Samoispitivanje je prvo djelo koje je Maharshi napisao, oko 1901., znači, kada je imao oko dvadeset dvije godine. Već je bio jnani, odnosno Mudrac, sa savršenom spoznajom Sebstva, u blistavom blaženstvu Božanskog Znanja. U to vrijeme je živio u pećini Virupaksha na brijegu Arunachali. Oko njega se već okupila grupa učenika.
Iako nije dao zakletvu šutnje, On je rijetko govorio, i zato je napisao svoje odgovore na neka pitanja koja mu je postavio Gambhiram Sesaya, jedan od najranijih privrženika, koji ih je prepisao u svoj dnevnik. Poslije njegove smrti dobili smo ovaj dnevnik od njegovog brata, a pitanja i odgovore je pripremio Natanananda, i sa Bhagavanovim odobrenjem objavio pod naslovom Vichara Sangraham ili Samo-ispitivanje. Zatim su izmijenjena da bi dobio oblik eseja. U ovom dijelu je prihvaćen njihov prvobitan oblik.
Nema mladenačkog i nezrelosti u ovom dijelu. Učitelj je pisao sa vjerodostojnošću potpunog duhovnog znanja, isto kao i u svojim kasnijim godinama. Kao sva njegova izlaganja, usmena i pismena, i ovo se bavi praktičnim pitanjima puta ka spoznaji Sebstva, a nikad jalovom teorijom. Međutim, ono se razlikuje od kasnijih izlaganja u jednom značajnom pogledu: po tome što opisuje ne samo put Samoispitivanja, već i druge, meditaciju o svojoj istovjetnosti sa Sebstvom i yogički put zasnovan na kontroli daha. On sam je nalagao Samoispitivanje i predaju Guruu. Govorio bi: Postoje dva načina: Pitaj se ‘Tko sam ja? , ili se predaj.
Zašto je u ovom prvom izlaganju govorio o manje direktnim i složenijim metodama?
Razlog koji je očigledno moguć, je da je učenik za koga je ovo napisano već čitao knjige o različitim metodama, te je na mjestu da se da opće izlaganje o njima prije uputstva koje bi imalo trajno značenje za ono što je sam nalagao. Mada su opisane, ove druge metode, zasigurno, jedva da se preporučuju.
Kontrola daha koja se opisuje, naravno, nije puka fizička vježba. Duhovni smisao vježbe je ono što od nje čini složenu znanost. ‘znanost je uistinu prava riječ, pošto je ona tradicionalna indijska znanost samo-preispitivanja. To je čini teško razumljivom za čitaoca sa Zapada, koji o tome nema osnovnog prethodnog znanja, naročito zbog toga što, kao i svaka znanost, ona posjeduje svoj stručni rječnik koji ne dopušta da se napravi ispravan prijevod bez dužih napomena. Treba uzeti u obzir da je Maharshi pri pisanju ovog izlaganja znao da može računati na stručno znanje o datoj nauci onih za koje je pisao. Čitaocima sa Zapada će biti utjeha da se sijete kako On nije ni preporučio ni nalagao ovaj put, a u svojim kasnijim djelima ga je jedva i spominjao. Njima nije potrebno da uče njegove stručne izraze.
Tekst je prenesen sa: arunachala-ramana.org
***
Da li postoji neki način obožavanja Vrhunskog, koji je sve, osim da se čvrsto bude s Njim!
1.Učenik: Učitelju! Kojim se sredstvom postiže stanje vječnog blaženstva, zauvijek lišeno patnje?
Guru: Pored iskaza u Vedama da dok postoji tijelo, postojat će i patnja, ovo je također neposredno iskustvo svih ljudi; zato čovjek treba da preispituje svoju vlastitu prirodu, koja je vječno bestjelesna, i treba da ostane takav. Ovo je sredstvo da se postigne to stanje.
2.U: što se podrazumijeva pod iskazom da čovjek treba da ispita svoju istinsku prirodu i razumije je?
G: Iskustva kao što su ‘ja sam otišao, ‘ja sam došao, ‘ja sam bio, ‘ja sam učinio, svakome dolaze prirodno. Zar se iz ovih iskustava ne vidi kako je svesnost ‘ja subjekt tih različitih radnji? Ispitivati prirodu te svjesnosti i ostati ono što jesi, je način kako da se, putem ispitivanja, razumije svoja istinska priroda.
3.U: Kako treba da se ispituje ‘Tko sam ja?
G: Radnja kao što su ići ili doći pripadaju samo tijelu. Stoga, kada netko kaže ‘ja sam otišao, ‘ja sam došao, to je jednako tvrditi da je tijelo ‘ja. No, može li se za tijelo reči da je svjesnost ‘ja, pošto ono nije postojalo prije nego što se rodilo, te se sastoji od pet elemenata, nepostojeće je u stanju dubokog sna i, kada umre, postaje leš? Da li za ovo tijelo, koje je inertno poput klade, može da se kaže kako svijetli kao ‘ja-ja? Stoga se na svjesnost ‘ja, koja se isprva pojavljuje u odnosu na tijelo, različito upućuje kao na samoobmanu (tarbodham), egoizam (ahamkaru), neznanje (avidyu), opsjenu (mayu), nečistoću (malu), i individualnu dušu (jivu).
Kako možemo da ovo ne ispitamo? Nije li ono što svi spisi kažu, da je uništenje ‘samoobmane (mukti), namjenjeno našem spasenju, uz pomoć samoispitivanja? Zato, ostavljajući leš – tijelo kao leš, i ne izgovarajući riječ ‘ja, čovjek treba žudno da ispituje ovako: „Dakle, što je to što se javlja kao ‘ja? Tada će u srcu zasjati nešto bez riječi, nalik na svjetlo u obliku ‘ja-ja.
To znači da će, pošto nestane ograničena svijest i mnoštvo misli, zasijati sama po sebi čista svijest, koja je jedina i neograničena. Ako se ona zadrži i ostane u stanju mirovanja, osjećanje u obliku ‘ja sam tijelo će biti potpuno uništeno, a na kraju i konačna misao, tj. oblik ‘ja će i sam isceznuti, kao vatra gorućeg kamfora. (1) Veliki mudraci i spisi proglašavaju da je samo to Oslobođenje.
4.U: Kada se ispituje korijen ‘samoobmane, koji ima oblik ‘ja, čini se da se javlja bezbroj različitih misli, ali nijedna posebna misao ‘ja.
G: Bez obzira da li se pojavljuje prvi padež, nominativ, rečenice u kojima se pojavljuju ostali padeži imaju za osnovu nominativ; slično tome, sve misli koje se pojavljuju u Srcu, imaju kao svoju osnovu egoizam, koji je prvi mentalni oblik ‘ja, prva spoznaja u obliku ‘ja sam tijelo; stoga, uzrok i izvor pojave svih ostalih misli je pojava egoizma; zato, ako se uništi samoobmana u obliku egoizma, koja je korijen iluzornog drveta samsare, sve ostale misli će u potpunosti nestati, kao drvo iz cupano iz korijena. Kakve god se misli pojavljivale kao prepreka nečijoj sadhani – ne smije se dopustiti umu da ide za njima, već ga treba primorati da počiva u svom Sebstvu, koje je Atman; čovjek treba da ostane svjedok svega što se dešava, prihvačajući stav: „Neka se desi nešto najćudesnije, neka, hajde da vidimo! Ovo treba da bude njegova vježba. Drugim riječima, čovjek ne treba da se poistovječuje sa pojavama; on nikad ne treba da
ostavi svoje Sebstvo. Ovo je podesivo sredstvo za uništenje uma (manonasu), koji prirodno vidi tijelo kao Sebstvo, a što je uzrok svih ranije navedenih prepreka. Ova metoda, koji lako uništava egoizam, zaslužuje da se nazove predanošću (bhakti),
meditacijom (dhyana), koncentracijom (yoga), i znanjem (jnana). Pošto je priroda Sebstva Bog, koji sija u Srcu kao ‘ja, a kako spisi proglašavaju da je sama misao ropstvo, najbolja vježba je ostati nepokretan, nikad ga ne zaboravljajući (Boga, Sebstvo), pošto se u njemu, na bilo koji način, rastopi naš um. Ovo je zaključno učenje spisa.
