Bok svima!
Nedavno sam po ne znam koji put gledao onu fenomenalnu seriju Visitors, koja je imala i jedan smiješan trenutak. Onaj kad agentica Evans s kolegama (borcima protiv Posjetitelja i ujedno malobrojnima koji znanju njihovu pravu prirodu i naslućuju njihove prave namjere) raspravlja o cjepivima kojima Posjetitelji žele cijepiti ljude, pod krinkom dobronamjernosti, ali agentici jedan od suradnika kaže da se iz toga krije nešto drugo.
„Pa zar bi reklamirali nešto štetno?“, upitala je u čudu agentica.
Ha, ha, pa zar ijedan proizvod koji se reklamira nije štetan?
Ubrzo nakon njene izjave došao je prekid za reklame pa sam, potaknut njenim pitanjem, razmišljao o proizvodima koji su se reklamirali. Neki kemijskih prah navodno pun vitamina. Neki novi lijek. Ili ‘lijek’, kako hoćete, sa navodnicima ili bez. Neko meso, najvjerojatnije od životinja punih antibiotika, stresa i uzgojenih u kontejnerima. Ne sjećam se više detalja, ali svaki pojedini blistavo reklamirani proizvod, bez iznimke u tom bloku reklama, bio je štetan za ljudsko zdravlje.
A među njima su bile i one – kreme za sunčanje.
Preplanula manekenka, neke napomene o čuvanju zdravlja, trla baba lan.
Koji naopaki svijet, kad se opasni kemijski otrovi tolikom silinom preporučuju i konzumiraju. To pas s maslom ne bi pojeo. Netko mi je pričao da u Australiji vlada prava histerija po pitanju opasnosti od Sunca, da klinci kad izađu iz škole nabijaju šilterice i tamne naočale i u sjeni čekaju autobus koji ih vozi kući. Kad stigne, pretrčavaju preko osunčanog dijela tla kao da su na brisanom prostoru ispred snajpera. Bilo bi smiješno da nije tužni pokazatelj u kolikoj je mjeri danas moguće manipulirati ljudima.
ŠTETA LIJEPE NOGE
Doista, ne vidi se često da se Arapi mažu kremama za sunčanje. Ali zato imaju prikladnu odjeću, a osim toga, u vrijeme najvećeg sunca nikada mu se niti nije trebalo izlagati. Da ne pričamo o mnogim drugim vidovima inteligentnog ponašanja, poput postupnog izlaganja suncu, pa odgovarajuće prehrane, a u konačnici i možda nekih potuno prirodnih ulj, od maslinovog nadalje.
Ovaj post, a možda i njegov nastavak i ja ću posvetiiti reklamiranju, kad je to već toliko u modi.
Reklamirat ću opasnosti za zdravlje i okoliš od sredstava za sunčanje.
Mada je o toj temi na stranicama časopisa Svjetlost, a i na ovom blogu prije koju godinu već bilo riječi o toj temi, recimo u intrevjuu s dr. Jacobom Libermanom koji je napisao knjigu o ljekovitim svojstvima sunca, bilo je to davno. Štetne i lažne informacije se stalno ponavljaju, a mi nekako mislimo da ne treba ponavljati što smo jednom rekli. Pa dobro, onda se i nećemo ponavljati.
Ovoga puta kao izvor informacija poslužit će dr. Elizabeth Plourde, klinička laboratorijska znanstvenica i medicinska istraživačica, kao i autorica i međunarodna predavačica specijalizirana za hormone i hormonsku ravnotežu, njena knjiga Sunscreens – Biohazard: Treat as Hazardous Waste , web lokacija www.sunscreensbiohazard.com, tekst iz časopisa Nexus…
Počet ćemo sa zaključkom, za one kojima se ne da čitati:
Kemikalije u sredstvima za sunčanje osim što ne pružaju djelotvornu zaštitu od svih sunčevih zraka ujedno djeluju toksično na ljude ali i živa bića u morima i rijekama, a najbolje što možemo učiniti je da odbacimo sredstva za sunčanje i prihvatimo prehranu bogatu antioksidansima.
