Intro

Informacije objavljene na ovom portalu potencijalno mogu promijeniti Vaš život, stoga ako niste spremni staviti po strani sve što mislite da znadete i ostaviti mogućnost da ste možda čitav život bili sustavno zavaravani i lagani, onda ovaj portal nije za Vas. Ne očekujemo da pasivno prihvatite sve što pročitate, ali Vas potičemo da obratite pažnju na ove informacije radi Vas samih.

Sreća je naše prirodno stanje, sreća se nalazi u nama, a ne izvan nas, tako da traženje sreće izvan nas samih, jest i ujedno udaljavanje od sreće.

 

Istinska sreća je stanje svijesti.

 

Sreću, iako ona bila i proizvod ega, uvijek osjećamo u nama, a ne u postignućima ili u stvarima za koje vjerujemo da posjedujemo.

 

Kod iluzorne sreće, sve što nas može usrećiti sadrži i svoju suprotnost, odnosno može nas unesrećiti.

 

Odbacite iluzije i naći ćete sreću.

 

Čovjek kao duhovno biće ne posjeduje ništa, ali može biti posjedovan od strane onoga za što vjeruje da posjeduje.

 

Imaš samo ono što daješ.

 

Tražimo sreću u stvarima koje nemamo, umjesto da je pronađemo u onom što jedino imamo – ovaj trenutak, ono što dajemo.

 

Ne možemo biti sretni jučer ili sutra, sretni možemo biti samo SADA, jer SADA je jedino što postoji.

 

Ne morate činiti ništa kako biste postigli sreću, jer se sreća ne može postići. Kako možete postići ono što već u svojoj biti jeste? Zašto je onda ne osjećate? Zato što nešto morate odbaciti. Morate odbaciti svoje iluzije o sreći, o onom što vjerujete da jeste.

 

Biti slobodan znači biti ne-ovisan o tuđoj ljubavi, mišljenju, biti oslobođen od vlasništva, posjedovanja, natjecanja, biti oslobođen straha. Sloboda je stanje svijesti i kao takva neovisna je od vanjskih utjecaja.

 

Sloboda je sloboda, ne postoji alternativa slobodi, ili jesmo ili nismo slobodni.

 

Samo slobodna osoba može biti odgovorna, poštivati slobodnu volju, slobodu drugih.

 

U koliko ne možemo poštivati slobodu, odnosno slobodnu volju, to znači da ni mi sami nismo slobodni.

 

Samo ne slobodna osoba je spremna na ukidanje tuđih sloboda, na ograničavanje drugih. Samo ne slobodna osoba se upliće u tuđe živote, smatra, misli da zna kako bi trebali živjeti drugi.

 

Tuđa sloboda je moja sloboda.

 

Naša cjelokupna kultura temelji se na nasilju, na vlasništvu kao vrijednosti… vlasništvo ne može opstojati bez nasilja, ono jest proizvod nasilja.

 

Bez pojma vlasništva nema pohlepe, jer nema vrijednosti koja će se zgrtati, nema zavisti jer je svima dostupno sve, nema ljubomore jer naše bližnje ne prisvajamo (ne smatramo ih svojim vlasništvom), nema škrtosti jer nema posjedovanja.

 

Vlasništvo je posljedica ne uzrok, posljedica pohlepe, oholosti, lijenosti, zavisti, škrtosti, odnosno odsutnosti ljubavi.

 

Čovjek se ne rađa grešan, niti zao, niti kao sadist, ubojica, ili psihopat, već takvim postaje, takvim ga se uči… a takvim ga uče drugi, koji su tome već naučeni, jer se isti izopačeni, neslobodni odnosi među ljudima prenose već tisućama godina s generacije na generaciju, a sve u interesu onih koji održavanjem takvih odnosa održavaju svoju moć i vlast.

 

Ljudi se moraju sami promijeniti, drugo nešto niti nije promjena, drugo je samo reakcija na prisilu.

 

Ljudi su manipulirani pomoću straha, a oni koji manipuliraju, manipuliraju iz straha.

 

Problem koji imate kada vam dijete ne ući u školi, postaju problem vašeg života! Problem kada vam sin ode u zemlju druge vjere ( Izrael, Arabia, Srbija) je vaš problem života! Problem kada ne stignete na posao svaki dan u 8 je problem vašeg života! Zašto? Pa zato jer se bojite! Problema! Nesreće! Odbačenosti! Pakla! Recite mi sada, da li postoji veći pakao od odlaska svaki dan na posao ujutro u 7 iako vi to ne želite! Da li postoji veći pakao od života poput robota?

