Intro

Informacije objavljene na ovom portalu potencijalno mogu promijeniti Vaš život, stoga ako niste spremni staviti po strani sve što mislite da znadete i ostaviti mogućnost da ste možda čitav život bili sustavno zavaravani i lagani, onda ovaj portal nije za Vas. Ne očekujemo da pasivno prihvatite sve što pročitate, ali Vas potičemo da obratite pažnju na ove informacije radi Vas samih.

Oko 3Vrlo vjerojatno ste se tijekom života susreli s izjavom iz Novog Zavjeta: “Spoznajte istinu i istina će vas osloboditi” (Iv, 8, 32). Kad sam, još kao mali, prvi put čuo ove riječi, sjećam se da mi se njihovo značenje činilo nejasnim, zagonetnim i krajnje beskorisnim na razini uma, ali istovremeno je u njima tinjao tračak nečeg iskonskog i mističnog. Prva pomisao mi je bila: “Kakvu istinu, istinu o čemu?” Tada se nametnulo drugo pitanje: “Čime se ta istina i na koji način može spoznati?” Sve je bilo u naznakama, magli i nedorečenosti. Nakon godina promatranja, proučavanja i doživljavanja, postalo mi je jasno da tu nije riječ o nekakvom pojedinačnom fragmentu istine, istine o ovom ili onom, nego o konačnoj i jedinoj istini – istini o tome tko mi jesmo i kakva je uopće priroda ovog pojavnog života kojega doživljavamo. Istinu o univerzalnoj jednoti svih živih bića i stvari. Istinu da je Ljubav temelj kreacije, suština od koje je sve satkano i kroz koju je sve povezano, koja sve što postoji drži na okupu i koja svemu daje život. Otkriće do kojeg sam došao kroz sva ta iskustva se svodi na ovu jednostavnu spoznaju: LJUBAV je ISTINA.

Ne znam jeste li ikada doživjeli iskustvo Istine, ali htio bih vam ovom prilikom otkriti jednu veliku tajnu, možda i najveću – to iskustvo vam je dostupno u svakom trenutku! Sve što je potrebno je odvojiti malo vremena i sagledati život u tišini, u miru. Neposredna spoznaja Istine se nalazi u tihom i mirnom prostoru vašeg srca! Samo ju tamo možete dotaknuti, samo ju tamo možete prepoznati. Ljubav je moguća jedino u svjesnosti! U zadnje vrijeme tu Istinu doživljavam sve češće i sve intenzivnije. To nije nešto što pokušavam postići. To je jednostavno nešto što se dogodi samo od sebe, nešto što se otkrije tek kad ne prosuđujem stvari i okolnosti nego jednostavno prihvaćam i dopuštam svemu da bude upravo to što jest. To je istovremeno najlakši put za vas i najteži put za vaš ego. Ali ako negdje duboko u sebi osjećate da je život više od pukog preživljavanja, ako želite spoznati istinu, ako želite vidjeti sami za sebe što ta istina jest i što ona znači za vaš život, to je jedini i najlakši put.

Pokušajte barem jedan dan ne prosuđivati ništa i nikoga oko sebe. Jednostavno, dajte svemu slobodu da bude takvo kakvo jest! Prihvaćajte sve bezuvjetno, onako kako dolazi. Samo promatrajte! Budite svjedok svega toga! Nešto moćno se javlja u samom činu promatranja. Kad se u vama pojavi potreba da nešto prosudite, jednostavno je postanite svjesni, ali pokušajte ju ne slijediti. Udica je bačena, mamac je tu, ali pokušajte ne zagristi! Ako ne zagrizete, nećete biti upecani! Ono što ćete otkriti je to da je život nevjerojatno jednostavan u samoj svojoj suštini i da se odvija sam od sebe kad ga ne pokušavamo kontrolirati, kad ga ne silimo da bude nešto što mi želimo da bude. Usred toga ćete pronaći duboki mir.

