebiva beskonačno veća inteligencija
nego u umu.
Sve dok svjesno održavate dodir s unutarnjim tijelom, nalikujete
na stablo koje je duboko ukorijenjeno u tlu ili na zgradu koja ima duboke
i čvrste temelje. Poredbu s kućom koristio je i Isus u općenito
krivo shvaćenoj usporedbi o dva čovjeka koja su gradila kuću. Jedan
je gradio na pijesku, bez ikakvih temelja, a kad su došle oluje i bujice,
kuće je nestalo. Drugi je duboko kopao dok nije došao do stijena i tada
je sagradio kuću što ju bujice nisu mogle odnijeti.

Comments are closed.