MLJAC…
U ljeto 2010. dr. Plourde je bila na Mauiu (Havaji) u vrijeme dok su lokalni mediji raspravljali o tome kako koraljni grebeni propadaju zbog globalnog zatopljenja. Naravno, znamo da toga nema, a i dr. Plourde je ustanovila da postoje podaci da je voda na Havajima bila najhladnija u posljednjih 40 godina otkako tamo pliva, pa je, kao zdravstveni radnik, odlučila sam istražiti što bi to moglo uništavati koralje.
Vrlo brzo je otkrila članak objavljen 2008. u časopisu Environmental Health Perspectives (116[4]:441-447) koji je jasno demonstrirao da kemikalije iz sredstava za sunčanje (kreme, sprejevi i sl.) uništavaju koralje. Kad je istražujući došla do brojnih članaka koji su govorili o tome da te kemikalije imaju jako hormonalno djelovanje i da mogu snažno utjecati na sve vrste živih bića kao i na razvoj ljudskih fetusa, odlučila je napisati knjigu upozorenja, za koje je smatrala da može imati samo jedan prikladan naslov: Sredstva za sunčanje – biološka opasnost: tretirati kao opasni otpad (Sunscreens – Biohazard: Treat as Hazardous Waste).
Knjiga predstavlja ogromnu količinu dokaza o teškim posljedicama prodora kemikalija iz sredstava za sunčanje u ekosustave Planeta kao i u ljudsko tijelo i naglašava hitnu potrebu da se odmah prekine s upotrebom sredstava za sunčanje i da se zaustavi šteta koju nanose svakim danom dok su u primjeni.
I sami vidimo da naslovi u svim medijima šalju skoro paničnu poruku da je potrebno koristiti sredstva za sunčanje prije odlaska u prirodu i obilno njima mazati djecu da bi ih se zaštitilo od raka kože i spriječilo starenje kože pod utjecajem sunca.
To se toliko često ponavlja da više nitko niti ne pomišljamo te teze dovesti u pitanje. No, danas postoji mnoštvo dokaza da sredstva za sunčanje ne samo što povećavaju rizik od raka kože, uključujući melanome, nego ostavljaju kožu izloženu većem postotku Sunčevih zraka koje razgrađuju kolagen i elastin, što dovodi do jačeg foto-starenja kože nego da se sredstava za sunčanje uopće ne koriste.
Istina jest: Melanomi i rak kože češće se javljaju kod upotrebe sredstava za sunčanje.
Od 1960-ih do danas učestalost melanoma u svim dijelovima svijeta u konstantnom je porastu. Studija iz 2009. objavljena u časopisu Clinics in Dermatology otkriva da stopa učestalosti melanoma raste među bijelim stanovništvom diljem svijeta u posljednja četiri desetljeća, piše dr. Plourde. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, godišnje stope učestalosti melanoma u Norveškoj i Švedskoj više su se nego utrostručile u posljednjih 45 godina. Australija i Novi Zeland imaju najveću učestalost s 40–60 slučajeva na 100.000 ljudi. U središnjoj Europi došlo je do porasta s 3–4 slučaja na 100.000 tijekom 1970-ih na 10–15 slučajeva na 100.000 ljudi u 2000. godini. Ti trendovi pokazuju da će se učestalost u sljedećih 20 godina udvostručiti.
U stvari, kaže dr. Plourde, statistike su toliko poražavajuće da su istraživači u jednom članku iz 2008. objavljenom u časopisu Journal of the European Academy of Dermatology and Venereology, ustvrdili: «…s priličnom sigurnošću možemo reći da sredstva za sunčanje koja uglavnom apsorbiraju UVB zrake ne sprječavaju nastanak melanoma kod ljudi.»
Australija ima najveću učestalost raka kože u svijetu s više od 6.000 slučajeva melanoma i gotovo 300.000 novooboljelih od raka kože koji se svake godine dijagnosticiraju. Smatra se da je većina tih slučajeva posljedica toga što ljudi svijetle puti žive na kontinentu koji je izložen jakom Sunčevom zračenju.
