Intro

Informacije objavljene na ovom portalu potencijalno mogu promijeniti Vaš život, stoga ako niste spremni staviti po strani sve što mislite da znadete i ostaviti mogućnost da ste možda čitav život bili sustavno zavaravani i lagani, onda ovaj portal nije za Vas. Ne očekujemo da pasivno prihvatite sve što pročitate, ali Vas potičemo da obratite pažnju na ove informacije radi Vas samih.

Nikada ni u koga niste zaljubljeni, zaljubljeni ste u svoje mišljenje o toj osobi. Prestajete biti zaljubljeni kad se promijeni vaše mišljenje o osobi u koju ste zaljubljeni.

 

Cijeli svijet je lud. Potvrđeni luđaci! Jedini razlog zbog kojeg nismo zatvoreni u nekoj ustanovi je taj što nas je previše. Zaista smo ludi. Živimo s ludim zamislima o ljubavi, o vezama, o sreći, o radosti, o svemu. Mislim da smo toliko ludi da smo došli do one točke u kojoj, kada se svi slože oko nečega, možete biti sigurni da je to krivo!

 

Kada se borite protiv neke stvari, ostajete za nju vječno vezani. Dok god se protiv nje borite, dajete joj moć. Dajete joj toliko moći koliko sami ulažete u borbu protiv nje. Shvatite pravu vrijednost te stvari i nećete se morati odricati, jednostavno će ispasti iz vaših ruku. Kad biste shvatili, jednostavno biste izgubili želju za tom stvari. Ili: kad biste se probudili, jednostavno biste izgubili želju za tim.

 

Kada govorimo o duhovnosti, mislimo upravo na to: zaboraviti naučeno, zaboraviti gotovo sve što su vas naučili.

 

Slušate li da čujete ono što će potvrditi ono što već mislite? Ili slušate da otkrijete nešto novo?

 

Postoje dvije vrste sebičnosti. Prva vrsta je ona kada nešto činim za svoje zadovoljstvo, kada sam sebi ugađam. To je ono što nazivamo egocentričnošću. Druga vrsta je kada za svoje zadovoljstvo ugađam drugima. To bi bila profinjenija sebičnost. Prva vrsta je očita, ali druga je skrivena, teško uočiva, i zbog toga opasnija jer počinjemo misliti da smo zaista plemeniti. Dobra djela su, u stvari, osobni interesi pod krinkom altruizma. “Svetac je svetac dok toga ne postane svjestan.” Dobra djela možemo činiti samo kada ih činimo nesvjesno, kada djelujemo iz srca, ne iz uma.

 

Najteža stvar na svijetu je čuti, vidjeti. Ne želimo vidjeti. Mislite li da kapitalist želi vidjeti pozitivne strane komunističkog sustava? Mislite li da komunist želi vidjeti ono što je dobro i zdravo u kapitalističkom sustavu? Mislite li da bogataš želi vidjeti siromašne? Ne želimo gledati, jer ako bismo gledati, mogli bismo se promijeniti. Ne želimo gledati. Ako gledate, izgubite kontrolu nad životom kojeg tako nesigurno držite u rukama. I zato, da biste se mogli probuditi, ono što vam je najpotrebnije nije energija, ni snaga, ni mladost, čak ni velika inteligencija. Ono što vam je najpotrebnije je spremnost da naučite nešto novo. Mogućnost da se probudite razmjerna je količini istine koju možete prihvatiti bez bježanja od nje. Koliko toga ste spremni prihvatiti? Koliko toga što držite vrijednim ste spremni izgubiti, a da ne bježite? Koliko ste spremni razmišljati o nečemu što ne poznajete? Prava reakcija je strah. Ali ne bojimo se nepoznatog. Ne možete se bojati onoga što ne poznajete, nitko se ne boji nepoznatoga. Ono čega se zaista bojite je gubitak onoga što vam je poznato. To je ono čega se bojite.

 

Kada budete spremni zamijeniti svoje iluzije za stvarnost, kada budete spremni zamijeniti svoje snove za činjenice, sve ćete pronaći. Tada život konačno dobije smisao. Život postaje lijep.

 

Kada se nadate, nadate se nečemu boljemu od onoga što sada imate, zar ne? Inače se ne biste ničemu nadali. Međutim, zaboravljate da već posjedujete to čemu se nadate, samo što toga niste svjesni. Zašto se ne usredotočite na sada, radije nego da se nadate boljim vremenima u budućnosti? Zašto ne biste razumjeli sadašnjost, radije nego da je zaboravite, i nadate se budućnosti? Nije li budućnost samo još jedna zamka?

