.
Waldorfska pedagogija
Osnivač prve slobodne waldorfske škole je Rudolf Steiner. Prva waldorfska škola osnovana je u Njemačkoj 1919. godine.
Sve što dijete doživljava, utječe na način na koji se, kasnije u životu, kao odrastao čovjek, odnosi prema svijetu. Od prvih trenutaka života, svako ljudsko biće odgovara na utjecaje na način koji je jedinstven za njega ili nju. Nijedno dijete nije isto. Iskustvo koje doživi jedno dijete različito je od svih drugih. Priznajući važnost ovakvih zapažanja, u djetetu koje se razvija počinjemo gledati nešto što nije samo rezultat genetskog naslijeđa ili društvene sredine. Shvaćamo da nešto unutar djeteta teži razumijevanju tih vanjskih faktora zato da bi sebe moglo dovesti do izražaja. Djeca, unutar sebe, nose sjeme onoga što će postati. Waldorfski nastavnici tom sjemenu pružaju potrebnu njegu kako bi ono moglo rasti. U tom procesu sve je važno. Čak i boja zidova i oprema razreda koju djeca koriste, sve je oblikovano tako da podrži i usmjerava njihov razvoj te da ih istodobno usmjerava brizi za okoliš u kasnijem životu.
Waldorfska pedagogija jedinstvena je metoda obrazovanja, stvorena da razvije slobodna ljudska bića koja su sposobna sama sebi dati smisao i smjer u vlastitim životima.
Glavna načela
Ova pedagogija zauzima posve drugačije stajalište od klasične pedagogije, čije se metode primjenjuju u državnim vrtićima i školama. Glavni cilj ove pedagoške metode je težnja za usklađivanjem djetetovog „duhovnog i zemaljskog dijela“, kroz mnogo veću slobodu u odgoju. Njemu se pristupa kao pojedincu čiji se razum, emocije, i htijenje nastoje oplemeniti i razviti kao cjelovito biće.
Stečeno znanje se ne provjerava pismenim i usmenim ispitivanjem i ne vrednuje se brojčanim ocjenjivanjem, već waldorfski učitelj djecu ocjenjuje pismeno, na kraju svake školske godine. U ovoj školi nema ni ponavljanja razreda. Odgoj i nastava se ne razlažu na teoriju i praksu, zbog čega nema odvojenog učenja zasebnih predmeta, već se nastava odvija po takozvanim „epohama“: jedan predmet ili tema se obrađuju dvaput godišnje, u trajanju od tri do četiri tjedna.
U waldorfskoj školi jedan učitelj prati djecu svih osam godina školovanja, koje je ukupno podijeljeno u 12 razreda. Ovo školstvo objedinjuje osnovnu i srednju školu zajedno. Ostale četiri godine pohađa se predmetna nastava. Učenici koji žele maturirati pohađaju poseban trinaesti razred, koji je priprema za državnu maturu van waldorfske škole.
Rudolf Steiner je zahtjevao i posebno oblikovanje prostora u kojem borave djeca i učenici. Zidovi waldorfskog vrtića primjerice obojani su bojom breskvinog cvijeta. Prostorije viših razreda također imaju svoje boje.
Izvođenjem specifičnih slikarskih i kiparskih vježbi razvija se kreativnost, čime se pokušava 
uspostaviti cjelovit razvoj osobe kao duševno duhovnog bića. Izvorne antropozofske vježbe imaju za cilj i poticanje zdravlja u ljudskom organizmu. Po znanstvenom ispitivanju, antropozofski obrazovana djeca obolijevaju 20% manje od alergije, od učenika ostalih obrazovnih ustanova.
Svi uporabni predmeti moraju biti od prirodnog drveta, kreativno oblikovanog. Traži se i uređenje arhitekture kroz zaobljene linije i nepravilne, pokretne plohe. Učenici waldorfskih ustanova stječu znanje kroz praktičnu primjenu teorijskog sadržaja. Odgajaju se živjeti u skladu sa ritmom prirode, i svemira, usklađujući svoje dnevne zadatke sa ritmičnim mjenama u prirodi i u ljudskom tijelu. Učenici izvode i euritmijske vježbe.
