Intro

Informacije objavljene na ovom portalu potencijalno mogu promijeniti Vaš život, stoga ako niste spremni staviti po strani sve što mislite da znadete i ostaviti mogućnost da ste možda čitav život bili sustavno zavaravani i lagani, onda ovaj portal nije za Vas. Ne očekujemo da pasivno prihvatite sve što pročitate, ali Vas potičemo da obratite pažnju na ove informacije radi Vas samih.

Koji su to filtri? Naša uvjetovanost? Naša kultura? Naša programiranost? Način na koji smo naučeni gledati na stvari i doživljavati ih? Čak i naš jezik može biti jedan filtar. Filtriranje je ponekad tako jako da ne vidite stvari koje vas okružuju. Pogledajte samo paranoidnu osobu koja se uvijek osjeća ugroženom od nečega što ne postoji i uvijek interpretira stvarnost u okvirima svoje uvjetovanosti i određenih iskustava iz prošlosti.
Postoji još jedan zloduh koji uzrokuje filtriranje. Zove se navezanost, želja, nastojanje, žudnja. Žudnja je korijen žalosti. Žudnja iskrivljava i uništava opažanje. Strahovi i želje nas progone. Samuel Jonson je rekao: “Spoznaja da će za tjedan dana visjeti na vješalima čudnovato usredotočuje čovjekov um.” Izbrišete sve ostalo i usredotočite se samo na strah, želju ili žudnju. Dok smo bili mladi, omamljivani smo na različite načine. Odgajani smo tako da trebamo druge. Zbog čega? Zbog prihvaćanja, odobravanja, pohvala i pljeskanja – zbog onoga što nazivaju uspjehom. To su riječi koje se ne poklapaju ni sa čim u stvarnosti.

To su konvencije, stvari koje su izmišljene, ali ne shvaćamo da se ne poklapaju ni sa čim u stvarnosti. Što je uspjeh? To je ono za što jedna skupina ljudi odluči da je dobro. Druga skupina odlučit će da je to isto loše. Ono što je dobro u Washingtonu, moglo bi biti smatrano lošim u kartuzijskom samostanu. Uspjeh u političkim krugovima mogao bi biti smatran neuspjehom u nekim drugim krugovima. To su konvencije. Ali mi ih smatramo činjenicama, zar ne? Kada smo bili mladi, bili smo programirani da budemo nesretni. Naučili su nas na to da mislimo da je za sreću potreban novac, uspjeh, lijep(a) ili zgodan(na) životni(a) partner(ica), dobar posao, prijateljstvo, duhovnost, Bog – popis je dug. Rečeno nam je da, ukoliko ne dobijemo te stvari, nećemo biti sretni. To je ono što ja nazivam navezanošću. Navezanost je uvjerenje da bez neke stvari nećete biti sretni. Kada vas jednom uvjere u to, kada vam to uđe u podsvijest, kada se nakalemi na srž vašeg bića – doći će vam kraj. Kažete: “Kako mogu biti sretan bez dobrog zdravlja?” Ali slušajte, sreo sam ljude koji su umirali od raka i bili su sretni. Pitate: “Kako su mogli biti sretni znajući da će umrijeti?” Ali bili su. “Kako mogu biti sretan ako nemam novaca?” Netko ima milijun dolara u banci i osjeća se nesigurnim, a netko drugi nema doslovno ništa, ali čini se da se uopće ne osjeća nesigurnim. Bio je drugačije programiran i to je sve. Beskorisno je prvome savjetovati što da čini – potrebno mu je razumijevanje. Savjeti nisu od velike koristi. Trebate shvatiti da ste programirani, da imate kriva uvjerenja.

Shvatite da je to krivo, shvatite da je to fantazija. Što ljudi čine tijekom cijelog svog života? Zaokupljeni su borbom. Borba, borba, borba. Nazivaju to opstankom. Kada prosječni Amerikanac kaže da se trudi za život, ne radi se o životu. A, ne! Imaju puno više nego što im je potrebno za život.

