Intro

Informacije objavljene na ovom portalu potencijalno mogu promijeniti Vaš život, stoga ako niste spremni staviti po strani sve što mislite da znadete i ostaviti mogućnost da ste možda čitav život bili sustavno zavaravani i lagani, onda ovaj portal nije za Vas. Ne očekujemo da pasivno prihvatite sve što pročitate, ali Vas potičemo da obratite pažnju na ove informacije radi Vas samih.

Otpor misli patnja 1Većina ljudi čitav život provede zarobljena unutar zidina vlastitih misli. Nikada ne zalaze s onu stranu uskog, personaliziranog osjećaja vlastitog ja koje je stvorio um, a uvjetovala prošlost.

U vama se, kao u svakom ljudskom biću, skriva dimenzija svijesti daleko dublja od misli. To je sama bit onog tko vi jeste. Možemo je nazvati prisutnost, svijest neuvjetovana svjesnost. U drevnim učenjima govori se o unutarnjem Kristu ili o Buddhinoj prirodi. Otkrivanje te dimenzije oslobađa i vas i svijet od patnje koju nanosite sebi i drugima dok je ono >malo ja<, stvoreno umom, sve što poznajete, jedino što upravlja vašim životom. Ljubav, radost, kreiranje, trajni unutarnji mir ne mogu prožeti vaš život osim kroz tu neuvjetovanu dimenziju svijesti.

Ako makar i povremeno misli koje vam prolaze glavom možete prepoznati kao puke misli” ako možete postati svjesni vlastitih mentalno-emocionalnih reaktivnih obrazaca dok se odvijaju, tada se ta dimenzija već pojavljuje u vama kao svijest u kojoj se dogadaju misli i emocije, kao bezvremeni unutarnji prostor u kojemu se otkriva sadržaj vašeg života.

Sve misli su same po sebi jednako beznačajne, ali vaše vjerovanje u njih, ih energizira, daje im život. Kada vam se misao čini jako snažnom, to je samo zato što vi vjerujete u nju.

Struja razmišljanja posjeduje golemu moć koja vas lako može povuči sa sobom. Svaka misao se pretvara da je osobito znaćajna. Zeli potpuno obuzeti vašu pažnju.

Evo nove duhovne metode da vaše vlastite misli ne shvačate previše ozbiljno. Kako li je samo ljudima lako pasti u zamku svog misaonog zatvora! U svojoj žejli za znanjem, razumijevanjem i kontrolom, ljudski um svoja mišljenja i stavove pogrešno smatra istinom. Tvrdi: eto, tako stoje stvari. Morate biti veći od misli da biste shvatili da kako god protumaćili “svoj život” nečiji tuđi život ili ponašanje, kako god prosuđivali bilo koju situaciju, to nije ništa drugo nego gledište, jedna od mnoštva mogucih perspektiva. To je samo puka gomila misli. No, stvarnost je sjedinjena cjelina u kojoj je sve medusobno isprepletenq gdje ništa ne postoji samo za sebe. Razmišljanje razbija stvarnost u fragmente, rasijeca je na konceptualne djeliće.

Um koji razmišlja koristan je i moćan instrument, ali vas ujedno jako ogranićava kad potpuno preuzme vaš život, kad ne shvatite da predstavlja samo mali dio svijesti koja jeste.

Mudrost nije proizvod misli. Duboka spoznaja stvarne mudrosti izvire iz jednostavnog čina kad nekome ili nečemu posvetite potpunu pažnju. Pažnja je praiskonska inteligencija, sama svijest. Ona rastvara prepreke koje stvara konceptualna misao, a prati je spoznaja da ništa ne postoji samo za sebe. Pažnja udružuje onoga koji promatra i ono promatrano u sjedinjenom polju stvarnosti. Pažnja iscjeljuje odvojenost.

Kada se opiremo onome što se događa, um počinje bježati, misli koje nas progone stvorili smo sami.