Iako učenici ne uče antropozofiju kao predmet, njeno proučavanje se savjetuje onima koji rade s djecom u školi. Roditelji imaju aktivnu ulogu u waldorfskom odgoju. Udruge građana su i zaslužne za osnivanje waldorfskih škola.
Iako učenici imaju računarstvo kao redovan predmet, ne potiče se dodir sa elektronskim medijima posebice sa televizijom. Djeca se najprije uče shvatiti način djelovanja stvari kojima se koriste. Upoznaju princip rada računala, kako bi se izbjegao moguć negativni ili nepoznati utjecaj tehnologije na čovijeka.
O trostrukoj prirodi čovjeka
Rudolf Steiner naglašavao je važnost postizanja ravnoteže u trima različitim načinima na koje se osoba odnosi prema svijetu – kroz fizičke aktivnosti, život emocija i područje mišljenja. Također je pokazao djelovanje tih triju sfera kako na ljudsku fiziologiju, tako i međusobno jedne na drugu. Glava, srce i ruka su jednako važni za razvoj djeteta i predstavljaju osnove waldorfskog pristupa, pa se umjetničkom i radnom odgoju poklanja jednaka pažnja kao i kognitivnom razvoju.
Pokret, govor i mišljenje
Biti ljudsko biće znači vješto uravnotežavati potencijalnu neravnotežu. To se već može vidjeti u učenju prvih dječjih, još nestabilnih, koraka i nastavlja se kroz stjecanje ljudskog najkarakterističnijeg i najfleksibilnijeg alata, govora. Razvoj govora i buđenje misli odvija se paralelno jedno s drugim. Zapažanja o ovim razvojnim stupnjevima ukazuju na činjenicu da pokret utječe na fiziološki razvoj, te tako polaže temelj kogniciji. Ovaj trostruki proces nastavlja se u dječjem razvoju i u kasnijim godinama, te se produbljuje i proširuje. Razumijevanje ovog odnosa i njegove transformacije u dječjem razvoju temelj su Waldorfskog kurikuluma, a koliko je R. Steiner bio u pravu pokazuju danas znanstvena istraživanja kojima je utvrđeno da dijete zapamti 30% od onoga što čuje, 40% od onoga što vidi i 90% od onoga što učini pokretom.
Radni odgoj
Učiti shvatiti unutrašnje osobine organskih ili sintetičkih materijala i načina na koji mogu biti transformirani u korisne rukotvorine ili čak umjetničke predmete, znači ujediniti sebe sa svijetom. Osobine koje su za to potrebne (upornost, strpljivost, duboka koncentracija, kreativnost, snažna volja) omogućuju mladim ljudima da budu kako dosljedni, tako i odgovorni u svojim djelima i u svojim mislima. Ali da to bude doista tako, rad mora biti stvaran, važan i razuman, a waldorfski pristup zanatima, vrtlarstvu i ručnome radu, to i omogućuje.
Tko je Rudolf Steiner ?
27. veljače 1861. godine u Donjem Kraljevcu rođen je Rudolf Steiner.
Jedan od najvećih duhova u povijesti čovječanstva, utemeljio je antropozofiju – znanost o čovjeku osjetilnom i nadosjetilnom biću.
Tvrdio je da nadosjetilne spoznaje moraju biti jednako egzaktne kao što su to one prirodoznanstvene, ali za razliku od njih nadosjetilnoj spoznaji nisu potrebni eksperimenti jer će istinske dokaze njezine ispravnosti donijeti sam život.
Jedini je ezoterik koji je svoja duhovna viđenja pretočio u praksu danas poznatu i priznatu širom svijeta. Na duhovnoznanstvenim temeljima osnovao je waldorfsku pedagogiju, biološko dinamičku poljoprivredu, antropozofsku medicinu i zdravstvenu pedagogiju koje se danas primjenjuju u najprestižnijim institucijama na svim kontinentima.
.
OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg
medija i bez obzira na granice.
Comments are closed.