Svjetski moćnici, tajni vladari, Iluminati… posjeduju široki arsenal oružja kojim oblikuju današnje društvo: religiju, medije, politiku, školstvo, zdravstvo, sudstvo, policiju, vojsku … odnosno u rukama manipulatora kompletan sustav je oružje, zašto? Zato što je kompletan sustav njihovih ruku djelo, no u ovome ćemo članku najviše pažnje ćemo posvetiti njihovom najmoćnijem oružju, nadi i vjeri, odnosno čovjeku bez kojeg kompletan sustav ne bi izdržao niti dana.

Iako nada i vjera postoje samo u našemu umu, u nama, ne izvan nas, svejedno su najmoćniji alati te oružje u rukama manipulatora. Pomoću nade i vjere skoro pa svaka osoba na ovoj planeti odrekla se vlastite moći, odgovornosti za samoga sebe bilo po pitanju zdravlja, duhovnosti, sigurnosti, znanja, … i predala je u ruke sustava, pojedinca odnosno u ruke manipulatora. Pa tako danas vecina vjeruje kako odgovornost pojedinca po pitanju duhovnosti leži u rukama religije, odgovornost o zdravlju u rukama liječnika, odgovornost o sigurnosti u rukama policije i vojske, odgovornost o znanju u rukama učitelja, školstva, … itd. No, ukoliko religije ne uspiju po pitanju duhovnosti, sustav zdravstva sustav, liječnici i farmaceuti po pitanju zdravlja, policija po pitanju sigurnosti, školstvo po pitanju znanja, tko će odgovarati, osjećati i snositi posljedice tog neuspjeha? Mi sami, mi ćemo snositi posljedice neznanja, bolesti, … odnosno prebacivanja vlastite moći i odgovornosti u tuđe ruke.

Današnje čovječanstvo u potpunosti se odreklo vlastite odgovornosti, a samim time i odgovornosti prema drugim ljudima, jer biti odgovoran za sebe JE dozvoliti i drugima da budu odgovorni. Danas imamo čovjeka koji smatra kako je religija odgovorna za njegovu duhovnost, kako su liječnici odgovorni za njegovo zdravlje, kako je policija odgovorna za njegovu sigurnost, mediji za informiranost … dok je istina potpuno drugačija. Nikada nitko nije, niti će moći biti odgovoran za naše zdravlje, duhovnost, sigurnost, … osim nas samih.

Kako je čitavo čovječanstvo vlastitu odgovarati predalo u ruke manipulatora na globalnoj razini, tako se i pojedinac odrekao vlastite odgovornosti na državnoj i osobnoj razini. Tako danas imamo čovječanstvo koje traži krivca za stanje u svijetu, narode koji traži krivca za stanje u državi i čovjeka koji traži krivca za osobno stanje, svoju neimaštinu, nemoć, nesreću, patnju, … u svijetu, državi, bližnjima, okolini, društvu. Danas imamo čovjeka koji ne može shvatiti da odricanjem vlastite moći, odgovornosti i prebacivanjem istih u ruke pojedinaca, sustava, se istodobno odrekao i mogućnosti stvaranja i kreiranja vlastite sreće …

Nameće se pitanje, zašto smo svoju moć predali u ruke sustava, u ruke pojedinaca koji upravljaju sustavom?

Iz vjere, odnosno iz neznanja, jer vjerovati znači ne znati, jer da znamo, tada ne bi imali potrebe vjerovati, tada bi jednostavno znali. Najveća moć sustava, odnosno manipulatora koji stoje iza sustava je naše neznanje, odnosno vjerovanje u čitavi ili dio sustava, pojedinca a samim time i odricanje i predavanje osobne moći u ruke sustava, pojedinca. Svaki sustav, pojedinac je moćan onoliko koliko ima sljedbenika. U koliko zdravstvo, farmaceuti nemaju niti jednog sljedbenika, oni ne postoje, nemaju svrhu. U koliko političke stranke nemaju ni jednog sljedbenika, glasača, one nemaju moć. U koliko religije nemaju niti jednog sljedbenika, one su nemoćne, u koliko vojska, policija nemaju niti jednog vojnika, policajca, one nemaju moć. U koliko medije nitko ne sluša, gleda oni su nemoćni. U koliko kompletan sustav nema sljedbenike, on više ne postoji.

Svjetske elite i vladari, državnici, … su moćni onoliko koliko ih mi stvorimo moćnima.

