„Rukopis je govorio o tajnom duhovnom redu koji je bio star koliko i sama zemlja. Bez ikakvog vanjskog, vidljivog oblika “pripadništva”, red je stalno primao novake koji su dolazili u vezu s njim a da u stvari ništa o tome nisu znali. To “dolaženje u vezu” se događa kad neka osoba dostigne takav stupanj razvoja da se potpuno odriče svoje osobnosti i posvećuje cijeli svoj život ublažavanju patnji drugih. Kad god neki čovjek dođe do te odluke, član tajnog reda stupa u duhovnu vezu s njim, ili pojedinac koji odlučuje da se odrekne svoje osobnosti i tako dosegne univerzalnu ljubav dostigne takav stupanj u svom razvoju da automatski reagira na vibracije koje struje među pripadnicima ovog tajnog duhovnog bratstva. Prvo on čuje u sebi glas duhovnog vođe i vodiča, koji ga upozorava na teškoće, opasnosti i posljedice njegove odluke. Ako se on i dalje drži svoje odluke, ovaj “red” koji postoji da bi pomagao ljudskom rodu da se uspne i izađe iz kaosa, prima ga za svog člana. U početku je on na probi, a da to u stvari ne zna. Taj probni period počinje odmah i tokom sedam dugih godina novak je potpuno prepušten sam sebi. Tokom tog vremena on nema kontakta s redom, bez obzira koliko mnogo to možda želi i traži. Ali razni testovi koje mora da prođe dolaze jedan za drugim. Njih sedam se odnose na ljudske vrline: da se oslobodi senzualnosti, taštine, bijesa, pohlepe, zavisti, osjetljivosti – zatim, s druge strane, sposobnost da opstane van utjecaja. Članovi reda moraju da budu osobe koje uvijek – u životu i smrti – slijede svoje osobno najdublje uvjerenje i postupaju u skladu s tim! To je zato što članovi čuju poruke reda u svojim srcima, kao svoja najdublja uvjerenja!“
Ovim podužim uvodom, citatom iz knjige, započinjemo preporuku dijela „Inicijacija“, Elisabeth Haich.
Naslov knjige: Inicijacija
Autor: Elisabeth Haich
Naslov izvornika: Initiation
Broj stranica: 439
Elisabeth Haich rođena je u Mađarskoj. Živjela je u Budimpešti. Tamo je proživjela svoju mladost, dočekala drugi svjetski rat i proživjela strahote rata. Nakon rata, odlučila je sa svojim prijateljem iz Indije, Selvarajan Yesudianom, započeti podučavati yogu. Zbog strogog komunističkog režima, morala je odlučiti da li će zaboraviti na yogu i ostati u svojoj zemlji, ili će nastaviti sa podukama i ostaviti domovinu. Naravno, odlučila je nastaviti sa yogom. Sa Yesudianom, krenula je na put u S. Ameriku. Usput su se zaustavili u Švicarskoj kod prijatelja. Kasnije se ispostavilo da će tamo zauvijek i ostati raditi. Njih dvoje, utemeljili su jednu od najslavnijih škola za yogu u zapadnoj Europi. Yogu su više podučavali filozofskim putem. Na žalost, danas ta škola više ne postoji. Postoji samo centar koji distribuira radove E. Haich. No, njih dvoje su postigli cilj, a to je bio posaditi sjeme duhovnosti i yoge u Europi. Elisabeth je doživjela duboku starost. Umrla je 1994. godine, imala je više od 90 godina.
