Tijelo može postati točka pristupa carstvu Bića. Sada ćemo potanje o
Prije ste govorili o tome kako je važno da se duboko ukorijenimo u tijelu ili da uistinu boravimo u njemu. Možete li objasniti što ste time mislili? tome govoriti.
Još nisam sasvim siguran razumijem li potpuno što mislite kad kažete Biće.
Piše: Eckhart Tolle Dio iz knjige “Moć Sadašnjeg Trenutka”
Knjigu možete kupiti na: http://www.profil.hr/knjiga/moc-sadasnjeg-trenutka/9722/
»Voda? Što mislite time reći? Ne razumijem«, rekla bi riba kad bi imala ljudski um. Molim vas, prestanite pokušavati razumjeti Biće. Već ste dobili značajne uvide o tome, ali um će uvijek pokušavati Biće stisnuti u malu kutijicu, a na nju staviti oznaku. To se ne može napraviti. Biće ne može postati predmet znanja. U Biću se subjekt i objekt stapaju u jedno.
Biće možete osjetiti kao vječno prisutno Ja jesam koje je s onu stranu imena i oblika. Osjetiti, a zatim spoznati da jeste i ostati u tom duboko ukorijenjenom stanju jest prosvjetljenje, istina za koju je Isus rekao da će vas osloboditi.
Osloboditi čega?
Oslobodit će vas privida da niste ništa više od svoga fizičkog tijela i uma. Taj »privid o ja«, kako ga naziva Buddha, suštinska je pogreška. Oslobodit će vas straha u svim njegovim bezbrojnim maskama, jer strah je neminovna posljedica toga privida – straha koji je vaš vječni mučitelj sve dok osjećaj za vlastito ja izvodite samo iz ovoga nevažnog i ranjivog oblika. A oslobodit će vas i grijeha, koji je patnja što ju nesvjesno nanosite sebi i drugima sve dok to prividno ja upravlja onime što pomislite, kažete i napravite.
ZAVIRITE S ONU STRANU RIJEČI
Ne sviđa mi se riječ grijeh. Podrazumijeva da mi je netko sudio i smatra da sam kriv. To mogu shvatiti. Mnoga su se pogrešna stajališta i tumačenja tijekom stoljeća nagomilala oko nekih riječi, kao što je riječ grijeh, zahvaljujući neznanju, pogrešnom razumijevanju ili želji za upravljanjem, ali te riječi ipak sadrže suštinsku jezgru istine. Niste li u stanju zagledati se s onu stranu takvih tumačenja, pa stoga ne možete prepoznati stvarnost na koju riječ upućuje, nemojte se njome koristiti. Nemojte se uhvatiti za razinu riječi. Riječ je tek sredstvo koje vodi do nekog cilja. Riječ je apstrakcija. Pomalo je nalik na putokaz jer ukazuje na nešto. Riječ med nije med. O medu možete učiti i razgovarati koliko god dugo želite, ali nećete ga zapravo upoznati dok ga ne kušate. Kad ste ga kušali, riječ vam postaje manje važna. Više nećete biti vezani uz nju. Slično tome, o Bogu možete govoriti ili razmišljati do kraja svoga života, ali znači li to da Ga poznajete, da ste makar zavirili u tu stvarnost na koju riječ ukazuje? To je zapravo samo posesivna vezanost za putokaz, mentalni idol. Vrijedi i obrnuto: ako vam se, zbog bilo kojeg razloga, ne sviđa riječ med, to bi vas moglo spriječiti da ga nikada ne okusite. Osjećate li snažnu odbojnost prema riječi Bog, što je negativan oblik vezanosti, mogli biste nijekati ne samo riječ, nego isto tako i stvarnost na koju ona ukazuje. Mogli biste si uskratiti mogućnost doživljavanja te stvarnosti. Sve je to, naravno, suštinski povezano s tim što ste se poistovjetili s umom. Stoga, ako vam riječ više nije prikladna, tada je ostavite i nadomjestite drugom. Ne sviđa li vam se riječ grijeh, tada recite nesvjesno ili ludilo. To će vas možda odvesti bliže istini, bliže stvarnosti koja se krije iza riječi, nego riječ grijeh koju su ljudi dugo zloupotrebljavali, a ne ostavljaju mjesta nikakvoj krivnji. Ni te mi se riječi ne sviđaju. Nagovještavaju da sa mnom nešto nije kako valja. To je prosuđivanje. Naravno da s vama nešto ne valja – ali vas nitko ne prosuđuje. Ne mislim vrijeđati vas osobno, ali ne pripadate li ljudskoj rasi koja je samo u dvadesetom stoljeću ubila više od sto milijuna pripadnika vlastite vrste? Govorite li o krivnji na temelju povezanosti? Nije riječ o krivnji. Ali sve dok vama upravljaju ego i um, dio ste toga kolektivnog ludila. Možda se niste dublje zagledali u ljudsko stanje dok njime vladaju ego i um. Otvorite oči i uočite strah, očaj, pohlepu i nasilje koji sve prožimaju. Promotrite strašnu grubost i patnju koju su ljudi nanosili, a nanose i dalje jedni drugima, kao i drugim životnim oblicima na ovoj planeti, i to na globalnom planu. Ne morate osuđivati. Samo promatrajte. To je grijeh. To je ludilo. To je nesvjesno. Nadasve, ne zaboravite promatrati vlastiti um. Ondje tragajte za korijenom ludila. PRONALAŽENJE VLASTITE NEVIDLJIVE I NEUNIŠTIVE STVARNOSTI
Rekli ste kako je poistovjećenje s tjelesnim oblikom dio privida, pa kakonas onda tijelo, fizički oblik, može dovesti do spoznaje Bića?