Oni su bez nas nitko i ništa, oni ne postoje, osim naravno kao i svako drugo ljudsko biće. Primjerice, Obama je moćan onoliko koliko i svaka osoba na ovoj planeti, ni manje ni više, sve do trenutka kada mu ljudi ne povjere vlastitu moć, odnosno ne predaju svoju odgovornost o sigurnosti, znanju, zdravlju, upravljanju novcem , u njegove ruke. Najveća moć manipulatora smo mi sami, naše neznanje koje za posljedicu ima prebacivanje vlastite moći u tuđe ruke.

Vjerovati = Ne znati          Neznanje = Strah            Strah = Sklonost manipulacijama

Današnje društvo je društvo vjerovanja, strahova, odnosno manipulacija na svim razinama, pa čak i jednih nad drugima. Tko je glavni promotor vjere, (odnosno neznanja): religija, politika (a samim time i kompletan sustav), mediji, Hollywood putem filmova i serija. Tko stoji iza njih, tko je tvorac kompletnog religijskog, političkog sustava, Hollywooda, medija? Iluminati, tajna društva, svjetski moćnici, svjetski vladari … U koliko su oni ti koji svim snagama guraju vjeru, a jesu, da li vjera može biti nešto dobro? Zasigurno ne. Vjera je prezentirana i usađena u svijest ljudi kao moćan alat svakog čovjeka, moćna jest, ali pitanje je za koga moćna. Vjerovati znači ne znati, neznanje je manifestator straha, strah je sklonost manipulacijama, dakle vjera je moć za one koji manipuliraju, a ne za one koji vjeruju, jer oni koji vjeruju samim time postaju podložni manipulacijama. Vjerovati znači ograničiti se, ograničiti se unutar kruga vjerovanja. Krug u kojoj se nalazimo, unutar kojega razmišljamo, živimo, je krug, zatvor pod nazivom VJERA. Mi smo zatvorenici vlastitih uvjerenja, odnosno vjerovanja, mi smo ograničeni vlastitim vjerovanjima, sve ono u što ne vjerujemo za nas ne postoji, a sve ono u što vjerujemo je za nas jedina stvarnost.

Kada u nešto vjerujemo, to u što vjerujemo prihvaćamo kao istinu. Kada vjerujemo u laž, samim time, laž za nas postaje istinom. Ako smo laž pomoću vjerovanja prihvatili istinom, na temelju te istine, odnosno na temelju vjerovanja stvori znanje, onda što je naše znanje? Nažalost vjerovanje, a samim time smo neznanje (vjerovanje, laž) pretvorili u znanje (istinu).

U Orwellovom romanu pod nazivom 1984. napisanom 1948.g detaljno je opisano današnje društvo, društvo vjerovanja, odnosno neznanja. U spomenutom romanu, partija je imala tri parole:

RAT JE MIR
SLOBODA JE ROPSTVO
NEZNANJE JE MOĆ

Neznanje, odnosno kako današnji autoriteti tvrde, bilo religijski, politički… vjerovanje je moć. Vjerovanje je toliko moćno da laž može pretvoriti u istinu a istinu u laž. Današnje društvo je društvo vjerovanja, odnosno društvo koje je laž prihvatilo kao istinu.

“Da bi laž postala istinom, potrebno ju je samo dovoljno puta ponoviti”

No laž je laž, laž nikada ne može postati istinom, ali pomoću vjere u laž, laž možemo prihvatiti kao istinu i živjeti u skladu sa tom “istinom”, a to je upravo ono što današnje čovječanstvo čini. Laž smo prihvatili istinom, i samim time smo prihvatili rat kao mir, slobodu kao ropstvo i neznanje (vjerovanje) kao moć.
Stoga nije ni čudo što je riječ vjera, jedna od najviše korištenih za manipulacije čovječanstvom. Danas ispada da nije potrebno znati, dovoljno je samo vjerovati, vjerovati u institucije, političke ili religijske autoritete ….. i sve će biti dobro, samo moramo jako vjerovati, glasajte za nas, vjerujte nam, mi ćemo vas izvući iz krize…

Danas je sve naopako, sve je laž, pa stoga nije ni čudo što znanje, istina kod nas izaziva strah, mržnju, nasilje, odnosno osjećaj ugroze. Ali jedino što je ugroženo, je naša vjera, laži koje smo prigrlili kao istine.

Laž se boji i osjeća se nesigurno pored istine, jer je istina smrtni neprijatelj laži.

Kako u društvu istine, ne može opstati laž, tako u društvu laži, ne može opstati istina.