5.U: Da li je ispitivanje samo sredstvo za odstranjivanje pogrešnog uvjerenja da je Sebstvo grubo tijelo, ili je, također, sredstvo za odstranjivanje pogrešnog uvjerenja da je Sebstvo suptilno i kauzalno tijelo?
G: Ostala tijela opstaju zahvaljujući grubom tijelu. U pogrešno uvjerenje ‘ja sam tijelo uključena su sva tri tijela, koja se sastoje od pet omotača. A uništenje pogrešnog uvjerenja da je Sebstvo grubo tijelo je ujedno i uništenje pogrešnog uvjerenja da su ostala tijela Sebstvo. Zato je ispitivanje sredstvo za odstranjenje pogrešnog uvjerenja da je Sebstvo bilo koje od tri tijela.
6.U: Zašto postoje različita preinačenja unutrašnjeg organa, tj. manasa (refleksija), buddhi (intelekt), chitta (memorija), ahankara (egoizam)? Zašto se kaže da je samo uništenje uma oslobođenje?
G: U knjigama koje objašnjavaju prirodu uma, pitanje se postavlja ovako: „Um se obrazuje zgušnjavanjem suptilnog djela hrane koju jedemo; on se razvija sa strastima, kao što su vezanost i odbojnost, želja i bijes; budući da je on zbir intelekta, memorije i egoizma, dobivamo zajednički naziv u jednini: ‘um; osobine koje ima su mišljenje, opredjeljivanje, itd.; pošto je objekat svijesti (Sebstva), on je ono-što-vidimo, znači, inertan; iako je inertan, čini se da je svjestan, zbog sjedinjavanja sa sviješću (poput usijane čelične kugle); on je ograničen, nije vječan, podijeljen je i promjenjiv kao tečan vosak, zlato, svijeća, itd.; on ima prirodu svih elemenata (pojavnog postojanja); njegovo sjedište je Lotos Srca, isto kao što je sjedište vida oko, itd.; on je dodatak individualne duše; misleći o nekom objektu, on preuzima njegov oblik i zajedno
sa znanjem, koje je u mozgu, teče kroz pet čulnih tokova i biva posredstvom mozga (to jest, zajedno sa znanjem) pridružen objektima, i tako, spoznajući ih i iskušavajući, postiže zadovoljstvo. Ta supstancija je um. Kao što se jedna ista osoba naziva različitim imenima, ovisno od funkcije koju obavlja, tako se jedan te isti um naziva različito: um, intelekt, memorija i egoizam, zbog različitog oblika koji preuzima, a ne zbog neke stvarne razlike. Sam um ima obličje svega, tj. duše, Boga i svijeta. Kada putem znanja poprimi obličje Sebstva, prisutno je oslobođenje, koje ima prirodu Brahmana: ovo je učenje.
7.U: Ako su ova četiri – um, intelekt, memorija i egoizam – jedno te isto, zašto se navodi da su njihova sjedišta različita?
G: Istina je kad se kaže da je grlo sedište uma, lice ili srce sedište intelekta, pupak memorije, a srce, odnosno sarvanga, egoizma; iako se ovako različito navodi, za zbir svih ovih, to jest za um, odnosno, unutrašnji organ, samo srce je sjedište. Ovo se zaključno proglašava u Spisima.
8.U: Zašto se kaže da samo um, koji je unutrašnji organ, svijetli kao da je obličje svega, tj. duše, Boga i svijeta?
G: Kao sredstvo spoznavanja objekata, čulni organi su vanjski, i stoga se nazivaju izvanjskim čulima; a um se naziva unutrašnjim čulom zato što je unutra. No, razlika između unutrašnjeg i izvanjskog postoji samo u odnosu na tijelo; u stvari, nema ni unutrašnjeg ni izvanjskog. Priroda uma je da ostaje čist kao eter. Ono na što se upućuje kao na srce ili um, je grupiranje elemenata (pojavnog postojanja) koji se javljaju kao unutrašnji ili vanjski. Tako da nema sumnje kako sve pojave, koje se sastoje od imena i obličja, imaju samo prirodu uma. Sve što se pojavljuje izvana, u stvari je unutra, a ne izvana; iz razloga što se ovako poučava, u Vedama se također sve opisuje kao da ima prirodu Srca. Ono što se naziva Srcem nije ništa
drugo do Brahman.
9.U: Zašto se kaže da srce nije ništa drugo do Brahman?
G: Iako Sebstvo ima svoja iskustva u stanjima budnosti, sanjanja i dubokog sna, prebivajuci po redu u svakom od njih, u očima, grlu i srcu, ono, u stvari, nikad ne napušta svoje glavno sjedište, srce. U Lotosu Srca, koji je priroda svega, drugim riječima, u etru uma, svjetlost Sebstva sja u obliku ‘ja. Pošto ovako sja u svakome, na samo Sebstvo se upućuje kao na svjedoka (sakshi) i transcendentno (turiya, doslovno, četvrto). Vrhunski Brahman lišen ‘ja, koji svijetli u svim tijelima kao unutrašnja svjetlost u obliku ‘ja, je eter Sebstva (odnosno, eter znanja): samo on je apsolutna Stvarnost. To je nad-transcendentalno (turiyatita). Zato se kaže da ono koje se naziva srcem nije ništa drugo do Brahman. štoviše, zato što Brahman sja u srcima svih duša kao Sebstvo, naziv ‘Srce je dat Brahmanu. (2) Kada se značenje riječi hrudayam razdijeli na hrit-ayam, ona, u stvari, označava Brahmana. Najbolji dokaz činjenice da Brahman, koji sja kao Sebstvo, prebiva u srcu svakog, je to što svi ljudi, kad kažu ‘ja,
upućuju na sebe pokazujući na prsa.
10. U: Ako je čitav univerzum u obličju uma, ne slijedi li, onda, da je univerzum iluzija? Ako je tako, zašto se u Vedama spominje stvaranje univerzuma?
G: Nema nikakve sumnje da je univerzum puka iluzija. Glavni cilj Veda je da otkriju istinu Brahmana. Ovo je jedini razlog, i ne postoji nijedan drugi, zašto Vede prihvaćaju stvaranje sveta. Dalje, manje sposobne osobe se poučavaju o stvaranju, tj. o postupnoj evoluciji prakrti (prvobitne prirode), mahattattve (velikog intelekta), tanmatri (suptilnih esencija), bhuta (grubih elemenata), svijeta, tijela itd., iz Brahmana, dok se sposobniji poučavaju o trenutačnom stvaranju, tj., da je ovaj svet osvanuo kao san, uslijed čovjekovih vlastitih misli izazvanih nedostatkom spoznavanja sebe kao Sebstva. Dakle, zbog činjenice da se stvaranje svijeta opisuje na različite načine, jasno je da smisao Veda leži samo u tome da poučava o istinskoj prirodi Brahmana, pošto na jedan ili drugi način pokažu iluzornu prirodu univezuma. U stanju spoznaje, u kojem se doživljava njegova priroda-blaženstvo, svako može neposredno da spozna da je svijet iluzoran.