U prisutnosti tog potpunog opuštajućeg i sveprožimajućeg mira otkrit će se u vašem srcu, poput najnježnije zrake sunčevog svjetla koja dotiče i obasjava vašu dušu, prisutnost onoga što vam je bliže od vašeg vlastitog daha, nešto toliko očaravajuće, istinito, sveto, nešto toliko intimno i blisko vama što jedino vi sami možete osjetiti u dubini sebe kao svoju suštinsku srž, nešto što na najdubljoj razini vašeg bića rezonira s vama tako da bez ikakvih dvojbi osjećate kako vam se s usana otima nečujni usklik “Ja sam TO!”, a kad pogledate oko sebe “ja sam sve to”, nešto što se jedino može prepoznati kao rijeku beskrajne Ljubavi koja vas zove da joj se otvorite, koja čeka da se prestanete opirati kako bi se slobodno mogla izliti i preplaviti vaše biće puninom svog radosnog nektara vječnosti. Blago će vas zapljusnuti val miline i ushićenja koji će se početi širiti vašim srcem, saznanje toliko neizrecivo, tiho i neuhvatljivo, a opet toliko moćno, jasno i duboko da vas ostavlja u osjećaju divljenja pred svetošću i savršenstvom iz kojeg izvire uvijek nova, čista i trajna radost, radost uslijed koje shvaćate da se ono što vam treba, ono za čime godinama čeznete i za čime tragate preko svih tih pojavnih oblika i izražaja, već nalazi upravo ovdje i sada, u vama. Uvijek je bilo tu, cijelog vašeg života. U trenucima vaših najvećih životnih radosti ono vam se osmjehivalo, samo to niste u tom trenutku mogli prepoznati kao TO, nego ste ga zamijenili za nešto drugo. Samo trebate doći u stanje u kojem to možete uvidjeti! U tome je vrhunski trik! Nakon tog iskustva, bit ćete u stanju u svemu prepoznati odraze toga.

Ponekad je dovoljan samo jedan pogled u oči druge osobe da se probudi trenutačna svijest o jednoti, da se rodi onaj duboki i mistični osjećaj bliskosti, temeljnog zajedništva i suosjećanja koje vas grije do te mjere da se u vama rastope sve izvanjski stvorene i nametnute podjele i da u njoj prepoznate drugi vid sebe. Zagledate se u lice nasumičnog prolaznika i jednostavno u njemu više ne vidite tuđinca koji predstavlja sve ono što vi niste, sve što vam je strano, nego prepoznajete još jedan jedinstveni izraz koji je Ljubav preuzela kako bi se iskusila i na taj način, kao još jedna potencijalna mogućnost u moru beskonačnih mogućnosti. Duboki osjećaj divljenja i poštovanja se javlja u vama kao posljedica toga, osjećaj u čijoj prisutnosti ne postoji ni najmanji tračak prosudbe ili osude, procjenjivanja bilo čega. Tada vas prožme samo iskreni osjećaj radosti i miline koji obuhvaća sve u svoj zagrljaj bezuvjetne bratske Ljubavi.

Sve prosudbe otpadaju, definicije se tope, etikete i uloge se rasplinjuju, ostaje samo potpuno i bezuvjetno prihvaćanje i čista radost zbog spoznaje da, gdje god se nalazili, nikada niste i ne možete biti među strancima. Stranci ne postoje! Postoje samo članovi vaše obitelji koje još niste upoznali, oni koji su uplašeni i nesvjesni svoje prave prirode. Pokušajte gledati ljude tim očima, promatrajte ih očima srca i vidjet ćete. Ali ne samo ljude nego i stvari, mjesta, događaje. Shvatit ćete da je sve to dio jedne svijesti koja se zajednički doživljava. Intenzitet tog doživljaja je toliko moćan, toliko istinit da iz temelja mijenja vašu cjelokupnu percepciju života. Uslijed tog iskustva nešto se dogodi u vama što vam omogućava da jasno uvidite postojanje dublje razine bivanja koja se krije ispod maske pojavnosti, onu razinu koja komunicira s vama preko utisaka i osjećaja, a ne preko razuma.

To ne znači da morate svakoga koga sretnete grliti ili pozdravljati da biste im to pokazali. Ne morate to izvanjski izražavati na taj način. Ono što je jedino važno je da bez obzira na vanjske okolnosti uvijek budete svjesni toga i da se vi prema svakome odnosite s temeljnim poštovanjem. Pogled u kojem se zrcali iskrenost vašeg bića, osmjeh koji zrači vedrinom i radošću postojanja, geste prijateljstva i dobre volje, dobronamjernost i spremnost pomoći drugome u svakom trenutku. To je način izražavanja te Istine. Jednom kada ste tu Istinu osjetili u sebi, samo živite iz te svjesnosti. Tada ćete shvatiti da ste postali istinski nesposobni za bilo kakvo nasilje, jer ste svjesni da sve ono što radite nekome drugome zapravo radite samima sebi. To je ono što volim zvati prepoznavanje! Shvaćanje da je ta temeljna esencija koja je u stanju prepoznati tu istinu u vama, prisutna i u svakom drugom biću. To je Ljubav koja prepoznaje sebe u svemu. TO je ono što vi uistinu jeste!