Međutim, Australija nije jedino mjesto na svijetu s porastom učestalosti rakova kože, stope raka pločastih stanica i raka bazalnih stanica postupno rastu u posljednjih nekoliko desetljeća. Švicarska, usprkos nacionalnoj kampanji za prevenciju koja se provodi zadnjih 20 godina, ima jednu od najvećih stopa učestalosti raka kože u Europi. Čak i u Hrvatskoj, gdje više od 70% posto stanovništva kaže da koristi sredstva za sunčanje, godišnja učestalost melanoma porasla je za 300% u posljednjih 40 godina. U članku iz 2010. napisanom s ciljem poticanja na korištenje zaštitne odjeće kako bi se smanjio taj rastući problem, tvrdi se: «Učestalost raka kože u Hrvatskoj postupno raste usprkos javnim i vladinim [mjerama]. Jasno je da će uskoro postati važan problem javnog zdravlja.»
Statistike dokazuju porast učestalosti svih tipova raka kože. Plourde piše da liječnici među sobom raspravljaju o toj prividnoj kontradikciji da istovremeno s porastom prodaje sredstava za sunčanje raste i učestalost raka kože.
NA REKLAMAMA NIKAD NEMA LJUDI KOJI BOLUJU OD MELANOMA
Upravo tako, prividnoj kontradikciji, jer tu nema ničeg kontradiktornog.
U knjizi “Svjetlost – lijek budućnosti” dr. Libermana nalazi se podatak da u izvještaju američke Administracije za hranu i lijekove stoji da četrnaest od sedamnaest losiona za sunčanje, koji sadrže preparat imena PABA, može biti kancerogeno kad ih se izloži suncu. Preparat PABA se u mnogim losionima koristi da bi se blokiralo UV- zračenje. Dodatna istraživanja su pokazala da PABA može uzrokovati i genetska oštećenja DNA u koži.
Dr. Zane Kime, autor knjige “Sunčevo svjetlo”, piše da losioni za sunčanje, kad se koriste na suncu, mogu stimulirati stanice raka. On tvrdi da taj problem uzrokuje mast u losionima – tako da nas preparati koji bi nas trebali štiti od sunca možda štite samo od njegovih dobrobiti, a kemijski štete jednako kao i mnogi drugi kemijski preparati.
Napomenimo i to da j 7. kolovoza 1982. britanski medicinski časopis Lancet objavio studiju koja je u potpunosti govorila protiv općeprihvaćene teze o vezi raka kože i UV-zračenja. Istraživanje je provedeno na londonskoj Školi higijene i tropske medicine te na sidneyskom Sveučilištu klinike za melanome u Australiji. Istraživači su ustanovili da je mogućnost pojave malignih melanoma značajno viša kod onih koji rade u uredima nego kod onih koji se redovito izlažu suncu zbog stila života ili posla.
Dr. Helen Shaw, jedan od glavnih istraživača, otkrila je da najmanji rizik dobivanja raka kože imaju oni kojima je glavna aktivnost na otvorenom sunčanje. Dvostruko veći rizik imaju oni koji moraju raditi unutra, pod fluoroscentnim svjetlima. Dr. Shaw je zaključila kako su i u Velikoj Britaniji i u Australiji stope melanoma veće kod onih koji rade u uredima, a manje kod ljudi koji rade na otvorenom. Njihove rezultat potvrdile su dvije pažljivo kontrolirane studije koje su provedene na New York University School of Medicine.
U reklamama se tvrdi da sredstva za sunčanje ljudima omogućavaju da na suncu ostanu 10, 20 ili 30 puta duže nego što bi inače mogli biti. Tp je točno, ali samo zato jer primjena sredstava za sunčanje isključuje naše prirodno zaštitno crveno svjetlo upozorenja – opekline na koži. Takvo reklamiranje daje lažan osjećaj sigurnosti da na suncu možemo provesti duže vrijeme bez posljedica.