11.U: Da li je doživljaj Sebstva moguć za um, čija je priroda stalna promjena?
G: Pošto je satva-guna (sastavni dio prakrti koji odgovara čistoti, inteligenciji, itd.)
priroda uma, i pošto je um čist i neukaljan poput etra, ono što se zove um ima, u stvari, prirodu znanja. Dok ostaje u tom prirodnom (tj. čistom) stanju, on čak i nema ime ‘um. Tek je pogrešno znanje koje brka stvari, ono što se zove umom. Ono što je (prvobitno) bio čisti (satva) um, koji ima prirodu čistog znanja, uslijed neznanja zaboravlja svoju prirodu znanja, pa pod utjecajem tamogune (tj. sastavnog djela prakrti koji odgovara tuposti, tromosti, itd.), biva preobražen u svijet, a budući da je pod utjecajem rajogune (tj. sastavnog djela prakrti koji odgovara aktivnosti, strastima, itd.), zamišlja ‘ja sam tijelo, svijet je stvaran, i tako, zbog vezanosti, odbojnosti, itd., stiče odgovarajuće zasluge i kazne, a zbog preostalih utisaka (vasana) o njima, potiče rođenje i smrt. Međutim, um koji se oslobodio svoje ukaljanosti (grijeha) kroz radnju bez vezanosti, koje je izvodio u mnogim prošlim životima, sluša guruovo poučavanje po spisima, razmišlja o njihovom značenju, i meditira da bi postigao prirodno stanje mentalnog obrasca u obličju Sebstva, tj. u obličju ‘Ja sam Brahman, što je rezultat trajne kontemplacije Brahmana. Tako će biti odstranjeno preobražavanje uma u svijet, što odgovara tamoguni, i njegovo lutanje u svijetu objekata, što odgovara rajoguni. Kada se dogodi ovaj preobražaj, um postaje suptilan i nepokretan. Samo um koji je nečist, i koji je pod utjecajem rajasa i tamasa, ne može da doživljava Stvarnost (tj. Sebstvo) koja je nepromjenljiva i veoma suptilna; isto kao što se komad fine svilene tkanine ne može prošiti grubom šipkom, ili kao što se detalji suptilnih predmeta ne mogu razgovetnuti pri svjetlosti lampe čiji plamen treperi na vjetru. Međutim, blaženstvo Sebstva (tj, Brahmana) će se manifestirati u čistom umu, koji je postao suptilan i nepokretan pomoću gore opisanih meditacija. Pošto bez uma ne može biti iskustva, za pročišćen um, obdaren krajnje suptilnim obrascem (vrittijem), moguće je iskustvo blaženstva Sebstva ako ostane u tom obličju (tj. u obličju Brahmana). Onda ćemo jasno doživjeti da naše Sebstvo ima prirodu Brahmana.
12.U: Da li je naprijed spomenuto doživljavanje Sebstva moguće i u stanju iskustvenog postojanja, za um koji treba da funkcionira u skladu sa svojom prarabdhom (karmom iz prošlih života koja je počela da donosi plodove)?
G: Brahmin može da igra različite uloge u drami; ipak, misao da je Brahmin ga ne
napušta. Slično tome, kad je čovjek zauzet različitim iskustvenim radnjama, treba da ima čvrsto uvjerenje ‘Ja sam Sebstvo, bez dopuštanja da dođe do pogrešne ideje ‘Ja sam tijelo, itd. Ako um odluta iz svog prirodnog stanja, odmah treba da ispitujemo: „O! O! Mi nismo tijelo, itd.!
Tko smo mi?, i tako ga vratimo u to (čisto) stanje. Ispitivanje ‘Tko sam ja? je glavno sredstvo za odstranjivanje svake patnje i postizanje vrhunskog blaženstva. Kada na ovaj način um postane miran, što je njegovo prirodno stanje, doživljavanje Sebstva se javlja samo po sebi, bez ikakve prepreke. Poslije toga čulna zadovoljstva i boli neće više utjecati na um, sve (pojave) će se tada pojavljivati bez naše vezanosti, kao san. Nikada ne zaboraviti svoje potpuno iskustvo Sebstva je stvarni bhakti (predanost), yoga (kontrola uma), jnana (znanje) i sva druga pravila discipline. Tako mudraci kažu.
13.U: Kada postoji aktivnost radnje, mi nismo ni izvršioci tih dijela, ni uživaoci. Aktivnost pripada trima instrumentima (tj. umu, govoru i tijelu). Možemo li ostati (nevezani) ako se držimo ovakvih misli?
G: Pošto se um natjera da ostane u Sebstvu, koje je njegovo Božanstvo, i učini se ravnodušnim na iskustvene stvari pošto nikad ne odluta od Sebstva, kako um može da misli kao što je gore spomenuto? Zar takve misli ne stvaraju ropstvo? Kada se takve misli jave, zbog preostalih impresija (vasana), čovjek treba da spriječi takav tok uma, nastoji da ga zadrži u stanju Sebstva i postane ravnodušan za iskustvene doživljaje. Ne treba da ostavimo mjesta u umu za misli kao što su: „Da li je ovo dobro? Ili, da li je ono dobro? Da li se ovo može uraditi? Ili, da li se to može uraditi? Treba da budemo oprezni čak i prije no što se takve misli jave, i natjeramo um da ostane u svom prirodnom stanju. Ukoliko se ostavi imalo mjesta, takav (uznemiren) um će nam učiniti štete glumeći da nam je prijatelj; kao protivnik koji se pretvara da je prijatelj, on će nas oboriti na tlo. Nije li to zbog toga što zaboravljamo svoje Sebstvo, da se takve misli javljaju i prouzrokuju sve više zla? Ako je točno da je misliti razlučujući: „Ja ne činim ništa; sve radnje izvode instrumenti, sredstvo da se spriječi tok uma sa mislima-vasanama, zar ne slijedi da se um mora zadržati pomoću razlučivanja, kao što je ranije navedeno, samo ako teče zajedno sa mislima-vasanama? Da li um koji ostaje u stanju Sebstva može misliti kao ‘ja i kao ‘ja imam iskustvo takvog ponašanja? Na svaki mogući način treba postepeno da nastojimo da ne zaboravljamo svoje (istinsko) Sebstvo, koje je Bog. Ako to postignemo, postigli smo sve. Um ne treba da usmjeravamo ni na što drugo. Iako ćemo možda izvoditi, kao luđak, radnje koja su rezultat prarabdha karme, treba da zadržimo um u stanju Sebstva, ne dozvoljavajući da izroni misao ‘ja. Zar bezbrojne bhakte nisu provodile svoje brojne iskustvene funkcije sa stavom ravnodušnosti?
14.U: Koji je stvarni smisao sannyase (odricanja)?
G: Sannyasa je samo odricanje od misli ‘ja, a ne odbacivanje izvanjskih objekata. Onaj tko se odrekao (misli ‘ja) ostaje, dakle, isti, bilo da je sam, ili je u središtu prostrane samsare. Isto kao što um usredotočen na neki objekt ne primječuje druge čak i ako su mu blizu, tako i mudrac, iako može da ima bezbroj iskustava radnji, u stvari ne izvodi ništa, pošto mu um počiva u Sebstvu, ne dozvoljavajući da osvane misao ‘ja. Kao što se u snu čini da padamo naglavačke, dok se u stvarnosti ne pokrećemo, isto tako osoba u neznanju, tj. osoba za koju misao ‘ja nije prestala, iako ostaje sama u neprekidnoj meditaciji, je zapravo neko tko izvodi sve iskustvene radnje. (3) Tako su rekli mudri.