Ovo je najbliže koliko se riječi mogu približiti tom iskustvu. Riječi ne mogu dalje od ovoga. Sve više od toga bila bi poezija. Ali čak ni ona ne može prenijeti veličanstvo tog iskustva, tog shvaćanja, tog viđenja. Shvaćate da bilo kakve riječi, ma koliko predivne bile ostaju blijede u usporedbi s tim. One vas mogu uputiti, dovesti do praga, ali jedino vi možete proći kroz ta vrata. Vi sami morate vidjeti za sebe da biste znali!

Dodir te spoznaje je ono što mistici nazivaju “Dodir Milosti”. Jer, to nije moguće prisiliti, to nije moguće natjerati da bude, da se otkrije. Samo trebate BITI u miru sa sobom. “Budi miran i znaj da sam JA Bog” (Psalam 46,10). Ovo je jedna od najmoćnijih podsjetnika koje je SVE ŠTO JEST ostavilo sebi da bi se moglo prisjetiti sebe. Shvatit ćete da je “raj” ovdje i da ga ne morate tražiti nigdje drugdje. To nije mjesto, to je stanje bivanja. To je spoznaja koja se može dogoditi bilo gdje i bilo kada. Mnogi od iskustva božanskoga očekuju nešto nesvakidašnje i spektakularno, nešto što će im sa fanfarama i svjetlećim munjama potvrditi da su došli do kraja svoje duge i mukotrpne potrage i dati im svjedodžbu u obliku svitka s pečatom! Ali samospoznaja nije pitanje traganja koliko je pitanje PREPOZNAVANJA! Glavni razlog zbog kojeg to ne možemo uvidjeti je taj što smo ZAROBLJENI ŽELJOM U RAJU! Što više želimo radost i ljubav u budućnosti, što više vjerujemo da ih možemo pronaći preko posrednih stvari, to smo dalje od radosti i ljubavi koja je već prisutna ovdje i sada!

Uostalom, ne treba vam potvrda nikoga izvan vas tko će vam reći da je to istina. Potvrdu da je istinska priroda vašeg bića Ljubav možete dobiti u svakom trenutku promatrajući reakcije vašeg tijela u odnosu na način na koji se odnosite prema drugima i prema životu. Vidjet ćete da svaki put kad djelujete iz Ljubavi, sve teče glatko, sve se događa samo od sebe, spontano, vi djelujete u skladu sa silom Života. Dopuštajući stvarima da se odvijaju slobodno za najveću dobrobit sviju, vaše cijelo biće je opušteno, prožeto dubokim mirom i iskrenom radošću. Jednako tako, kada učinite nešto što nije u skladu s Ljubavlju, sa suštinom vašeg bića, ono što ćete neizbježno osjetiti je otpor! Otpor koji će se manifestirati na razne načine – kao ljutnja, kao strah, kao nelagoda, tjeskoba, nezadovoljstvo, kao patnja. Svaki put kad djelujete suprotno svojoj prirodi, vaše iskustvo neće biti mirno, nego rastreseno! Sve u vama vam to govori, neprestano. Naravno, vi se možete oglušiti na sve te signale i učiniti nešto suprotno od onoga što jeste, ali konačan rezultat toga neće biti mir, neće biti spokoj i radost. Vaša savjest će biti tu da vas podsjeti na to. I to je onda ono što zovemo pakao.

Jedino je s Ljubavlju sve baš onako kako treba biti, sve je u skladu i harmoniji sa prirodnim tijekom života, sa radošću i ljepotom postojanja.

U tom stanju jasnoće shvaćate da NE POSTOJI DRUGO “ZLO” OSIM ONOG KOJE NASTAJE U NAŠIM GLAVAMA!

Sagledajte ovo u tišini i vidjet ćete!

Nigdje drugdje ga nećete pronaći! Nema ga u stvarnosti, nema ga u prirodi. U suštini stvarnosti postoji samo duboki i trajni mir koji tiho dopušta svemu da se odvija i ništa ne prosuđuje! On jednostavno jest upravo takav kakav jest.

Jedino istinsko “zlo” se rađa kao posljedica nesvijesti o našoj istinskoj prirodi i djelovanja iz tog stanja neznanja. Zlo nastaje jedino u procesu poistovjećivanja s umom koji je lažna tvorevina. Zašto lažna – zato jer nam privid odvojenosti servira kao jedinu i konačnu stvarnost, kao nepobitnu istinu. On jednostavno tako funkcionira, tako je osmišljen. On je taj Sotona, taj đavao o kojem se u Novom Zavjetu govori kao o lašcu! Sada mi je to tako očigledno. Sotona nije entitet koji postoji tamo negdje vani. Dugo vremena nisam mogao shvatiti što znači rečenica: “Vama je otac đavao i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži.” (Iv, 8, 44)

Ali sada je odjednom sve jasno.

