Intro

Informacije objavljene na ovom portalu potencijalno mogu promijeniti Vaš život, stoga ako niste spremni staviti po strani sve što mislite da znadete i ostaviti mogućnost da ste možda čitav život bili sustavno zavaravani i lagani, onda ovaj portal nije za Vas. Ne očekujemo da pasivno prihvatite sve što pročitate, ali Vas potičemo da obratite pažnju na ove informacije radi Vas samih.

UM MISLI 4 copy Transformacija ljudske svijesti više nije luksuz dostupan samo nekolicini izoliranih osoba već nužnost potrebe da se spriječi uništenje čitave naše vrste.

U suvremenom svijetu, disfunkcionalnost stare svijesti i širenje nove istovremeno se ubrzavaju. Paradoksalno, stvari u isti mah postaju i gore i bolje, premda je ono gore mnogo vidljivije jer proizvodi tako mnogo „buke“.

Piše: Eckhart Tolle

Ovaj tekst, naravno, koristi riječi koje u aktu čitanja postaju misli u vašoj glavi. Ali to nisu obične misli – prisilne, bučne, samodovoljne, koje vape za pažnjom. Baš kao svaki pravi duhovni učitelj, baš kao drevne sutre, misli iz ovog teksta ne govore: „Pogledajte u mene“, već: „Pogledajte izamene“. Zato što su proizašle iz spokojne tišine, one imaju moć- moć da vas vrate u istu tu spokojnu tišinu iz koje su nastale. Ta je tišina unutarnji mir, a ta smirenost i spokoj su suština vašeg bića. Unutarnja tišina je ono što će spasti i preobraziti svijet.

Kada izgubite dodir sa unutarnjim spokojem, gubite dodir sa samim sobom.

Kada izgubite dodir sa samim sobom, gubite sebe u svijetu. Vaš najunutarnjiji osjećaj sebe, toga tko ste vi, neodvojiv je od spokoja. To je ja jesam koje je dublje od imena i oblika.

Smirenost je vaša suštinska priroda. Što je smirenost? Unutarnji prostor svjesnosti u kojem riječi sa ove stranice bivaju opažene i postaju misli. Bez te svjesnosti ne bi bilo opažanja, mišljenja i svijeta. Vi ste ta svjesnost, prerušena u osobu.

U vama, baš kao i u svakom drugom ljudskom biću, postoji dimenzija svjesnosti koja je daleko dublja od razmišljanja. Upravo ona je suština toga što vi jeste. Možemo je nazvati prisustvom, svjesnošću, ili neuvjetovanom svijesti. U starim terminima to bi bio Krist unutar nas, ili vaša budistička priroda.

 

IZA MISLEĆEG UMA

Pronalaženje te dimenzije oslobađa Vas i svijet od patnje koju nanosite sebi i drugima kada je umom stvoreno „malo ja“ sve za što znate i što upravlja vašim životom. Ljubav, radost, kreativna ekspanzija i trajan unutarnji mir ne mogu doći u vaš život drugačije nego kroz tu neuvjetovanu dimenziju svijesti. Ako uspijete da doživite, makar povremeno, misli koje prolaze kroz vašu glavu jednostavno kao misli, ako uspijete da promatrate svoje mentalno-emocionalne obrasce reakcija kao od vas odvojene događaje, onda se ta dimenzija u vama već pojavila – kao prisustvo u kojem se sve misli i osjećanja događaju, kao bezvremeni unutarnji prostor u kojem se odvija sadržaj vašeg života.

Struja mišljenja ima ogromnu inerciju, koja nas lako može uvući u sebe. Svaka misao jako drži do svoje važnosti. Svaka želi da u potpunosti privuče vašu pažnju. Evo vam jedan novi duhovni zadatak: ne uzimajte svoje misli preozbiljno. Kako je lako za ljude da postanu zatvorenici u vlastitom pojmovnom zatvoru. Ljudski um, u svojoj žudnji za znanjem, razumijevanjem i kontroliranjem, brka svoja mišljenja i stanovišta sa istinom. On govori: evo kako jeste. Treba da budete već i od mišljenja da biste shvatili da kako god da interpretirate „svoj život“ ili živote i ponašanje drugih osoba, bilo kako da procjenjujete bilo koju situaciju, to nije ništa drugo do stanovište, jedna od mnogih mogućih perspektiva. Stvarnost je jedna jedinstvena cjelina u kojoj je sve isprepleteno, u kojoj ništa ne postoji za sebe i po sebi. Mišljenje dijeli stvarnost – ono je sjecka na pojmovne mrvice i komadiće.