15.U: Um, čulni organi itd., imaju sposobnost opažanja; zašto se, onda, smatraju opaženim objektima?
G:
Drik Drisya
(Spoznavatelj) (Spoznat objekat)
(1)Promatrač Ćup (tj.promatran objekt)
Dalje,
(2)0rgan oko Tijelo, ćup itd.
(3) Čulo vida Organ oko
(4) Um Čulo vida
(5) Individualna duša Um
(6)Svijest (Sebstvo) Individualna duša
Kao što je pokazano u gornjoj šemi, pošto mi, svijest, spoznajemo sve objekte, za nas se kaže da smo drik (spoznavatelj). Kategorije koje se završavaju sa ćupom su promatrani objekti, pošto su ono-što-je-spoznato. U tabeli ‘znanje-neznanje (tj., spoznavtelj-spoznato) datoj gore (spoznavatelj i objekat spoznavanja), vidi se da je neko spoznavatelj u odnosu na nešto drugo; ipak, pošto je ovaj objekt u odnosu na drugog, nijedna od ovih kategorija, u stvari, nije spoznavatelj. Iako se kaže da smo mi ‘spoznavatelj, zato što mi spoznajemo sve, a ne ‘spoznato, pošto nas ništa drugo ne spoznaje, za nas se kaže da smo ‘spoznavatelj samo u odnosu na spoznate objekte. Međutim, ono što se naziva ‘spoznatim nije odvojeno od nas. Zbog toga smo mi Stvarnost koja nadilazi ova dva (spoznavatelja i spoznato). Sve drugo spada u kategorije spoznavatelj-spoznato.
16.U: Kako se dolazi do poistovjećenja ega, duše i Bramana?
G:
Primjer Primjerom prikazano
(1) čelična kugla Egoizam
(2) Zagrijana čelična kugla Duša koja se javlja kao koprena preko Sebstva
(3) Vatra u zagrijanoj Svjetlost svijesti, tj. čeličnoj kugli nepromjenljivi Brahman koji
svjetli u duši svakoga
(4) Plamen vatre koji Sveprožimajući Brahman ostaje kao jedan koji ostaje kao jedan
Iz datog primjera biće jasno kako dolazi do poistovjećenja ega, duše, svjedoka i Svesvjedoka. Isto kao što se u kovačevom tečnom, usijanom grumenu nalaze zajedno brojni i različiti djelići metala za koje se sve čini da su jedan grumen, tako se u dubokom snu grubo i suptilna tijela svih individualnih duša nalaze zajedno u kozmičkoj mayi, koja je neznanje, po prirodi čista tama, a pošto su duše rastvorene u Sebstvu postavši jedno s njim, one svuda vide samo tamu.
Iz tame sna osvanjuje suptilno tijelo, tj. egoizam, a iz njega (egoizma) grubo tijelo. Kad egoizam osvanjuje, on se javlja kao koprena preko prirode Sebstva, poput zagrijane čelične kugle. Tako, bez duše (jive), koja je um, odnosno egoizam združen sa Sviješću-Svetlošću, nema svjedoka duše, tj. Sebstva, a bez Sebstva nema Brahmana, koji je Sve-svjedok. Isto kao što se vatra koja se nalazi u čeličnoj kugli ni na koji način ne mijenja kada kovač iskuje različite oblike čeličnih kugli, duša može biti uključena u veoma mnogo iskustava i biti podvrgnuta zadovoljstvima i bolima, a da se Sebstvo-Svjetlost u njoj ipak nimalo ne izmijeni; ono je poput etra sveprožimajuće čisto znanje, koje je jedno i svijetli u srcu kao Brahman.
17.U: Kako možemo znati da u srcu svijetli samo Sebstvo, kao Brahman?
G: Isto kao što se zna da elementarni etar unutar plamena svjetiljke popunjava bez razlike i bez ikakvog ograničenja unutrašnjost i izvana plamena, tako isto znanje-eter, koje je unutar Sebstva-Svjetlosti u srcu, popunjava bez ikakve razlike i ograničenja unutrašnjost i izvana tog Sebstva-Svjetlosti. To je ono na što se upućuje kao na Brahmana.
18.U: Kako se tri stanja iskustva, tri tijela itd., koji su imaginacije, pojavljuju u Sebstvu – Svjetlosti, koje je jedno, nepodjeljeno i samo-osvjetljeno? čak i ako bi se pojavili, kako da znamo da samo Sebstvo ostaje vječno nepokretno?
G: Sebstvo, koje je svjetiljka, (1) sia samo po sebi u unutrašnjoj odaji, tj., u kauzalnom tijelu (7) koje je opskrbljeno neznanjem kao unutrašnjim zidom (4), i spavanjem kao vratima (2); kada se životnim načelom uvjetovanim vremenom, karmom itd., vrata spavanja otvore, dolazi do odražavanja Sebstva u ogledalu- egoizmu (5), koje je smješteno odmah do praga – Mahattattve; ogledalo-egoizam tako osvjetljava srednju odaju, tj. stanje snova (8), i kroz prozore, koji su pet čulnih organa saznanja (6), dvorište, tj., budno stanje. Kada se, opet, životnim načelom koje je uvjetovano vremenom, karmom itd., vrata spavanja zatvore, egoizam prestaje zajedno sa
budnošću i snovima, i samo Sebstvo sja.
Primjer koji je upravo dat objašnjava kako je Sebstvo nepokretno, kako postoji razlika izmađu Sebstva i egoizma, i kako se pojavljuju tri stanja iskustva, tri tijela, itd. (Vidi sliku.)
Primjer – Primjerom prikazano
(1) Svjetiljka Jastvo.
(2) Vrata Spavanje.
(3) Prag Mahat-tattva.
(4) Unutašnji zid Neznanje, odnosno kauzalno tijelo.
(5) Ogledalo Egoizam.
(6) Prozori Pet čulnih organa saznanja.
(7) Unutrašnja odaja Duboko spavanje, u kome se manifestira kauzalno tijelo.
(8) Srednja prostorija Snovi, u kojima se manifestira suptilno tijelo.
(9)Dvorište Budno stanje, u kome se manifestira grubo tijelo.
19. U. Iako sam slušao tako detaljno objašnjenje karakteristika ispitivanja, moj um nije postigao ni najmanje mira. Što je tome razlog?
G: Razlog je odsustvo snage, odnosno, jedno usmjerenosti uma.
20.U: Koji je razlog odsustva mentalne snage?
G: Sredstva koja čovjeka osposobljavaju za ispitivanje su meditacija, yoga, itd. Treba im postati vičan pomoću postepenog prakticiranja, i tako osigurati način mentalnog toka koji je prirodan i od koristi. Kada um, koji na ovaj način postane zreo, sluša ovo ispitivanje, on će odmah spoznati svoju istinsku prirodu koja je Sebstvo, i ostati u savršenom miru, ne zastranjujući iz tog stanja. Um koji još nije postao zreo, teško postiže trenutnu spoznaju i mir slušanjem ispitivanja. No, ako se neko vrijeme prakticiraju sredstva kontrole uma, konačno će se postići duhovni mir.
21.U: Koje je najznačajnije sredstvo za kontrolu uma?
G: Kontrola daha je sredstvo za kontrolu uma.
22.U: Kako treba da se kontrolira dah?
G: Dah se može kontrolirati bilo potpunim zadržavanjem daha (kevala kumbhaka), bilo reguliranjem daha (pranayama).