Pogonsko gorivo iluzije koje ju neprestano oživljava i utvrđuje kao takvu je prosuđivanje našeg uma na razini pojavnosti, odvojenosti i površinske različitosti. Svako prosuđivanje i osuđivanje proizlazi iz straha ega da će ga netko drugi nadvisiti i samim time ukrasti njegovu priliku da bude voljen, da bude prihvaćen od strane drugih, priliku da bude dostojan ljubavi za koju vjeruje da se nalazi negdje izvan njega i da ju mora na razne načine prisvojiti, namaknuti i zgrnuti iz nekog vanjskog izvora da bi ju iskusio!

Upravo iz tog straha da neće iskusiti ljubav proizlazi i nastaje sebičnost, odnosno egocentričnost, vječna potreba da se osigura, zgrće, osvaja i nagomilava ta ograničena količina ljubavi. Tu leži korijen mentaliteta, ja-meni-moje. Iz tog straha ego-um osjeća potrebu da neprestano potvrđuje svoju vrijednost i veličinu na račun nekog drugog, a da bi to bilo moguće, taj drugi mora biti na neki način manje vrijedan od njega. Zato se javlja stalno uspoređivanje u stilu: “Ja imam više od njega, imam veću kuću, veći auto, bolji posao, zato sam ja bolji od njega, a on je lošiji od mene i manje vrijedan.” Tu ego nalazi svoje kratkoročno zadovoljstvo i olakšanje koje traje toliko dugo dok se ne pojavi netko tko je veći, ljepši ili bolji od njega. Tada se odmah javlja obrambeni mehanizam koji govori: “Uh, ovaj lik je jači od mene, on mi automatski predstavlja prijetnju, njega treba izbjegavati, a po mogućnosti i ukloniti. Moram se zaštititi! Da bih se zaštitio trebam način kojim ću kontrolirati i manipulirati drugima, nešto čime ću ograničiti njihovu slobodu kako bih se zaštitio od potencijalne mogućnosti da me povrijede.”

Shvaćate? Kontrola proizlazi iz straha i rađa strah. Primjer krajnje izvanjske manifestacije tog straha su vojska i policija. Oni su izraz straha koji kaže: “moram se zaštititi od neprijatelja”! Tako je ego vječno prepušten košmaru svojih vlastitih strahova i nesigurnosti koje ga razdiru i izjedaju. To je umjetno stvoreno stanje ludila nastalo kao posljedica prividnih misli koje se rađaju unutar naše glave i vladaju našim životom jer im mi svojom energijom dajemo život!

Misli su tek prazne šablone i skice koje oživljavaju tek kada im poklonimo energiju naše pozornosti!

Tibetanski jogi Jetsun Milarepa to je savršeno opisao ovako:
“Kad trčite za svojim mislima, vi ste poput psa koji lovi štap: svaki put kad je štap bačen, vi trčite za njim. Umjesto toga, budite poput lava koji, umjesto da trči za štapom, okreće svoj pogled izravno prema bacaču. Lavu je moguće samo jedanput baciti štap.”

Svo “zlo” kojemu svjedočimo oko sebe kao što su ratovi, ubojstva, kontrola, nasilje, hladnoća, indiferentnost, odnosi podčinjenosti i nadčinjenosti, nepravde, podmuklosti, iskorištavanja i ostalo, proizlazi iz temeljnog privida našeg uma da je sve odvojeno od svega drugoga, iz grčevitog straha da moramo opstati.

Upravo zato se Sotonu (um) naziva čovjekoubojicom, jer on predstavlja smrt suosjećanja koje je srž svakog čovjeka. To je ono što u suštini određuje ljudsko biće, to je onaj ključni element koji razlikuje svjesno biće od nesvjesnoga. Suosjećanje nije sažaljenje, to je sposobnost iskrenog razumijevanja drugih bez osuđivanja, odnosno sposobnost stavljanja u njihovu poziciju i sagledavanja života iz njihove perspektive iz koje se rađa osjećaj bliskog, zajedničkog iskustva, iskustvo dijeljenja istog osjećaja, iste suštine koja povezuje sve ljude. Jedino ako ste i sami iskusili kako je to biti zarobljen egom i strahom možete razumjeti zašto se drugi ponašaju i djeluju na određen način. To ponašanje možda nije u skladu s onime što vi jeste, ali možete to razumjeti. Ne osuđujete na prvu jer shvaćate da sve te naoko devijantne i čudovišne kreature proizlaze kao posljedica dubokog korijenskog jecaja za Ljubavlju.

