Moć novčanica

Plan stvaranja Novog Svjetskog Poretka i globalne kontrole ušao je u novu fazu s pojavom takozvanog „nestašnog novca” (engl. funny money). To je proces u kojemu vam banke posuđuju novac koji ne postoji (zajam) i na to vam zaračunavaju kamate! Kada bih vam ja dao nešto što ne postoji i zatražio od vas da mi za to platite, vjerojatno biste pozvali policiju. Kad bih vam dao nešto što ne postoji i rekao da ću vas, ako mi za to ne platite, tužiti i oduzeti vam imovinu, vjerojatno biste rekli da živimo u fašističkoj državi. Pa ipak, ono što sam upravo opisao je svjetski bankarski sustav i sredstvo pomoću kojega i ljudi i države grcaju u dugovima. A držati nekoga u dugovima znači… kontrolirati ga. Među prvim bankarima u zapadnom svijetu bili su Vitezovi templari. Ogromna bogatstva dobivali su od kršćana koji su podupirali križarske ratove te preko nasljedstava ljudi koji su se često nadali kupiti si mjesto u raju. U svakoj zemlji u kojoj bi pustili korijenje njihova je organizacija bila najbogatija, a njihovi hramovi u Parizu i Londonu postali su financijskim središtima. S vremenom je francuski kralj Filip IV, u savezu s papom Klementom V, uništio templare i ukrao njihovu imovinu kako bi platio dugove a, kao što sam ukratko prikazao u Pobuni robova, moguće i zbog drugih razloga. Velik majstor templara Jacques de Molay spaljen je na lomači, dok je Red nakon toga otišao u ilegalu gdje je djelovao i kovao planove u tajnosti, unutar drugih organizacija. Kršćanski je svijet imao strogu zabranu lihvarenja (zaračunavanja kamata na zajmove), no tijekom stoljeća to se zaboravilo, a počeo se razvijati bankarski sustav kakav danas upravlja čovječanstvom. Valuta tog vremena bili su dragocjeni metali (poput zlata i srebra), pa su vlasnici

iz sigurnosnih razloga svoje blago počeli pohranjivati kod zlatara koji su imali prikladne

trezore za njegovo čuvanje. Zlatari su izdavali papirnate potvrde za kod njih

pohranjeno zlato i srebro, a vlasnici su dugove plaćali podizanjem dijelova svojih »depozita”, po potrebi. Očigledno se pokazalo vrlo nespretnim baratati svim tim metalima tako da su papirnate potvrde polako postale prihvaćene kao sredstvo plaćanja. Zlato i srebro rijetko su seljeni, ali se vlasništvo nad njima mijenjalo s izdavanjem potvrda („novca”) za otplatu dugova. Na isti se način danas stvaraju velika bogatstva jednostavnim premještanjem brojeva između jedne i druge računalne datoteke. Zlatari i drugi vlasnici trezora počeli su uviđati da su, u ovo ili ono vrijeme, vlasnici Podizali tek manji dio svojeg zlata ili srebra. „Hm”, pomisliše, „zašto drugim ljudima koji nemaju zlato ne bismo izdavali priznanice (novac) i zaračunavali im kamate na te Priznanice?” Podvala bi se mogla izjaloviti jedino kada bi izdali previše priznanica te kada bi svoje zlato i srebro svi istovremeno došli unovčiti. Počeli su izdavati priznanice za vlasništvo nad zlatom i srebrom u daleko većoj količini od vrijednosti zlata i srebra pohranjenog u svojim sefovima. Većina priznanica koje su pozajmljivali drugima (i dobivali na to kamatu) odnosila se na zlato i srebro koje „banke” uopće nisu imale. No, budući da se odjedanput obično podizala samo mala količina kovina, mogli su mirno

spavati. Mogli su izdavati gomile komadića papira za zlato i srebro koje nije postojalo i

obračunavati kamate za svoje posredovanje! Eto, u jednoj rečenici imate opis današnjeg

bankarskog sustava koji upravlja svijetom.

Ljudi i države utapaju se u dugovima, očajnički nastojeći platiti kamatu na novac koji nikada nije postojao, koji ne postoji ni sada, niti će ikada postojati. Računa se da u prosjeku, za svakih 1000 funti koje banka primi od klijenata* ona pozajmljuje (i zaračunava na to kamate) barem 10.000 funti! Banke to mogu provoditi kroz sustav dijelnih rezervi, što znači da moraju zadržati samo dio (recimo, jednu desetinu) svojih ukupnih bankovnih depozita ili „rezervi”. One računaju s time da ih njihovi klijenti neće doći

zahtijevati (naplatiti) u isto vrijeme, svi odjednom. U većini zemalja u kojima je rad banaka uređen propisima postoje pravila ili zakoni koji bankama omogućuju da zatvore svoja vrata ukoliko prevelik broj ljudi istovremeno zatraži povrat svog novca. Banke taj novac stvaraju ni iz čega, ispisujući brojeve na zaslonu računala. Poveliki komad vaših poreza odlazi bankama kako bi mogle isplatiti kamate na novac stvoren na takav način,

premda bi se ti porezi mogli iskoristiti za ublažavanje posljedica siromaštva i gladi te za stvaranje većih mogućnosti za zapošljavanje. Doista, kada bi se novčani sustav restrukturirao a način da služi ljudima a ne banicama, opravdano je reći da bi oporezivanje moglo biti ukinuto.

Podmukli trik zaokružen je činjenicom da vam banka, zaostanete li s plaćanjem kamata na novac koji ne postoji, može oduzeti aulo, kuću i drugu imovinu – imetak koji postoji. Upamtite također da dok od banke posuđujete određeni iznos kasnije joj plaćate veći iznos, s kamatama. Odakle potječu te kamate? Potječu od imetka i zajmova u svijetu. Dakle, od uvođenja tog sustava, sa svakim otplaćenim zajmom banci, otplaćivanjem kamata svjetski se imetak i novac slijevaju u bankarski sustav. Sa svakom otplatom zajma kontrola tog sustava sve je jača. Time se bankarskom sustavu, kontroliranom od strane Svjetske Elite, omogućuje da pozajmljuje još veće iznose nepostojećeg novca te da još više ljudi gura u dugove.

U osamnaestom stoljeću, sa širenjem takvog bankarskog sustava, ambicije Svjetske Elite/Bratstva uvelike su porasle, osobito s pojavom te naglim usponom i nadmoći dinastije Rothschilda. U današnje doba malo je organizacija koje su ambicijama Bratstva služile na bolji način od ove. U prvoj polovici ove knjige ovo će se ime toliko često pojavljivati (kada budem objašnjavao kako Zatvorski Čuvari manifestiraju

kontrolu na fizičkoj ravni), da ove stranice moram upotpuniti kraćim osvrtom na

povijest Rothschilda.

Mayer Amschel Bauer (kasnije Rothschild) rođen je 1743. godine u Frankfurtu

u Njemačkoj. Oženio se 1770. Gutlom Schnaper. Imali su veliku obitelj: pet dječaka

i pet djevojčica. Učio je da postane rabin, ali je kasnije kratko radio za banku Oppenheimer

u Hanoveru, a potom je postao posuđivač novca koji je radio kao agent

Williama IX, landgrafa Hesse-Cassela. William je 1785. godine naslijedio najveći obiteljski

imetak u Europi, procijenjen na nekih 40 milijuna dolara.1 Dio tog bogatstva

zgrnuo je iznajmljivanjem trupa Britaniji za borbu u američkom Ratu za nezavisnost,

izrežiranom od strane Bratstva.

Castvo Rothschilda izgrađeno je na Williamovom novcu kojeg je pronevjerio Mayer

Amschel, a onaj prvi ga je ukrao vojnicima čije je usluge bio ponudio Britancima.

Novac, možda nekih 3 milijuna dolara, dala je Williamu britanska vlada da isplati

vojnike, ali ga je on zadržao za se.2 William je novac dao Rothschildu kako bi ga

sakrio od Napoleonovih trupa, no Rothschild ga je poslao u Englesku sa svojim sinom

Nathanom kako bi uspostavio londonski ogranak obiteljskog carstva. Nathan je

tim novcem kupio ogromnu količinu zlata od Istočnoindijske kompanije (East India

Company) te je njime financirao vojne pothvate vojvode od Wellingtona. Nathan je

manipulirao situacijom na način da je to postalo ishodište golemog imetka Rothschilda.