 

Jedini način na koji vam se može pomoći je da se vaša mišljenja stave u pitanje. Ako ste spremni slušati i prihvatiti izazov, možete nešto učiniti, ali nitko vam ne može pomoći. A što je najvažnije od svega? Najvažnije je samoopažanje. U tome vam nitko ne može pomoći. Nitko vam ne može ponuditi postupak. Nitko vam ne može pokazati tehniku. Onoga trenutka kada pokupite neku tehniku, opet ćete biti programirani. Ali samoopažanje – promatranje samog sebe – vrlo je važno. To nije isto što i uronjenost u samoga sebe.Ja govorim o samoopažanju. Što je to? To je promatranje svega u sebi i oko sebe, u granicama mogućnosti, kao da se to događa nekome drugome. Što znači ova posljednja rečenica? To znači da ne poosobljujete ono što vam se događa. To znači da sve promatrate kao da to nema nikakve veze s vama.Razlog zbog kojeg patite od potištenosti i tjeskobe je poistovjećivanje s njima.

 

Vi ste pasivan,  nepristran, distanciran promatrač.Ne miješate se. Promatrajte! Poteškoća je u tome što se ljudi upuštaju u popravljanje stvari koje čak ni ne razumiju. Uvijek nešto popravljamo, zar ne? Nikada nam ne padne napamet da stvari ne treba popravljati. Zaista ne treba. To je veliko prosvjetljenje. Stvari treba shvatiti. Kad biste ih shvatili, promijenile bi se.

 

Želite li promijeniti svijet? Kako bi bilo da započnete sa sobom? Kako bi bilo da vi budete preobraženi prije toga? Ali, kako se to može postići? Opažanjem. Razumijevanjem. Bez vlastitog miješanja ili suđenja jer ono što sudite ne možete shvatiti. Onoga trenutka kada za nekoga kažete: “On je komunist”, prestaje razumijevanje. Prilijepili ste etiketu na njega.

 

Koliko ljudi poznajete koji nisu pod utjecajem pohvale ili krivnje? Mislim da to nije čovječno. Čovječno za vas znači da morate biti kao mali majmun kojem svatko može potezati rep, i da činite sve ono što biste trebali činiti. Ali, je li to čovječno?

 

Veliki učitelji nas uče da je najvažnije pitanje na svijetu: “Tko sam ja?” Ili točnije: “Što je ‘ja’?” Što je to što zovem “ja”? Što je to što zovem svojom osobnošću? Hoćete reći da razumijete sve drugo na ovom svijetu, a ne razumijete to? Hoćete reći da se razumijete u astronomiju, i crne rupe, i kvarkove, svladali ste računarsku znanost, a ne znate tko ste? Čovječe, još spavate. Vi ste znanstvenik koji spava. Hoćete reći da znate tko je Isus Krist, a ne znate tko ste vi sami?

 

Tko živi u vama? Prilično je užasavajuće kada to saznate. Mislite da ste slobodni, ali vjerojatno nema ni jedne geste, misli, čuvstva, stava, vjerovanja u vama koja ne dolazi od nekoga drugoga. Zar to nije grozno? A niste toga svjesni. Govorim o mehaničkom životu koji je utisnut u vas. Jako vam je stalo do nekih stvari i mislite da ste vi ta(j) kome je stalo do njih, ali je li to zaista tako?

 

Posvijestite si svoju prisutnost u ovoj prostoriji. Recite u sebi: “Nalazim se u ovoj prostoriji.” To je kao da se nalazite izvan sebe promatrajući se izvana. Primijetite kako je to malo drugačiji osjećaj od onoga kada promatrate druge stvari u prostoriji. Kasnije ćemo se zapitati: “Tko je ta osoba koja promatra.” Ja promatram sebe. Što je to “ja”? Što je “sebe”?

 

Jesam li ja moje misli, misli koje mislim? Ne. Misli dolaze i odlaze, ja nisam moje misli. Jesam li ja moje tijelo? Kažu da se milijuni stanica u našem tijelu promijeni ili obnovi svake minute, tako da nakon sedam godina u našem tijelu nema ni jedne jedine stanice koja je bila tamo prije sedam godina. Stanice dolaze i odlaze, pojavljuju se i nestaju, ali, čini se da je “ja” trajan. Onda, da li sam ja moje tijelo? Očito ne! “Ja” je različito od tijela, i nešto više od njega. Možete reći da je tijelo dio “ja”, ali taj dio se mijenja. Stalno se pokreće, stalno se mijenja. Imamo jedno te isto ime za njega, ali se stalno mijenja. Isto kao što imamo isto ime za Slapove Nijagare, ali Nijagarine Slapove sačinjava voda koja se stalno mijenja. Koristimo isto ime za stvarnost koja se stalno mijenja. Da li se “ja” ikad mijenja? Da li se promatrač ikad mijenja?