Kad god vas obuzme kompulzivno razmišljanje izbjegavate stvarnost, tada ne želite biti gdje jeste. Ovdje i sada. Dogme – religijske, političke, znanstvene – izraslaju iz pogrešnog uvjerenja da misao može obuhvatiti stvarnost ili istinu. Dogme su kolektivni konceptualni zatvori.

Neobčtno je to što ljudi vole svoje zatvorske čelije jer im pružaju osjćiaj sigurnosti i lažan osjećaj ,ja znam”. Čovječanstvu ništa nije nanijelo veću patnju od njegovih dogmi. Istina je da se svaka dogma prije ili poslije raspada, jer stvarnost će naposljetku razotkriti njezinu lažnost. No, ako ne prepoznamo njezinu temeljnu zabludu, zamijenit će je neka druga.

Koja je to temeljna zabluda? Poistovjećenost s mišlju. Duhovno budenje je budenje iz sna misli. Carstvo svjesnosti mnogo je prostranije nego što ga misao može obuhvatiti. Kad više ne vjerujete u sve što mislite, iskoračujete iz misli i jasno uviđate da vi niste mislilac. Um postoji u stanju ,oskudice* i zato uvijek žudi za još nećim. Kad se poistovjetite s umom, lako vas obuzima dosada i nemir. Dosada ukazuje na to da um žudi za dodatnim poticajima i za dodatnom hranom za misli te da njegova glad nije zadovoljena.

Kad vam je dosadno, glad uma možete zadovoljiti prelistavanjem časopisa, telefonskim pozivom, gledanjem televizije, pregledavanjem internetskih stranica, kupnjom ili – što nije neuobičajeno – prenošenjem mentalnog osjećaja praznine i potrebe za nečim na tijelo a tada je nakratko možete zadovoljiti hranom.

Dokle god postoji miso: ja sam ovo tijelo, ja sam doktor, katolik, ružan, lijep, bogat, siromašan, … postojat će i problemi, patnja.

No, možete ostati u stanju dosade i nemira, promatrajući kako to izgleda kad vam je dosadno i kad ste nemirni. Dok u taj osjećaj unosite svijest, nenadano se oko vas otvara prostor ispunjen tišinom. Kako se osjećaj unutarnjeg prostora širi, osjećaj dosade će poćeti slabiti u svom intenzitetu i znaćenju. Tako vas čak i dosada može podučiti tome tko jeste, a tko niste.

Otkrivate da vi niste ta osoba kojoj je dosadno.. Dosada je jednostavno uvjetovano kretanje energije u vama. Niti ste vi osoba koja je bijesna, tužna ili ustrašena. Dosada, bijes, tuga ili strah nisu vaši, nisu nešto osobno. To su stanja ljudskoga uma. Ti osjeičji dolaze i prolaze.

Misli nastaju kada se um opire životu (promijeni). Kada se dogodi nešto što je u sukobu s uvjerenjem, nastaje nemir. Misao je nesvjesna reakcija na život.

Ništa od onoga što dolazi i prolazi niste vi.

,Dosadno mi je.” Tko je svjestan toga? “Bijesan sam, tužan, uplašen.” Tko je svjestan toga?

Vi ste spoznaja, a ne stanje koje spoznajete.

Predrasude bilo koje vrste podrazumijevaju da ste poistovjećeni s umom koji razmišlja. To znadi da više ne vidite drugo ljudsko biće, nego samo vlastito mišljenje o tom ljudskom biću. Svođenje životnosti drugog ljudskog bića na ideju već je samo po sebi oblik nasilja. Razmišljanje koje nije ukorijenjeno u svijesti služi samom sebi i nefunkcionalno je. Pamet u kojoj nema mudrosti iznimno je opasna i destruktivna. To je trenutaćno stanje većine pripadnika ljudske rase. Jačanje misli u obliku znanosti i tehnologije, iako samo po sebi nije ni dobro ni loše, također je postalo destruktivno, jer razmišljanje koje iz njih proizlazi nije ukorijenjeno u svjesnosti.