Trebamo upamtiti da je novac, kao i sve ostalo, jedan oblik energije. Može se

koristiti u pozitivne i negativne svrhe, noseći sa sobom energiju ovakve ili onakve

„namjere”. Budući da je dinastija Rothschilda izgrađena na novcu pronevjerenom

pronevjeritelju, znači da je njihovo carstvo od samog početka izgrađeno na negativnoj

energiji.

Na leđima Nathanovog financijskog prevrata uspostavljeni su ogranci dinastije

Rothschilda u Berlinu, Parizu, Beču i Napulju. Za svaki od njih zadužen je po jedan

od Mayerovih sinova. Danas se imovina Rothschilda drži u zakladi Five Arrows Fund

u Curacaou te u korporaciji Five Arrows Corporation u Torontu u Kanadi. Naziv dolazi

od Rothchildovog simbola orla s pet zvijezda u svojim kandžama, što simobilzira

pet sinova.3 Imetak se divovskim koracima umnažao jer su Rothschildi manipulirali

vladama i, djelujući kroz mrežu Bratstva, poticali ratove i revolucije, često posuđujući

novac objema stranama u posljedičnim sukobima. Pokazat ću vam da je to postala

uobičajena praksa bankarske elite. Nema ničeg lakšeg nego izazvati sukob i rat: morate

samo kontrolirati nekog diktatora ili vladu, osigurati im sredstva za stvaranje

moćne vojske i tada ih potaknuti ili navesti da napadnu druge zemlje. Razumljivo,

napadnute će se države braniti i, čiribu-čiriba, iz šešira ste izvukli rat.

Ljudi znaju reći da u ratu svatko gubi, ali nije baš tako. Bankari pobjeđuju svaki

puta, kratkoročno gledano. Oni posuđuju novac koji ne postoji za financiranje obiju

strana i zarađuju goleme profite na kamatama. Također kontroliraju proizvođače

oružja kod kojih navedene strane troše (prije spomenuti) „nestašni” novac kojeg su

im pozajmili bankari. Na taj način zajam dobivaju nazad preko svojih kompanija za

proizvodnju oružja, i istovremeno zaračunavaju kamate na prvotni zajam odobren

tim državama. Zatim, nakon što dvije ili više zemalja unište jedna drugu uz pomoć

novca kojeg su im osigurale banke, iste te banke posuđuju im dodatni novac koji ne

Postoji kako bi ove obnovile svoje razorene nacije i infrastrukturu. Tako se stvara još

više profila za banke te im se, kroz dugove, omogućuje kontrola nad tim zemljama i

njihovim narodima. Rothschildovo carstvo ubrzo se izvještilo u tim manipulacijama,

kao uostalom i njihovi pandani u Americi poput J. R Morgana, Rockefellerovog carstva

i mnogih drugih koje, kada zavirite iza paravanskih organizacija i fasada, nadzire

ista šačica obitelji i pojedinaca. Postoje dokazi koji ukazuju na to da je, u biti, dinastija

Rothschilda stajala iza oba ova velika američka poslovna i bankarska carstva,

što je znak briljantnosti Rothschilda kod skrivanja razmjera svoje moći i kontrole iza

isturenih ljudi i organizacija.

Ali bankari sve to ne mogu učiniti sami. Trebaju pomoć mreže Bratstva pri manipuliranju

okolnostima u kojima će buknuti sukobi. Rothschildi su odavno nadobudni

pristaše Slobodnog zidarstva, a Napoleon Bonaparte bio je okružen Slobodnim zidarima

koji su ga savjetovali na polju politike i ekspanzionizma. Jednom su ga uvjerili

da izvrši invaziju na Egipat i ispretura drevna nalazišta u potrazi za znanjem i artefaktima

koje su držali svetim u svojim slobodnozidarskim obredima i legendama. TJ

Pariz je, kao plijen te pljačke, Napoleon dopremio poveći obelisk. Britanski Slobodni

zidari uvjerili su svoju vladu da učini isto, a posljedica toga je krađa egipatskog obeliska

poznatog pod nazivom Kleopatrina igla, a koji i danas stoji u Londonu. Napoleonove

ludorije dobro su iskoristili Bratstvo i njegovi bankari. U svojoj knjiži Rothschildi

(The Rothschilds), povjesničar John Reeves opisuje kako je Nathan Rothschild

nazočio ishodu bitke kod Waterlooa 1815. godine i vidio da je Wellington potukao

Napoleonove trupe. Nathan je potom odjurio što je brže mogao preko Engleskog

kanala pa do Londonske burze. Ondje je uspaničeno, sav prljav i tobože pokunjen,

objavio da je Wellington poražen. Vjerodostojnost objave potkrijepio je prodajom

manje količine svojih dionica po smiješno niskim cijenama. Na tržištu je zavladala

panika jer su svi pohrlili prodati vlastite dionice po bilo kojoj cijeni. Kupujući ih u

potaji, Nathan i dinastija Rothschilda te su dionice dobili gotovo badava. U to doba,

bez telefona ili telegrafa, trebalo je nekoliko dana da se vijesti o pobjedi Wellingtona

probiju do Londona. Burza se smjesta oporavila, a vrijednosti strelovito porasle. Nathan

je nastavio prodavati dionice koje je kradomice stekao te je požeo golemi prihod.

Odonda se koristila ista ta temeljna metoda, a koristi se i danas za manipuliranje

financijskih tržišta. Panike na burzama ne događaju se nasumce. Isplanirane su da

idu na štetu svih ljudi osim onih koji ih uzrokuju. Filozofiju Rothschildovog carstva

sažeo je Mayer Amschel kada je rekao: „Dajte mi kontrolu nad novčanim sustavom

neke zemlje i neću nimalo mariti tko donosi zakone”.4

Rotšildsko bogatstvo i utjecaj Nathan Rothschild je podigao na više razine. Hvalio

se da je umnožio njihov kapital 2500 puta u razdoblju od pet godina.5 Uspostavio

je privatni bankarski koncern iV. M. Rothschild i sinovi u Londonu s podružnicama

u Parizu, Berlinu, Beču i Napulju. Koncernu je zadaća bila da operira na burzama i

daje zajmove državama i ostalim tražiteljima. Počeo je posredovati i upravljati bankama,

željeznicama, proizvođačima oružja i korporacijama svih vrsta. Odatle su iznikli

ogranci te kompanije kojima su nadijevana mnoga različita imena kako bi se prikrili

razmjeri rotšildskog utjecaja, moći i infiltracije. Današnji financijski sustav djeluje na

gotovo isti način, gdje se nekolicina onih u središtu služi bezbrojnim paravanima i

imenima za istu organizaciju. Pogledajte samo imena iznad trgovina u prosječnom

gradskom središtu; pogledate li tko ih zapravo posjeduje, otkrit ćete da je to istih nekoliko

skupina. Ista je stvar s naizgled različitim prascima za pranje rublja i drugim

proizvodima u supermarketima. U Americi, carstvo Rothschildovih predstavljale su

kompanije kao što su Kuhn, Loeb and Co. i vrlo je vjerojatno, prema nekim istraživačima,

da američkim kompanijama poput /. P. Morgana, Speyera i Lehmana također

upravljaju, ili na njih uvelike utječu, Rothschildi. Britanski premijer Benjamin Disraeli

bio je vrlo blizak obitelji Rothschild. Oni su njegovoj vladi posudili 4 milijuna

funti kako bi 1875. godine mogao kupiti kontrolnu dionicu u Sueskom kanalu.

Disraelijev roman Coningsby očito se temelji na historijatu te obitelji. U sljedećem

odlomku jedan od likova – Sidonia – zapravo je Nathan Rothschild:

v,Sa svojim velikim kapitalom stigao je ovamo [u London] nakon potpisivanja Pariškog

mira. Svu je-imovinu uložio u zajam za Waterloo i taj ga je događaj učinio

jednim od najvećih kapitalista u Europi … Ubrao je primjerenu nagradu svojeg

oštroumlja. I doista, Europi je trebao novac, a Sidonia [Nathan] je bio spreman

Europi ga posuditi. Nešto je novca trebala Francuska, Austrija nešto više, Prusija

manju količinu, a Rusija nekoliko milijuna; Sidonia ih je mogao opskrbiti sve. Jedinu

državu koju je izbjegavao bila je Španjolska; suviše je dobro poznavao njene

resurse.

