.
Kad su mi bile trideset četiri godine upoznao sam svoga gurua, a u trideset sedmoj godini spoznao sam tko sam. – Sri Nisargadatta Maharaj
Pitanje: Što se dogodilo? Kakva je promjena nastupila?
Maharaj: Užitak i bol izgubili su vlast nada mnom. Oslobodio sam se želje i straha. Shvatio sam da sam potpun i da mi ništa nije potrebno. Vidio sam da u oceanu čiste svijesti, na površini sveopće svjesnosti, nastaju i iščezavaju bezbrojni valovi pojavnih svjetova koji nemaju ni početka ni kraja. Kao svjesnost, svi su oni ja. Kao događaji, svi su oni moji. Postoji tajanstvena snaga koja se brine za njih, a to je svijest, sebstvo, život, Bog – nije važno kakvo ćete joj ime dati. Ona je osnova, temeljna podloga svega što jest, kao što je zlato osnovni sastojak svih vrsta zlatnog nakita. I ona je tako neraskidivo naša! Kad se ime i oblik odvoje odnakita, zlato postaje vidljivo. Oslobodite li se imena i oblika, odnosno želja i strahova koje oni stvaraju, što će vam ostati?
Pitanje: Ništavilo.
M: Točno, ostat će praznina. Ali, ta je praznina ispunjena do ruba. Ona je vječna mogućnost jer je svjesnost vječna zbiljnost.
P: Misliš li pod mogućnošću na budućnost?
M: Prošlost, sadašnjost i budućnost – sve je u njoj. I još beskonačno više.
P: Ali budući da je praznina lišena svih sadržaja, nije nam od velike koristi.
M: Kako to možeš reći? Bi li bez prekida u kontinuitetu moglo doći do ponovnog rođenja? Kako bi moglo doći do obnove kad ne bi bilo smrti? Čak i mrak spavanja osvježava i pomlađuje. Kad ne bi bilo smrti, zaglibili bismo u vječnoj senilnosti.
P: Ne postoji li besmrtnost?
M: Kad uočavamo da su život i smrt presudno važni jedno za drugo, dva aspekta istog postojanja, to je besmrtnost. Vidjeti kraj na početku i početak u kraju nagovještaj je besmrtnosti. Sasvim sigurno, besmrtnost nije kontinuitet. Samo se proces promjene nikad ne prekida. Ništa drugo ne traje vječno.
U ovoj stvarnosti samo je promjena trajna.
P: A svijest? Traje li ona vječno?
M: Svijest je izvan kategorije vremena. Vrijeme postoji samo u svjesnosti. Izvan svjesnosti nema ni vremena ni prostora.
P: Unutar polja tvoje svjesnosti nalazi se i tvoje tijelo.
M: Naravno. Ali ne postoji ideja o «mojem» tijelu koje se razlikuje od drugih tijela. Ja koristim tijelo, ali ono nije «moje». Koristim i um, ali on nije «moj». Um se sasvim dobro brine za tijelo i ja se u to ne trebam upletati. Sve što treba učiniti obavlja se na normalan i prirodan način. Ne moramo biti sasvim svjesni svojih bioloških funkcija, ali kad nam se one pojave u mislima i osjećajima, željama i strahovima, postajemo ih izrazito svjesni. l za mene su moje funkcije pretežno nesvjesne. Zatječem smoga sebe kako razgovaram s ljudima ili kako nešto činim sasvim točno i primjereno, a da toga nisam osobito svjestan. Izgleda kao da svoj tjelesni, budni život živim nesvjesno, reagirajući spontano i ispravno.
P: Je Ii tvoja spontana reakcija posljedica samoostvarenja ili vježbe?
M: Obojeg. Predanost cilju utječe na to da počinješ živjeti čistim i urednim životom posvećenim traženju istine i pomaganju ljudima, a prosvjetljenje čini plemenite vrline lakim a i spontanima jer zauvijek uklanja prepreke u obliku želja, strahova i pogrešnih ideja.
P: Znači Ii to da više nemaš želja i strahova?
M: Moja je sudbina bila da se rodim kao priprost i običan čovjek, skroman sitan trgovac koji će steći veoma malo formalnog obrazovanja. Život mi je bio posve običan, ispunjen običnim željama i strahovima. Kad sam, zahvaljujući vjeri u svojega učitelja i pokoravanju njegovim riječima, spoznao što je moje stvarno biće, prepustio sam svojoj ljudskoj prirodi da se sama brine za sebe dok se njezina sudbina ne ispuni. S vremena na vrijeme, u umu se dogodi neka stara reakcija, emocionalna ili mentalna, ali odmah biva uočena i odbačena. Naposljetku, dokle god smo opterećeni osobnošću izloženi smo njezinim sklonostima i navikama.
P: Zar se ne plašiš smrti?
M: Ne, već sam mrtav.
P: U kojem smislu?
M: Dvostruko sam mrtav. Mrtvo je moje tijelo i mrtav je moj um.
P: Hm, ne izgledaš baš kao da si mrtav.
M: To ti kažeš! Čini se da bolje od mene znaš u kakvom sam stanju.
P: Oprosti, ali ja te samo ne razumijem. Tvrdiš da si bestjelesan i bezuman, a ja vidim da si pun života i veoma oštrouman.
M: U tvojem mozgu i tijelu cijelo se vrijeme zbiva strahovito složen proces. Jesi li svjestan toga? Ne, uopće nisi! Ipak, vanjskom promatraču čini se kao da se sve odvija inteligentno i svrhovito. Zašto ne prihvatiš mogućnost da cjelokupni život neke osobe može potonuti daleko ispod praga svjesnosti, a i dalje teći razumno i glatko?
P: Je li to normalno?
M: Što je normalno? Je li tvoj život, opsjednut željama i strahovima, ispunjen raspravama i borbom, lišen smisla i radosti, normalan? Je li normalno da si pojačano svjestan tijela? Je li prirodno biti razdrt osjećajima i izmučen mislima? Zdravo tijelo i zdrav um njihov vlasnik najčešće i ne percipira. Njegovu pozornost i opažanje privuku samo povremeno, bolom ili patnjom. Zašto čovjek ne bi to proširio na cjelokupni osobni život? Može funkcionirati ispravno i odgovarati uspješno i potpuno na sve što se događa, bez ikakve potrebe da to dovede u središte pozornosti. Kad samo nadzor postane našom drugom prirodom, usredotočujemo se na dublje razine postojanja i djelovanja.
Zdravo tijelo i zdrav um njihov vlasnik najčešće i ne percipira.
M: Imali nečeg lošeg u djelovanju bez razmišljanja kad se radi o navikama ili radnjama koje se ponavljaju? One se, u svakom slučaju, obavljaju automatski. Ali, postane li i takvo djelovanje kaotično, uzrokovat će bol i patnju i zahtijevati pozornost. Svrha čistog i dobro uređenog života jest upravo u tome da se čovjek oslobodi robovanja kaosu i da se riješi tereta tuge.
P: Čini se da si pobornik kompjutoriziranog života.
M: Što nedostaje životu u kojem nema problema? Osobnost je samo odraz stvarnosti. Zašto ne bi bilo prirodno i samo po sebi razumljivo da je odraz vjeran originalu? Treba li osoba imati vlastite planove? Ona je očitovanje života i stoga će je on na njezinom putu i voditi. Kad jednom spoznaš da je osoba samo sjena stvarnosti, a ne i stvarnost sama, prestati ćeš se izjedati i brinuti. Pristat
ćeš na to da budeš vođen iznutra, a tvoj će život postati putovanje u nepoznato.
.