23.U: Što je potpuno zadržavanje daha?
G: Zaustaviti životni dah čvrsto u srcu, bez izdisaja i udisaja. Ovo se postiže meditacijom na životno načelo, itd.
24.U: Što je reguliranje daha?
G: Zaustaviti životni dah čvrsto u srcu izdisajem, udisajem i zadržavanjem daha, prema upustvima koja se daju u yoga tekstovima.
25.U: Na koji način je kontrola daha sredstvo za kontrolu uma?
G: Nema sumnje da je kontrola daha sredstvo za kontrolu uma, pošto je um, kao i dah, dio zraka, pošto je priroda kretanja zajednička za oba, pošto je mjesto porijekla isto za oba, i pošto, kada se jedan od njih kontrolira, i drugi dolazi pod kontrolu.
26.U: Pošto kontrola daha vodi samo do stanja u kojem um miruje (manolaye), a ne do njegovog uništenja (manonase), kako se može reći da je kontrola daha sredstvo za ispitivanje koje ima za cilj uništenje uma?
G: Spisi poučavaju o sredstvima za postizanje Samospoznaje na dva načina – kao yoge sa osam udova (ashtanga-yoga), i kao znanja sa osam udova (ashtanga-jnana). Reguliranjem daha (pranayama), ili njegovim potpunim zadržavanjem (kevala kumbhaka), koje je jedno od udova yoge, um postaje kontroliran. Ne ostajući samo na tome, već ako se prakticira sljedeća disciplina, povlačenje uma iz vanjskih objekata (pratyahara), na kraju će sigurno biti postignuta Samospoznaja, koja je plod ispitivanja.
27.U: Koji su udovi yoge?
G: Yama, niyama, asana, pranayama, pratyahara, dharana, dhyana i samadhi. Od ovih: Yama označava njegovanje načela dobrog ponašanja, kao što su ne-nasilje (ahimsa), istina (satya), poštenje (asteya), celibat (brahmachariya) i ne-posedovanje (aparigraha). Niyama označava poštovanje pravila dobrog ponašanja kao što su čistoća (saucha), zadovoljnost (santosha), uzdržavanje (tapas), proučavanje svetih tekstova (svadhyaya) i predanost Bogu (Isvara-pranidhana).(4)
Asana: Od različitih položaja, osamdeset četiri je glavnih. Od ovih, opet, za četiri, tj. simhu, bhadru, padmu i siddhu se kaže da su odlični. Od ovih, pak, samo je siddha (5) najbolja. Tako proglašavaju tekstovi yoge.
Pranayama: Prema mjerilima koja su naložena u svetim tekstovima, izdisanje životnog daha je rechaka, udisanje je puraka, a zadržavanje daha u srcu je kumbhaka. što se tiče ‘mere, neki tekstovi kažu da rechaka i puraka treba da su jedna jedinica, a kumbhaka dvije, dok drugi tekstovi kažu da, ako je rechaka jedna jedinica, puraka treba da bude dvije, a kumbhaka četiri. Ono što se podrazumeva pod mjerom je vrijeme koje je potrebno da se jednom izgovori Gayatri mantra. Tako, pranayama, koja se sastoji od rechake, purake i kumbhake, treba da se prakticira svakodnevno, prema sposobnostima, polako i postepeno. Tada će za um osvanuti želja da počiva u sreći, mirovanju. Poslije ovoga treba da se prakticira pratyahara.
Pratyahara: Ovo je kontroliranje uma sprečavajući ga da se okrene prema vanjskim imenima i obličjima. Um, koji je dosad bio rastrojen, sada dolazi pod kontrolu. Za postizanje ovog sredstva su: 1. meditacija na pranavu, 2. fiksiranje pažnje između obrva, 3. gledanje u vrh nosa, i 4. razmišljanje (6) o nadi. Um koji je na ovaj način postao jednousmjeren, biće spreman da ostane na jednom mjestu. Poslije ovoga treba da se prakticira dharana.
Dharana: Ovo je fiksiranje uma na mjesto (na tijelu) koje je podesno za meditaciju.
Mjesta koja su naročito podesna za meditaciju su srce i Brahma-randhra (otvor na tjemenu glave). Čovjek treba da zamisli da u središtu osmolatičnog lotosa (7), tj. na ovom mjestu, sja plamen, božanstvo koje je Sebstvo, tj. Brahman, i fiksira um na njega. Poslije ovoga treba da se meditira.
Dhyana: Ovo je meditacija pomoću misli ‘Ja sam On, što podrazumijeva da meditant nije različit od prirode napred navedenog plamena. Tada će, ako čovjek ispituje ‘Tko sam ja?, kao što Spis proglašava, „Brahman koji je posvuda, sijati u srcu kao Sebstvo koje je svjedok intelekta, i on će spoznati da je to Božansko Sebstvo koje sja u srcu kao ‘ja-ja. Ovaj način razmišljanja je najbolja meditacija.
Samadhi: Kao rezultat sazrijevanja plodova naprijed navedene meditacije, um postaje rastopljen u objektu meditacije, ne ostavljajući mjesta idejama ‘ja sam takav i takav; ja radim to i to. Ovo suptilno stanje u kojem nestaje čak i misao ja-ja, je samadhi. Ako neko ovo radi svakodnevno, gledajući da ga san ne prekine, Bog će mu uskoro dodijeliti vrhunsko stanje duhovnog mira.
28.U: Koji je smisao uputstva da u pratyahari treba da se meditira na pranavu?
G: Smisao nalaganja meditacije na pranavu je ovaj: Pranava je Omkara, koja se sastoji od tri i po mantre a, u, m, i ardha mantre. Od ovih, a označava budno stanje, visva-jivu i grubo tijelo; ‘u označava stanje sanjanja, Taijasa-jivu i suptilno telo; ‘m označava stanje spavanja, prajna-jivu i kauzalno telo; ardha-mantra predstavlja turyu, koja je Sebstvo, odnosno, ima prirodu ‘ja; ono što je iza tog stanja je turiyatita, odnosno, čsto blaženstvo. Na četvrto stanje, koje je stanje prirode ‘ja, se upućivalo u odjeljku o meditaciji (dhyani). Ona se opisuje suprotno, kao da ima prirodu amantre, koja uključuje tri mantre, a, u, m, kao maunakshara (slog tišine); kao ajapa (kao mrmljanje bez mrmljanja), i kao advaita-mantra, koja je suština svih drugih mantri, kao što je panchakshara. Da bi došao do ovog istinskog smisla, čovjek treba meditirati na pranavu. Ovo je meditacija prirode predanosti, koja se sastoji u razmišljanju o istini Sebstva. Ostvarenje ovog procesa je samadhi, koji donosi oslobođenje, stanje nenadmašivog blaženstva. Duboko poštovani Gurui su također rekli da oslobođenje treba postići samo predanošću, čija je priroda razmišljanje o istini Sebstva.
29. U: Koje je značenje učenja da čovjek treba meditirati na misao ‘Ja sam On, tj. o istini da nije različit od samo-osvijetljene Stvarnosti koja svijetli poput plamena?
G: (A) Smisao učenja da čovjek treba da njeguje ideju da nije različit od samo-osvijetljene Stvarnosti je ovaj: Spisi definiraju meditaciju ovim riječima: „U središtu osmolatičnog srčanog lotosa, koji je prirode svega i na koji se upućuje kao na Kailasu, Vaikunthu i Parama-padu, postoji Stvarnost veličine palca, koja blješti poput munje i svijetli poput plamena. Meditiranjem na nju, stiče se besmrtnost. Iz ovoga treba da razumijemo da se ovom meditacijom sprječavaju nedostaci: (1) misli o različitosti, kao: ‘ja sam drugačiji, to je drugačije,
(2)meditacija na ono što je ograničeno,
(3)ideja da je Stvarno ograničeno,
(4)da je ograničeno na određeno mesto.