Za život vam nisu potrebni svi ti automobili. Nije vam potreban televizor. Nije vam potrebna šminka. Nije vam potrebna sva ta odjeća da biste mogli živjeti. Ali pokušaj u to uvjeriti prosječnog Amerikanca. Ispran mu je mozak; programiran je. Zato rade i bore se da dobiju taj željeni objekt koji će ih usrećiti. Slušajte tu patetičnu priču o sebi, o meni, o svima: “Dok ne dobijem tu stvar (novac, prijateljstvo, bilo što), neću biti sretan. Moram se boriti da je dobijem i kada je budem imao, moram se boriti da ju zadržim. Ostvario sam privremeno ushićenje. O, kako sam ushićen. Imam je!” Međutim, koliko to dugo traje? Nekoliko trenutaka, najviše nekoliko dana. Koliko dugo ste ushićeni kada kupite novi automobil? Sve dok vam neka druga navezanost ne bude ugrožena!
Istina o ushićenju je da nam ga je nakon nekog vremena dosta. Rekli su mi da je molitva bitna, rekli su mi da je Bog bitan, rekli su mi da je prijateljstvo bitna stvar. I ne znajući što je u biti molitva, i što je u biti Bog, i ne znajući što je u biti prijateljstvo, učinili smo od njih važne stvari. Ali nakon nekog vremena sve nam to dosadi: dosadi nam i molitva, i Bog, i prijateljstvo. Zar to nije patetično? I nema izlaza. Iz toga jednostavno nema izlaza. To je jedini uzorak koji nam je dan po kojem bismo mogli biti sretni. Nije nam dan ni jedan drugi uzorak. Ni naša kultura, ni naše društvo, i – žao mi je što to moram reći – ni naša vjera, nisu nam dale niti jedan drugi uzorak. Imenovali su vas kardinalom. Kako je to velika čast! Čast? Rekli ste: čast? Upotrijebili ste krivu riječ. Sada će i drugi težiti za time. Upali ste u ono što se u Evanđelju naziva “svijetom”, izgubit ćete svoju dušu. Svijet, moć, prestiž, pobjeđivanje, uspjeh, čast, itd. – to su sve nepostojeće stvari. Dobijete svijet, ali izgubite dušu. Cijeli vaš život bio je prazan i bez duše. Nema u njemu ništa. Postoji samo jedan izlaz i to je da izbrišete taj program. Kako se to može postići?

Morate postati svjesni svoje programiranosti. Ne možete se promijeniti svojim trudom ili voljom, ne možete se promijeniti uz pomoć ideala, ne možete se promijeniti staranjem novih navika. Vaše ponašanje može se promijeniti, ali se nećete promijeniti vi. Promijenit ćete se samo uz pomoć svjesnosti i razumijevanja. Kada kamen vidite kao kamen, i komadić papira kao komadić papira, kada prestanete misliti da je kamen dragocjeni dijamant, i kada prestanete misliti da je komadić papira ček na milijardu dolara. Kada to vidite, promijenit ćete se. U vašem nastojanju da se promijenite neće više biti nasilja. Inače je ono što vi nazivate promjenom samo premještanje namještaja. Vaše ponašanje se promijeni, ali ne vi.

