Dok su nas do prije samo godinu dana korporativni mediji uvjeravali kako su informacije vezane uz zabranu uporabe starih autohtonih sorti sjemenja, laž, danas se nažalost na vlastite oči i uši možemo uvjeriti kako je sve to bila istina. Naime, novi Zakon o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja zabranjuje stavljanje sjemena s obiteljskog gospodarstva na tržište i ograničava upotrebu vlastitog sjemenja, što znači gubitak domaćih sorti koje još nisu prikupljene – ovim zakonom zatire se domaće zdravo sjeme, i ne samo to, kao što će te vidjeti u dokumentarnom filmu, ovo je udar na samu bit onoga što zovemo hranom.
Šezdeset godina proizvodnje standardiziranog voća i povrća te stvaranje industrijskih hibrida uvelike je utjecalo na sastav hranjivih tvari u njemu. U proteklih 50 godina povrće je izgubilo 27% vitamina C i gotovo 50% željeza. Uzmimo za primjer rajčicu. Višestrukom hibridizacijom znanstvenici neprestano uzgajaju crveniji, glatkiji, tvrđi plod. No on je u međuvremenu izgubio četvrtinu kalcija te više od pola vitamina. Sjeme iz kojeg se uzgaja povrće u vlasništvu je nekoliko multinacionalnih kompanija, kao što su Bayer ili Dow-Dupont. Većina tog sjemena proizvodi se u Indiji, gdje radnici kao plaću dobivaju samo šaku rupija, dok tvrtke ostvaruju promet veći od 2 milijarde eura. U tom globaliziranom biznisu sjeme se prodaje skuplje nego zlato. Prema podacima Organizacije za prehranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda, u proteklih sto godina nestalo je 75% svjetskih kultiviranih sorti. Gubitak hranjivih tvari, privatizacija života… Otkrivamo kako je poljoprivredna industrija monopolizirala naše voće i povrće.
Vezani postovi:
OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.