Istina se ne boji, jer istina se nema čega bojati, istina je uvijek bila i bude. Onog trenutka kada smo povjerovali u laž, prihvatili je istinom, istina je postala neprijateljem jer laž i istina ne mogu biti na istome mjestu. Laž se jedino može održavati lažju, vjerom u laž, a istina je smrtni neprijatelj laži (vjerovanju).
Zašto većina ljudi ne vidi stvarnost u kojoj živimo, stvarnost u kojoj su ljudska bića izrabljivanaa, stvarnost nasilja, ratova, mržnje, manipulacija, krivnje, strahova…. itd.? Iz razloga što su zaslijepljeni vjerom, ne vide ono što jest već ono što vjeruju da jest.

Sumnja je ključ, preispitivanje svega, preispitivanje onoga u što vjerujemo baca drugačije svjetlo na stvarnost u živimo.

Do istine se ne može doći uvjerenjima i vjerovanjima. Vjerovati znači OGRANICITI SE, ograničiti svoj um unutar kruga vjerovanja. Kad vjerujemo mi istražujemo i preispitujemo ali nažalost samo unutar kruga naših vjerovanja, ne izvan, jer istraživati izvan kruga vjerovanja, značilo bi da sumnjamo, da istinski ne vjerujemo, da nismo pravi vjernici, ili gledano sa strane kršćanstva, bogohulimo.

Jedino istinsko znanje je ono koje se temelji na spoznaji, a spoznaja nije moguća izvan nas, u nekim knjigama, religijama, vjerovanjima….. već u nama samima, u našem biću. Što god da spoznamo, kad god da spoznamo, pomoću bilo čega da spoznamo … tu spoznaju ćemo osjetiti, spoznati u nama, ne izvan nas. Vjera nije spoznaja, vjera je prihvaćanje neke, nečije teorije, ne istine, već teorije kao istine.

Onima koji su nas izmanipulirali, nametnuli vjeru kao istinu, nije važno u što, u koga vjerujemo, njima je samo važno da vjerujemo, jer u što god mi vjerovali, oni nas drže u šaci.

Svaka istina bi trebala da bude u stanju da se sama neovisno od vanjskih utjecaja održava na svojim nogama, jer istina je istina, vjerovali mi u nju ili ne. Za razliku od istine, oko laži su uvijek uvjerenja i vjerovanja, jer drugačije laž ne bi mogla opstati. Istini to jednostavno nije potrebno, istini nisu potrebna uvjerenja, vjerovanja da bi ostala istinom, ona to jednostavno jest, vjerovali ili ne u nju.

 

NADA

Nada, ili prevedeno “ne činim ništa, čekam da netko drugi učini” je još jedna naizgled bezopasna ali u stvarnosti opasna iluzija.

Nada i vjera se uvijek odnose na ono što bude, na nešto izvan nas, usmjerene su ka budućnosti, usmjerene su na nekog ili nešto, nikad ne na nas same, sada, na nas kao glavnu kariku. Nada i vjera u nekog, nešto je predavanje vlastite moći, odgovornosti, slobode, sreće ….itd. u tuđe ruke.
To je upravo ono što radi čitavo čovječanstvo danas. Iz vjere, nade smo svoju moć smo predali u ruke sustava, pojedinaca. Nada, vjera se nikada ne odnosi na SADA, i samo to je dovoljno da stvore domino efekt ogromnih razmjera, što možemo i vidjeti danas, unutar nas, što se projecira  van nas. Svijet je odraz nas samih, naših VJEROVANJA.

Nada ti obećava nešto u budućnosti, dok ti uzima energiju u sadašnjosti. Naravno, budućnost nikada ne dolazi, a sadašnjost je trajna, tako da uvijek patiš, nadajući se.

ZAKLJUČAK

Današnje čovječanstvo vješto je programirano od strane medija, političara, religija, raznih autoriteta … odnosno kompletnog sustava. Programiranje se vrši ponavljanjem misli, teorije, zaključka, uvjerenja … tajnih vladara, manipulatora do trenutka kada misao ne prihvatimo kao vlastitu misao, teoriju kao vlastitu teoriju, zaključak kao vlastiti zaključak, uvjerenje bilo političkog, religijskog, ili nekog drugog autoriteta kao vlastito uvjerenje. Prihvaćanje misli, teorije, zaključka, uvjerenja kao vlastitih, ujedno je i vjera u iste.

Zašto ljudi ne vide laž ili zašto ne vide istinu? Pa iz razloga što su laž, pomoću vjere u laž, pretvorili u istinu, a samim time istinu u laž. Danas ljudi laž smatraju istinom a istinu lažju, jer ako laž smatram istinom, onda istinu za mene postaje laž. Ali ključ je, kako je laž postala istinom? Vjerom u laž! Dali bi laž bez vjere u laž mogla postati istinom? Ne bi.