Misleći um je korisna i moćna alatka, ali je i jako ograničavajući kada u potpunosti preuzme život, kada ne shvatite da je on samo mali aspekt svjesnosti koja ste vi. Mudrost nije proizvod mišljenja. Duboka spoznaja koja je mudrost izvire iz jednostavnog akta poklanjanja nekome ili ne čemu potpune pažnje. Pažnja je primarna inteligencija, sama svijest.

Ona rastvara barijere koje je stvorilo pojmovno mišljenje i sa njome dolazi spoznaja da ništa ne postoji po sebi i za sebe. Ona združuje promatrača i promatrano u jedinstveno polje prisustva. Ona je vidar podvojenosti. Uvijek kada ste uronjeni u prisilan tok razmišljanja, vi izbjegavate ono što jeste. Vi tada ne želite da budete tu gdje jeste. Ovdje, sada.

Dogme – religiozne, političke, znanstvene – izviru iz pogrešnog uvjerenja da mišljenje može sažeti stvarnost ili istinu. Dogme su kolektivni pojmovni zatvori. A čudna pojava je to da ljudi vole svoje zatvorske ćelije zato što im pružaju osjećaj sigurnosti i lažnog „ja znam“. Ništa nije nanijelo više patnje čovječanstvu od dogmi.

Točno je da se svaka dogma prije ili kasnije potroši zato što stvarnost na kraju ipak otkrije njenu lažnost; međutim, ako osnovna obmana ne bude prepoznata, jednu dogmu samo zamjenjuje druga. Što je ta osnovna obmana? Poistovjećivanje sa mišljenjem.

Duhovno buđenje je buđenje iz sna razmišljanja. Carstvo prisutnosti je znatno veće od onog što se mišljenjem da obuhvatiti. Kada više ne budete vjerovali u sve što pomislite, iskoračiti ćete iz mišljenja i jasno vidjeti da mislilac nije ono što vi jeste. Um egzistira u stanju „nedovoljnosti“ i uvijek je željan nečega. Kada se poistovjetite sa umom, jako brzo vam bude dosadno i postanete nemirni. Dosada znači da je um gladan stimulansa, hrane za misli, a ta njegova glad ne može biti zasićena. Kada osjećate dosadu, pokušavate da utolite glad uma tako što čitate časopise, telefonirate, gledate televiziju, surfate po internetu, idete u kupovinu ili – što nije neuobičajeno – pretvarate taj mentalni osjećaj nedostatka i potrebu uma za više, u tjelesnu potrebu koju brzo zadovoljavate uzimanjem više hrane. Ili – možete odlučiti da vam i dalje bude dosadno i promatrati kako izgleda kada vam je dosadno i kada ste nemirni. Kako postajete svjesni tih osjećaja, iznenada će se oko njih stvoriti prostor spokojstva.

U početku će to biti mali prostor, ali će taj osjećaj unutarnjeg prostora rasti, a osjećanje dosade će nestati u njegovoj snazi i značenju. Dakle, čak vas i dosada može podučiti tome tko ste, a tko niste. Tada ćete otkriti da „smorena“ osoba nije ono što ste vi. Dosada je jednostavno uvjetovana energetskim kretanjima u vama. Vi niste ni ljutita, ni tužna, ni prestrašena osoba. Dosada, bijes, tuga ili strah nisu vaši, nisu osobni. To su sve stanja ljudskog uma. Ona dođu i prođu. Ništa što dođe i prođe nije ono što ste vi. „Dosadno mi je.“ Tko je taj koji to misli? „Ja sam ljut, tužan, uplašen.“ Tko to misli? Vi ste taj koji misli, a ne to stanje.

Sve vrste predrasuda impliciraju da ste se poistovjetili sa mislećim umom. To znači da više ne vidite druga ljudska bića, već samo vlastite predstave o tim ljudskim bićima. Svođenje životnosti ljudskog bića na predstavu jeste već samo po sebi jedan oblik nasilja.

Razmišljanje koje nije utemeljeno u svjesnosti postaje samodovoljno i disfunkcionalno. Pamet odvojena od mudrosti je ekstremno opasna i destruktivna. To je trenutno stanje najvećeg dijela čovječanstva.

Poticanje misli putem nauke i tehnologije, iako one suštinski nisu ni dobre ni loše, također postaje destruktivno zato što jako često način razmišljanja iz kojih one proizlaze nije utemeljen u svjesnosti. Sljedeći korak u evoluciji čovjeka jeste da nadiđe mišljenje. To je sada hitan zadatak. To ne znači da treba prestati sa razmišljanjem, već da se više ne bude u potpunosti poistovijećen sa njim, da nas misli ne posjeduju.