Jedini način na koji se možete promijeniti je da promijenite svoje razumijevanje. Ali što znači shvatiti? Kako se to postiže? Razmislite o tome kako robujemo različitim navezanostima. Nastojimo preurediti svijet tako da možemo zadržati svoje navezanosti jer su u ovome svijetu stalno ugrožene. Bojim se da bi me prijatelj(ica) mogao(la) prestati voljeti – mogao(la) bih se okrenuti nekome drugome. Moram se stalno truditi da budem privlačan za tu drugu osobu. Netko mi je isprao mozak tako da mislim da mi je njegova/njezina ljubav potrebna. Ali zaista mi nije potrebna. Ne treba mi ničija ljubav; treba mi samo dodir sa stvarnošću. Moram se probiti van iz tog svog zatvora, te programiranosti, te uvjetovanosti, tih krivih uvjerenja, tih fantazija. Moram se probiti do stvarnosti. Stvarnost je dražesna – to je potpuna radost. Vječni život je tu. Okruženi smo njime kao riba u oceanu, ali nemamo pojma o tome. Naše navezanosti nas previše ometaju. Ponekad su okolnosti u svijetu takve da se poklapaju s našim navezanostima. Tada kažemo: “To! Odlično! Moja momčad je pobijedila!” Ali čekajte malo; promijenit će se to; sutra ćete biti potišteni. Zašto to stalno radimo?
Evo jedne kratke vježbe koja će trajati nekoliko minuta: mislite o nečemu ili nekome na što, ili na koga ste navezani. Drugim riječima: na nešto ili nekoga bez čega, ili bez koga mislite da nećete biti sretni. To bi mogao biti vaš posao, vaša karijera, vaš poziv, vaš prijatelj, vaš novac, bilo što. I recite toj stvari ili osobi: “Zaista mi nisi potreban(na) za moju sreću. Samo se zavaravam misleći da bez tebe neću biti sretan. Ali nisi mi potreban(na) za moju sreću; mogu biti sretan bez tebe. Ti nisi moja sreća. Ti nisi moja radost.” Ako ste navezani na neku osobu, on ili ona neće biti sretan, to jest sretna, kada to čuje, ali samo naprijed. Možete to reći u privatnosti svoga srca. Bilo kako bilo, stupit ćete u dodir s istinom; probit ćete se van iz fantazije. Sreća je stanje bez iluzija, odbacivanja iluzije.

Neodoljiva ljubav

Srce koje ljubi ostaje mekano i osjećajno. Ali kada po svaku cijenu želite dobiti tu ili neku drugu stvar, postanete okrutni, tvrdi i bezosjećajni. Kako možete voljeti ljude ako ih trebate? Možete ih samo iskorištavati. Ako vas trebam da me učinite sretnim, moram vas iskoristiti, moram s vama manipulirati, moram pronaći način i sredstva s kojim ću vas osvojiti. Ne mogu vas pustiti da budete slobodni. Mogu voljeti ljude samo ako sam ih “ispraznio” iz svog života. Kada umrem potrebi za ljudima naći ću se usred pustinje. U početku je strašno teško, osjećate se usamljenima, ali ako to možete izdržati neko vrijeme, odjednom ćete otkriti da uopće niste osamljeni. To je samoća, samotnost, i pustinja počinje cvjetati. Tada ćete napokon saznati što je ljubav, što je Bog, što je stvarnost. Ali u početku odvikavanje od droge može biti teško, osim ako niste vrlo pronicavi, ili ako ste dovoljno patili. Velika je stvar ako ste patili. Samo tako možete postići da vam se to zgadi. Možete upotrijebiti patnju da zaustavite patnju. Samo je potrebna svjesnost.

Duhovnost je svjesnost, svjesnost, svjesnost, svjesnost, svjesnost, svjesnost. Kada se vaša majka naljutila na vas, nije vam rekla da s njom nešto nije u redu; rekla vam je da s vama nešto nije u redu, inače se ne bi naljutila. Ipak, otkrio sam nešto važno: ako se ti naljutiš, Majko, s tobom nešto nije u redu. Zato je najbolje da se pobrinete za svoju ljutnju. Suočite se s njome i sredite je. To nije moja ljutnja. Ako sa mnom nešto nije u redu, onda ću se ja sam pobrinuti za to neovisno o vašoj ljutnji. Vaša ljutnja na mene neće utjecati.
Zanimljivo je da, kada to uspijem učinim bez negativnih osjećaja prema drugima, mogu biti prilično objektivan i prema sebi. Samo onaj tko je postigao visoku razinu svjesnosti može odbiti prihvatiti osjećaj krivnje i ljutnje, i može reći: “Razljutio si se. Šteta. Nemam više nimalo volje da te spašavam, i ne želim se osjećati krivim.” Neću se mrziti ni zbog čega što sam učinio. U tome se sastoji osjećaj krivnje. Ne želim u sebi stvarati negativne osjećaje i neću se bičevati ni zbog čega što sam učinio, bilo to nešto dobro ili nešto loše. Spreman sam analizirati to, paziti na to, i reći: “Pogriješio sam. Učinio sam to u nedostatku svjesnosti.” Nitko ne griješi u svjesnosti.

