Najjači su mi oni koji s visoka pitaju: “A koje je rješenje?” Ne zato što ga niste rekli, naveli, već zato što ne žele čuti za njega, a ne žele jer rješenje su upravo oni.
Stoga se ponašaju kao da postoji neka nova stranka, novi vođa, nova aplikacija ili novi pokret koji će zaustaviti digitalni ID, CBDC i tehnokraciju.
Ali istina je jednostavnija — i teža:
Pravo rješenje ne traži novi sustav, nego unutarnji stav čovjeka koji kaže NE:
- Ne pristajem na biometrijsko označavanje.
- Ne pristajem na digitalne propusnice koje odlučuju što smijem.
- Ne pristajem na programabilni novac.
- Ne pristajem na sustav koji me ucjenjuje pristupom.
- Ne pristajem da algoritam bude moj gospodar.
Tehnokracija ne pobjeđuje zato što je moćna. Pobjeđuje zato što ljudi čekaju spasioca. Čekaju da se pojavi “netko drugi” tko će odbiti umjesto njih. A sustav točno na tome i gradi svoju moć.
Najveća istina koju imamo priznati je ova:
Nijedan političar nas neće spasiti. Nijedan influencer neće preuzeti odgovornost umjesto nas. Nijedan vođa neće reći NE ako ga ne kaže čovjek prvi. Sustav antiboga može nadzirati tijelo, aplikacije, transakcije i navike.
Ali jednu stvar ne može kontrolirati:
unutarnju odluku da ne pristaneš. To je prostor slobode koji se ne može ukinuti ni QR kodom ni algoritmom. I zato je rješenje uvijek bilo — i ostat će — u čovjeku.
Ne vani.
Ne gore.
Ne dolje.
U tebi.
Zašto spasitelj neće doći i, zašto to ne bismo trebali niti tražiti
Spasitelj neće doći iz jednog jednostavnog, brutalno iskrenog razloga:
Jer bi to poništilo lekciju zbog koje se ova civilizacija upravo lomi.
Ako bi došao netko drugi:
- netko tko će reći “ne” umjesto tebe,
- netko tko će stati pred sustav umjesto tebe,
- netko tko će preuzeti rizik umjesto tebe,
…onda bi sustav pobijedio bez borbe, jer bi nas uvjerio u najveću laž:
da smo nemoćni i da nam treba vođa, pastir, autoritet ili spasitelj.
To je sama srž arhonskog modela — sustav opstaje samo dok ljudi misle da nisu dovoljni. - Spasitelj ne dolazi jer bi to održalo mentalitet ropstva
Ako te netko drugi “spasi”, ti ostaješ dijete.
Ovisan.
Zamjenjiv.
Pokoran.
Sustavu ne prijeti opasnost od vođa — prijeti mu opasnost od ljudi koji postanu svoji vođe.
A to može učiniti samo pojedinac, nikakav mesija. - Spasitelj ne dolazi jer bi ti oduzeo moć
Ako bi netko drugi riješio stvari:
- ti ne bi rastao,
- ne bi razvijao hrabrost,
- ne bi stekao unutarnju jasnoću,
- ne bi povratio vlastiti autoritet.
Došao bi kao ovisnik, a otišao kao ovisnik.
To nije rješenje — to je samo nova ovisnost. - Spasitelj ne dolazi jer bi time rušio slobodnu volju
Istinska sloboda postoji samo ako je izabrana — ne ako je donesena izvana. Ako bi netko “spašavao” kolektiv bez njihovog unutarnjeg buđenja, to bi bila nova diktatura, samo s ljepšim licem.
Ni Isus to nije radio.
Ni Buda.
Ni itko tko je zaista dotakao izvor.
Oni su pokazivali put, ali nisu ga koračali umjesto nas. - Spasitelj ne dolazi jer su ljudi rješenje
Ne neka grupa.
Ne neka stranka.
Ne neka vanjska sila.
Ne neki “posebni” pojedinci.
Ljudi koji se sjete tko su.
Rješenje je:
- kada čovjek sam kaže NE,
- kada sam odluči što neće potpisati,
- kada sam odbije predati slobodu,
- kada sam prestane čekati dopuštenje.
To nijedan spasitelj ne može obaviti umjesto njega. - Spasitelj neće doći jer bi time sustav dobio još jedan izgovor
Ako čekaš spasitelja, ti ne djeluješ.
A sustav živi upravo od toga.
Spasitelj je najsofisticiranija iluzija kontrole.
Najtiša.
Najudobnija.
Najopasnija.
I zato istina glasi:
Spasitelj neće doći. Jer spasitelj si ti. Svatko u svom domu, u svojoj odluci, u svom NE.
To je jedini oblik spasenja koji sustav ne može neutralizirati.
OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.