… u većini glavnih gradova postavio je nekog od svoje braće ili bližeg rođaka u

kojeg bi imao povjerenja. Bio je gospodar i vladar svjetskih tržišta novca i, dakako,

praktično gospodar i vladar svega ostalog. Doslovno je u šaci držao prihode južne

Italije, a monarsi i ministri svih zemalja tražili su njegov savjet i slušali njegove prijedloge.”

Ili, kao što je to prikazao povjesničar John Reeves u svom djelu The Rothschilds:

,-Mayer Amschel nije mogao ni slutiti da će njegovi sinovi kasnijih godina imati

tako neograničen utjecaj da će mir između država ovisiti o njihovom migu; da će

im snažna kontrola koju su vršili na europskim tržištima novca omogućiti da se postavljaju

kao arbitri mira i rata, budući da su po volji mogli uskraćivati ili osiguravati

novčana sredstva potrebna za vođenje rata.

Ali upravo im je to omogućio, ma kako to nevjerojatno zvučalo, njihov snažan utjecaj

(u kombinaciji s ogromnim bogatstvom i nemjerljivim ugledom) jer nije bilo

niti jedne tvrtke dovoljno snažne da im se dulje vrijeme odupire, ili pak toliko nepromišljene

da preuzme posao kojeg bi Rothschildi odbili. Da bi dospjeli na takav

uzvišeni položaj, Maveru Amschelu i njegovim sinovima bila je potrebna suradnja

država, ali, čim se popeo preko njihovih leđa i dosegnuo vrhunac svojih ambicija,

postao je neovisan od svake pomoći te je mogao djelovati sasvim slobodno, dok

su države ostale klečati pred njegovim nogama.”6

Nećemo pretjerati ako kažemo da su razmjeri utjecaja Rothschildovih već tada

bili poprilični. Kada je Nathan umro, njegov najstariji sin Lionel zauzeo je njegovo

mjesto kao šef N. M. Rothschilda. Lionel je avansirao pozamašne zajmove britanskoj

i američkoj vladi ali i drugima, kao npr. Egipćanima. Između ostalog, posudili su oko

80 milijuna dolara Britancima za financiranje Krimskog rata (u režiji Elite), u kojem

je stradalo desetine tisuća ljudi. Lionel je ujedno dvadeset godina djelovao kao opunomoćenik

ruske vlade.7 Naslijedio ga je najstariji sin Nathan Mayer koji je postao

prvi lord Rothschild kada je promaknut u status plemića i 1885. godine zasjeo u Gornjem

domu britanskog parlamenta. Prvi lord Rothschild potom je postao guverner

Engleske banke (Bank of England), s neizrecivom moći i utjecajem na svjetski financijski

sustav. „Stara dama iz Ulice Threadneedle” (naziv od milja za Englesku banku)

uvijek je bila, i ostala, produžena ruka Svjetske Elite. Predstavnici Rothschilda diljem

svijeta nastavili su manipulirati događajima kako bi proširili svoju moć i poslužili

dugoročnijem planu koji je odražavao plan Bratstva: vladanje svijetom.

Ovdje moram naglasiti da isticanjem uloge koju su odigrali Rothschildi ne želim

bacati ljagu na Židove u cjelini, ogromna većina kojih nemaju pojma što se događa

i sigurno to ne bi podržali kada bi saznali što se uistinu događa. Čak ni mnogim

pripadnicima obitelji koje ću imenovali, poput Rothschilda, Rockefellera i drugih,

zakulisni plan nije poznat. Trudim se razotkriti one koji kontroliraju ta carstva, a

ne svakoga tko nosi prezime Rothschild, Rockefeller ili ma koje drugo. Smatram da

su istraživači koji su tijekom godina čitavu zavjeru pripisivali židovskom narodu u

cjelini u velikoj zabludi; slično tome, jednako je naivno poricanje židovskih organizacija

da bi bilo koji Židov mogao biti uključen u zavjeru uvođenja Novog Svjetskog

Poretka, te omogućuje dogmi ili nečemu gorem da ih zaslijepi pred stvarnošću. Uočavamo

zajedničku nit – žudnju za vlašću i kult Svevidećeg Oka – koji se javljaju u

svim rasama i koji su, po mojem mišljenju, povezani, ponekad svjesno ali najčešće

nesvjesno, s višom kontrolnom silom: Zatvorskim Čuvarima sa Četvrte Dimenzije.

U bankarskoj mreži Svjetske Elite središnje banke u svakoj zemlji rade zajedno na

uspostavi tog sustava širom Europe i Sjedinjenih Država.

Kasnije će ga voditi Banka međunarodnih poravnanja (Bank of International Settlements)

iz Bazela u Švicarskoj i elita od trinaestorice muškaraca iz Međunarodnog

bankovnog odbora u Ženevi. Možda ste primijetili da se Švicarsku, kada se u Europi

zarati, pušta na miru. Eto zbog čega. Ona je financijsko središte Svjetske Elite. Zamisao

o središnjoj banci u svakoj državi također je umotvorina Elite. Prva je bila

Amsterdamska banka 1609. iza koje je uslijedila Hamburška banka (1619.) i Švedska

banka (1661.), koje su ovlastili potomci bankara iz Đenove i Venecije. Među njima

su bili i VVarburzi iz Hamburga, koji potječu od obitelji Abraham del Banco, najvećih

bankara u Veneciji. Manipulatori iz pozadine Amsterdamske banke također su stajali

iza Nizozemca8 Vilima Oranskog koji je 1689. sjeo na britansko prijestolje, što je

ostvareno manevriranjem od strane tajnog društva pod nazivom Narančasti red. Kao

središnja je nadalje osnovana i Engleska banka, pod poveljom koju joj je dodijelio

Vilim 1694. godine. Pojedini istraživači tvrde da svi europski vladari imaju nekakve

poveznice s Vilimom.9 Otpori osnivanju takve banke od strane članova parlamenta

prevladani su kada je Vilim poveo Britaniju u skupi rat protiv Francuza. Zbog potrebe

za podizanjem novca opozicija je podlegla pritisku za osnivanje banke, koja je

kasnije britanskoj vladi počela posuđivati nepostojeći novac. Fantastični profiti koje

je zbog toga ostvarila izvučeni su iz džepova ljudi putem poreza na dobit te iskorištavanjem

još siromašnijih ljudi diljem Britanskog carstva.

Stvorena je ustanova poznata kao National Debt tj. Nacionalni dug (bankama).

Kraljevska povlastica za kovanje novca prenesena je odboru kojem je također dana

ovlast da pretvara osnovu državnog bogatstva u zlato, što je kontrolirala Elita.

Vodeća skupina Svjetske Elite na vrhu ljudske piramide je skupina po imenu Crno

plemstvo, od koje potječu obitelji kao što su npr. VVarburzi iz Hamburga. Te su obitelji

predstavljale glavni dio plana da se Vilima Oranskog postavi na britansko prijestolje i

skroji novčani sustav kakvog poznajemo. One potječu od guelfa, koji se još nazivaju

Neri ili Crni guelfi, a sada su poznati pod nazivom Crno plemstvo.10 Ovi su pak stajali

iza Normana, koji su pokorili Englesku u bitci kod Hastingsa, vođeni Vilimom Osvajačem

1066. godine. Kasnije, kada im je sjedište bilo u Đenovi u Italiji, Crno plemstvo

podupiralo je Roberta Brucea pri njegovom zauzimanju Škotske, a ista ta genetska

linija i tajno društvo pobrinuli su se da Vilim Oranski postane kralj Engleske, Škotske

i Irske.” Preko Vilima Crno je plemstvo osnovalo Englesku banku, a zloglasna

Istočnoindijska kompanija, počevši se naglo širiti, „osvojila” je za Britance (Svjetsku

Elitu) Aziju i Daleki istok te je postala najveća operacija za krijumčarenje droge koju

je svijet dotad vidio. Političkom i ekonomskom unijom Engleske i Škotske željelo se

zaplesti Škotsku u tu paukovu mrežu posuđivanja novca i kontrole. Britanci su se

doista našli u pravom Ujedinjenom kraljevstvu – ujedinjenom u svojoj podčinjenosti

prema izmanipuliranom novčanom sustavu kojim upravlja nekolicina. Bankari iz

redova Elite sada su mogli manipulirati s još većim utjecajem na događaje diljem svijeta.

