Programiranost i kako se reprogramirati

Tko je odgovoran za tu programiranost?

Svakako niste vi – niste vi utemeljili te osnovne ele­mente kao što su vaši prohtjevi, želje, takozvane potrebe, vaše vrijednosti, ukusi, stavovi, navike. Vaši roditelji, dru­štvo u kojem ste odrasli i u kome živite, vaš kulturalni ambijent, religija, vaš osobni izgled, odgovorni su za operativne sheme kompjutera koji je usađen u vama.

Sve u svemu, bilo da ste mladi ili stari, neovisno od pravca u kome se krećete, taj komjuter hoda zajedno s vama, aktivan i djelotvoran u svakom svjesnom trenutku vašeg dana, i ultimativno zahtjeva od života, drugih ljudi ili vas, da zadovoljite njegove potrebe.

Kada je njegovim zahtjevima udovoljeno, kompjuter vam dopušta da budete spokojni i sretni; u suprotnom čak i ako nimalo niste krivi zbog toga kompjuter budi u vama negativne emotivne reakcije koje vas pune bolom i patnjom.

Ako se, na primjer, ljudi ne ponašaju prema očekiva­njima vašeg kompjutera, on izaziva u vama osjećanja frustracije, bijesa i gorčine. Ili, kada izgubite kontrolu nad događajima, kada se budućnost ukazuje nesigurnom, vaš kompjuter čini da osjetite napetost, strepnju, zabrinu­tost. Vi onda trošite mnogo energije da biste nekako prevazišli ta negativna osjećanja. I uglavnom uspijevate u to­me, ali samo tako što još više produbljujete težnju da rekonstruirate svijet oko sebe, sve da bi zadovoljili zahtjeve svog kompjutera. Tako sebi osiguravate mrvice pri­vremene sreće. Privremene, jer u svakom trenutku može iskrsnuti neka nova nezgoda (vlak kasni, telefon je zablokirao, pismo ne stiže na vrijeme), bilo što suprotno progra­miranim predviđanjima vašeg kompjutera, koji onda vra­ća stvar na početak, sa svojim neudovoljenim zahtjevima.

I tako živite prilično mučnom egzistencijom, nepre­stano pod pritiskom stvari i ljudi oko vas, vječito težeći da prilagodite sve te ljude i stvari naredbama svog kompju­tera, da biste s vremena na vrijeme mogli da uživate u tre­nucima spokojstva koje vam se pruža, tj. u kratkim pa­uzama kada vaš kompjuter miruje sa svojim programima.

Postoji li neki izlaz?

Da, postoji. Sigurno je da ne možete zagospodariti svojom uvjetovanošću za kratko vrijeme. Možda vam to ni­kad neće uspeti. Ali to nije toliko važno. Pokušajte ovako: zamislite da ste se našli u neprijatnoj situaciji ili u društvu neke vama neprijatne osobe. Vidjeti ćete kako vaš kompjuter smjesta stupa u akciju, navodeći vas da izbjegnete ili promijenite takvu situaciju. Međutim, ako ništa ne učinite u tom pravcu, on inzistira još jače, i ubrzo čini da osjetite razdraženost, zebnju, krivicu ili tko zna ko­je drugo negativno osjećanje.

Ali, ukoliko nastavite da razmišljate na temu nez­godne situacije ili neprijatne osobe, uvidjeti ćete da nega­tivne emocije u vama ne potiču od njih. Situacije i ljudi, u suštini, idu svojim putem, one su to što jesu, dobre ili loše. Vaš kompjuter je taj koji, na osnovu svojih progra­ma, izaziva vaše negativne reakcije u kontaktu s njima.

Ovo ćete još bolje shvatiti kad vam postane jasno da neka druga osoba, s drukčijim programom od vašeg, u dodiru sa istim situacijama ili osobama može reagirati sasvim spokojno, ili je one čak mogu uveseljavati.

Nemojte se zaustaviti u razmišljanju sve dok ne do­đete do sljedeće istine: jedini razlog što i vi ne reagirate tako spokojno ili veselo je u tome što vaš kompjuter slijepo inzistira da rekonstruirate stvarnost, kako bi se prila­godila njegovim programima.

Promatrajte sve te stvari sa distance i vidjeti ćete kakav će se čudesan preobražaj desiti u vama.

Kada konačno shvatite ovu istinu i trajnije spriječite svoj unutrašnji kompjuter da u vama budi negativne re­akcije, moći ćete da poduzmete svaku akciju za koju se osjećate sposobnim – da izbjegnete neprijatnu situaciju ili zaobiđete osobu koja vas nervira, kao i da, recimo, poku­šate da ih promijenite; možete se suprotstaviti, da bi se poštovalo vaše pravo i pravo drugih ljudi; možete čak primijeniti i fizičku silu.

Ali sve to možete tek kada zagospodarite svojom emocionalnom pometnjom, jer će tada vaše po­našanje biti plod smirenosti i ljubavi, umjesto neurotične želje da ušutkate kompjuter u sebi ili se prilagodite nje­govim programima. I tako, najzad ćete se otarasiti nega­tivnih osjećanja kojim vas je punio.

Tada ćete shvatiti koliko je duboka mudrost u izre­ci: „I koji hoće da se sudi s tobom i košulju tvoju da uzme, podaj mu i haljinu; i ako te tko potjera jednu milju, idi sa njim dvije.”

Na ovoj točki, postati će vam jasno i očigledno da istin­ska prinuda ne dolazi od onoga koji hoće da te izvede na sud, već od despota koji vas tjera ropski da mu služite, unutrašnjeg kompjutera koji svojim programima uništava bezbrižnost i spokojstvo vašeg duha, kad god objektivne okolnosti u vanjskom svijetu ne odgovaraju njegovim zahtjevima. Ali, baš zbog te prinude, koja izvire iz vaše uvjetovanosti, vi imate snažnu potrebu da se oslobodite.

Samo pod tim uvjetima iskusiti ćete unutrašnju slobo­du koja je jedini prihvatljivi temelj za bilo kakvu soci­jalnu revoluciju, jer vas tada snažno osjećanje (čak strast) koje se na prizore društvenih nepravdi budi u vašem sr­cu, potiče da učinite nešto konkretno. A to ne izvire više iz vaše uvjetovanosti ili vašeg ‘ega’, već iz objektivne realnosti.