Tijelo koje možete vidjeti i dodirnuti ne može vas odvesti do Bića. Ali to vidljivo i opipljivo tijelo samo je vanjska školjka, ili bolje rečeno, ograničen i iskrivljen opažaj skrivene stvarnosti. U prirodnom stanju povezanosti s Bićem, tu skrivenu stvarnost svakoga trenutka možete osjetiti kao nevidljivo unutarnje tijelo, oživljujuću prisutnost u vlastitoj nutrini. Stoga »prebivati u tijelu« znači osjetiti tijelo iznutra, osjetiti život u tijelu i tako spoznati da ste nešto drugo, a ne vanjski oblik. Ali to je tek početak putovanja prema unutra koje će vas odvesti još dublje u carstvo veće tišine i spokojstva, ali i veće moći i vibrirajućeg života. U početku ćete možda moći dobiti samo prolazne uvide, ali putem njih ćete početi shvaćati kako niste samo besmisleni djelić života u stranome svemiru, nakratko postavljeni između rođenja i smrti, kojemu je dopušteno samo nekoliko kratkotrajnih zadovoljstava nakon kojih slijedi bol i konačno uništenje. Ispod vanjskoga oblika povezani ste s nečim tako golemim, tako neizmjernim i svetim, da se o tome ne može govoriti ili ga shvatiti – a ja ipak sada o tome govorim. Govorim to ne zato da bih vam pružio nešto u što možete vjerovati, nego kako bih vam pokazao da to i sami možete spoznati. Sve dok um zaokuplja svu vašu pažnju, odvojeni ste od Bića. To se većini ljudi neprestano događa, a tada nisu u svome tijelu. Um preuzima cjelokupnu vašu svijest i prisvaja je. Ne možete prestati razmišljati. Kompulzivno razmišljanje postalo je kolektivna bolest. Cijeli vaš osjećaj toga tko jeste tada se temelji na aktivnosti uma. Budući da više nije ukorijenjen u Biću, vaš identitet postaje ranjivo, mentalno ustrojstvo koje uvijek ima potreba, a strah postaje prevladavajuća emocija. Jedino što je uistinu važno za vaš život tada nedostaje: svjesnost vlastita dubljeg ja – nevidljiva i nerazoriva stvarnost. Kako biste postali svjesni Bfća trebate ponovno odvojiti svjesnost od uma. To je jedan od najvažnijih zadataka na vašem duhovnom putovanju. Time ćete osloboditi golemi dio svijesti koja je prije bila u zamci beskorisnog i kompulzivnog razmišljanja. Vrlo učinkovit način na koji to možete napraviti jest da pažnju odvojite od razmišljanja i usmjerite je na tijelo, ondje gdje Biće možete osjetiti iz prve ruke, kao nevidljivo energetsko polje koje daje život onome što opažate kao fizičko tijelo. POVEZIVANJE S UNUTARNJIM TIJELOM Molim vas da to sada pokušate. Možda će vam biti lakše ako tijekom ove vježbe sklopite oči. Kasnije, kad vam »boravak u tijelu« postane prirodan i lak, to više neće biti potrebno. Usmjerite pažnju na tijelo. Osjetite ga iznutra. Je li živo? Ima li života u vašim dlanovima, rukama, nogama i stopalima – u trbuhu i prsima? Osjećate li tanano energetsko polje koje prožima cijelo tijelo te svakom organu i stanici daje vibrirajući život? Osjećate li to polje istodobno u svim dijelovima tijela kao jedno jedino polje energije? Nekoliko trenutaka usmjeravajte pažnju na osjećaj unutarnjeg tijela. Nemojte razmišljati o njemu. Osjećajte. Sto mu više pažnje poklanjate, to će osjećaj postati jasniji i snažniji. Osjetit ćete kao da svaka stanica postaje življa, a ako imate jako osjetilo vida, možda ćete doživjeti sliku tijela kako postaje svjetlije. Iako vam takva slika privremeno može pomoći, više pažnje obratite osjećaju, nego bilo kojoj slici što se pojavi. Jer slika, bez obzira koliko prekrasna ili snažna bila, već je definirana oblikom, stoga vam pruža manje prostora za produbljivanje osjećaja. Osjećaj unutarnjega tijela je bezobličan, neograničen i neshvatljiv. U