Postoji razlika između znanja i svjesnosti, između informacija i svjesnosti. Malo prije sam vam rekao da ne možete učiniti ništa zlo u svjesnosti. Ali čovjek može učiniti nešto zlo sa znanjem ili s informacijama, kada zna da je nešto loše. “Oče, oprosti im jer ne znaju što čine.” Ja bih to preveo ovako: “Nisu svjesni što čine.”

Jedna osoba opisala mi je dvije situacije u kojima joj je bilo teško sačuvati svjesnost. Ta osoba radila je u tvrtki za uslužne djelatnosti gdje puno ljudi čeka na liniji, puno telefona zvoni; bila je sama i rastresali su je mnogi napeti i srditi ljudi. Bilo joj je jako teško sačuvati spokoj i mir. Druga situacija bila je vožnja u gustom prometu, kada ljudi trube i međusobno spominju rodbinu. Pitala me je da li bi nervoza nekako mogla nestati kako bi mogla sačuvati mir.
Jeste li uočili o kakvoj je navezanosti riječ? Mir. Bila je navezana na mir i tišinu. Govorila je: “Ne mogu biti sretna ako ne sačuvam mir.” Je li vam ikad palo na pamet da biste mogli biti sretni i dok ste napeti? Prije prosvjetljenja ponekad sam bio potišten; poslije prosvjetljenja opet sam ponekad potišten. Opuštanje i osjećajnost ne smiju vam biti cilj. Jeste li ikad čuli da neki ljudi postanu napeti kada se pokušavaju opustiti? Ako ste napeti, jednostavno promatrajte svoju napetost. Nikada nećete shvatiti sami sebe ako se pokušavate promijeniti. Čim se više trudite promijeniti, gore za vas. Pozvani ste na to da budete svjesni. Osjetite taj telefon koji zvoni, osjetite te napete živce, osjetite upravljač u svojim rukama dok vozite. Drugim riječima, dođite u stvarnost i pustite da se napetost i mir pobrinu sami za sebe. U stvari, morat ćete im dopustiti da se pobrinu za sebe jer ćete biti prezauzeti uspostavljanjem dodira sa stvarnošću. Korak po korak, pustite da se dogodi ono što se događa. Prava promjena dogodit će se kada vam bude dano; neće biti uzrokovana vašim egom, već stvarnošću.

Svjesnost će dopustiti stvarnosti da vas promijeni.
U svjesnosti se mijenjate, ali morate je iskusiti. Sada vjerujete na moju riječ. Možda  i planirate postati svjesni. Vaš ego vas pokušava gurnuti u svjesnost na svoj prepredeni način. Pazite! Suočit ćete se s otporom, bit će poteškoća. Kada netko tjeskobno pokušava biti stalno svjestan, možete opaziti tu blagu tjeskobu. Žele biti budni kako bi provjerili jesu li zaista budni ili ne. To je dio asketizma, a ne svjesnosti. To zvuči čudno za kulturu u kojoj smo naučili postizati ciljeve, stizati nekamo, međutim, ne morate nikamo ići jer ste već tamo. Japanci imaju zgodnu uzrečicu za to: “ Onoga dana kada prestanete putovati, stići ćete.” Vaš stav trebao bi biti: “Želim biti svjestan, želim biti u dodiru sa svime što se događa i dopustiti da se dogodi ono što se događa. Ako sam budan, u redu, i ako spavam, u redu.” Onoga trenutka kada od toga pokušate učiniti cilj i kada to pokušate ostvariti, tražit ćete proslavu svog ega, svoju vlastitu promidžbu. Želite imati dobar osjećaj da ste uspjeli. Kada zaista “uspijete”, nećete toga biti svjesni. Vaša ljevica neće znati što desnica čini. “Gospodine, kada smo to učinili? Nismo toga bili svjesni.” Dobro djelo nije nikada tako dražesno kao onda kada izgubimo svijest o tome da činimo neko dobro djelo. “Mislite da sam vam pomogao? Uživao sam u tome. Samo sam plesao svoj ples. To vam je pomoglo i to je divno. Čestitam vam. Ja u tome nemam nikakve zasluge.”
Kada to postignete, kada postanete svjesni, sve manje i manje ćete se brinuti za etikete kao što su “budan” ili “spava”. Jedna od mojih poteškoća u ovome je da želim potaknuti vašu znatiželju, ali ne vašu duhovnu pohlepu. Probudimo se, bit će divno. Nakon nekog vremena neće više biti važno – svjesni ste jer ste živi. Život bez svjesnosti nije vrijedan življenja.

