Koliko ste često u životu otkrili da je ono što osjećate u suprotnosti s onim što mislite da biste učinili? Želite nešto učiniti i vaše se srce (srčana čakra) raduje toj mogućnosti;
no tada se ubacuje vaša glava i tjera vas da joj se pokorite. Tjelesno računalo je nenadmašno u gušenju intuicije i obično započinje svoj napad sa: „Ne možeš to učiniti
zato što…” Uspije li vas prikliještiti u svojoj zoni stvarnosti, pobjeñuje gotovo svaki puta.
Zašto i ne bi? Program vas gnjavi od vašeg rođenja, a ponavljanje je najučinkovitiji oblik kontrole percepcije. Stvarnost i ‘logiku’ svog tjelesnog računala razumijete zato
jer u njemu toliko dugo živite. Kada ono kaže da će budete li slijedili svoju intuiciju posljedica biti A, B, i C, tada je pojava nelagode, krivnje i straha obično dovoljna da
potisne vaše intuitivne porive. „Volio bih to učiniti, ali…”, klasična je iskupljujuća replika prije povratka u ‘stvarnost’ materijalne ‘odgovornosti’.

O da, mi uvijek moramo biti ‘odgovorni’, što obično znači igrati prema pravilima. Pri svom zadatku da utiša vašu intuiciju, vaše je tjelesno računalo potpomognuto drugim računalima udruženima u zaštiti svoje važnosti. Te druge laptope nazivamo svojim prijateljima, roditeljima i
kolegama čiji robotski programi rigaju softvere tipa: „Ne možeš to učiniti, misli na svoj
posao!”; „Ne možeš to učiniti, misli na svoju obitelj!”; „Ne možeš to učiniti, što će misliti
susjedi?” i „Ne možeš to učiniti zbog svih razloga kojih se sada ne mogu sjetiti, ali daj
mi par dana pa ću ti reći”. Ovo čujete od majke računala, tate računala, brata i sestre
računala, desničarskih računala, ljevičarskih računala, zelenih računala, nastavnika
računala, liječnika računala, medija računala, kršćana računala, Židova računala,
muslimana računala, hinduističkih računala i new age računala. Život može izgledati
kao ña živimo u predstavništvu tvrtke PC World.
Kompjutorska razina stvarnosti ne želi da se vaša percepcija promijeni dok ima
gotovo potpunu kontrolu nad načinom na koji su stvari ureñene. Tjelesno računalo želi
da služite sustavu zato što ono jest sustav. Ono je programirano da toj tvorevini služi.
Ako mislite o onome što vam govori intuicija, zaključak će bez iznimke biti da računalo
zna najbolje. Briana Clougha, trenera poznatog britanskog nogometnog kluba, jednom
prilikom su pitali što se dogodi ako se igrač s njime ne slaže. „Pa”, kaže on, „sastat ćemo
se, porazgovarati o tome i složiti se da sam ja bio u pravu.” Analogija je vrlo prikladna.
Obično je isti ishod kada se um suprotstavi intuiciji.
Beskonačna svijest govori kroz nas kroz intuiciju i znanje zato što je Sveznajuća.
Ona ne treba razmišljati ili rješavati stvari, zato što već zna. Misliti znači prihvatiti da
nemate sveznanje, i već je to dovoljno da vas zaključa u kompjutorsku stvarnost. Ne
mislim da trebamo znati svaki detalj svega, iako je to na višim razinama Svjesnosti
svakako moguće.
Na ovoj frekvencijskoj gustoći možemo raditi s drugim razinama znanja. Spoznaja
o tome da morate poduzeti odreñenu radnju nije uvjetovana vašim razumijevanjem
baš svakog razloga takve radnje. Intuitivno znanje je osjećaj da nešto naprosto znamo,
iako ne znamo zašto niti odakle to dolazi. Možda znate da trebate djelovati na odreñen
način ili otići nekamo, a ja kažem da trebate vjerovati svom osjećaju i ne dozvoliti da
vas računalna misao od toga odgovori. Nije na meni da drugima govorim što da rade.
Kako ljudi žive svoj život nije moja stvar, dokle god svoju volju ne nameću drugima.
Samo iznosim svoje iskustvo intuicije, a na vama je da odlučite, ili bolje reći da znate
što ćete od toga prihvatiti, a što odbaciti. Ja ne bih bio u stanju prikupiti sve informacije
koje sam prikupio i napisati sve knjige da sam, eto, naprosto odlučio sjesti i pokušao
sve to smisliti. Do informacija sam došao slijedeći intuiciju koja me je vodila putem
nevjerojatnih podudarnosti do ljudi, knjiga, iskaza i iskustava koji su mi pokazali
što se dogaña. Kada ljudi krenu za svojom intuicijom, tada otkriju kako su im životi
ispunjeni ‘podudarnostima’. Tok beskonačne svjesnosti ih vodi do svega što je potrebno
kako bi ispunili svoju ‘sudbinu’ ili ‘san’. Ovo se ni približno ne dogaña u istoj mjeri
na kompjutorskoj razini stvarnosti na kojoj je percepcija mogućnosti vrlo ograničena.