njega se uvijek možete sve dublje spuštati. Ne osjetite li mnogo toga na ovome stupnju, obratite pažnju na ono što uspijete osjetiti. U rukama ili nogama možda osjetite jedva osjetne žmarce. To je za početak dovoljno dobro. Samo se usredotočite na osjećaj. Vaše tijelo oživljuje. Kasnije ćemo više vježbati. Molim vas da sada otvorite oči, ali zadržite dio pažnje na unutarnjem energetskom polju tijela čak i dok se osvrćete po prostoriji. Unutarnje tijelo prebiva na pragu između vašeg identiteta vezanog uz oblik i suštinskog identiteta, vaše istinske prirode. Nikada nemojte izgubiti dodir s njim. PREOBRAZBA KROZ TIJELO Zašto je većina religija osuđivala ili nijekala tijelo? Čini se da su duhovni tragaoci tijelo uvijek smatrali preprekom, ili su vjerovali da je griješno. Zašto je tako malo tragaoca pronašlo ono što su tražili? Na razini tijela ljudska su bića vrlo bliska životinjama. Sve temeljne tjelesne funkcije – ugoda, bol, disanje, hrana, piće, izlučivanje otpadnih tvari, spavanje, poriv za pronalaženjem partnera i za rađanjem te, naravno, rođenje i smrt – dijelimo sa životinjama. Dugo vremena nakon pada iz stanja milosti i jednote u stanje privida, ljudi su se iznenada probudili u tijelu koje se doimalo kao životinjsko — i to ih je jako uznemirilo. »Ne zavaravajte se. Niste ništa više od životinja. « Činilo se da je to istina s kojom su se suočili. Ali ta ih je istina previše uznemirivala da bi je mogli prihvatiti. Adam i Eva vidješe da su goli i uplašiše se. Ubrzo su nesvjesno prirodu. Prijeteća mogućnost da bi ih mogli nadvladati moćni nagonski porivi i vratiti ih natrag, u potpuno nesvjesno stanje, bila je uistinu vrlo stvarna. Oko stanovitih dijelova tijela i tjelesnih funkcija postavili su stid i tabue, osobito kad je riječ o seksualnosti. Svjetlost njihove svijesti još nije bila dovoljno snažna da se sprijatelji s tom životinjskom prirodom, da joj dopusti postojanje te da čak uživa u nekim njezinim vidovima – a kamoli da se spusti duboko u nju kako bi pronašla skriveno božanstvo, stvarnost u srcu privida. Stoga su napravili ono što su morali napraviti. Počeli su se odvajati od tijela. Tada su sebe promatrali kao nekoga tko ima tijelo, a ne kao da jesu tijelo. Kad su se pojavile religije, to razdvajanje se još više naglašavalo, u obliku uvjerenja »ti nisi to tijelo«. Bezbrojni ljudi na Istoku i Zapadu pokušavali su kroz stoljeća pronaći Boga, spasenje ili prosvjetljenje tako što su nijekali tijelo. To je uzelo oblik nijekanja osjetilnih užitaka, osobito seksualnosti, posta i drugih isposničkih praksi. U pokušaju da oslabe ili kazne tijelo čak su mu nanosili i bol, jer su ga smatrali grešnim. U kršćanstvu se to nazivalo umrtvljenjem tijela. Drugi su pokušavali pobjeći od tijela ulazeći u stanje transa ili tragajući za iskustvima izvan tijela. Mnogi to rade i danas. Čak se i za Buddhu priča kako je šest godina postom i krajnjim oblicima isposništva prakticirao odricanje od tijela, ali prosvjetljenje nije postigao dok se nije odrekao takve prakse. Činjenica jest da nitko nikada nije doživio prosvjetljenje nijekanjem tijela, borbom protiv njega ili izvan tjelesnim iskustvima. Iako takvo iskustvo može očarati i pružiti vam uvid u stanje oslobođenosti od materijalnoga oblika, na kraju ćete se uvijek morati vratiti u tijelo, gdje se odvija najvažniji rad preobrazbe. Preobrazba se odvija kroz tijelo, a ne negdje izvan njega. Zato nijedan istinski majstor nikada nije zastupao odricanje ili napuštanje tijela, iako su to nerijetko činili njihovi sljedbenici, zagovornici uma. Od drevnih učenja