Prepuštanje

Može se dogoditi da čim se više trudite promijeniti, tim gore po vas. Znači li to da je određena razina pasivnosti u redu? Da: što se nekoj stvari više odupirete, dajete joj veću moć. To je, prema mom mišljenju, smisao Isusovih riječi: “Kada vas netko udari po lijevom obrazu, okrenite desni.” Uvijek dajete moć demonima protiv kojih se borite. To zvuči jako istočnjački, ali ako neprijatelja pustite na miru, pobijedit ćete ga. Kako savladati zlo? Ne borbom, nego shvaćanjem. Nestat će kada ga shvatite. Kako ćete se uhvatiti u koštac s tamom? Ne sa šakama. Ne možete metlom istjerati tamu iz sobe, morate upaliti svjetlo. Što se više borite protiv tame, tama postaje stvarnija, a vi iscrpljeniji. Ali kada upalite svjetlo svjesnosti, tama nestaje. Recimo da je ovaj komadić papira ček od milijardu dolara. Ah, u Evanđelju piše da ga se moram odreći ako želim postići život vječni. Zar ćete jednu – duhovnu pohlepu – zamijeniti drugom pohlepom? Prije je vaš ego bio svjetovan, a sada je duhovan, ali svejedno imate ego – profinjeniji ego s kojim je teže izaći na kraj. Ono čega se odreknete, na to se vežete. Ali ako umjesto odricanja pogledam tu tvar i kažem joj: “Hej, to nije ček od milijardu dolara, to je komadić papira”, onda se nemam protiv čega boriti, nemam se čega odricati.

***

S vama je svršeno čim na svijet počnete gledati sa stajališta neke ideologije. Nijedna stvarnost se ne poklapa s ideologijom. Život se nalazi s onu stranu ideologija. Zato ljudi stalno traže smisao života. Ali život nema smisla; ne može imati smisla jer smisao je jedna formula; smisao je nešto što se uklapa u naš razum. Život ima smisla samo ako ga doživljujete kao tajnu; smisao je nešto što ima značenja za razum. Svaki put kada tražite smisao u stvarnosti sudarite se s nečim što uništi smisao koji ste pronašli. Smisao se pronalazi samo s onu stranu smisla. Život ima smisla samo ako ga doživljujete kao tajnu, i nema smisla za pojmovni razum.
Ne mislim da čašćenje nije važno, ali mislim da je sumnja neizmjerno važnija od čašćenja. Ljudi posvuda traže objekte koje će častiti, ali ne susrećem ljude koji bi bili dovoljno budni u svojim stavovima i uvjerenjima. Koja bi to bila sreća da teroristi manje časte svoju ideologiju, a da više dvoje. Međutim, mi to ne volimo primjenjivati na sebe – mi mislimo da smo u redu, a da su teroristi u krivu. Ali onaj tko je za vas terorist, za nekog drugog je mučenik.

Anthony de Mello

 

Previous postŠuma hrane (permakultura) Next postVelika obmana o globalnom zatopljenju