Svoje su prste imali u Američkom građanskom ratu u kojem su financirali obje

strane. Londonski Rothschildi financirali su Sjevernjake dok su pariški Rothschildi

financirali Južnjake.12 Predsjednik Abraham Lincoln također je tiskao beskamatne

novčanice nazvane ..Greenbacks” (novčanice sa zelenom poleđinom; op. prev.) kako

bi se smanjila razina dugovanja s kojim će se suočiti njegova vlada. Potencijalno, za

banke je to moglo imati katastrofalne posljedice. Kada bi se takvo stanje nastavilo

nakon rata i proširilo u druge zemlje, banke i Elita izgubili bi moć. Kao što tvrde neki

istraživači, Lincolna je ubio John Wilkes Booth, agent dinastije Rothschilda.’3 Nakon

Lincolnove smrti tiskanje takvog novca je obustavljeno.

Nastojanja da se oformi jedan središnji bankovni sustav u Sjedinjenim Državama

oduvijek su bila iznimno prijeporna. Unatoč protivljenju dvojice njezinih osnivača,

Thomasa Jeffersona i Jamesa Madisona, utemeljena je prva američka Središnja banka,

zahvaljujući manipulacijama jednog njihovog kolege po imenu Alexander Hamilton

koji je upravljao Njujorškom bankom. Potajno su ga podržavali Engleska banka i

Rotšildsko carstvo, što je, zapravo, jedno te isto. Kada je George Washington, visokorangirani

Slobodni zidar, 1789. postao predsjednik, imenovao je Hamiltona ministrom

financija. U roku od dvije godine Hamilton je ostvario svoju nakanu osnovavši

Američku središnju banku, Banku Sjedinjenih Država. Kao i Engleska banka, bila

je to privatna ustanova s kontrolom nad američkom privredom. Prouzročila je pomutnju,

a kao posljedica njezine politike izbili su neredi. Godine 1830. predsjednik

Andrew Jackson hrabro se suprotstavio moći Banke Sjedinjenih Država i izašao kao

pobjednik. Prva Američka središnja banka je ukinuta. Međutim, nije trebalo dugo

čekati da se pojavi druga.

Početkom ovoga stoljeća Elita je kovala planove za ponovnim preuzimanjem kontrole

nad američkom privredom, još temeljitije nego prije. Željeli su dvije stvari: novu

središnju banku s kontrolom nad tokovima posuđivanja u državi i uvođenje saveznog

poreza na dohodak, čime bi zadobili kontrolu nad državnim prihodima. Ponovno

je došlo do snažnog protivljenja toj nakani, ali, po klasičnoj „crno-bijeloj” metodi,

namagarčili su i američki Kongres i narod. Kao prvi korak, Elita je 1909. podržala

izbor Woodrowa Wilsona za predsjednika. On je bio tek fasada, politička marioneta

i rozenkrojcer. Prava moć Wilsonove administracije bila je u rukama čovjeka zvanog

„Pukovnik”1’1, Edwarda Mandela Housea, čija je jedina svrha bila da služi Eliti. Wilson

je rekao da je House „moja druga osobnost”, „moj viši ja”, te da su „njegove misli

i moje iste”. Elita je naputila Pukovnika Housea, a on je naputio Woodrowa Wilsona

koji je radio kako mu se naredi. Sve se to događalo pod krinkom „demokracije”.

Elitni bankari sastali su se u mjestu pod nazivom Jekyl Island u Georgiji kako bi

sastavili prijedlog zakona za uvođenje nove Američke središnje banke – Sustava federalnih

rezervi (Federal Reserve System). Vozili su se raskošnim privatnim vagonom

u vlasništvu senatora Nelsona Aldricha, političkog glasnogovornika Elite u Washingtonu

i djeda Nelsona Aldricha Rockefellera (gradonačelnik New Yorka četiri puta i

potpredsjednik Sjedinjenih Država u vrijeme predsjednika Forda). Aldricheva kći

Abby bila je udana za Johna D. Rockefellera mlađeg. Godinama nakon sastanka na

Jekyl Islandu „prosvjetari”, komentatori i „povjesničari” su poricali da se održao. Sada

je to ipak prihvaćeno kao povijesna činjenica, no rečeno je da je to bio sasvim beznačajan

događaj. Koje li gluposti. Bio je to trenutak kada je Elita preuzela nadzor nad

gospodarstvom i narodom SAD-a putem organizacije pod nazivom Sustav federalnih

rezervi, koja niti je federalna, niti ima ikakvih rezervi!

Godine 1902. Rothschildi su u Ameriku poslali Paula Warburga, jednog od svojih

agenata, zajedno s njegovim bratom Felixom da „preustroji” američko bankarstvo

kako bi odgovaralo interesima Rothschilda i Elite. Drugi brat, Max Warburg, ostao je

kod kuće u Frankfurtu gdje je vodio obiteljsku bankarsku ustanovu. Nakon dolaska

SAD P<llll Warburg se oženio Ninom Loeb (iz tvrtke Kuhn, Loeb and Company pod

kontrolom Rotschilda) dok se Felix oženio Friedom Schiff, kćerkom Jacoba Schiff

a direktora tvrtke Kuhn, Loeb and Co. Nije onda neobično da su oba brata postala

oartneri u toj kompaniji, a Paul je dobivao godišnju plaću u iznosu od pola milijuna

dolara (početkom prošlog stoljeća!) te je pripremao teren za nametanje Sustava federalnih

rezervi narodu Sjedinjenih Država. Sve su to do u tančine sredili Rothschildi,

a vjerojatno su odabrali čak i bračne partnere braće Warburg. Te bankarske i elitne

obitelji vole se međusobno križati kadgod je to moguće. Geni se time, je li, održavaju

čistima, a novac (kontrola) ostaje u obitelji. Kada je Jacob Schiff stigao u Ameriku i

pridružio se tvrtki Kuhn, Loeb and Co, oženio se kćeri Solomona Loeba. Jacob Schifi”

će postati jedan od glavnih manipulatora u prvoj polovici prošloga stoljeća. Obitelji

Schiff i Rothschild bile su kao jedna, dijeleći istu kuću u Frankfurtu u vrijeme Mayera

Amschela. Prijedlog zakon o Federalnim rezervama postao je poznat kao „Aldrichev

prijedlog zakona”, a tajni susret na Jekyl Islandu bili su organizirali Warburg i Aldrich.

Mnogo godina kasnije, Frank Vanderlip, u to doba agent Rockefellea, izjavit će:

„Usprkos mojim stajalištima o potrebi držanja aktivnosti korporacija pod lupom

javnosti i vrijednosti koju bi to imalo za društvo, u jednoj sam prilici, pred kraj

1910., postupio vrlo tajnovito – zapravo posve skrovito – kao urotnik… Smatram

da se bez imalo pretjerivanja može reći da je naša tajna ekspedicija na Jekyl

Island praktično bila zametak onoga što će naposljetku postati Sustav federalnih

rezervi.”15

Sustav federalnih rezervi je kartel privatnih banaka, od kojih je Njujorška banka

(Bank of New York) najmoćnija. Ona, i dandanas, ima kontrolu nad američkim gospodarstvom

i, shodno tome, utječe na život svih nas. Preko svojih američkih ogranaka i

veza kao što su /. P. Morgan i Kuhn, Loeb and Co, carstvo Rothschilda kontroliralo je

glavne banke u New Yorku a preko njih Njujoršku banku. Time su zadobili kontrolu

nad Sustavom federalnih rezervi i američkom privredom.16 Ovim kartelom Federalnih

rezervi samo fiktivno upravlja predsjednik Odbora federalnih rezervi imenovan

od strane države, što dakako znači da njime upravlja Elita. Kartel posuđuje novac koji

ne postoji američkoj vladi, čime je osigurao da država – a time i njezin narod – grca u

dugovima. Već do 1910. godine ponašanje banaka učinilo ih je izuzetno omraženim

kod ljudi. Elita se morala domisliti načina na koji će uvjeriti javnost da prihvati bankarski

udar na američki narod, a da taj isti narod istodobno misli kako se moć banaka

suzbija. Dakle, kada je nacrt zakona kojeg su bankari napisali objavljen od strane

njihovih marionetskih političara, oni su ga javno i žestoko napadali. Tako je stvoren

privid da je taj nacrt zakona bankama nepovoljan, te je usvojen 1913. u uvjerenju da

Ce se njime skresati moć novčanih manipulatora. No, skresala se nije. Postala je još

veća i sveobuhvatnija. Za svaki slučaj prijedlog zakona o Federalnim rezervama pred

Kongres je iznesen pred sam Božić 1913. godine, kada su mnogi kongresnici već bili

otišli da praznike provedu kod kuće sa svojim obiteljima.