 

Svaki puta kada imate negativna čuvstva prema nekome, živite u svijetu opsjena. S  vama nešto ozbiljno nije u redu. Ne vidite stvarnost. Nešto se u vama mora promijeniti, ali što ljudi obično rade kada imaju negativna čuvstva? “On je kriv. Ona je kriva. Ona se mora promijeniti.” Ne! Sa svijetom je sve u redu. Vi ste taj koji (ta koja) se mora promijeniti.

 

Tijekom svakog sastanka netko bi rekao da je hrana odvratna, a kućna nutricionistkinja bi tada planula. Poistovjećivala se s hranom. Mislila je: “Svatko tko napada hranu, napada mene, osjećam se ugroženom.” Ali “ja” nikada nije ugrožen, samo “pripadajuće” je ugroženo.

 

Što to znači da o drugima ovisimo psihološki i čuvstveno? To znači da moja sreća ovisi o drugim ljudima. Razmislite o tome, jer ako ne razmislite, sljedeće što ćete učiniti je, bili vi toga svjesni ili ne, to da ćete zahtijevati od drugih ljudi da pridonose vašoj sreći. A onda dolazi drugi korak – strah, strah od gubitka, strah od otuđenja, strah od odbačenosti – uzajamna kontrola. Savršena ljubav nas oslobađa straha. Gdje je ljubav, nema zahtjeva, nema očekivanja, nema ovisnosti. Ne zahtijevam od tebe da me učiniš sretnim; moja sreća ne leži u tebi. Ako ćeš me ostaviti, neću se samosažaljevati; jako uživam u tvom društvu, ali nisam prilijepljen na tebe.

 

Usamljenost se ne liječi ljudskim društvom. Usamljenost se liječi kontaktom sa stvarnošću.

 

Razmislite o svojoj usamljenosti. Može li je ljudsko društvo ikad prekinuti? Ljudi bi vas samo rastresali. U vama postoji praznina, zar ne? I kada se praznina pojavi na površini, što radite? Bježite od nje, palite televizor, radio, čitate knjigu, tražite ljudsko društvo, tražite zabavu, tražite nešto što će vas rastresti.

 

Vratite se sebi. Promatrajte se. Zato sam ranije i rekao da je samoopažanje radosna i izvanredna stvar. Nakon nekog vremena nećete se više morati truditi, jer kada se iluzije počinju raspadati, počinjete se upoznavati sa stvarima koje se ne mogu opisati. To zovemo srećom. Sve se mijenja i svjesnost postaje vaša navika.

 

Vratite se sebi. Promatrajte se. Zato sam ranije i rekao da je samoopažanje radosna i izvanredna stvar. Nakon nekog vremena nećete se više morati truditi, jer kada se iluzije počinju raspadati, počinjete se upoznavati sa stvarima koje se ne mogu opisati. To zovemo srećom. Sve se mijenja i svjesnost postaje vaša navika.

 

“Svjesnost” Upravo to je promatranje samog sebe. Nitko vam ne može pokazati kako se to radi, jer bi vam dao neku tehniku, programirao bi vas. Ali, promatrajte se. Kada s nekim pričate, jeste li toga svjesni ili se s time jednostavno poistovjećujete? Kada ste se na nekoga naljutili, jeste li bili svjesni da se ljutite ili ste se jednostavno poistovjetili sa svojom ljutnjom? Kasnije, kada ste imali vremena, jeste li proučavali svoje iskustvo i jeste li se trudili da ga shvatite ? Otkuda je ljutnja došla? Što ju je uzrokovalo? Ne znam ni jedan drugi put do svjesnosti. Možete promijeniti samo ono što shvatite. Ono što ne shvatite  i čega niste svjesni, to potiskujete, a sami se ne mijenjate. Ali kada to shvatite, promijenit će se.

 

“Je li taj rast u svjesnosti postupna stvar ili dolazi kao grom iz vedrog neba?” Neki sretnici to dožive kao blijesak. Jednostavno postanu svjesni. Drugi opet rastu u tome, polako, malo po malo, sve više i više. Počinju zapažati stvari. Iluzije nestaju, fantazije se gube i dolaze u dodir sa stvarnošću. Nema nekog općeg pravila.