o tijelu preživjeli su samo neki djelići, kao što je Isusova izjava da će »cijelo tvoje tijelo biti ispunjeno svjetlošću« ili su preživjeli kao mitovi, a takvo je uvjerenje da Isus nikada nije napustio svoje tijelo, nego je ostao sjedinjen s njim te se i na »nebesa« uspeo u tijelu. Do današnjega dana gotovo nitko nije shvatio te riječi ili skriveno značenje nekih mitova, tako da je posvuda prevladalo uvjerenje »ti nisi to tijelo«, vodeći do nijekanja tijela i pokušaja da se iz njega pobjegne. To je bezbrojne tragaoce spriječilo u postizanju duhovnog ostvarenja, zbog čega nisu uspjeli pronaći ono što su tražili. Je li moguće ponovno pronaći izgubljena učenja o važnosti tijela ili ih rekonstruirati na temelju postojećih ostataka? Za tim nema potrebe. Sva duhovna učenja izviru iz istoga Izvora. U tom smislu postoji i uvijek je postojao samo jedan majstor koji se očituje u mnogim različitim oblicima. Ja sam taj majstor, a i vi ste taj majstor, jednom kad uspijete doprijeti do tog unutarnjeg Izvora. To ćete postići kroz unutarnje tijelo. Iako sva duhovna učenja izviru iz istoga Izvora, jednom kad se pretoče u riječi i zapisu očito više nisu ništa drugo nego skupine riječi – a riječ nije ništa drugo nego putokaz, kako smo ranije govorili. Sva su takva učenja putokazi koji nas upućuju natrag Izvoru. Već sam govorio o Istini što je skrivena u vašem tijelu, ali ukratko ću za vas ponoviti izgubljena učenja majstora – stoga evo još jednog putokaza. Molim vas pokušajte osjetiti svoje unutarnje tijelo dok čitate ili slušate. Ono što doživljavate kao gusto fizičko ustrojstvo što ga zovemo tijelom, koje je podložno bolesti, starenju i smrti, u konačnici nije stvarno – to niste vi. Tijelo je pogrešno shvaćena suštinska stvarnost čovjekova, jer je suštinska stvarnost s onu stranu rađanja i umiranja. Do pogrešnog shvaćanja došlo je zbog ograničenja uma koji, izgubivši dodir s Bićem, tijelo predstavlja kao dokaz svoga lažnog uvjerenja u odvojenost, te da bi opravdao vlastiti strah. Ali ne okrečite glavu od tijela, jer u tom simbolu netrajnosti, ograničenja i smrti koje doživljavate kao neispravnu tvorevinu vlastitoga uma krije se sjaj vaše suštinske i besmrtne stvarnosti. U potrazi za Istinom, nemojte pažnju usmjeravati na nešto drugo, jer je ne možete pronaći nigdje drugdje, osim u nutrini svoga tijela. Ne borite se protiv tijela, jer biste se time borili protiv vlastite stvarnosti. Vi jeste tijelo. Tijelo koje možete vidjeti i dotaknuti samo je tanka, lažna koprena. Ispod nje krije se nevidljivo unutarnje tijelo, vrata koja vode u Biće, u neočitovani Život. Kroz svoje unutarnje tijelo neodvojivo ste povezani s tim neočitovanim Životom – u kojemu nema ni smrti ni rađanja, nego samo vječna prisutnost. Kroz unutarnje tijelo vi ste zauvijek sjedinjeni s Bogom. DUBOKO SE UKORIJENITE U NUTRINI Najvažnije je biti u stanju trajne povezanosti sa svojim unutarnjim tijelom – uvijek ga osjećati. To će jako brzo produbiti i preobraziti vaš život. Što svjesnije usmjeravate pažnju na unutarnje tijelo, to više postaje njegova vibracijska frekvencija, uvelike nalik na svjetiljku koja jače zasvijetli kad okrenete prekidač i tako povećate protok elektriciteta. Na toj višoj energetskoj razini negativnost više ne može djelovati na vas, pa ćete privlačiti nove okolnosti koje će odražavati tu višu frekvenciju. Ako što je više moguće usmjerite pažnju prema tijelu, usidrit ćete se u sadašnjem trenutku. Nećete se izgubiti u vanjskom svijetu, a nećete se izgubiti ni u svome umu. Misli i emocije, strahovi i želje još mogu postojati do