(B) Smisao učenja da čovjek treba da meditira na misao ‘Ja sam On je ovaj: sah aham soham; sah je Vrhunsko Sebstvo, aham je Sebstvo koje se manifestira kao ‘ja. Jiva, koja je šiva-linga, obitava u lotosu srca, koji je njezino sjedište smiješteno u tijelu, koje je grad Brahmanov; um, koji ima prirodu egoizma, izlazi i poistovijećuje se sa tijelom, itd. Zatim, taj um treba da se rastopi u srcu, tj., treba da se oslobodimo osjećanja ‘ja, koje je smešteno u tijelu, itd.; kada na ovaj način neko ispituje ‘_Tko sam ja?, ostajući neuznemiren, tada se priroda njegovog Sebstva manifestirauje na suptilan način kao ‘ja-ja; ta Sebstvo-priroda je svako, a ipak nitko, i manifestirana je kao vrhunsko Sebstvo svuda, bez razlike između izvanjskog i unutrašnjeg; ono svijetli poput plamena, kao što je gore naznačeno, označavajući istinu ‘Ja sam Brahman. Ako neko ne meditira o njemu kao da je isto sa njim, već zamišlja da je različit, neznanje ga neće napustiti. Zato se nalaže meditacija istovjetnosti. Ako neko dugo meditira na Sebstvo, bez smetnji, neprekidno, sa mišlju ‘ja sam On, što je tehnika razmišljanja o Sebstvu, tama neznanja koja je u srcu, i sve smetnje koje su samo posljedice neznanja bit će odstranjene i postići će apsolutnu mudrost. (8) Tako, spoznavanje Stvarnosti u pećini srca, koja je grad (Brahmanov), tj., u tijelu, je isto što i spoznaja sve-savršenog Boga. U gradu sa osam vratnica, koji je tijelo, mudrac obitava lagodno. (9) Tijelo je hram; jiva je Bog (šiva). Ako se obožava sa mišlju ‘Ja sam On, postići će se oslobođenje.
Tijelo, koje se sastoji od pet omotača, je pećina, vrhunsko koje u njemu obitava je Gospod pećine. Tako spisi proglašavaju. Pošto je Sebstvo stvarnost svih Bogova, meditacija na Sebstvo, koje smo mi sami, je najmoćnija od svih meditacija. Sve druge meditacije su obuhvaćene ovom. Sve druge meditacije se preporučuju radi postizanja ove. Dakle, ako je ova postignuta, ostale nisu neophodne. Znati svoje Sebstvo je znati Boga. Zamišljati da postoji božanstvo koje je različito od Sebstva i meditirati na njega, nepoznavajući (Sebe) svoje Sebstvo, koje meditira, mudraci uspoređuju sa činom mjerenja vlastite sjenke svojim vlastitim stopalom i traganjem za beznačajnom školjkom, odbacujući neprocjenjivi dragulj koji je već u našem posjedu. (10)
30.U: Iako su samo srce i Brahmarandra mjesta koja su pogodna za meditaciju, da li se može, ako je neophodno, meditirati na šest mističkih centara (adhara)?
G: šest mističkih centara, itd., za koje se kaže da su mjesta (na tijelu) za meditaciju, su samo proizvod imaginacije. Sve je to namjenjeno početnicima u yogi. što se tiče meditacije na šest centara, Šiva-yogini kažu: „Bog, koji je prirode ne-dvojne, neograničene svijesti – Sebstva, manifestira, održava i rastvara sve nas. Veliki je grijeh obezvređivati tu Stvarnost tako što joj se nameću različita imena i obličja, kao što su Ganapati, Brahma, Vi nu, Rudra, Mahešvara i
Sadašiva, a vedantini proglašavaju: „Sve su to samo imaginacije uma. Stoga, ako neko poznaje svoje Sebstvo, koje ima prirodu svijesti koja sve spoznaje, on zna sve. Mudraci su također rekli: „Kada se ono jedno spoznaje onakvo kakvo je po Sebi, spoznaje se sve što nije bilo spoznato. Ako mi, koji smo opsjednuti različitim mislima, meditiramo na Boga, koji je Sebstvo, oslobodit ćemo se mnoštva misli, zahvaljujući toj jednoj misli; a onda će i ona sama nestati. Na ovo se misli kada se kaže da je znati svoje Sebstvo, znati Boga. Ovo znanje je oslobođenje.
31.U: Kako treba da se misli na Sebstvo?
G: Sebstvo je samo-osvetljeno, a bez tame i svjetlosti, i ono je stvarnost koja je samomanifestirana. Zato, ne treba na njega da mislimo kao na ovo ili ono. Sama misao o razmišljanju će završiti ropstvom. Smisao meditacije na Sebstvo je da se um natjera da preuzme oblik Sebstva. U središtu pećine srca, čisti Brahman se direktno manifestira kao Sebstvo u obliku ‘ja-ja. Može li biti većeg neznanja, do da se misli o njemu na različite načine, ne znajući ga ovakvog kako je naprijed navedeno?
32. U: Rečeno je da je Brahman manifestiran u srcu kao Sebstvo u obliku ‘ja-ja. Da li se to može pobliže objasniti, kako bi se olakšalo razumijevanje te postavke?
G: Nije li svačije iskustvo da za vrijeme dubokog sna, nesvijesti, itd. nema uopće nikakvog znanja, naime, ni znanja o sebi, ni znanja o drugome? Poslije svega, kada postoji iskustvo u obliku ‘ja sam se probudio iz sna, ili ‘ja sam se povratio iz nesvesti – nije li to oblik specifičnog znanja koje je osvanulo iz prethodno spomenutog stanja nerazlikovanja? Ovo specifično znanje se naziva vijnana. Ova vijnana postaje manifestirana samo u odnosu na Sebstvo ili na ne-sebstvo, a ne sama po sebi. Kada se odnosi na Sebstvo, naziva se istinskim znanjem, znanjem u obliku mentalnog obrasca čiji je objekat Sebstvo, ili znanjem koje za svoju sadržaj ima nepodjeljeno (Sebstvo); a kada se odnosi na ne-sebstvo, naziva se neznanjem. Za stanje ove vijnane, kada se odnosi na Sebstvo i manifestirana je kao oblik Sebstva, kaže se da je manifestacija ‘ja. Ova manifestacija se ne može desiti kao odvojena od Stvarnog (naime, od Sebstva). Ova manifestacija je to što služi kao obilježje direktnog iskustva Stvarnosti. Ipak, ona sama za sebe ne može činiti stanje postojanja u Stvarnosti. Ono, ovisno od kojeg se ova manifestacija dešava, je osnovna Stvarnost, koja se također zove prajnana. Vedantički tekst Prajnanam brahma poučava o istoj istini.
Znaj da je ovo takođe smisao spisa. Sebstvo, koje je samo – osvjetljeno i svjedok svega, manifestira se kao stanovnik vijnanakoće. Mentalnim obrascem koji je nepodeljen, dočepaj se ovog Sebstva kao svog cilja, i uživaj u njemu kao Sebstvu.
33.U:Što je to što se naziva unutrašnjim služenjem i služenjem onom-koje-je-bez-atributa?