Dio spektra Sunčevog zračenja koji uzrokuje opekline je ultraljubičasti B (UVB) pojas. Prva sredstva za sunčanje blokirala su samo taj UVB dio Sunčevog zračenja. Nisu blokirala ultraljubičaste A (UVA) zrake koje prodiru dublje, u niže slojeve kože od UVB i izazivaju kancerozne promjene i foto-starenje kože. To je jedan od razloga zašto se učestalost raka kože povećavala s porastom potrošnje sredstava za sunčanje: tijelo nikada nije dobivalo punu zaštitu premda su korisnici tih sredstava mislili da je dobivaju.
Duži boravak na suncu od normalnog troši prirodne zalihe antioksidansa u koži koje služe za zaštitu stanica kože od oštećenja. Jednom kad se antioksidansi iscrpe tijelo ostaje bez jedne od svojih obrana protiv štetnih Sunčevih zraka i daljnje izlaganje mu šteti. Upotreba sredstava za sunčanje ujedno ometa našu drugu liniju obrane protiv sunca – tamnjenje. Melanin (smeđi pigment koji stvaraju melanociti u epidermisu) koji se stvara prilikom izlaganja suncu prirodno apsorbira Sunčevu energiju i pruža zaštitu od Sunčevog zračenja.
Drugi problem javlja se zato što sredstva za sunčanje blokiraju sposobnost naše kože da obavlja svoju temeljnu zadaću proizvodnje vitamina D kao reakciju na izlaganje sunčevom zračenju. Vitamin D ključan je dio našeg općeg zdravlja. Promicanje masovne upotrebe sredstava za sunčanje uz jasnu poruku da se bez nje nikada ne boravi na suncu dovelo je do porasta učestalosti mnogih bolesnih stanja koja se javljaju zbog niskih razina vitamina D.
Odgovarajuća količina vitamina D nužna je za normalan razvoj kostiju, kao što je nužna za apsorpciju kalcija i regulaciju razina kalcija i fosfata za normalno formiranje kostiju. Blokiranje korisnih sunčevih zraka ima za posljedicu snižavanje razina vitamina D. To uzrokuje ne samo osteoporozu nego i mekane kosti kod novorođenčadi i male djece zbog čega se djeci noge iskrive u oblik slova O ili X (rahitis).3 I u Ujedinjenom Kraljevstvu i u Sjedinjenim Državama ponovno se počeo javljati rahitis zbog toga što ljudi izbjegavaju boravak na suncu.
Dr. Plourde piše da je vitamin D neophodan je mnogim organima u tijelu, a njegove niske razine povezane su s dijabetesom tipa 2 kod odraslih osoba i rađanjem djece s dijabetesom tipa 1, kao i s epileptičnim napadima. Niske razine vitamina D javljaju se kod autoimunih bolesti poput Hashimotove bolesti, kao i kod crijevnih poremećaja poput Crohnove bolesti. Vitamin D također je povezan s metabolizmom mišića. Oslabljeni mišići mogu dovesti do inkontinencije mjehura i slabe zdjelične pregrade kod žena, što može povećati broj poroda carskim rezom.6 Osim toga, nedovoljna razina vitamina D može dovesti do fibromijalgije.
Za prirodno stvaranje dovoljnih količina vitamina D važno je razumno uživati u suncu. U knjizi Sredstva za sunčanje – biološka opasnost govori se o tome koliko vremena treba provesti na suncu da biste proizveli dovoljnu količinu vlastitog vitamina D (bez sredstava za sunčanje na koži, inače uzalud vam trud svirači!), kao i o odgovarajućim dozama koje valja uzimati hranom da bi se postigla optimalna razina. Nedostatak vitamina D danas je prisutan diljem svijeta. Dr. Plourde smatra da je od presudne važnosti prestati potpuno izbjegavati sunce i stanovništvu obnoviti zdrave razine vitamina D.
U nastavku za par dana slijede još neki detaljniji podaci o izuzetno opasnim kemikalijama kao i o njihovu katastrofalnom utjecaju na embrije koji su pogotovo osjeljivi na vanjske utjecaje (pa se jednog dana svi pitaju kako je došlo do porasta broja djece oboljelih od raznih autominunih bolesti ili autizma), kao i o nanočesticama koje treba izbjegavati, a i nekoliko zdravorazumskih naputaka.
Čitamo se!
Krešimir Mišak
Comments are closed.