Ograničavanje, problemi

Što je to “problem”, dali problem, problemi uopće postoje, kako se stvaraju problemi, i zašto za nešto kažemo da nam stvara probleme.

Krenemo li najobičnijom logikom, uzmemo li na primjer zakone, što je više zakona to je više prekršaja, odnosno što je više zakona povećava nam se mogućnost za činjenje prekršaja. Isto je i sa problemima. Što smo si više postavili uvjeta, normi, što smo više ograničeni vjerovanjima, uvjerenjima, to više sami sebi stvaramo probleme. Svaka neispunjena norma, svaki neispunjeni uvjet stvara problem. Primjerice, u koliko ste prihvatili jednu od normi zvana “savršena kilaža”, a vi tu normu ne ispunjavate, imate problem. No nije problem samo u tom problemu, u neispunjavanju te norme, već taj problem stvara dodatnih nekoliko problema. Problem zvan kilaža, stvarat će vam osjećaj manje vrijednim, osjećaj ne prihvaćanja u društvu, što ujedno i znači da ćete lošije funkcionirati u samoj okolini, u komunikaciji sa drugim ljudima, što će vam zasigurno stvoriti još dodatnih problema, jer ćete zbog tih problema, biti ograničeni u ispunjavanju ostalih normi čije će neispunjavanje stvarati još dodatnih problema i tako u nedogled, a sve zbog jedne norme, nečije izmišljotine koju ste prihvatili kao nešto što jednostavno mora biti, koja je postala vaše uvjerenje, vjerovanje, odnosno vrijednost.

Ne ispunjavanje samo jedne od normi ili uvjeta koji smo prihvatili, kojima smo se ograničili, stvara mnoštvo problema ,koji stvaraju dodatno mnoštvo problema …………….

Dali je problem u našoj kilaži, nije, problem je u našem ograničavanju normama, uvjetima, u stvorenim vjerovanjima, uvjerinjima, iluzijama za koja smatramo, da ukoliko ih ispunimo, donijet će nam spokoj, mir i sreću, a u koliko ih ne ispunimo, smatramo ih problemom. No norme, uvjete koji su nam nametnuti, nemoguće je ispuniti, mnogi su pokušali no nitko nije uspio. Ograničavanjem u bilo kojem smislu te riječi, mogu će je postići, stvoriti, jedino probleme koji stvaraju još problema koji stvaraju još problema koji stva…………… Ne imanje problema, dostizanje sreće, nije u ispunjavanju normi, uvjeta, slijepo držanje za vjerovanja, uvjerenja već odbacivanje istih.

U koliko ne postoje zakoni, ne postoje prekršaji, ne postoje prekršitelji ……. Isto je i sa problemima, u koliko ne postoji ograničenost normama, uvjetima, vjerovanjima, uvjerenjima ne mogu niti postojati problemi. Svaki problem je ograničavanje na nekoj razini, svako rješavanje problema, odnosno shvaćanje da problem ne postoji, jest odbacivanje okova ograničenosti, okova normi, uvjeta, vjerovanja, uvjerenja.

Da bismo polomili okove, oslobodili se normi, uvjeta, vjerovanja …. i postali slobodni, prvo moramo pobijediti STRAH. Strah je ono što nas tjera da bez prigovora prihvaćamo norme, uvjete, da prihvatimo tuđa vjerovanja, uvjerenja kao naša, da se ponašamo kao ovce, kuda jedan tud svi. Strah od ismijavanja u društvu, strah od nepoznatog i gubitka dobro poznatog je ono što nas drži u okovima iluzija problema, stvorenih normama i strahom od neispunjavanja istih. No čega se bojimo, da nećemo biti kao drugi, pa nikad niti nećemo, uvijek ćemo biti mi, mi, sviđalo se to nama ili ne, zato je bolje za nas da to što prije prihvatimo.

Tražimo sreću u stvarima koje nemamo, umjesto da je nađemo u onom što imamo.

Koje li nam koristi od ispunjavanja normi, uvjeta i traženja sreće u njima, ako nanovo tražimo sreću u onom što nemamo umjesto da je nađemo u onom što imamo. Što mi vrijedi novi auto, ako ću i dalje tražiti sreću u onom što nemam, a ne u onom što imam (autu). Ali i to je još jedna varka, iluzija stvorena ograničavanjem, uvjerenjam kako je sreća u postizanju, ispunjavanju normi, posjedovanju određenih stvari. Sreća nije tamo negdje, u nekom ili nečem, već u nama, ne nađemo li je u nama samima, nećemo je pronaći niti u ispunjenim normama, uvjetima … ali ako i vjerujemo da smo je pronašli u nekim od normi ili uvjeta, varamo se, samo smo na moment probudili onu sreću koja se nalazi u nama, koja nam je uvijek neograničeno dostupna ukoliko odbacimo okove ograničenosti normi, uvjeta, vjerovanja, uvjerenja, odnosno strahova od neispunjavanja istih. Odbacimo iluzije života i smrti, dobrog i lošeg, ružnog i lijepog, shvatimo da ne postoje pravila, da postoje samo naš iskrivljeni um, iskrivljen i ograničen normama i uvjetima, uvjerenjima i vjerovanjima, spoznajmo da postoji samo BEZUVJETNA LJUBAV.

Sve je stvar izbora. Bez truda, bez rada, bez posla, bez uštedevine i novca.
Samo izbor, ovog trenutka, izmedu straha i ljubavi.

Comments are closed.