G: U tekstovima, kao što je Ribhu-gita, detaljno se izlaže (kao posebna disciplina) služenje onom-koje-je-bez-atributa. Ipak, sve discipline, kao što su žrtvovanje, milosrđe, strogosti, pridržavanje zavjeta, japa, yoga i puja su, u stvari, oblici meditacije po obrascu ‘Ja sam Brahman. Dakle, u svim obrascima discipline čovjek treba da pazi da ne odluta od misli ‘Ja sam Brahman. To je smisao službe onom-koje-je-bez-pridjeva.
34.U: Što su osam udova znanja (jnana-ashtanga)?
G: Osam udova su već spomenuti, tj. yama, niyama itd., ali drugačije definirani. Od ovih:
(1) Yama: Kontrolisanje ukupnosti ćulnih organa, spoznajući nedostatke prisutne u svijetu, koji se sastoji iz tijela, itd.
(2) Niyama: Održavanje toka mentalnih obrazaca koji se odnose na Sebstvo, a odbacivanje suprotnih. Drugim riječima, ona znaći ljubav za vrhunsko Sebstvo koja neprekidno buja.
(3) Asana: Ono, uz čiju pomoć se stalna meditacija na Brahmana omogućuje, je
asana.
(4) Pranayama: Rechaka (izdisanje) je odstranjivanje dva nestvarna aspekta, imena i obličja, sa objekata koji sačinjavaju svijet, tijela itd.; puraka (udisanje) je zahvatanje tri stvarna aspekta, postojanja, svesti i blaženstva, koja su uvijek u tim objektima, a kumbhaka je zadržavanje ovako zahvaćenih aspekata.
(5) Pratyahara: Sprječavanje da se vrate u um imena i obličja koja su iz njega odstranjena.
(6) Dharana: Ovo podrazumijeva da se um natjera da ostane u srcu i ne luta, i spoznavanje da smo samo Sebstvo, koje je postojanje-svijest-blaženstvo.
(7) Dhyana: Meditacija u obliku ‘Ja sam samo čista svijest. To znači da se, pošto se odbaci tijelo koje se sastoji od pet omotača, ispituje ‘Tko sam ja?, i kao rezultat toga ostane ‘ja koje svijetli kao Sebstvo.
(8) Samadhi:- Kada se manifestiranje ‘ja također zaustavi, postoji (suptilno) direktno iskustvo. To je samadhi.
Za pranayamu, itd., koja se ovdje opisuje, discipline kao što su asana i druge koje su spomenute u vezi sa yogom, nisu neophodne. Udovi znanja se mogu prakticirati na svakom mjestu i u svako vrijeme. Od yoge i znanja čovjek može da slijedi ono što mu odgovara, ili oba, prema okolnostima. Veliki učitelji kažu da je zaborav korijen svakog zla i da je smrt za one koji traže oslobođenje; (11) dakle, čovjek treba sa svojim umom počiva u Sebstvu, i ne treba nikad da ga zaboravi; to je cilj. Ako je um pod kontrolom, sve ostalo može da bude pod kontrolom. Razlika između yoge sa osam udova i znanja sa osam udova detaljno je izložena u svetim tekstovima; zato su ovdje dati samo suština tog učenja.
35.U: Da li je moguće istovremeno prakticirati pranayamu koja pripada yogi, i pranayamu koja pripada znanju?
G: Sve dok se um ne natjera da počiva u srcu, bilo putem potpunog zadržavanja daha (kevala-kumbhake), bilo putem ispitivanja, rechaka, puraka, itd., one su potrebne. Tako, pranayama iz yoge treba da se prakticira sve vrijeme vježbanja, a ova druga se može primjenjivati uvijek. Dakle, mogu da se prakticirati obije. Dovoljno je ako se primjenjuje yogička pranayama dok se ne postigne vještina potpunog zadržavanja daha.
36.U: Zašto je potrebno da se put ka oslobođenju poučava na različite načine? Ne će li to stvoriti pomutnju u umu aspiranata?
G: U Vedama se poučava nekoliko puteva koji su prilagođeni različitim stupnjevima sposobnosti aspiranata. Ipak, pošto je samo uništenje uma oslobođenje, svi napori imaju za cilj kontroliranje uma. Iako se načini meditacije mogu činiti različitim, na kraju svi postaju isti. Nema potrebe da se sumnja u ovo. Čovjek može da prihvati onaj put koji odgovara zrelosti njegovog uma.
Kontroliranje prane, što je yoga, i kontroliranje uma, što je jnana (12) – to su dva glavna sredstva za uništenje uma. Ipak, jnana je kao kad se nemirni bik pridobiva svježom travom, dok je yoga kao kontroliranje pomoću sile. Stoga mudri kažu: „Od tri kategorije, aspiranti na najvišem nivou postižu cilj tako što učvrste um u Sebstvu, određujući prirodu Stvarnog vedantičkim ispitivanjem i gledanjem na svoje Sebstvo i sve drugo kao da su prirode Stvarnog; prosječni tako što natjeraju um da ostane u srcu pomoću kevala-kumbhake, i dugo vremena meditiraju na Stvarno; a oni na najnižem nivou postižu to stanje postepeno, pomoću kontrole daha, itd.
Um treba da se natjera da počiva u srcu sve do uništenja misli ‘ja, koja je obrazac neznanja i obitava u srcu. Samo ovo je jnana; samo ovo je, takođe, dhyana. Ostalo je puko zastranjivanje riječi, zastranjivanje od tekstova. Tako spisi proglašavaju. Stoga, ako neko postigne vještinu zadržavanja uma u Sebstvu na jedan ili drugi način, ne treba da brine ni za što drugo. Veliki učitelji su također podučavali da je onaj tko je predan viši od yogina (13), i da je sredstvo oslobođenja predanost, koja znači razmišljanje o svom Sebstvu. (14) Dakle, put spoznaje Brahmana je to što se različito naziva Dahara-vidya, Brahma-vidya, Atma-vidya, itd. Što se može reći više od ovoga? Ostalo treba da shvatimo zaključivanjem. Spisi poučavaju na različite načine. Posle analiziranja svih njih, mudraci proglašavaju da je ovo najkraći i najbolji način.
37. U: Prakticiranju disciplina o kojima se gore poučava, čovek može da se oslobodi prepreka koje su u umu, naime, neznanja, sumnje, zablude itd., i pritom postigne nepokretnost uma. Ipak, postoji jedna posljednja sumnja. Pošto se um rastopi u srcu, postoji samo svijest koja svijetli kao neograničena stvarnost. Kada je um tako preuzeo oblik Sebstva, tko onda preostaje da ispituje? Takvo ispitivanje završilo bi u samo-obožavanju. To bi bilo kao u priči o pastiru koji je tražio ovcu koja je sve vrijeme bila na njegovim ramenima!
G: Sama jiva (individua) je šiva (Bog); šiva sam je jiva. Istina je da jiva nije nitko drugi do šiva. Kad je zrno skriveno u mahuni, naziva se pirinač; kad se oslobodi mahune, naziva se riža. (15) Slično tome, sve dok je neko vezan karmom, ostaje jiva; kad se prekine veza neznanja, on svijetli kao šiva, Božanstvo. Tako proglašava jedan tekst spisa. Prema tome, jiva, koja je um, u stvari je čisto Sepstvo; međutim zaboravljajući ovu istinu, ona zamišlja sebe kao individualnu dušu i postaje zarobljena umom. Tako je njeno traganje za Sebstvom, koje je ona sama, poput pastirovog traženja ovce. No, ipak, jiva, koja je zaboravila svoje Sebstvo, neće postati Sebstvo samo posredstvom znanja. Zbog zapreke uzrokovane preostalim impresijama sakupljenim u prethodnim rođenjma, jiva stalno iznova zaboravlja svoju istovjetnost sa Sebstvom, i biva obmanjivana poistovječenjem sa tijelom, itd. Da li će neko postati visoki činovnik samo gledajući u njega? Ne postiže li se to postojanim zalaganjem? Slično tome, jiva, koja je u ropstvu zbog mentalnog poistovećenja sa tijelom, itd., treba da ulaže napor u razmišljanju o Sebstvu, na postepen i istrajan način; i kada tako um bude uništen, jiva će postati Sebstvo.