Dakle, koji je jedini mogući odgovor i jedino rješenje koje može istinski iscijeliti sve ove duboke bolesti uma i osloboditi nas košmara nesigurnosti i straha? Može li to biti razmišljanje? Može li to biti osuđivanje? Može li to biti pitanje pravog i krivog? Mogu li se prisilom, kontrolom i nasiljem uistinu riješiti bilo koje od gore spomenutih bolesti? Promatranjem ćemo uočiti da to nije moguće iz jednostavnog razloga što ta takozvana “rješenja” dolaze sa iste razine iz koje su proizašli i problemi – iz straha.

Jedino rješenje je da prestanemo misliti, definirati, procjenjivati, prosuđivati i jednostavno BUDEMO LJUBAV!

Jedino Ljubav može iscijeliti strah! Primijetite, na trenutak, duboko značenje riječi “iscijeliti” u ovom kontekstu. Nije li zanimljivo da se baš ona koristi? Iscijeliti – učiniti cijelim, ponovo spojiti ono što je odvojeno, rascjepkano. Jedino Ljubav ima tu sposobnost. Zato, ostavite misli po strani i dođite u dodir sa stvarnošću… Predugo smo vjerovali da smo nešto što nismo i djelovali iz te zablude. Odatle je proizašla i neprestano proizlazi sva naša patnja – iz jednostavne zablude! Možete li vjerovati koji trik!

Tajna istinskog življenja je učiniti život jednostavnim.

Budite u stanju gdje vam je dovoljno samo to da jednostavno budete, zadovoljni sa time što imate. Neka to bude vaša polazišna točka, baza iz koje ćete ići i u koju ćete se uvijek moći vratiti. Budite potpuno prisutni u svemu što radite, prihvatite sve sa zahvalnošću i u svakoj situaciji uronite cijelim svojim bićem u trenutak koji je pred vama. Tada će vam postati jasno da je to što imate upravo ono što trebate da biste bili istinski sretni. U prihvaćanju ćete otkriti veliku slobodu, veliku prostranost i spokoj.

Božansko nas očekuje na mjestu na kojem nema prosuđivanja!

Zato se u Novom Zavjetu kaže: “Blago onima čista srca, jer će Boga gledati!” (Mt, 5,8). Biti čista srca zapravo znači biti bez prosudbe, biti neutralan, slobodan od ega, slobodan od potrebe uspoređivanja sa bilo čim i bilo kim.

Biti Ljubav je najčišći duhovni put. Uvijek se vodite pitanjem: “Što bi Ljubav sada učinila?”. Slijedite Ljubav u svemu i neizbježno ćete doći ćete do istine o svom stvarnom identitetu.

Sjetite se:

Ljubav je strpljiva,
Ljubav dobrostiva,
Ljubav ne zavidi,
Ne hvali se,
Ne oholi,
Nepristojna nije,
Ne pravda se,
Nije razdražljiva,
Prašta,
Zlo zaboravlja,
Ljubav je strpljiva,
Ljubav dobrostiva,
Ljubav ne zavidi,
Ne hvali se,
Ne oholi,
Pravdi se raduje,
Sve vjeruje,
Svemu se nada,
Sve podnosi,
Ispričava!

Proroštva – ona će iščeznuti,
Jezici – oni će umuknuti,
Kada s neba savršeno dođe
Sve nesavršeno tu će nestati.
Samo ljubav nikad neće prestati!

Kada jezike bih sve govorio
A ljubavi ne bih imao
Bio bih mjed što ječi
Cimbal što zveči
Samo prašina i dim bez ljubavi!

Kada imao bih proricanja dar
I znao tajne, znao znanje sve
Snagom vjere premještao brda
I svo blago za bijedne predao,
Bez ljubavi mi ništa ne bi vrijedilo!

Ljubav je strpljiva,
Ljubav dobrostiva,
Ljubav ne zavidi,
Ne hvali se,
Ne oholi,
Nepristojna nije,
Ne pravda se,
Nije razdražljiva,
Prašta,
Zlo zaboravlja,
Ljubav je strpljiva,
Ljubav dobrostiva,
Ljubav ne zavidi,
Ne hvali se,
Ne oholi,
Pravdi se raduje,
Sve vjeruje,
Svemu se nada,
Sve podnosi,
Ispričava!

Namaste!

http://novavizija.blog.hr

 

Previous postČetiri duhovna principa Next postLjekovita svojstva koloidnog srebra