Da je čovječanstvo skrenulo s puta jasno je desetljećima unazad. Čovjek se u potpunosti otuđio od prirode koja ga okružuje i zemlje koja ga hrani. Temeljna znanja poput uzgoja hrane većini ljudi nažalost više nisu poznata. Za njih je hrana nešto što se kupuje u trgovini ili naručuje iz restorana.
Da je tome tako nije puka slučajnost već sustavno nametanje tog i takovog načina života čovjeka kroz propagiranje konformizma i konzumerizma kao temelja današnje industrije i ekonomije, a na štetu samostalnosti i suverenosti.
No, industriji kakvu poznajemo bliži se kraju, a nestašica i rast cijena hrane ukazuju nam kako je vrijeme da se pripremimo i vratimo zemlji ako ne želimo ostati gladni.
Da se po tom pitanju ne možemo osloniti na vlast govore nam brojni podaci, poput činjenice da je sama vlast sustavno svih ovih godina uništavala sve grane poljoprivrede kao i industrije vezane uz poljoprivredu. Sela su opustošena, a jedino čega možda imamo u dovoljnoj mjeri jesu kukuruz i pšenica kojoj vlasti još uvijek nisu zabranile izvoziti, što nije niti čudno uzmemo li u obzir već spomenuto, kao i činjenicu da vas vlast ne poziva na uzgoj hrane za vlastite potrebe, ne razmišlja o poticanju uzgoja hrane za vlastite potrebe putem podjele parcela u vlasništvu države, sjemena i stručnih savjeta, što bi joj u ovakvim kriznim vremenima trebala biti jedna od temeljnih zadaća.
Pošto to ne čini vlast, onda ćemo mi, poticanjem i nadamo se pokojim pametnim savjetom.
Postoji jedna zanimljiva rečenica koja kaže kako je “uzgajanje vlastite hrane poput štampanja vlastita novca”. Zamislite samo koliko novca morate izdvojiti za kupnju osnovnih živežnih namirnica, koliko sati morate raditi kako biste zaradili sav taj novac, a vjerujem da rijetki od vas zaista vole svoj posao i provoditi vrijeme na poslu.
Da, uzgoj vlastite hrane je poput štampanja vlastita novca, plus bonus, okus i kvaliteta namirnica kakve ne možete kupiti niti u jednoj trgovini, ma koliko imali povjerenja u nju, kao i dobra stara zdrava fizička aktivnost, kontakt sa zemljom i boravak na friškom zraku okruženi zelenilom.
Valja napomenuti, ne pretjerana fizička aktivnost kako je većina ljudi uvjerena. Ja osobno sam obrađujem oko 1500 kvadratnih metara zemljišta, i to ručno, naravno osim oranja i obrade zemlje. Dakle, ručna sadnja i kopanje korova pošto ne koristim herbicide, i sve uz posao i druge obaveze.
Dakle nije nemoguće, a i možda nema potrebe da zasadite toliku površinu zemlje, možda imate manje potrebe. Što se mene tiče na ovoj površini uzgojim paprike, rajčice, graha, mahuna, krumpira, krastavaca, tikvica, mrkve, cikle, kupusa, luka… itd., dovoljno za cijelu godinu, kao i za zimnicu. Kada su prinosi dobri, i susjedi i poznanici dobe svoj dio, naravno besplatno 🙂
Ako ne živite na selu, odnosno nemate svoj komad zemlje možda bi bilo pametno kupiti je ili uzeti u najam. Možda kupiti stariju kuću sa okućnicom i vrtom koje su u pojedinim selima ispod svake cijene, što je ujedno i dobro uloženi novac u vrijeme kada vrijednost novca pada iz dana u dan.
Isto, valja napomenuti kako papriku i rajčicu pa čak i krumpir kao i začinsko bilje možete uzgojiti i na balkonu svog stana.
Savjete kako uzgojiti povrće i začinsko bilje na balkonu otvorenog ili zatvorenog tipa možete pronaći na ovim linkovima:
LINK: https://www.agroklub.com/agro-hobi/uzgojite-povrce-i-zacinsko-bilje-na-balkonu/57844/
LINK: https://gkr.hr/Magazin/Teme/Uzgoj-povrca-na-balkonu-8-pravih-savjeta-iz-prve-ruke
Informacije o proizvodnji povrća za vlastite potrebe, kada govorimo o manjem vrtu, možete pronaći na ovim linkovima:
LINK: Uzgoj povrća na malim površina
LINK: Planirate saditi vrt? Zanima vas koliko čega trebate posaditi za svoju obitelj? Pročitajte tekst
LINK: ŠTO UZGAJATI U MALIM POVRTNJACIMA?
U suštini ukoliko ste početnik uz malo truda sve informacije možete pronaći na webu, ali kako bi uopće krenuli tim putem najvažnije je shvatiti kako je problem nestašice hrane u skorijoj budućnosti stvaran.
OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.