 

Osjetite energiju svog unutarnjeg tijela. Mentalna buka će odmah utihnuti i nestati. Osjetite je u svojim rukama, stopalima, stomaku, grudima. Osjetite taj život koji vi jeste, život koji pokreće vaše tijelo.

Tijelo tako postaje ulaz u jedno dublje osjećanje živosti koje se nalazi ispod kolebljivih emocija i ispod razmišljanja. Životnost možete osjetiti svojim cjelokupnim bićem, ne samo glavom. U tom prisustvu u kojem nemate potrebu da razmišljate svaka vaša ćelija je živa. Pa ipak, u tom stanju, ako vam je razmišljanje potrebno zarad neke praktične svrhe – ono je tu. Um i dalje funkcionira, i to funkcionira još bolje kada ga koristi i putem njega se izražava veća inteligencija od njega – a to ste vi.

Možda previđate te kratke periode u kojima ste „svijest bez razmišljanja“, možda se oni već prirodno i spontano pojavljuju u vašem životu. Vi možete biti zauzeti nekom manuelnom aktivnošću, hodati po prostoriji ili čekati u redu, i biti tako potpuno prisutni da je vaša uobičajena mentalna buka mišljenja utišana i zamijenjena svjesnim prisustvom. Ili – možete uhvatiti sebe da gledate u nebo ili slušate nekoga bez ikakvog mentalnog komentiranja. Vaše opažanje je tada kristalno jasno, nezamagljeno mišljenjem. Za um ništa od svega ovoga nije važno zato što on ima mnogo važnije“ stvari da o njima razmišlja. Također, on to i ne pamti, i zato vi možda previđate da se to već događa. U stvari, to je najvažnija stvar koja vam se može dogoditi. To je početak promjene od mišljenja ka svjesnom prisustvu.

Budite neusiljeni sa stanjem „neznanja“. Ono vas vodi iza uma zato što se um uvijek trudi da zaključuje i tumači. On se plaši neznanja. Dakle, kada uspijevate da se pomirite sa neznanjem, već ste otišli iza uma. Iz tog stanja zatim proističe dublje saznanje, koje nije pojmovno. Umjetničke tvorevine, sportovi, ples, podučavanje, savjetovanje – ovladavanje bilo kojim poljem koje zahtijeva trud podrazumijeva da u njega više nije uključen misleći um, ili je barem od drugorazrednog značaja. Moć i inteligencija veća od vas, pa ipak isto što i vi, u suštini preuzima stvar.

Više ne postoji proces donošenja odluka – prave akcije se spontano poduzimaju – a „vi“ niste ti koji ih čine.

Ovladavanje životom je upravo suprotno od kontrole nad njim. Vi ste tada usaglašeni sa višom svjesnošću. Ona djeluje, govori, radi posao. Trenutak opasnosti može donijeti privremeni prekid u struji razmišljanja i pružiti ukus toga što znači biti prisutan, budan, svjestan.

Istina je daleko sveobuhvatnija nego što um to ikada može pojmiti. Niti jedna misao ne može da sažme Istinu.

A što je najbolje, može da ukaže na nju. Na primjer, može se reći: „Sve su stvari u suštini jedno“. To je putokaz, a ne objašnjenje. Razumijevanje tih riječi znači duboko unutar sebe osjećati istinu na koju ukazuju.

Um neprestano traži ne samo hranu za misli već i hranu za svoj identitet, za svoj osjećaj sebstva.

To je način na koji ego dolazi do postojanja i na koji neprekidno ponovo stvara samog sebe. Kada mislite ili govorite o sebi, kada kažete „ja“, ono na što se to obično odnosi jeste „ja i moja životna priča“. To je „ja“ koje vam se sviđa ili ne sviđa, koje se plaši i želi, „ja“ koje nikada nije zadovoljno. To je umom stvoreno osjećanje onoga tko ste vi, koje je uvjetovano prošlošću i koje žudi za ispunjenjem u budućnosti.

Uviđate li da je to „ja“ nestalna, privremena tvorevina, nalik na oblik vala na površini vode? Tko je taj koji to uviđa? Tko je taj koji je svjestan nestalnosti vašeg fizičkog i psihološkog oblika? Ja jesam. To je to dublje „ja“ koje nema ništa sa prošlošću i budućnošću.

Eckhart Tolle

Previous postKrešimir Mišak o HAARP-u, Zemljinoj frekvenciji... Next postBogatstvo