Elita je sada kontrolirala način na koji će američka vlada posuđivati novac i visinu

kamatnih stopa, te je mogla po svojoj volji stvarati procvat ili izazvati gospodarsku

propast. Način na koji su uveli savezni porez na dohodak bio je još besramniji,

iako se mora priznati da su bili prilično smjeli. Da bi se to usvojilo kao zakon bio

je potreban pristanak barem trideset i šest država jer se morala izvršiti izmjena

i dopuna zakona, šesnaesta, u Ustavu Sjedinjenih Država. Pristale su samo dvije

države. Čovjek bi pomislio da će se u jednoj demokraciji takav prijedlog zakona

lijepo odbaciti. Ali ne. Demokracije tamo nema! Državni tajnik Filander Knox

obavijestio je Kongres da je postignut neophodan sporazum te je savezni porez na

dohodak zakonski prihvaćen. Ili, ipak, u zbilji, nije. Porezna služba (Internal Revenue

Service – IRS), koja ubire savezni porez na dohodak i oduzima imovinu onima

koji ga ne plate, već desetljećima potkrada američki narod, a čini to i dalje. Prisilno

ubiranje saveznog poreza na dohodak i danas je nezakonito. Ono nikada nije na

propisan način usvojeno kao zakon. Godine 1985. jedan američki poslovni čovjek

tužio je Poreznu službu na toj osnovi i sud je presudio u njegovu korist. Načinio

sam pretisak pisma (slika 5) objavljenog u časopisu Nexus, odličnoj publikaciji koja

objelodanjuje manipulaciju i svjetsku zavjeru. Tvrdi se da je to pismo, kojeg je punomoćnik

Porezne službe poslao svojim područnim direktorima, dokaz da IRS i

američka vlada jako dobro znaju kako prinudivanje ljudi da plaćaju savezni porez

na dohodak predstavlja krađu. Neki ljudi kažu daje to pismo krivotvorina, što možda

i jest, ali ako živite u Americi nije zgorega da zatražite stručni savjet o svojim

poreznim obvezama.

Kako se taj sustav „nestašnog” novca proširio i ojačao svoj stisak u svijetu, tako

se moć nad političkim zbivanjima i ljudima na ovom planetu strelovito povećavala.

Tako su bankari iz redova Elite zadobili moć da izazivaju ratove i revolucije, gotovo

kako im se prohtje, u savezu s drugim elementima unutar mreže Bratstva koja se

proširila i postala još više usredotočena na svoje ciljeve tijekom istog razdoblja u

kojem se takav bankarski sustav pojavio. Drugi ogranak Bratstva službeno je pokrenuo

njemački profesor Adam Weishaupt 1. svibnja 1776., kaneći ubaciti njegove

članove u sva sjedišta moći diljem Europe. Nazvao ga je Bavarski Iluminati. Izraz

‘Iluminati znači obasjani’ ili ‘prosvijetljeni’, a potječe iz drevnih vremena. Weishauptovi

Iluminati bili su ustrojeni na klasičnim linijama Bratstva s krugovima očigledno

nepovezanih ljudi kojim je svima, iza pozornice i bez njihova znanja, manipulirala

i upravljala ista kontrolna jezgra u središtu organizacije. Jednom je rekao:

„Velika snaga našeg Reda leži u njegovoj tajnosti; neka se nikada ne pojavljuje u

svoje vlastito ime, nego neka uvijek bude pokriven drugim imenom, drugom djelatnošću”.

Izvanredni je to sažetak pristupa Iluminata/Svjetske Elite. Neki istraživači

iznose pretpostavku da su pokretanje Bavarskih lluminata 1770. godine Weishauptu

naložili Rothschildi.17

Tajna društva Bratstva kovala su urote za uništenje europskih monarhija, želeći ih

zamijeniti republikama ili, rjeđe, lišiti vladare vlasti i ostaviti ih kao čisto simbolične

poglavare. Moćne vladare ili vladarice nisu dirali ako su ovi podržavali planove Iluminata/

Elite za uspostavu Novog Svjetskog Poretka, no ako to ne bi činili, ili ako bi

odbijali da budu manipulirani, predstavljalo je to veliku prepreku odvijanju njihova

plana. Manipulatori su ih mogli smaknuti u nadi da će njihova zamjena plesati kako

oni sviraju, ali nisu to mogli činiti do u beskraj. Mnogo je bolje, sa stajališta Bratstva,

zamijeniti monarhije izabranim predstavnicima naroda koje se moglo mijenjati

svakih nekoliko godina. Kontrolirate li novac i medije, tada u velikoj mjeri možete

kontrolirati (a) tko će dospjeti do čelnih položaja u političkim strankama i (b) koga

će narod izabrati u organe vlasti. Osobu po svojem izboru manipulacijama možete

dovesti do vrha ako financijski pomažete sve političke stranke i prekrijete ih mrežom

tajnih društava; pokrenut ćete svoje (kontrolirane) medije u svrhu jačanja popularnosti

onoga koga želite vidjeti kao pobjednika izbora, kao i u svrhu potkopavanja

njegovog ili njezinog protivnika. Privid koji se s podsmijehom naziva demokracija

izvanredno je oruđe Iluminala/Svjetske Elite. Ona je njihova kreacija, a od demokratskog

nema ni ,,d”.

Francuska revolucija 1789. bila je državni udar proveden od strane Iluminata. Njihove

metode uvijek bi se iznova ponavljale, a nedemokratske monarhije zamjenjivale

nedemokratskim „narodnim skupštinama”. Jedina prava razlika između ta dva oblika

vladavine sastojala se u tome što je jedna očito bila diktatura, dok se druga pričinjavala

slobodom. Kada narodom vlada diktator bilo kojeg oblika doći će vrijeme kada će

u narodu rasti želja za sudjelovanjem u upravljanju zemlje te će se zahtijevati uvođenje

nekih oblika demokracije. Ljudi koji žive pod čizmom diktatora, drugim riječima,

znaju da žive pod čizmom diktatora, pa će se naposljetku pobuniti.

Sustavi koji su zamijenili „tobožnje demokracije” kako ih ja zovem, osmišljeni su

na način da stvaraju privid „moći naroda”, a da istovremeno ustrojavaju sustav koji

će vođenje igre omogućiti nekolicini. Manipulirajući događajima i izborima preko

izravnog uplitanja, korupcije ili moći medija, Elita je mogla biti poprilično sigurna

da će osobe po njihovom izboru postati predsjednici, premijeri i vodeća imena u

vladama. Ljudi se pitaju zašto su oni koji se, diljem svijeta, popnu do političkog vrha,

često korumpirani ili nesposobni. Eto, sada znate zašto. Tako je unaprijed određeno.

Uostalom, tako je teže potaknuti ljude da se pobune protiv tiranije tobožnjih demokracija

jer su programirani da vjeruju kako žive u pravoj demokraciji. Tijekom revolucija

u režiji Iluminata, s padom moći monarhija, jedan oblik diktature zamijenjen

je drugim, ali to je primijetio malen broj ljudi!

Pogledamo li nakratko kako je tekla Francuska revolucija, zapazit ćete pozadinsku

strategiju kojom se Svjetska Elita i njeni iluminatski izdanci cijelo vrijeme služe kako

bi izazivali sukobe i obmanjivali ljude. Kao i obično, počela je s umjetno proizvedenom

ekonomskom krizom. Neku državu i njezine stanovnike najprije se dovede do

bezizlaznog škripca pomoću siromaštva i gospodarskog sloma. Kao što ćete vidjeti

na mnogim mjestima u ovoj knjizi, manipulatori stvaraju okolnosti u kojima će javno

I l i nijenje reći: „Nešto se mora poduzeti!” Dospjevši do tog stadija (pomoću gospodarske

krize, ili ratova, ili nečeg trećeg) naprijed stupaju manipulatori, pretvarajući

se da se zalažu za interese naroda i nude „rješenja” za probleme koje su zapravo

sami izazvali. „Rješenja” će biti upravo one mjere do kakvih su manipulatori ionako

željeli da dođe, kao dio kretanja ka Novom Svjetskom Poretku. Takvu metodu nazivam

scenarijem problem-reakcija-rješenje’. U ovom konkretnom slučaju željeli su da

francuski narod svrgne monarhiju, sijući sjeme pobune pomoću svoje stare metode

stvaranja siromaštva i dugovanja. U svojoj knjizi Napoleonov život (Vie Life Of Napokon)

McNair Wilson o svom dobu kaže:

,,U privrednom ustroju Europe došlo je do jedne korjenite promjene, gdje je

stara osnova prestala biti bogatstvo mjereno količinom zemlje, usjeva, stada

i minerala; uveden je novi standard, to jest jedan oblik novca kojemu je dan

naziv „zajam”.18

Dugovi su mjereni zlatom i srebrom koje Francuska nije proizvodila.