„Ja rođena? Gdje si i kad vidio da je Ja rođeno? Da li si ikad vidio jedno Ja? Ja nikad nije bilo i nikad neće biti rođeno, samo tijelo. Istinsko, božansko ja je samo po sebi savršenstvo, tako da razvoj u tome nije moguć. Jedino tijelo mora da se razvija da bi bilo u stanju da manifestira sve više i više vibracije i više i više frekvencije sebe. Čak i najuzvišenije razvijen instrument, najuzvišenije razvijeno tijelo, mora da prođe kroz taj proces, uključujući i moje, koje je uzgred rečeno, još uvijek daleko od savršenstva. Sve je samo jedna faza razvoja.“
Elisabeth Haich
Ova knjiga, djelomično je životopis Elisabeth Haich. Jednim dijelom možemo vidjeti njezin put u ovom životu, a jednim djelom, njezin život za vrijeme drevnog Egipta. Ova priča je životna drama sa dozom mistike, vraćanje u prošli život i davanje životnih mudrosti koje su se prenašale samo osobama u pripremnoj fazi inicijacije za vrijeme drevnog Egipta. Ovo su sjećanja na život iz drevnog Egipta, kada su njime vladala bića na višem stupnju svjesnosti i razvoja koja su se nazivala – Sinovi Boga. Bez obzira da li vjerovali u to da li je ovo istinito ili izmišljeno sjećanje na prošli život, priča iz Egipta na čitatelja može ostaviti dubok utisak jer nam ta priča donosi neka viđenja tadašnjeg načina života i sam put i korake prema Inicijaciji. Na početku, Elisabeth nas vodi kroz svoje djetinjstvo (u Budimpešti), odrastanje u svojoj obitelji u kojoj je bila mali „čudak“ sa nekim svojim čudnim idejama i pričama. Kao mala, osjećala se je kao stranac u svojoj kući, bila je drugačija od druge djece, posebna. Njezino ponašanje danas zapažamo kod neke indigo djece. Sa vremena na vrijeme, pokazivala je određene posebne sposobnosti. Očekivano, pojavljuju se sukobi i nerazumijevanje između nje i njezine obitelji. Elisabeth proživljava sve tipične životne lekcije koju prolazi i svaki čovjek, samo što je ona imala neke posebne mogućnosti kao što je viđenje energije, osjećala je što drugi žele, viđala neka bića, itd., pa to daje dodanu čar ovoj priči. Zbog toga, ovaj djelomični životopis neće biti niti malo dosadan nit će vas tjerati na zijevanje, pogotovo iz razloga, jer bi neki mogli prepoznati sebe, bar u nekim situacijama koje je prolazila Elisabeth.
„Otad mi je postajalo sve jasnije da otac i majka nisu moji pravi roditelji i da ova zemlja nije moj pravi dom. Znala sam da me majka ne poznaje; znala sam da me ne vidi. Bila sam za nju stranac, i svi ovi ljudi oko mene su mi izgledali potpuno strani. Jednostavno se nismo razumjeli. Kad sam majci govorila o stvarima koje su mi bile potpuno očigledne, ona bi bila tako iznenađena i zbunjena da bi otrčala kod oca i ispričala mu što sam čudno rekla. I otac bi se iznenadio. Vidjela sam da su te stvari bile nove za njih oboje, potpuno nepoznate.“
Pomalo, kako Elisabeth odrasta, doživljava sve više čudnih stvari. To će ju natjerati da počne tražiti odgovore. Kako odgovori stižu, stvari postaju sve zanimljivije. Pa tako pratimo tipične životne dogodovštine naše junakinje, raste, udaje se, dobije dijete i onda u konačnici počinje tražiti dublji smisao svog života, što ju odvodi do sjećanje na život kad je živjela u Egiptu i bila kraljica. Životna potraga ju odvodi do spoznaje što je to tjelesna ljubav, kako nas ograničava i sprječava da doživimo pravo jedinstvo.
„Ja sam tragala za ljudskim bićem koje je bilo moja druga polovina, moje upotpunjenje. Ljubav je otkrivenje sile koja primorava dvije komplementarne polovine da se sjedine. U stvari, podsvjesna želja za sjedinjenjem je uobičajeno poznata kao “ljubav”. Ja sam doživjela to sjedinjenje, ostvarila sam najviše ispunjenje tijela i duha i nisam bila sretna, i postajala sam sve nesretnija poslije svake takve prilike… Postati svjestan božanske stvaralačke sile na najnižem nivou na skali izražavanja znači doživjeti fizičku ljubav. Moraš da spoznaš tu moć ljubavi, jer ukoliko nemaš to iskustvo iza sebe, ne možeš da ga kontroliraš. Ono bi uvijek predstavljalo stalno iskušenje, uključujući i veliku opasnost da padneš na mnogo niži nivo svijesti nego onaj na kome si sada.”