Transcendiranje misli sljedeči je korak u ljudskoj evoluciji. To je sada naš hitan zadatak. Ne znaći da više ne trebamo razmišljati, nego samo da se ne trebamo više potpuno poistovječivati s mišlju, da misao više ne treba vladati nama.

Osjetite energiju svog unutarnjeg tijela. Mentalna buka istog se trenutka usporava ili prestaje. Osjećajte energiju u svojim rukama, nogama, trbuhu i prsima. Osjetite život koji jeste, život koji oživljuje tijelo. Tijelo tada postaje staza koja vodi u dublji osjećaj životnosti ispod kolebljivih emocija i razmišljanja.

U vama postoji životnost koju možete osjetiti čitavim svojim Bićem, a ne samo glavom. U toj prisutnosti u kojoj ne morate razmišljati, živaje svaka vaša stanica. Pa ipak, ako vam je u takvom stanju misao potrebna zbog nekog praktićnog zadatka, na raspolaganju vam je. Um i dalje može djelovati i djeluje prekrasno kad se njime koristi obuhvatnija inteligencija onoga što vi jeste, i kad se kroz to izražava.

Možda niste zamijetili da se kratka razdoblja u kojima ste “svjesni bez misli” sasvim prirodno i spontano već pojavljuju u vašem životu. Možda se bavite nekom tjelesnom aktivnošću, jednostavno hodate, možda čekate na šalteru u zraćnoj luci i toliko ste potpuno prisutni da se uobičajena mentalna statčna buka povlaći, a na njezino mjesto dolazi svjesna prisutnost. Možda promatrate nebo ili slušate nekoga bez ikakvih unutarnjih mentalnih primjedbi. Opažanje vam je savršeno jasno i misao ga ne zamagljuje.

Umu ništa od toga nije važno, jer on ima pametnijih stvari za razmišljanje. Osim toga, i ne pamti takve stvari i zbog toga možda niste ni zamijetili da se to već dogada. Istina je da je to najznatajnije što vam se može dogoditi. To je podetak pomaka od razmišljanja prema svjesnoj prisutnosli.

Neka vam u stanju >neznanja< postane ugodno. Ono će vas odnijeti s onu stranu uma, jer um uvijek pokušava zaključivati i tumačiti. Plaši se neznanja. Zato, ako se možete ugodno osjećati u neznanju, već ste nadrasli um’ Iz tog stanja tada izranjaju dublje spoznaje koje nisu konceptualne.

Umjetničko stvaranje, sportovi, ples, podučavanje, savjetovanje – vještina na bilo kojem podrućju podrazumijeva ili da um koji razmišlja više uopće nije uključen ili da je barem smješten na drugo mjesto. Stvari u svoje ruke preuzimaju moć i inteligencija koji su veći od vas, ali u biti jedno s vama. Više se ne odvija proces donošenja odluka, nego se spontano dogada ispravno djelovanje, kojim ne upravljate vi. Majstorstvo života ne zahtjeva kontroliranje. Uskladujete se s obuhvatnijom sviješiu, a ona djeluje, govori, obavlja poslove.

Trenutak opasnosti može donijeti privremeni prekid u struji razmišljanja i tako vam dopustiti da iskušate što to znaći biti prisutan, budan, svjestan. Istina je daleko obuhvatnija nego što bi um to ikada mogao shvatiti. Nijedna misao ne može obuhvatiti Istinu. U najboljem slučaju može ukazivati na nju. Primjerice, mogla bi reći: ,Sve su stvari u biti jedno. To je ukazivanje, a ne objašnjenje. Razumijevanje tih riječi značilo bi duboko u sebi osjetiti istinu na koju te riječi ukazuju.

Naša zadaća nije da nekud stignemo, već da budemo ovdje i sada.

Eckhart Tolle

.

Previous postVIDEO: Nevjerojatna priča o mlijeku Next postPod nadzorom - Još jedna teorija zavjere razotkrivena kao stvarnost