Pa tako danas čovječanstvo vjeruje u bezbroj laži: kako je odlazak u rat borba za mir, kako je sloboda ropstvo, a samim time ropstvo sloboda, kako je sreća u posjedovanju određenih stvari, kako je ljubav bol, kako su rješenja, neprijatelj, sreća, sloboda, ljubav izvan nas a ne u nama, kako je vjera znanje, moć. Kako smo nemoćni protiv sustava, …itd. Sve ograničavajuće, sve negativno rezultat je vjere u laž.

Vjera nije znanje. Znanju nije potrebna vjera, jer istinsko znanje je istina.

Uvjerenja, vjerovanja su kao zid između nas i beskonačne mogućnosti. Kad se govori da živimo u kutiji i mislimo da je ta kutija, unutrašnjost kutije jedina stvarnost, ustvari se govori o uvjerenjima, vjerovanjima. Uvjerenja vjerovanja su ta koja nas drže unutar kutije, koja čine kutiju, ona su prepreka da pogledamo, izađemo van, jer vjerujemo da izvan kutije (uvjerenja, vjerovanja) ništa ne postoji. Tako jednostavno

jest, vjerovati je ograničiti se, ograničiti se unutar kruga (kutije) vjerovanja.

Ljudi ne rade, ne čine, ne govore stvari koje znaju već koje vjeruju da znaju, jer da govorimo ono što znamo, nastala bi tišina. Kako nastaje vjera? Ponavljanjem. Što rade mediji, ponavljaju, što rade političari, ponavljaju, što rade religije, … ponavljaju, ponavljaju, ponavljaju … dok nam se ne usadi u um, i njihove misli, zamisli, teorije ne prihvatimo kao vlastite, odnosno ne povjerujemo u njih i prihvatimo ih kao istinom.

Zašto ljudi vjeruju da je 11. rujna djelo Bin Ladena?

Današnji čovjek vjeru smatra znanjem, ili prevedeno, kada vjeruje ne traga za znanjem, istinom, jer čemu tragati za nečim za što vjeruje da već zna, posjeduje.

Vjera je uvijek usmjerena na izvanjsko, van nas, što znači da nas udaljava od istinske sreće, slobode, znanja, istine, odnosno ljubavi, jer istinska sreća, sloboda, znanje, istina, ljubav se nalaze u nama, ne izvan nas.

Moć manipulatora, ali ujedno i najveća prijetnja smo mi sami. Da bismo srušili ovaj sustav iskorištavanja i ropstva, potrebno je samo da počnemo razmišljati vlastitom glavom, da preispitujemo a ne slijepo prihvaćamo sve što nam je plasirano putem raznoraznih medija ili samo prozvanih autoriteta. Vrijeme je da počnemo tražiti autoritet u istini, a ne istinu u autoritetu. Mi smo narod, sustav, motor države, ali ujedno i ovce, poslušnici koji bez pokorno ispunjavaju svaku zapovijed, zamisao ma kakva ona bila.

Problem kao i uvijek ne leži izvan nas, već u nama, i dokle god ćemo tražiti problem izvan nas, stvari će biti ovakve kakve jesu, jer dokle god ćemo tražiti problem van nas samih, tražit ćemo i rješenja van nas samih, dakle u drugima, u nekom boljem, pametnijem lideru, sustavu …itd. i lagati sami sebe kako se nešto promijenilo isto kako smo se i lagali za vrijeme rušenja komunizma.

Moć svih tih moćnika, bilo svjetskih ili pak državnih, je narod. Narod zatupljen vjerom i nadom u bolje sutra, vjerom i nadom u koga, u ubojice, kriminalce, manipulatore, …. da će promijeniti svijet na bolje. Mi smo njihova moć, ali ujedno i oni koji mogu uništiti tu moć, odnosno uzeti je ponovo iz ruku političara, religije, školstva, zdravstva, … u svoje ruke. Oni to znaju i zbog toga i žele smanjiti svjetsku populaciju, mi smo njihova moć ali u skoroj budućnosti i najveća prijetnja.

Mi smo sustav, mi smo moć onih koji upravljaju sustavom, vrijeme je da tu moć uzmemo u vlastite ruke i učinimo ovaj svijet boljim.

 

Sve je stvar izbora. Bez truda, bez rada, bez posla, bez uštedevine i novca.
Samo izbor, ovog trenutka, izmedu straha i ljubavi.

Previous postManifestatori nasilja i patnje Next postŠto je prosvjetljenje? Ne, mislim stvarno, što je to?