Koliko vidim, sve je više ljudi koji Trumpove poteze – izlazak iz međunarodnih organizacija, sukobe s globalnim institucijama, rušenje starih saveza – doživljavaju kao kraj globalizma i starog svjetskog poretka.
Možda to tako i izgleda. Simboli se ruše. Institucije pucaju. Konsenzusi nestaju.
Ali postoji jedna stvar koju mnogi pritom ne vide. Dok se stari globalistički okvir razgrađuje, paralelno i ubrzano se gradi tehnološka infrastruktura novog sustava:
AI, automatizacija, digitalna identifikacija, nadzor, centralizacija podataka, algoritamsko odlučivanje.
To nije suprotnost globalizmu. To je njegova evolucija koju brojni odbijaju ili ne mogu vidjeti. Ruši se forma, a ne funkcije
Stari globalizam je spor, birokratski i politički vidljiv. Temeljio se na ljudskim institucijama, sporazumima, sastancima, kompromisima.
A takav sustav više ne može nositi ono što dolazi. Zato se ruši **forma**, ali se **funkcija zadržava**:
– centralizacija
– upravljivost
– predvidljivost
– kontrola
Samo se razina upravljanja pomiče – iz politike u tehnologiju.
Nova kuća, isti temelji
Da bi sagradio novu kuću, staru moraš srušiti do temelja. Jer tako? Ali ključno pitanje više niti nije o rušenju, nego: tko gradi novu kuću i kakvu? Tko gradi novi sustav i kakav, a tu se svi boje pogledati u Tehnokraciju.
Da, temelji ostaju isti, ali se materijal mijenja.
Prije:
– zakoni
– institucije
– politička tijela
Sada:
– kod
– algoritmi
– umjetna inteligencija
– infrastruktura
Stari sustav bio je ljudski – i zato kvarljiv, korumpiran, vidljiv. Novi sustav je neljudski – efikasniji, hladniji i teže osporiv. A Trump je samo figura tranzicije, a da možda niti sam nije svjestan.
Trump nije spasitelj. Ali nije ni slučajan.
Njegova uloga nije završna, nego prijelazna. On razbija stare strukture, destabilizira poredak i otvara prostor za promjenu oblika sustava.
Povijesno gledano, svaka velika tranzicija treba figuru kaosa. Netko mora razvaliti vrata da bi se unutra moglo preurediti. No najveća i najopasnija iluzija našeg vremana nije globalizam ili Trump.
Najopasnija iluzija je vjerovanje da:
> ako se staro ruši, novo mora biti bolje.
Jer povijest pokazuje suprotno. Svaki novi sustav postaje suptilniji, nevidljiviji i učinkovitiji u upravljanju.
Manje politike. – Više tehnologije.
Manje izbora – više “udobnosti”.
To je kao da se raduješ što si izbacio starog šefa – dok istovremeno potpisuješ ugovor s algoritmom koji nikad ne spava.
I sada dolazimo do šire slike koju rijetki žele vidjeti
Ovo nije borba:
– ljevica vs desnica
– globalisti vs suverenisti
Ovo je tranzicija:
od ljudskog sustava upravljanja prema neljudskom, tehnokratskom sustavu. I bojim se da će brojni u neznanju i kroz vrijeme tranzicije još puno puta slaviti ne shvaćajući kako se obruč ustvari sve više steže. Kako se ono što se ruši ustvari transformira.
Politika je buka. Tehnologija je struktura.
I zato u ovoj fazi ne pobjeđuje onaj tko se najviše bori, nego onaj tko ne nasjeda. Jer novi sustav ne treba tvoje uvjerenje. Treba tvoju participaciju, tvoj pristanak.
A ona prestaje onog trenutka kad:
– vidiš igru
– prestaneš tražiti spas u figurama
– i zadržiš unutarnju suverenost bez emocionalne identifikacije
Jer prava moć ne dolazi iz rušenja, nego iz ne-sudjelovanja u iluziji.
OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.