Njihovi su dugovi, dakle, neminovno rasli te ih je bilo još teže, gotovo nemoguće,

otplatiti. Kao i obično, Bratstvo je imalo svoje ljude „iznutra”, uključujući i jednoga na

ključnom položaju glavnog ministra financija kralja Luja. Zvao se Necker, čovjek koji

je tvrdio da je Švicarac njemačkih korijena. McNair Wilson o njemu piše: „Necker se

probio do kraljeve Riznice kao predstavnik dužničkog sustava za kojeg je priznao da

mu je odan”.’1′ Necker je bio na glasu kao smion i bezobziran špekulant prije negoli

se pridružio kraljevoj administraciji i, nakon četiri godine rada u državnoj riznici,

francuske je financije manipulacijama prebacio Iluminatima-Eliti, povećavši državni

dug za još 170 milijuna funti.211 Uz dokosurenu francusku privredu te narod koji je

postajao sve uzrujaniji zbog siromaštva, Iluminati su prešli na fazu broj dva i započeli

proces potpirivanja revolucije. Činili su to kroz mrežu Slobodnog zidarstva.

Do 1730. godine Slobodno zidarstvo uvedeno je u Francusku iz Engleske, privukavši

u svoje redove ugledna imena kao što su Phillipe Egalite, vojvoda od Chartresa,

* vojvoda od Orleansa koji je postao Veliki majstor. Bratstvo je uz pomoć tih i ostalih

ljudi gradilo prvo uporište revolucije, s umjerenijim zahtjevima. Egalitea su uvjerili

đa će postati kraljem demokratske države čim postojeći kralj i kraljica budu svrgnuti.

Nije ni slutio razmjere krvoprolića koje će uslijediti. Isti je slučaj bio i s Lafayetteom,

još jednim revolucionarom i prijateljem Benjamina Franklina. Lafayette je htio da se

demokratska monarhija uvede pod Lujem, tadašnjim kraljem. No ti su ljudi jednostavno

iskorišteni kao sredstvo raspirivanja revolucionarnog žara. Pravi manipulatori

znali su točno kakva će to revolucija biti. Nakon što je Egalite poslužio svrsi poslan

Je na giljotinu. Mnoge ljude iz različitih područja djelovanja iluminatski manipulatori

obmanjuju kako bi bili sigurni da će ovi odigrati svoju ulogu u sveobuhvatnom

planu, čija se prava nakana od njih krije. Čim svoj posao obave bivaju odbačeni. Oni

koji čitaju ovu knjigu – a nalaze se na nižim prečkama ljestvice Bratstva – možda bi o

ovome trebali pomnije razmisliti, ako ne zbog drugih a ono zbog samih sebe.

Još jedna figura Bratstva bio je markiz de Mirabeau. Zna se da ga je financirao

Nijemac Moses Mendelssohn, član Iluminata.21 Rabin Marvin S. Antelman navodi

Mendelssohna kao ključnog manipulatora unutarnje „židovske” klike za koju vjeruje

da nastoji uništiti judaizam i religiju općenito.22 On tvrdi da su pripadnici te klike,

zajedno s ne-Židovima, sljedbenici onoga što i on naziva kultom Svevidećeg Oka. Tu

skupinu povezuje s dinastijom Rothschild, tumačeći da je taj kult bio sila koja je stajala

u pozadini Francuske revolucije. Mendelssohn je pokrenuo iluminatski paravan,

pokret Haskala 1776. godine – kada su pokrenuti i Bavarski Iluminati. Druga figura

bliska Mendelssohnu bio je član Iluminata Friedrich Nicholai. Rabin Antelman opisao

je Mendelssohna kao „prevaranta” koji je planirao propast judaizma, istodobno

tvrdeći da promiče religiju i „rasu”. Upravo je to ono što se otada zbivalo, a nastavlja

se zbivati i danas. Na djelu je svjetska židovska klika čiji pripadnici u biti nisu

sljedbenici judaizma ili podupiratelji židovskog naroda. U slobodnozidarske lože

U Francuskoj, osobito one pod kontrolom jednog oblika tog reda (nazvanog Veliki

orijent), uvukli su se iluminatski manipulatori sa zadatkom da raspiruju revoluciju.

Godine 1786. Mirabeau je utemeljio jednu iluminatsku ložu na sastanku u Jakobinskom

koledžu u Parizu. Postali su poznatiji kao jakobinci. Iste te godine u Frankurtu

je oformljena još jedna iluminatska skupina pod okriljem Svevidećeg Oka, a nazivali

su se frankisti (po lacobu Franksu). Jedan od njezinih lučonoša bio je Michael Hess,

zaposlenik Mayera Amschela Rothschilda. Te dvije skupine, jakobinci i frankisti, bile

su pokretačka snaga Francuske revolucije.

Plan Bratstva izašao je na vidjelo kada je jednog člana Weishauptovih Bavarskih

Iluminata udarila munja, ubivši ga nedaleko Ratisbona dok je nosio tajne spise. U

njima su otkriveni planovi za izazivanje svjetske revolucije i za uspostavu Novog

Svjetskog Poretka, nevjerojatno podsjećajući na Prokokole sionskih mudraca, o čemu

ću više govoriti kasnije.23 Bavarska je vlada naložila premetačinu sjedišta Iluminata.

Pronađeno je mnogo više informacija, pa su o planu obaviještene francuske vlasti. No

zbivanja u Francuskoj sada su dobila takav zamah da se više nisu dala zaustaviti. Do

godine 1789. više od 2000 slobodnozidarskih loža pridružilo se organizaciji Velikog

orijenta koju su pak kontrolirali Iluminati. A njih same kontrolirala je Svjetska Elita.

Polazišna točka glavne organizacije revolucije bila je Egaliteova kuća, Palais Royal,

gdje se također tiskao i odakle se raspačao propagandni materijal. Pozajmljivačima

novca bio je toliko dužan da im je morao prepisati svoju palaču i imanja. Dio manipulacije

umom u svakoj operaciji Elite/Bratstva je blaćenje karakternih osobina protivničke

strane. Jedan takav primjer u Francuskoj revoluciji bila je čuvena dijamantna

ogrlica koju je bila „kupila” kraljica Marija Antoaneta. Nekoliko godina ranije na

Slobodno zidarstvo kraljicu je bila upozorila njena sestra u Austriji, no ova se na savjet

nije obazirala. Svoju je sestru obavijestila da je Slobodno zidarstvo u Francuskoj

otvoreno i da „svatko zna sve”. „Otvoreni” Slobodni zidari upravo su, dok je pisala te

moć novčanica

riječi, planirali krvoproliće i smaknuća giljotinom. Ogorčenje zbog postupaka monarhije

u Francuskoj dodatno je raspireno kada je propagandna mašinerija objavila

da je kraljica kupila dijamantnu ogrlicu za 250.000 funti iako je zapravo ogrlicu bez

njezinog znanja naručio agent Bratstva, bliski suradnik Adama Weishaupta. U Francuskoj,

u vrijeme silnog siromaštva, odjeknulo je to kao bomba. Plan je osmislio Joseph

Balsamo (pravim imenom Cagliostro), Talijan iz Palerma kojega je u Iluminate

bio inicirao Weishaupt.2’1

Sa svakim novim valom nasilja, ova je „narodna revolucija” odbacivala svoje slugane

i marionete. Dolazili su drugi, kao što su Danton, Marat i Robespierre, koji će

također biti uklonjeni jednom kada budu dokraja iskorišteni. U svrhu poticanja još

većeg nasilja i nemira organizirane su horde koje će izaći na ulice i praviti metež. U

rujnu 1792. dogodio se „Rujanski pokolj” kada je samo u pariškim zatvorima pogubljeno

