Kao što smo u prvome članku pojasnili, strah je glavna prepreka buđenju, radilo se o strahu od novog, strahu od gubitka starog i dobro poznatog, strahu od različitosti, ne ispunjavanja društvenih normi, strahu od ismijavanja, ili pak izbora. Ili se radilo o mržnji, krivnji, sramu, nelagodi, zavisti koji pak potiču netoleranciju, nerazumijevanje, sukobe, ratove ….itd. Sve negativno proizlazi iz straha, sve negativno jest manifestacija straha, odnosno strah, samo u različitim oblicima.
Ali strah je iluzija, i kao svaka iluzija, tako je i strah samo manifestacija neke od iluzije u koju smo se uhvatili, jer iluzija može samo manifestirati, stvoriti iluziju. Strah je posljedica, a kako svaka posljedica ima uzrok, kako svaka iluzija ima uzrok, tako je ima i strah. Današnje je društvo, društvo posljedica, gledano na bilo kojem nivou današnjega društva. Ovo je društvo, društvo koje se čitavoga života bori sa posljedicama, a da se nikada nije zapitalo, što je uzrok i kako ga se riješiti.
Današnje društvo je društvo posljedica, i takvo će ostati u koliko se ne primimo u koštac sa uzrokom. Svima je jasno, da će posljedica biti u beskonačnost, u koliko se ne riješimo uzroka.
Prepreka duhovnom buđenju jest strah, ali strah ima svoj uzrok. Sa strahom se možemo boriti u beskonačnost, ali da bismo ga nadišli, moramo se pozabaviti sa uzrokom, moramo se pozabaviti sa “SADAŠNJIM TRENUTKOM”. Glavna prepreka buđenju je sadašnji trenutak, odnosno to što ne živimo u sadašnjem trenutku, već živimo u iluziji naših misli, u iluziji onoga što je bilo i što bude, u iluziji prošlosti i budućnosti, iluziji vremena. Ne postoji jučer i ne postoji sutra, postoji samo beskonačni sadašnji trenutka. Sve što se dogodilo i sve što će se dogoditi, dogodilo se, dogodit će se sada. U koliko se ne slažete, pokušajte SADA, jučer otići na kavu sa prijateljima, ili pokušajte SADA ,sutra ujutro otići na posao. Ne možete! Kada ste prije neki dan bili na kavi sa prijateljem, bili ste sada, kada ćete sutra ići na posao, ići ćete sada. Mi živimo u beskonačnom sadašnjem trenutku, i sve što nam se dogodilo, sve što će nam se dogoditi, događalo, dogoditi će se sada.
SADA je jedino što postoji, a kada ne živimo u sada, kada živimo u iluziji naših misli, onoga što je bilo, odnosno onoga što bude, tada živimo u iluziji straha, straha koji nas drži uspavanima, koji nas drži zarobljenima u našim iluzijama, u stanju mržnje, krivnje, netolerancije, zavisti, sukoba, borbe za preživljavanje, koji nas drži u stanju odvojenosti. SADA ne postoji mržnja, krivnja, sram, uvjerenja, vjerovanja, problemi……odnosno strah, sada postoji samo beskonačno JEDNO, beskonačna sreća, beskonačna ljubav u beskonačnom sadašnjem trenutku.
Strah u svim njegovim zamaskiranim oblicima postoji samo kada NE živimo u “sadašnjem trenutku”. Strah je iluzija, i kao takav može postojati samo u iluziji, u iluziji vremena, misli, uvjerenja, vjerovanja, iluziji odvojenosti.
STRAH KAO POSLJEDICA
Nažalost, unatoč važnosti straha, strah je slabo zastupljena tema razno raznih blogova, foruma, portala, svi se radije zabavljamo posljedicama straha: raznim manipulacijama, netolerancijama, sukobima, ratovima, različitostima, mržnjama …itd. No svi ti problemi su samo manifestacija, posljedica straha. Ljudi su manipulirani pomoću straha, a oni koji manipuliraju, manipuliraju iz straha. Da se ljudi nisu ulovili u iluziju straha, njima bi bilo nemoguće manipulirati. Moramo postati svjesni, u koliko se ne izdignemo iznad strahova, nabrojanih manifestacija straha će i dalje biti.
Da bismo se riješili posljedica (mržnje, krivnje, netolerancije, različitosti, manipulacija, sukoba, ratova….), moramo se pozabaviti sa uzrokom, strahom. Strah je uzrok svega negativnog, kako u čitavom društvu tako i kod pojedinca. Strah je glavna prepreka spoznaji, buđenju. Kako se probuditi kada živite u strahu od novog i gubitka starog i dobro poznatog. Ali strah je iluzija, što znači da je i sam strah posljedica, odnosno i sam strah ima uzrok. Strah je tvorevina naših misli, naših uvjerenja, vjerovanja, našega uma. Strah je POSLJEDICA življenja naših života u onom što je bilo, odnosno što bude, strah je posljedica ne življenja u SADAŠNJEM TRENUTKU. Sada, ovog beskonačnog, bez vremenog trenutka ne postoji strah, a kada ne postoji strah ne može postojati ni mržnja, krivnja, zavist, sram, osjećaj odvojenosti, netolerancija, nerazumijevanje, sukobi, ratovi …. jer sve nabrojano su tek manifestacije, iluzije straha, kako je i sam strah manifestacije, iluzija proizašla iz ne življenja u sadašnjem trenutku.
Vrijeme je da se prestanemo baviti posljedicama (iluzijama), i da se uhvatimo u koštac sa uzrokom.
Velimir Gašparić
