Photo: vlada.gov.hr
Predstavljajući Industrijsku strategiju Hrvatske do 2034. Plenković je istaknuo njezina tri ključna cilja – moderniziranu i digitaliziranu industriju, energetski učinkovitu i zelenu industriju te inovativnu i izvozno orijentiranu industriju. vlada.gov.hr
Industrijska strategija predviđa razvoj tehnologije i industrije visoke dodane vrijednosti, otvaranje kvalitetnih radnih mjesta te potporu sektorima visoke tehnološke proizvodnje, energetike, obrambene industrije, digitalnih tehnologija, umjetne inteligencije, robotike i napredne proizvodnje.
Želimo modernu industrijsku ekonomiju i društvo koje se temelji na inovacijama i novim tehnologijama.
Andrej Plenković
INDUSTRIJSKA STRATEGIJA ILITI “4. INDUSTRIJSKA REVOLUCIJA” KLAUSA SCHWABA
Što se zapravo gradi pred našim očima
Kada se maknu političke fraze poput “digitalizacija”, “zelena tranzicija”, “inovacije”, “otpornost” i “konkurentnost”, i kada se pokuša prevesti na praktičnu razinu, poruka strategije otprilike glasi ovako:
Hrvatska se želi što dublje integrirati u novi europski i globalni tehnološko-industrijski model iliti sustav, Tehnokraciju:
– AI i automatizacija,
– zelena energetika
– centralizirani energetski sustavi,
– veća ovisnost o tehnološkim mrežama,
i industrija prilagođena pravilima EU tranzicije (prema tehnokraciji)
Drugim riječima, ne gradi se više društvo oko lokalne otpornosti, malih proizvođača, poduzetnika, samostalnosti i decentralizacije, nego oko tehnološke integracije, digitalnog upravljanja, energetske transformacije i uklapanja u nove globalne lance vrijednosti.
Zato kada kažu “digitalizirana i modernizirana industrija” to u praksi znači više automatizacije, više AI sustava, više prikupljanja i obrade podataka (zato se gradi podatkovni centar), manje potrebe za klasičnim radom, i sve veću ovisnost društva o digitalnoj infrastrukturi. To znači četvrta industrijska revolucija Klausa Schwaba.
Kada kažu “digitalizirana i modernizirana industrija” ustvari govore, uvodimo Tehnokraciju.
Kada kažu “zelena tranzicija” to znači nove regulacije i ogromna ulaganja u infrastrukturu koja zahtijeva centralizirane sustave i nadzor potrošnje energije.
Čudno je kako je “spašavanje planeta” postalo razlog da običan čovjek manje vozi, manje putuje, manje grije dom i mijenja način prehrane.
Ali kada treba izgraditi tisuće AI podatkovnih centara koji troše energije i vode usporedivo sa državama, tada klimatske promjene više nisu prepreka nego “nužna tranzicija budućnosti”.
Kada kažu “otpornost” to znači sustav koji je dovoljno digitalno povezan i centralno koordiniran da može upravljati krizama – energetskim, zdravstvenim, ekonomskim i sigurnosnim, kroz upravljanjem ljudskim ponašanjem.
A kada kažu “konkurentnost” to znači prilagodbu Hrvatske modelu globalne ekonomije u kojoj podaci, AI, tehnologija, energija i kontrola infrastrukture postaju važniji od klasične industrije i lokalne ekonomije.
To znači da hrana postaje tehnologija, novac postaje digitalan, industrija postaje automatizirana, a vi bez posla.
Da energija postaje centralno upravljana, da gradovi postaju “pametni”, podaci postaju važniji od fizičke proizvodnje, a čovjek sve više postaje korisnik unutar velikog umreženog tehnokratskog sustava.
EU se pretvara u nad-državu, a civilizacija u centralizirani planetarni sustav.
A što mi radimo?
Gdje su samoprozvani spasioci iz mosta , prava i pravde koji drže ljude uspavanima? Da li uopće shvaćaju što se gradi i događa?
I ono najbitnije, nemojmo zaboraviti riječi glavnog promotora, frontmena četvrte industrijske revolucije Klausa Schwaba, koji je javno rekao: “Ono do čega će dovesti četvrta industrijska revolucija je spoj našeg fizičkog, digitalnog i biološkog identiteta.”
U knjizi “Oblikovanje budućnosti četvrte industrijske revolucije” Schwab objašnjava da će tehnologija u razvoju omogućiti vlastima da “uđu u dotadašnji privatni prostor naših umova, čitajući naše misli i utječući na naše ponašanje.
Većina ljudi četvrtu industrijsku revoluciju zamišlja kao nove tvornice, robote i AI.
Ali njezin stvarni cilj i domet puno su širi: transformacija načina na koji ljudi žive, rade, jedu, kreću se, komuniciraju i funkcioniraju unutar društva.
OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.
