Polja označena sa ( * ) su obvezna.
Svaka nova spoznaja u ovome svijetu laži, obmana, manipulacija je oslobađajuća, ili u najmanju ruku fascinantna, zadivljujuća.
Zanimljivo je vidjeti, nakon svake spoznaje, kada pogledamo unatrag, kako smo sve radili krivo, kako smo sve većim trudom, da postignemo nešto, ustvari se sve više udaljavali od željenog nam cilja. Naravno, sve smo radili u okvirima našega znanja, ili bolje rečeno, neznanja, vjerovanja da znamo što radimo, dok je ustvari istina, koju možemo vidjeti tek nakon trenutka spoznaje, da nismo imali blage veze, vozili smo zavezanih očiju.
Jedna od meni zanimljivih spoznaja, jest spoznaja u vezi sreće. Svi joj teže, a većina nas, ili tek rijetki je dostižu samo na određeno vrijeme, trenutak. Današnji čovjek, sve što čini, čini sa ciljem postizanja stanja sreće, bilo da ide na posao, kupuje određene stvari, kreče se u određenom krugu ljudi …itd.
Piše: Don Miguel Ruiz
Sjećam se svoga djetinjstva.
Bio sam sasvim slobodan. Bilo je prekrasno biti dijete. Sjećam se da sam naučio hodati prije nego što sam progovorio. Bio sam poput male spužve, jer sam pokušavao naučiti sve. Također se sjećam kakav sam bio prije nego što sam naučio govoriti.
Kao malo dijete bio sam posve izvoran. Nikada se nisam pretvarao da sam nešto drugo. Volio sam se igrati, istraživati i biti sretan. Emocije su vladale mojim životom. Želio sam raditi samo ono što mi se sviđalo, a pokušavao sam izbjeći ono što mi se nije sviđalo. Svu sam pozornost usmjeravao na osjećaje i mogao sam osjetiti emocije koje su mi dolazile od drugih ljudi. Ako želite, to možemo nazvati nagonom, ali to je bila neka vrsta opažaja. Nekima sam ljudima prilazio, jer sam u njih imao povjerenja.
„Događaj koji sam vam odlučila napisati zbio se 1982. u tadašnjoj Vinogradskoj bolnici u Zagrebu, kada mi je bilo 17 godina. Za sam početak, imam potrebu malo objasniti svoje dotadašnje mentalno i duhovno stanje.
Nisam imala apsolutno nikakvo znanje iz vjeronauka, potpuno sam prezirala bilo kakvu vrstu organizirane religije, koju sam zaista smatrala „tamnicom za narod“ te iz službene povijesti uvidjela da su organizirane religije oduvijek bila odličan poligon za stvaranje ratova. Postojanje Boga je bilo potpuno upitno i nemoguće jer, mislila sam, ako postoji Bog kako ovaj naš svijet može biti u takvom kaosu. A dio kaosa je bila i borba i ratovi za to čiji Bog je bolji i čiji Bog te može više kazniti.