8000 ljudi, u ime revolucije koja je trebala donijeti „slobodu” od kraljeve

tiranije. U samoj njezinoj srži revoluciju uopće nije organizirao francuski narod. Kao

stoje rekao sir Walter Scott u Napoleonovom životu: „Glavni vođe… [revolucije]… čini

se da su bili stranci”.25 Za Robespierrea se govorilo daje bio svjetlost vodilja revolucije

kada se ona zahuktavala, ali bila je to samo još jedna dimna zavjesa. U svojoj knjizi

Robespierreov život G. Renier piše:

„Dana 28. srpnja 1794. Robespierre je održao dugačak govor protiv ultraterorista…

izrekavši neodređene i uopćene optužbe. ‘Ne usudim se imenovati ih, na

ovom mjestu i u ovom trenutku. Nekako se ne mogu natjerati da pokidam i

strgnem veo koji prekriva tu duboku tajnu staroga doba. Ali sasvim pouzdano

tvrdim da su među tvorcima ove urote agenti tog sustava korupcije i rasipništva,

što su najsnažnija od svih sredstava koja su osmislili stranci da bi razbili

Republiku; mislim na raznorazne apostole ateizma i izopačenosti koja je toj

zavjeri podloga’.”

Iste noći u 2 sata ujutro Robespierre je prostrijeljen, a sljedećeg je dana odveden na

giljotinu. U svojim se govorima suviše približio otkrivanju istine o „veličanstvenoj”

Francuskoj revoluciji, što je u nakaradnom svijetu Iluminata/Elite značilo da mora

otići. Razmislite o tome, vi koji pripadate Bratstvu i vjerujete da događaje imate pod

kontrolom. Prekinite s time odmah i sada, prenesite mi informacije koje imate o onome

što se iza kulisa događa i bjez te odande da ne biste postali drugi Robespierrei ili

Egalitei! Od Francuske revolucije naovamo možemo vidjeti elemente manipuliranih

ratova i revolucija zajedničke svim „narodnim ustancima” u Europi koji su zbacili

monarhije, te svim sukobima širom svijeta. To su: financijska kriza kojom se izaziva

Patnja i posljedična želja za promjenom („Nešto se mora poduzeti”); obmanjivanje

utjecajnih osoba koje podržavaju „cilj” bez razumijevanja prave namjere; odbacivanje

uh ljudi kada posluže svojoj svrsi; obilata propaganda kojom se želi iskoristiti prirodna

osjetljivost javnosti na nepravdu, pa dezinformirati i usmjeriti javno mnijenje

u željenom pravcu; laganje o protivnicima toga plana te ocrnjivanje njihove ličnosti

do točke gdje će ljudi prema njima gajiti duboku mržnju; organiziranje tipa „unajmi

rulju” čime se želi izazvati uznemirenost i ohrabriti druge da svrgnu ustaljeni red i, na

kraju, uvođenje nekakve lažne demokracije ili zamjenske diktature.

Pogledate li pozadinu bilo koje revolucije uočit ćete većinu tih metoda a najčešće

i sve. Sustav kojeg opisujem sredstvo je preko kojeg vanzemaljski Zatvorski Čuvari

i Luciferska svijest na ne-fizičkim frekvencijama uokolo ovog planeta manifestiraju

svoju kontrolu u fizičkom svijetu u vidu mreže Svjetske Elite/Iluminata/Bratstva.

Načelo „podijeli pa vladaj” kontrola protoka informacija, tajna manipulacija i sukob.

Tijekom otprilike posljednjih tri stotine tisuća godina sve te metode kontrole od strane

Zatvorskih Čuvara mogu se vidjeti u mreži Elite na Zemlji, jedna metoda samo je

drukčija razina druge metode. Revolucije i ratovi nastavljali su izbijati širom Europe

tijekom devetnaestog stoljeća, od kojih je mnoge koordinirao lord Palmerston, britanski

premijer koji je politiku svoje zemlje usmjeravao u pravcu provedbe zamisli

lluminata. Lord Palmerston bio je Veliki patrijarh ili Veliki majstor Slobodnog zidarstva

Velikog orijenta, što je još jedno ime lluminata.

Upravo je Palmerston bio premijer tijekom „opijumskih ratova” kada je Britanija

prisiljavala Kineze da uvoze opijum, a takvom politikom pretvarali su stanovnike u

ovisnike kojima je bilo lako upravljati. Jedna od posljedica bilo je britansko preuzimanje

Hong Konga odakle je Britanija vodila svoju trgovinu drogom što, uz Amerikance

i Kineze, još uvijek čini.

Tijekom tog razdoblja plan Zatvorskih Čuvara/Svjetske Elite sadržavao je još jedan

cilj: izbacivanje Boga iz ljudskog uma. Bog Elite je Luciferska svijest, ali oni su željeli

da ljudski um odbaci sva vjerovanja u vječni život te da vjeruje u smrtnost, komičnost

i materijalističku „znanost”. Time bi ljudsku svijest učinili još poslušnijim sužnjem

ove materijalne razine. Krajem 19. stoljeća pojavio se prijeporan dokument pod nazivom

Protokoli sionskih mudraca. Ja ih zovem Protokolima lluminata, a mnoge izvatke

navodim u Pobuni robova. Neki govore daje to bila patvorina koja je objavljena samo

da bi se naudilo ugledu Židova, stoga izraz Protokoli lluminata rabim samo kako

bih naglasak maknuo sa Zidova. Ako su bili krivotvorina, što je sasvim moguće, krivotvorina

čega su bili, i čija’? Autori uspješnice Sveta krv, sveti gral (Holy Blood, Holy

Grail), zaključuju da su izvorni Protokoli uistinu bili nepatvoreni. Iznose pretpostavku

da ih je napisala elitna skupina zvana Sionski priorij, odnosno unutarnja, nađziruća

jezgra Vitezova templara.26 Smatraju daje izvorni dokument izmijenjen kako bi

izgledao kao židovska zavjera. Takav zaključak nikako ne bih odbacio. Mene zanima

manipulacija koju opisuju, a ne komu se ona pripisuje. Vjerujem da im je izvorište

u Iluminatima, kao što misli i rabin Antelman. Bez obzira na argumente, jedna se

činjenica, gledajući unatrag, sa sadašnjim iskustvom (u razdoblje od posljednjih 100

godina), ne može zanijekati. Protokoli su, odakle god potekli, bili poprilično zapanjujuće

proročanstvo onoga što se zbivalo u dvadesetom stoljeću u smislu ratova i

manipulacije koju ovdje razotkrivam. Ma tko da ih je napisao, vraški je dobro znao

moć novčanica

0 kakvoj se političkoj strategiji radi. U jednom se protokolu govori o načinu na koji

manipulatori kane uništiti predodžbu Boga u što je više moguće ljudskih umova:

„S tim ciljem u vidu mi neprestano, putem naših tiskovina, gradimo slijepo povjerenje

u te [znanstvene] teorije. Intelektualci iz redova goja [ne-Židova] kočoperit će

se svojim znanjem te će bez ikakve logičke provjere početi iznositi sve informacije

dostupne putem znanosti, koje su stručnjaci naših ispostava vješto sastavili u svrhu

usmjeravanja njihovih umova u pravcu kojeg mi želimo. Nemojte ni za trenutak

pomisliti da su ove tvrdnje prazne riječi: sjetite se samo uspjeha koji smo poželi s

darvinizmom…”

2. protokol

„ …Nužno je potkopati cjelokupnu vjeru, da istrgnemo iz umova goja samo načelo

božanske naravi i duha, i da na njegovo mjesto ubacimo aritmetičke kalkulacije i

materijalne potrebe.”

4. protokol

Darvinizam se, dakako, odnosi na Charlesa Darwina, čovjeka vrlo učinkovitog

u širenju sada čestog vjerovanja u jedan-život-i-to-je-to. Sredinom 1800-tih iznio

je pretpostavku da se umne sposobnosti razvijaju u skladu s genetskim nasljeđem.