 

Jako je poznata ona priča o lavu koji je naišao na stado ovaca i na svoje iznenađenje ugledao lava među ovcama. To je bio lav kojeg su ovce othranile kad je bio mali. Blejao je kao ovca i trčao okolo kao ovca. Lav je krenu ravno prema njemu i kad je stao pred njega, lav-ovca počeo je sav drhtati. Lav mu reče: “Što radiš među ovim ovcama?” I ovca-lav odgovori: “Ja sam ovca.” I lav reče: “Ne, ne, nisi ti ovca. Pođi za mnom.” I tako je poveo ovcu-lava sa sobom do jezera i rekao mu: “Pogledaj.” I kada je ovca-lav pogledao u svoj odraz u vodi snažno je zaurlikao, i u tom trenutku bio je promijenjen, i nikad više nije bio onaj isti.

 

Nikoga i ničega se više nećete bojati. Nije li to nešto jedinstveno? Živjet ćete kao kralj, kao kraljica. To je pravi kraljevski život, a ne ona glupost kad vam, na primjer, izađe slika u novinama, ili kada imate puno novaca, to je obična trulež. Nikoga se ne bojite zato što ste savršeno zadovoljni time što ste “nitko”. Uopće vas nije briga za uspjeh ili neuspjeh. To vam ništa ne znači. Čast, sramota, ne znače vam ništa! Također vam ništa ne znači ako napravite budalu od sebe. Zar nije divno biti u takvom stanju!

 

Ljudi misle da bez želja izgledaju kao panjevi, mrtvi. A u stvari, ne bi više bili napeti. Otarasite se svojeg straha od neuspjeha, svoje napetosti kada uspijete, i bit ćete ono što jeste, bit ćete opušteni. Više ne biste vozili s nogom na kočnici. Upravo bi se to dogodilo.

 

“Kada strijelac gađa lukom bez razmišljanja o nekoj posebnoj nagradi, koristi sve svoje vještine; kada gađa kako bi osvojio mjedenu kopču, već je nervozan; kada gađa za zlatnu medalju, oslijepi, vidi dvije mete, i izvan sebe je. Njegova vještina nije se promijenila, ali nagrada mu podjeljuje pažnju. Stalo mu je do nagrade! Više razmišlja o pobjedi, nego o gađanju i potreba za pobjedom lišava ga snage.” Nije li to slika većine ljudi? Kada nemate za što živjeti, posjedujete sve svoje vještine, na raspolaganju vam je sva vaša energija, opušteni ste, ne brinete, nije važno da li pobjeđujete ili gubite. Evo pravog, ljudskog života za vas. To je život. Do toga se dolazi samo svjesnošću, i u svjesnosti ćete shvatiti da slava i čast ne znače ništa. To je samo društvena konvencija i ništa drugo.

 

Rekli su nam da je sreća kada imate lijep ten i vikendicu. Sreća nije u tim stvarima, ali mi na profinjene načine našu sreću činimo ovisnom o stvarima u nama i oko nas. Govorimo: “Odbijam biti sretan dok se ne riješim neuroze.” Imam radosnu vijest za vas: možete biti sretni već sada, s neurozom. Želite li čuti još radosniju vijest? Postoji samo jedan razlog zbog kojeg ne osjećate ono što mi u Indiji zovemo anand – sreća, blaženstvo. Postoji samo jedan razlog zbog kojeg ne osjećate blaženstvo ovoga trenutka, a to je da mislite i usredotočujete se na ono što nemate. Inače biste osjetili blaženstvo. Usredotočujete se na ono što nemate. Međutim, već sada imate sve što vam je potrebno za blaženstvo.

 

Neznanje i strah, neznanje zbog straha, otuda dolazi zlo, otuda dolazi vaše nasilje. Onaj tko je zaista nenasilan, tko je nesposoban za nasilje, taj je neustrašiv. Jedino kada se bojite postajete ljuti.

 

Promatrajte sve u sebi i oko sebe, i kada vam se nešto događa, gledajte na to kao da se događa nekome drugome, bez komentara, bez suđenja, bez stava, bez miješanja, nemojte pokušavati promijeniti to, pokušajte samo razumjeti. Dok to činite, počet ćete shvaćati da se sve manje poistovjećujete s “pripadajućim”.

 

Previous postGraviola - Biljka koja liječi RAK Next postTELEVIZIJA - Druga strana medalje