U onom trenutku kad se Elisabeth počinje prisjećati života u Egiptu, tada počinje potpuno druga knjiga. Tek tada vidimo zašto ovo djelo ima poseban status kod osoba koje se upustile u duhovnu potragu. Ovo su praktički dvije knjige u jednoj. Ovo je priča koja nam otkriva dublje misterije i smisao silaska u materijalno tijelo. Otkriva nam zašto su Sinovi Boga došli na ovu planetu, zašto su ti vladari imali izdužene glave, zašto su „vladali“ čovjekom, zašto i kako je došlo do pada itd…
„Nekad je na zemlji živjela rasa ljudi jako različita od rasa koje danas žive. Oni su potpuno izražavali zakon duha, a ne zakon materije kao rase ljudi koji žive danas. Ovi ljudi su bili svjesni na božanskoj ravni i predstavljali Boga ovdje, na zemlji, bez ikakve primjese koristoljubivih karakteristika tijela. U svojoj božanskoj čistoći ovi ljudi su zaslužili ime “Sinova Boga”. Čitav njihov život se zasnivao na duhovnosti, ljubavi i nesebičnosti. I nisu imali nikakvih fizičkih apetita, nagona i strasti koje bi bacale sjenku na duh. Pripadnici ove uzvišene rase vladali su svim tajnama prirode, i kako su bili savršeno upoznati sa svojim osobnim moćima i držali te moći potpuno pod kontrolom duha, bili su također u stanju da kontroliraju prirodu i upravljaju njom zajedno sa svim njenim ogromnim silama. Njihovo znanje je bilo bezgranično. Nisu morali da zarađuju za kruh fizičkim oruđem, i umjesto da zarađuju za život znojem lica svoga, oni su pokretali u rad sile prirode.“
Kako se Elisabeth priprema za samu Inicijaciju, tako sa njom saznajemo okultne tajne koje su se u Egiptu davale samo onima koji su bili u višem društvu a do danas se držale u tajnim društvima. Na putu Inicijacije, saznajemo kako se energija manifestira preko materije, kako sam bog odražava, izražava, zaboravljenu povijest ljudskog roda, tajne piramida i mnoge druge stvari. Jedan od razloga zašto ova knjiga ima kultni status kod nekih ljudi, nije samo zato jer je ovo pravo sjećanje na prošli život, nego i zbog toga što je sama autorica prolazila kroz Inicijaciju i dala nam pregršt informacija. Inicijacija je puno veći i duži proces nego što to većina ljudi i pomišlja. Čitatelj otkriva da je sama priprema samo završna faza, no i prije toga se moraju proći neke stvari, bolje rečeno, moraju se proći i iskusiti određene lekcije i iskustva. Mnogi bi željeli na brzinu otkriti najveće tajne i misterije, što je učinila i sama Elisabeth, ali to ju je u konačnici i dovelo do velikog pada. Ona nije iskusila neke životne stvari, koje su se kasnije pokazale kao njen najveći ispit. Koje su to bile lekcije i ispiti i da li ih je položila, saznat ćete čitajući ovu knjigu.
„I kako može bilo što da me usreći što nije u meni, nije ja sama, već visi izvana na mom tijelu tako da čak ne mogu ni da ga vidim? Ja sad čak posjedujem dragulje kojima će ljudi jednog dana ukrasiti moje tijelo, pošto ga napustim, kad ga stave u grob, da bi ljudi mogli da znaju da pripadam rasi Sinova Boga. Ja upravo sada imam te dragulje, ali ipak se ne osjećam sretnije no ranije ni u kom pogledu. A iz istog razloga ljudi će obesmrtiti moj vanjski oblik. Zašto bih željela tako nešto? Koga je briga što će sinovi ljudi reći nekoliko tisuća godina od sad o statuama mog vanjskog oblika? Jedino što može da me učini sretnom je ono što je u meni, što je istovremeno sa mnom, a ne stvari van mene. Jedino što može da me učini zaista sretnom je unutrašnje iskustvo kroz koje, usprkos mom zemaljskom tijelu, mogu da zaslužim krajnju istinu u životu. Želim da budem posvećena!”
Otkrijte zajedno sa Elisabeth Haich, odnosno ulogom kraljice koju je imala u drevnom Egiptu, kakvi su bili običaji tokom iniciranja osobe. Sa njom saznajemo koja je prava tajna simbolike križa, koja je prisutna velikoj većini religija a najviše je obilježio kršćanstvo ali na potpuno krivi način. Saznajemo značenja simbolike geometrijskih oblika i ostalih pojava koje se pojavljuju u prirodi kao što su brojevi. Glavni učitelj Elisabeth ili u to vrijeme kraljice, sa velikom dozom ljubavi odaje mnoge informacije kako o materijalnom tako i o duhovnom svijetu, iako je od samog početka bio svjestan kamo vodi njezina Inicijacija, jer si je sama Elisabeth zapisala karmu u onom trenutku kad je donijela odluku da želi biti inicirana. S njom učimo o razdvojenosti duše i koji su sve pokušaji ponovnog ujedinjenja u materiji. Elisabeth ima više učitelja i svaki je zadužen za određeni „trening“. Pri samom završetku priče iz Egipta, priča će se dramatično i neočekivano preokrenuti. Kako nas ljubav može baciti na koljena i zapetljati karmičke veze, provjerite u ovoj uzbudljivoj priči.
