U posljednje su vrijeme medicinski stručnjaci sve više zabrinuti zbog općeg korištenja sve veće količine antidepresiva, unatoč javno poznatoj činjenici da je riječ o lijekovima koji su uglavnom neučinkoviti u liječenju poremećaja i bolesti za koje su namijenjeni. Uz to, njihove su nuspojave obično vrlo ozbiljne dok će neki od takvih lijekova uzrokovati i pojavu nagona za samoubojstvom kao posljedicu abnormalnih misli te anksioznosti i uznemirenosti.
Izvor: Os Uma
Piše: Barbara Kovačević
Nažalost, mnogi antidepresivi izazivaju i ovisnost, poput primjerice Prozaca, pa ako i dođe do poboljšanja i osoba prestane koristiti takav lijek, javljaju se znakovi odvikavanja koji uključuju simptome kao što su tjeskoba, poremećaj spavanja, noćne more, mučnina te loša koncentracija i problemi s pamćenjem.
Farmaceutske tvrtke i liječnici takve simptome često tumače kao dokaz pogoršanja stanja zbog čega se propisuju novi, obično jači lijekovi. No, ono na što dosadašnja istraživanja upućuju jest to da mozak mjesecima nakon prestanka uzimanja takvih lijekova ne uspijeva dosegnuti normalne razine proizvodnje serotonina dok su za to ponekad potrebne i godine. Pretpostavlja se da je upravo to razlog pojave simptoma odvikavanja pri prestanku uzimanja lijeka zbog čega će njihovo trajanje varirati od osobe do osobe:
„Antidepresivi poput Prozaca, koji su poznati kao selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina, povećavaju razinu signalne molekule zvane serotonin, čini se blokiranjem stvaranja spoja koji tijelo lišava te molekule. No, nakon nekoliko tjedana uzimanja lijeka, mozak reagira tako što stvara manje serotonina, što može biti razlog zbog kojeg se kod ljudi koji ih prestanu uzimati mogu javiti dugotrajni simptomi odvikavanja,“ navodi New Scientist.
Ponekad se rješenje krije u samoj bolesti i procesu njezinog nastanka, no u slučaju depresije nisu poznati njezini uzroci niti kako ona utječe na mozak. Također, iako na tržištu postoji nekoliko vrsta antidepresiva, nije poznato ni kako oni točno „poboljšavaju“ trenutačno stanje. Primjerice, inhibitori ponovne pohrane su oni koji se najčešće propisuju, a djeluju tako da sprječavaju ponovnu apsorpciju neurotransmitera (koji uključuju serotonin, dopamin i norepinefrin) u živčane stanice. Umjesto toga, neurotransmiter se dulje zadržava u sinapsama. Svaka vrsta antidepresiva će drugačije utjecati na ponašanje neurotransmitera.
Ipak, nije sigurno jesu li niske razine razine serotonina ili nekih drugih neurotransmitera doista uzročnici depresije i rješava li se problem njihovim podizanjem. Dapače, kemija i funkcioniranje mozga su toliko još nejasni da ne možemo ni odrediti što za njega znači „uravnoteženo“ ili „neuravnoteženo“. Također, antidepresivi mogu utjecati i na druge procese u tijelu kao primjerice rast i oporavak živaca, pa čak i gena!
Dakle, ako ne znamo što točno uzrokuje depresiju, ne možemo je ni učinkovito liječiti. Antidepresivi su u nekim slučajevima pokazali i svoju učinkovitost, no važno je biti svjestan i procijeniti rizik i nužnost prije početka uzimanja takvog lijeka.
Izvor: Os Uma
Piše: Barbara Kovačević