Program želi isključiti intuiciju, umjesto da je slijedi. Drugi razlog ograničenog
sinkroniciteta je što gusle energije nemaju istu snagu privlačnosti kao slobodni tok
svjesnosti, što se može simbolički prikazati ako se usporedi mali magnet koji privlači
svega nekoliko komadića željeza s ogromnim elektromagnetom koji bi mogao, u
energetskom smislu, privući i autobus s druge strane ceste. U energetskom smislu,
otvaranje prema Beskonačnoj svjesnosti strahovito povećava vašu moć privlačenja
onoga što želite i sposobnost da očitate’ daleko veći spektar mogućnosti koje možete
ostvariti u ‘fizičkom’ iskustvu
Vjera u maštu
Tjelesno računalo zapravo je stvoreno da se otvara intuitivnim kanalima više svjesnosti,
no sustavna manipulacija našim mislima i percepcijom često nas sprečava da iz toga
izvučemo korist. Postoji dnevni Ijelesni ciklus pod nazivom ullradijanski ciklus odmora,
kojeg bismo mogli nazvati „vrijeme intuicije”. Preciznije rečeno, to je „bezvremenost
intuicije”, zato stoje vrijeme iluzija osjetilne stvarnosti i ne postoji na razinama s kojima
se intuicija povezuje. Ultradijansku reakciju odmora na ovaj način opisuje dr. Laurie
Nadel u svojoj knjizi Šesto čulo: aktivirajte iskonske moći svojeg uma (‘Hie Sixth Sense:
Unlocking Your Ultimate Mind Power):
Dogaña li vam se da vam tijekom dana popusti pažnja? Možda se javi kao iznenadna
lagana malaksalost ili blaga smušenost. Iznenada se osjećate dremljivo. Možda vam
zasuze oči. Ne možete prestati zijevati ili uzdisati.
Možda se zateknete kako zurite kroz prozor, misli vam odlutaju daleko od onoga što
radite. Ako vam se netko obrati, trgnelc se na zvuk glasa. Ili u prvi mah ne shvatite
što vam je rečeno, nego osobu tražite da to ponovi.
Sve su to znaci da tijelo ulazi u ultradijansku reakciju odmora, kaže dr. Nadel,
koja se ritmički ponavlja svakih 90 minuta. On kaže da su to razdoblja kada je tijelo
najbolje usklañeno s intuicijom gdje se četiri glavna regulacijska sustava uravnotežuju i
spajaju tijelo s višom Sviješću. Tijekom tih razdoblja desna polutka neokorteksa postaje
dominantna. Ona predstavlja kreativan i intuitivan, ‘nadsvjesni’ dio mozga, u velikoj
mjeri potisnut sustavom obrazovanja koji je usmjeren na usvajanje ‘činjenica’ nauštrb
nadahnute kreativnosti. Dr. Nadel objašnjava da dremljivost i gubitak pažnje tijekom
ultradijanske reakcije odmora odražavaju nastupanje promjene. Kaže da postoje
razdoblja kada ćete vjerojatnije reći ‘Aha!’ ili steći iznenadne uvide. S time se slaže i

Ernest Rossi, autor knjige Psihobiologija iscjeljivanja iona i tijela (The Psychobiology of
Mind/Body Healing). On kaže da tijekom ultradijanskih reakcija odmora tijelo ulazi u
stanje intuitivnosti, pa postajemo prijemljiviji za podsvjesna područja:
U tom se razdoblju najlakše povezujemo s vlastitom intuicijom i našim unutarnjim
slikama. Misli su tada daleko bliže nesvjesnom. U tom razdoblju nesvjesno nastoji
dobiti što više energije. Ako se naviknete da samo promatrate i pratite bez uplitanja,
upast ćete u sanjarenje ili hipnagoško stanje, kako ja nazivam prirodniji oblik
intuitivnog stanja.
Ignoriranje ultradijanske reakcije odmora, ili nastojanje da se ona potisne, može
izazvati da ljudi postanu razdražljivi, nemirni i depresivni, kaže dr. Nadel. Ako se
prepustimo, to mogu postati trenuci najvećeg nadahnuća. On savjetuje:
To je najbolje vrijeme da se odmorite umjesto da sebe tjerate na svladavanje umora.