 

Onog trenutka kada uperimo prst na problem izvan nas, tražimo i rješenje van nas, tako da nam oni koji su prouzročili problem, ponovno nude rješenja. Pa tako imamo političare, religiju, medije, znanost, … koji su uzrok problema, i narod koji prstom ukazuje na krivca, i od istih traži rješenja.

 

Tko gleda van, sanja, tko gleda unutra, budi se.

 

Buđenje je spoznaja da sve ono što smo tražili, sve čemu smo težili, sve što smo željeli, da je oduvijek bilo ovdje, tu i sada, u nama samima, samo što smo previše bili zauzeti sa traganjem, težnjom, željom za istim, da bismo to vidjeli.

 

Vjerovati znači ograničiti se, ograničiti se unutar kruga tog vjerovanja.

 

Vjera je zatvaranje vrata beskonačnoj mogućnosti. Istina je spoznaja da vrata ne postoje.

 

Kada u nešto vjerujemo, to u što vjerujemo prihvaćamo kao istinu. Kada vjerujemo u laž, samim time, laž za nas postaje istinom a istina lažju.

 

Da bi laž u glavama ljudi postala istinom, potrebno ju je samo ponoviti dovoljno puta.

 

No, laž je laž, laž nikada ne može postati istinom, ali pomoću vjere u laž, laž možemo smatrati istinom.

 

Danas je sve naopako, sve je laž, pa stoga nije ni čudo što istina kod nas izaziva strah, osjećaj ugroze. Ali jedino što je ugroženo, je naša vjera, laž, iluzorno ja.

 

Čovjekova osobnost je glavna smetnja prilikom prilaza istini, jer čini se da čovjek ni ne može saznati istinu a da istovremeno sačuva svoju osobnost, kao takvu, i realitet u kome je do tada živio.

 

Znanje je sakriveno i ono što smatramo znanjem samo je dio nekakve dogovorene realnosti, ponavljanja istih informacija i neprovjerenih „istina“. Do znanja se dolazi samo ako koračamo svijetom širom otvorenih očiju, budni, bez tereta naučenih dogmi, otvorena radoznala uma koji dozvoljava sve „scenarije“ ma koliko fantastični izgledali u tom trenutku. Ključ je u budnom gledanju, rekli su, poput djeteta kada se susreće sa novim svijetom koji treba shvatiti. Držite um u stanju čuđenja i promatranja i nikada nemojte izgubiti onaj osjećaj koji ste imali kao dijete. Da je sve moguće. Tako se pronalazi Znanje

 

Jedino istinsko znanje je ono koje se temelji na spoznaji, a spoznaja nije moguća izvan nas, u nekim knjigama, religijama, vjerovanjima….. već u nama samima.

 

Nada, ili prevedeno “ne činim ništa, čekam da netko drugi učini” je još jedna naizgled bezopasna ali u stvarnosti opasna iluzija.

 

Nada i vjera se uvijek odnose na ono što bude, na nešto izvan nas, usmjerene su ka budućnosti, usmjerene su na nekog ili nešto, nikad ne na nas same, sada i ovdje.

 

Nada baš kao i vjera ne postoji SADA, jer sada je sve što jest, sve što postoji.

 

Nada ti obećava nešto u budućnosti, dok ti uzima energiju u sadašnjosti. Naravno, budućnost nikada ne dolazi, a sadašnjost je trajna, tako da uvijek patiš, nadajući se.

 

Počnimo tražiti autoritet u istini, a ne istinu u autoritetu.

 

Dokle god ćemo tražiti uzrok problem izvan nas samih, stvari će biti ovakve kakve jesu, jer dokle god ćemo tražiti izvor problema van nas, tražit ćemo i rješenja izvan nas, u nekom novom lideru, autoritetu. Pa tako danas imamo političare, religiju, medije, znanost, … koji su uzrok problema, i narod koji prstom ukazuje na krivca, i od istih traži rješenja.

 

Previous postKako svjetsko tržište hranom već stoljećima kontrolira nekoliko obitelji Next postNa Rubu Znanosti - Phyllis Krystal i Kidanje veza