stanovita stupnja, ali neće vas prevladati. Molim vas da istražite gdje se vaša pažnja nalazi ovoga trenutka. Slušate ono što govorim ili čitate ove riječi u knjizi. To je žarišna točka vaše pažnje. Isto ste tako marginalno svjesni svoje okoline, drugih ljudi i tako dalje. Štoviše, možda postoji još nekakva aktivnost uma povezana s onim što slušate ili čitate, nekakve mentalne primjedbe. Nema, pak, nikakve potrebe da to privuče svu vašu pažnju. Vidite možete li istodobno biti u dodiru s unutarnjim tijelom. Neka vam dio pažnje bude usmjeren unutra. Ne dopustite joj da sva ostane vani. Osjećajte cijelo svoje tijelo iznutra kao jedinstveno polje energije. Kao da slušate ili čitate cijelim tijelom. Neka to bude vaša praksa u danima i tjednima što dolaze. Ne prepuštajte svoju sveukupnu energiju umu i vanjskome svijetu. Svakako se usredotočite na ono što radite, ali istodobno, kad god vam je to moguće, osjećajte unutarnje tijelo. Ostanite ukorijenjeni unutra. Tada promatrajte na koji način to mijenja stanje vaše svjesnosti i kakvoću onoga što radite. Kad god čekate, gdje god to bilo, koristite se tim vremenom za osjećanje unutarnjeg tijela. Na taj način prometne gužve i dugački redovi postaju mjesta uživanja. Umjesto da se u mislima projicirate daleko od sadašnjeg trenutka, zadite dublje u sadašnji trenutak tako što ćete ući dublje u tijelo. Umijeće svjesnosti unutarnjeg tijela razvit će se u potpuno novi način života, u stanje trajne povezanosti s Bićem i vašem će životu podariti dubinu kakvu nikada prije niste upoznali. Kad ste duboko ukorijenjeni u svom tijelu, lako će vam biti ostati prisutan kao promatrač vlastita uma. Bez obzira što se dogodi izvana, više vas ništa ne može uzdrmati. Ne budete li prisutni – a prebivanje u tijelu uvijek je suštinski vid prisutnosti – vama će i dalje upravljati um. Razmišljanjem i ponašanjem upravljat će scenarij u glavi koji ste odavno naučili i uvjetovanje uma. Možda ćete u kratkim trenucima biti slobodni, ali rijetko kad zadugo. To osobito vrijedi za ona razdoblja kad nešto »pođe nizbrdo «, kad doživite nekakav gubitak ili se uznemirite. Vaša uvjetovana reakcija tada će biti nevoljna, automatska i predvidljiva, potaknuta onom temeljnom emocijom koja predstavlja pozadinu stanja poistovjećenosti s umom: strahom. Stoga kad se pojavi izazov, kao što se izazovi uvijek pojavljuju, neka vam bude navika odmah se spustiti u tijelo i što više možete usredotočiti se na unutarnje energetsko polje vlastita tijela. To ne treba trajati dugo, nego samo nekoliko sekundi. Ali to trebate napraviti onoga trenutka kad se izazov pojavi. Svako odlaganje omogućit će uvjetovanoj mentalno-emocionalnoj reakciji da počne djelovati i da vas prevlada. Usredotočite li se na nutrinu i osjetite li unutarnje tijelo, čim počnete povlačiti svijest iz uma odmah ćete se smiriti i postati prisutni. Ako je u stanovitoj situaciji potrebna reakcija, ona će izroniti s te dublje razine. Upravo kao što je sunčeva svjetlost beskrajno svjetlija od plamena svijeće, tako u Biću prebiva beskonačno veća inteligencija nego u umu. Sve dok svjesno održavate dodir s unutarnjim tijelom, nalikujete na stablo koje je duboko ukorijenjeno u tlu ili na zgradu koja ima duboke i čvrste temelje. Poredbu s kućom koristio je i Isus u općenito krivo shvaćenoj usporedbi o dva čovjeka koja su gradila kuću. Jedan je gradio na pijesku, bez ikakvih temelja, a kad su došle oluje i bujice, kuće je nestalo. Drugi je duboko kopao dok nije došao do stijena i tada je sagradio kuću što ju bujice nisu mogle odnijeti.
Comments are closed.