To je čista bedastoća, ali je ipak pružila izliku za kasnije osnivanje eugeničkog

pokreta (rasne čistoće) koji će dovesti do pojave Adolfa Hitlera i politike

kontrole stanovništva kakvu imamo danas. Njegovo djelo Podrijetlo vrsta (Origin

Of Species), da se poslužimo skraćenim naslovom, kasnije će postati temelj

„znanstvene” misli, a u njem izložen svjetonazor i dandanas prevladava u onome

što smjelo nazivamo znanošću. Njegovu najpoznatiju teoriju, o opstanku najjačih

1 najsposobnijih, u prva četiri izdanja uopće ne nalazimo. Pokupio ju je iz djela

svog suvremenika Herberta Spencera, koji ju je pak pokupio od nekoga trećeg.

Riječ „evolucija” nije se pojavila sve do šestog izdanja objavljenog 1872. godine.

Po mojim saznanjima, pred kraj života i sam je Darwin odbacio svoju teoriju,

smatrajući da je ljudska bića stvorio Bog. No njegovo Podrijetlo vrsta ipak je zavladalo

„znanstvenom” mišlju. Elita mu je bila namijenila upravo tu ulogu. Darwin

je bio samo još jedna od marioneta.

Bio je paravan za potkopavanje ljudskog uma, što se provodilo godinama. Značajnu

je ulogu u svemu tome imala manja skupina ljudi poznata pod nazivom

Mjesečevo društvo (Lunar Society) iz Birminghama u Engleskoj. Skupina je nastavila

djelovati pod nazivom Kraljevskog društva (Royal Society) sa sjedištem

u Londonu, koje je još uvijek jedno od najutjecajnijih tijela u svijetu kada govorimo

o znanosti. Kraljevsko društvo ustanovio je Red ružinog križa (Order of

ine Rosy Cross) za vladavine Charlesa II. Još jedan poznati znanstveni autoritet,

str Isaac Newton, bio je Rozenkrojcer i Veliki majstor Sionskog priorija, unutar

nje jezgre Vitezova templara. On stoji u pozadini osnivanja Kraljevskog društva.

Istraživači historijata Mjesečevog društva pokazali su da je ono zrcalilo (upravo

izvanrednom preciznošću) skupinu nazvanu Nevidljivi koledž (Invisible College)

opisanu u djelu Francisa Bacona Nova Atiantida (The New Atlantis). Nazvano je

Mjesečevim društvom zato što se sastajalo jednom mjesečno u vrijeme punog

mjeseca. Među njegovim članovima bili su Benjamin Franklin, jedan od utemeljitelja

Sjedinjenih Država i bliski suradnik francuskih revolucionara i… Erasmus

Darwin, djed Charlesa Darvvina, čovjeka koji će kasnije postati glasnogovornik

kreda ovaj-je-svijet-sve-što-postoji’. Kakve li slučajnosti! Još jedan član Mjesečevog

društva bio je Unitarijanac Josiah Wedgwood, osnivač poznate lonćarske

kompanije, a njegova će kći postati majka Charlesa Darwina nakon udaje za dr.

Roberta Darwina, sina Erasmusa Darwina. Tako treba! Najbolje je kada sve ostaje

u obitelji.

Šestorica članova Mjesečevog društva pohađala su Edinburško sveučilište, kao

i sam Charles Darwin. Društvo je bilo revolucionarna organizacija koja je podupirala

svrgavanje monarhija i podrivanje koncepta Boga u čovjekovom sustavu

vjerovanja. Benjamin Franklin postao je neka vrsta „dvosmjernog” diplomata i

zagovornika te ideje, na isti način na koji će to postati Henry Kissinger u drugoj

polovici prošloga stoljeća. Najtoplije preporučam knjigu kanadskog znanstvenika

i istraživača lana T. Taylora pod naslovom U umovima ljudi: Darwin i Novi svjetski

poredak (In The Minds Of Men: Darwin And The NewWorld Order). Knjiga

otkriva kako je moderna „znanstvena” teorija iskonstruirana i prodana kao istina

kako bi zavela čovjekov um. Uz podrobne, dokumentirane dokaze, Taylor ogoljuje

zdanje znanstvenog establišmenta, njegova uvjerenja, tvrdnje i manipulacije.

Svatko tko proučava znanost obavezno bi ju trebao pročitati.

Ali, naravno, takve izvještaje potkrijepljene dokazima većina neće pročitati. Tijekom

pohađanja škola i fakulteta oni upijaju sve općeprihvaćene brbljarije koje

potječu iz Darwinova doba. One utječu na način na koji mnogi od njih vide same

sebe i život općenito i, kao što smo vidjeli, potom i sami stvaraju takvu stvarnost

u svijetu koji ih okružuje. To je svijet tipa: ,,A čemu sve to? Mi smo, ipak, samo

kozmičke slučajnosti, a život se svodi na opstanak najjačih. Suosjećanju nema

mjesta, neka se svatko uzda u se'”. Pokret iznjedren iz Darwinovog pogleda na

svijet naziva se humanizam, a on je još jedno sredstvo manipulacije, premda golema

većina njegovih zagovornika to ne shvaća. 1 danas imamo organizacije poput

Odbora za znanstveno [sic] istraživanje tvrdnji o paranormalnim iskustvima

{Commiteee for the Scientific Investigation of Claims of the Paranormal – CSICOP)

koje na svaki mogući način nastoje diskreditirati svako objašnjenje ili pojave koje

etabliranu znanost razotkrivaju kao prijevaru. Jedna od žešćih britanskih hajkača

na drukčija znanstvena objašnjenja je Susan Blackmore koju se obilato dovodi

na televiziju da brani stav vladajuće struje znanosti pred svim izazovima. Teško

mogu i zamisliti s koliko su lokota zakračunati takvi umovi.

U našoj kratkoj povijesti zavjera sada smo došli do početka dvadesetog stoljeća.

Manipulatori su stvorili bankarski i financijski sustav, uveli znanost tipa ovajje-

svijet-sve-što-postoji’ te su, puteni režiranih revolucija, uspostavili niz lažnih

demokracija koje ljude kontroliraju i usmjeruju dok ovi misle da žive u slobodi.

U svojim zavedenim umovima (kontroliranim od strane Zatvorskih Čuvara s Četvrte

Dimenzije), sazrijelo je vrijeme za pokretanje sljedeće faze na putu prema

Novom Svjetskom Poretku. Došlo je vrijeme da se krene globalno.

IZVORI

1 Jewish Encyclopedia, X. svezak, str. 499.

2 George Armstrong, Rothschilds Money Trust (1940.), str. 22.

3 Eustace Mullins, The World Order, Our Secret Rulers (Ezra Pound Institute of Civilisation,

Staunton, SAD, 1992.), str. 7.

4 Vidio sam također da se taj navod pripisuje kasnijim izdancima Rothschilda.

5 The Rothschilds, Financial Rulers Of Nations, str. 167.

6 John Reeves, The Rothschilds, str. 104.-105.

7 Jewish Encylopedia, 10. svezak, str. 501 .-502.

8 Zapravo, premda navodim izraz „Nizozemac”, ranije je on bio njemački kraljević iz

dinastije Nassau. Zanimljivo, još će se jedan njemački kraljević oženiti s pripadnicom

nizozemske kraljevske obitelji u tom stoljeću. To je kraljević Bernhard, o kojemu ćemo

mnogo više reći nešto kasnije.

9 The World Order, Our Secret Rulers, str. 25.

10 The World Order, Our Secret Rulers, str 25.

11 Ibid., str. 276.

12 Secret Societies, str. 122.

13 Prema drugoj struji mišljenja, Lincoln je ubijen zato stoje otkrivao previše tajni društava

pod okriljem Bratstva čiji je bio član. U jednom od narednih odlomaka opisat ću

crne ezoterične temelje Svjetske Elite/Bratstva.

14 Titula „Pukovnik” bila je samo počasna. U vojsci, naime, on nikada nije bio.

15 Saturday Evening Post, (9. veljače 1935.), str. 25.

16 Rothschild Money Trust, str. 41.

17 Secret Societies, str. 109.

18 McNair Wilson, The Life Of Napoleon, str. 38.

19 Captain A. H. M. Ramsey, The Nameless War (Omni Publications, London, 1952.), str. 25.

20 Ibid., str. 25.

21 The Nameless War, str. 26.

22 Rabin Marvin S. Antelman, To Eliminate The Opiate (Zahavia Ltd., New York-Tel Aviv,

1974.).