“Inicijacija, kao što sam ti već objasnio, znači postati svjestan najvišeg nivoa, božanske ravni. Da bi to moglo da se uradi neophodna je duga fizička obuka i duhovna priprema. Čovjek prvo mora da ojača svoje živce da bi ih osposobio da podnesu te visoke vibracije a da se ne povrijede, da ne nastupi smrt. Postati svjestan na određenoj razini znači uvoditi vibracije karakteristične za tu razinu u živce i preko živaca u tijelo. Od trena kad se tijelo rodi, to jest, od trena kad ga “ja” nastani, tijelo razvija moć otpornosti koja odgovara prosječnom stupnju svijesti duha koji u njemu obitava. Nivo svijesti jednog živog bića diže se i pada, u zavisnosti od njegovog emocionalnog stanja, u okviru granica jedne oktave vibracija. Ta kolebanja, međutim, ne smiju da pređu granice elastičnosti živaca; jer ako se to dogodi, dolazi do ozbiljnijih i manje ozbiljnih povreda i bolesti, čak i smrti. Vibracija koja pripada stvaralačkoj životnoj energiji je apsolutno smrtonosna za bića čija svijest nije još dosegla taj nivo. Ona bi sagorjela živce i živčane centre. Iz tog razloga životna energija iz kičmenog stuba, gdje joj je sjedište, transformira se u nisku vibraciju koja odgovara stupnju svijesti osobe o kojoj je riječ i tek ta transformirana životna struja se uvodi u tijelo.“
Ovo je priča i o prokletstvu i to ni više ni manje, nego prokletstvu i padu zbog ljubavi, ali i kako nas ona vječna ljubav može ponovno uzdići. Pri samom kraju sjećanja iz Egipta, drama se zahuktava i na trenutke dobiva notu ljubavnog zapleta, što će nekima biti dodatna draž ove knjige. Onima kojima smetaju ljubavni zapleti, ne moraju bježati od ove knjige jer je to samo jedan mali dio ove priče ali bitan dio za razumijevanja „prokletstva“ ljubavi i za razumijevanje zašto je potrebno ići laganim koracima prema samospoznaji i prosvjetljenju a ne juriti glavom kroz zid. Zašto su Sinovi Bogova pali zbog ljubavi? Zašto je brojne teške reinkarnacije Elizabeth H. uzrokovala baš ljubav? Odgovore potražite u ovom djelu. U konačnici, iz ovog dijela saznajemo da proces inicijacije, nije samo priprema za osobe u tajnim društvima, visokim položajima, kraljevskim obiteljima ili slično. Inicijacija, pogotovo u današnja vremena kada praktički više nema tajni, je proces samo za one koji to žele. I na kraju, ako gledamo širi aspekt ovog dijela, vidimo da inicijacija ne predstavlja određene pripreme, nego ona prava Inicijacija nije ni više ni manje nego cijeli život!!! I tako, onaj tko je svjestan svoje svrhe i postojanja na ovoj planeti, on je možda postao svjestan da je upravo, ni manje ni više, u tom velikom procesu – Inicijaciji. Tokom života, naletimo na mnogobrojne ispite, a svi oni su tu da nas se ojača, ispita da li smo konačno dosegli nivo da budemo dostojni, i to ne samo na duhovnoj razini, nego kao što možemo pročitati, i na fizičkoj i mentalnoj razini, da budemo Inicirani i da spoznamo Kreaciju. Postoje razni putevi Inicijacije, putevi do samospoznaje. Neke od njih možete pročitati u ovome dijelu, a neke druge već ćemo vidjeti u idućoj recenziji.
„I kako sam ti zahvalna, o smrtnosti! Jer mi ti nikada, čak ni za tren, ne dopuštaš da uživam u prolaznoj, privremenoj sreći; ta stalna patnja me je navela da nađem neprolaznu, beskonačnu vječnost, samo vječno, božansko biće!“
Do čitanja, Ivan
Comments are closed.