Možete to smatrati pauzama intuicije, vremenom da duboko udalmete, zatvorite oči
i dopustile utiscima intuitivne desne polutke da prolaze vašim umom. Ako radite
na nekom projektu i treba vam pomoć intuicije, sad je vrijeme da je zatražite. To je
takoñer dobro vrijeme za meditaciju …
… Kada vam fiziologija intuicije postane jasnija, otkrit ćete da vam prirodni ritmovi
tijela olakšavaju ulaz u intuitivno stanje. Možete uspješno meditirati u bilo koje doba
dana, ali prepoznavanjem početka ultradijanske reakcije odmora možete poboljšati
učinak ulaskom u tišinu, dok vaše tijelo obavlja svoj neurofiziološki rad.
Ja ne meditiram na formalan način, ali sanjarim čitavo vrijeme na način kako
to opisuje dr. Nadel. U tim se trenucima moj um stišava i prestaje brbljati. Ovo je
još učinkovitije ukoliko možete naći neko mirno mjesto. Buka nas zadržava u čulnoj
stvarnosti lako što privlači pažnju osjetila sluha i uma, dok nam tišina omogućuje da
odemo bilo kuda, budući da je tišina posvuda. Mahatma Gandhi je sasvim točno rekao:
“Često razmišljam o tome kako onaj tko traži istinu treba biti u tišini.” Sve Što Jest može
se ‘čuti’ u tišini, i to je razlog što su mjesta stvarne tišine danas tako rijetka, osobito u
urbanim sredinama u kojima živi većina ljudi.
Sanjarenje u tišini, ili sanjarenje u bilo kojoj situaciji omogućuje proboj uvidima.
Kakve li potvrde gluposti i neznanja našeg ‘modernog’ društva, kada se našim školarcima,
nakon što udu u ultradijansku reakciju odmora, govori „prestanite sanjariti i primite se
posla”. Kada sam ja išao u školu, uvijek sam nastojao sjediti uz prozor kako bih mogao
gledati van dok su pričali o logaritmima i algebri. Jedina stvar koju sam o algebri naučio
jest da je x = nañite mi prozor.
„Vrijeme intuicije” je najučinkovitije za samoiscjeljenje tijela. Ernest Rossi naglašava
kako su većina metoda iscjeljivanja, uključujući šamanizam i holističko iscjeljivanje,
zapravo rituali koji pomažu postizanje ultradijanske reakcije odmora, kada se je lako
uskladiti (sinkronizirati). Promatranjem razdoblja kada nastupa ultradijanska reakcija
odmora možemo na najučinkovitiji način iskoristili svoje intuitivne kanale ‘znanja’. No,
treba raditi, radin , raditi, jer društvo ne dozvoljava takve stvari i čini da ljudi osjećaju
krivnju kada se odmaraju. Količina rada ili ‘činjenja smatra se pozitivnom karakteristikom
nečije naravi. Meñutim, ako mi stalno činimo, umjesto da jesmo, postajemo sluge nižeg
uma, intelekta, umjesto da smo izraz Beskonačne svijesti. Dozvolivši sebi da ‘budemo’,
mi ćemo zapravo biti inspirirani da ‘činimo’ na daleko djelotvorniji način, zbog uvida
koje će to donijeti. Koliko često najveće spoznaje dolaze ne kroz intelekt već prvenstveno
kroz intuitivni predosjećaj? Predosjećaj iza kojeg slijedi intelekt naposljetku se pokazuje
točnim. Naši predosjećaji, naša intuicija, odnosno ono što ja nazivam ‘spoznanjem’,
dolaze iz beskonačne svjesnosti, a ne od intelekta.
Čuo sam mnogo puta da ljudi pričaju kako im se dok su se tuširali ili bili u kadi,
niotkuda pojavila nadahnuta ‘misao’. Neki kažu da najdublje uvide dobivaju dok voze.
U svim tim situacijama ulazimo u stanje sanjarenja zbog čega se kanali i otvaraju prema
intuiciji. Primijetit ćele kako se intuitivno znanje očito pojavljuje ‘niotkuda’. Tada nema
intelektualnog slijeda misli koji bi vodio takvom ishodu. Bang! Odjednom je tu. „Sada
shvaćam!” Ovo se dogaña iz dva razloga. Prvo, Beskonačna svjesnost je Sveznajuća,
stoga jednostavno zna; ne mora na tome raditi posredstvom intelekta. Drugo, vrijeme
je čulna iluzija programa matrice/Matriksa, stoga svjesnost izvan Matriksa komunicira
trenutačno u jedinom trenutku koji postoji – u SADA. Kada dopremo do svoje intuicije,
mi ‘znamo’ u istom trenutku u kojem do znanja dolazimo. Slijed misli je izraz iluzorne
konstrukcije ‘vremena, dok intuicija i mudrost stižu istog trenutka – SADA – baš kada
nam je to potrebno, zato što dolaze iz bezvremenih svjetova.

Izvor: znakovi-vremena.net

Sve je stvar izbora. Bez truda, bez rada, bez posla, bez uštedevine i novca.
Samo izbor, ovog trenutka, izmedu straha i ljubavi.