(16)Ovakvim neprekidnim razmišljanjem o Sebstvu uništiti će se um, a zatim će uništiti sebe, kao štap koji se koristi da se potakne plamen izgorjelog ugljevlja pri spaljivanju leša. Ovo je stanje koje se naziva oslobođenje.
38.U: Ako je priroda jive istovjetna sa Sebstvom, šta je to što je sprečava da spozna svoju prirodu?
G: To je zaboravljanje njene istinske prirode; ono je poznato kao moć zaklanjanja.
39.U: Ako je istina da je jiva zaboravila sebe, kako uopče nastaje doživljaj ‘ja?
G: Veo ne zaklanja jivu u potpunosti; on samo skriva prirodu Sebstva našeg ‘ja i projektira predstavu ‘Ja sam tijelo; no, ono ne skriva postojanje Sebstva koje je ‘ja i koje je stvarno i vječno.
40. U: Koje su karakteristike jivan-mukte (oslobođenog za života), i videha-mukte (oslobo|enog poslije smrti)?
G. „Ja nisam tijelo; ja sam Brahman koji je manifestovan kao Sebstvo. U meni, koji sam neograničena Stvarnost, svijet koji se sastoji od tijela, itd., su puki privid, kao plavetnilo neba. Onaj tko je na ovaj način spoznao istinu je jivan-mukta. Ipak, sve dok se njegov um ne rastvori, on može da osjeti patnju zbog odnosa prema objektima, koji su posljedica prarabdhe (karme koja je počela da sazrjeva i čiji je rezultat njegovo tijelo) i, pošto kretanje uma također još nije prestalo, neće doživeti iskustvo blaženstva. Iskustvo Sebstva je moguće samo za um koji je postao suptilan i nepokretan, kao rezultat dugog perioda meditacije. Onaj koji je na ovaj način postao obdaren umom koji je suptilan i koji ima iskustvo Sebstva, naziva se jivanmukta.
Stanje jivan-mukte je ono na što se upućuje kao na Brahmana bez atributa i kao na turiyu. Kada se čak i suptilni um rastvori i obustavi se iskustvo Sebstva, i kada je čovjek uronjen u ocean blaženstva i postao jedno sa njim, bez ikakvog diferenciranog postojanja, on se naziva videha mukta. Stanje videha-mukte je ono na što se upućuje kao na transcendentni Brahman bez atributa, i kao na transcendentnu turiyu. To je konačan cilj. Zbog postojanja primjesa patnje i sreće, o spoznatim ljudima, jivan-muktama i videha-muktama, može se govoriti kao da pripadaju četirima kategorijama – Brahmavidu, Brahmavadvari, Brahmavidvariyi, i Brahmavidvarishthi. No, ovo su razlike sa gledišta onih koji ih promatraju; u stvarnosti, međutim, nema razlika u oslobođenju postignutom putem jnane.
NAPOMENE
(1) Tj., ne ostavljajući nikakav talog.
(2) „Ono što sja u srcu svih individualnih duša je Brahman, i zato se zove Srce. Brahman-gita.
(3) Kao oni koji slušaju neku priču, a pažnja im je fiksirana negdje drugdje, um onih
čije su preostale impresije istrošene, zapravo ne funkcionira, mada se tako čini. Um koji nije slobodan od preostalih impresija, u stvari, funkcionira, mada se tako ne čini; to je kao u slučaju onih koji, dok ostaju nepokretni, u svojim snovima zamišljaju kako se uspinju na brijeg i padaju s njega.
(4). Cilj yame i niyame je postizanje saznanja da su svi dobri putevi otvoreni za one
koji su podobni za mokshu. Radi detalja vidi dijela kao Yoga-sutra i Hathayoga-dipika.
(5). Siddhasana: Lijeva peta treba da se postavi preko genitalnih organa, a preko nje
desna peta. Pogled treba da se fiksira između obrva, a tijelo treba da bude nepokretno i uspravno kao štap.
(6) Izraz reflection može da se prevede i kao ‘odražavanje, reflektiranje, i tada mnogo
jasnije ukazuje na smisao koji se u Vedanti pridaje pojmu manane-kontemplacije, čiji je smisao ‘natjerati um da preuzme oblik Sebstva; riječ sozorcelenuje bi duhovnosti odgovarala mnogo više od njene suvremene zamjene – razmišljanje. (prim. prev.)
(7) Iako je istina da se za lotos na tjemenu glave kaže kako ima hiljadu latica, on se
također može opisati kao da ima osam, pošto se svaka od ovih sastoji od 125 sporednih latica.
(8) Ako se uvijek prakticira meditacija u obliku ‘Ja sam Siva (Sivoham bhavana), koja
sprječava izlazak misli, doći će do samadhija. -Vallalar.
(9) U gradu koji ima devet lažnih vratnica, On obitava u obliku blaženstva. -Bhagavad
Gita.
(10) Treba da meditiramo na ono koje postoji u obliku Sebstva, a koje je atma-tattva,
svjetlosno je, obitava u svim živim bićima i vječno govori ‘ja, ‘ja. Tražiti nekog Boga izvana, napuštajući Boga koji obitava u pećini srca, je kao da odbacujemo neprocjenjivi dragulj i tragamo za jeftinom đinđuvom.
(11) Smrt, ili Kala, je odbacivanje na ovom svetu kontemplacije Sebstva, a koja se nikad ne smije odbaciti ni u najmanjoj mjeri. – Vivekachudamani.
(12) Viđenje svega kao Stvarnog prema Spisu: Ja sam Brahman – jedan jedini, bez ičeg
drugog.
(13) Od svih Yogina samo je onaj Meni drag, koji svojim nepokolebljivim umom i
ljubavlju u meni počiva. Bhagavad-gita
(14) Od sredstava oslobođenja samo za bhakti (predanost) se može reći da je najviše.
Jer, bhakti je stalno razmišljanje o svom Sebstvu. Vivekachudamani.
(15) U engleskom jeziku postoji razlika u izrazima koji se koriste za rižu kada je u
ljusci, i kada je iz nje izvađena. U Indiji ova razlika svakako igra još veću ulogu. U našem jeziku se ne razlikuju ta dva pojma; u prijevodu su upotrebljena dva sinonima, pirinač i riža, tek da bi se naznačilo na što se cilja, no treba da znamo da u originalu postoji i suštinska razlika. (prim. prev.)
(16) Iako prepreke koje uzrokuju ropstvo rađanja mogu da budu mnoge, korijen svih
takvih promjena je ahamkara. Ovaj korijen se mora zauvijek uništiti. Vivekachudamani.
(17) Neznanje ne može sakriti osnovno ‘ja, ali ono sakriva specifičnu istinu da je jiva
Vrhunsko (Sebstvo).
(18)Ako se u meditaciji dugo doživljava da su svjetovi pojava u meni, koji sam
neogranićena Stvarnost, gdje je tada mjesto neznanju?
Izvor: http://www.arunachala-ramana.org/publications/serbocroat_self_enquiry.htm
Comments are closed.