Mi živimo u višedimenzionalnom svemiru; dijelu višedimenzionalne i beskonačne svijesti koju zovemo Bogom i Stvorenim svijetom. Mi smo višedimenzijska bića. I ova knjiga, dakle, treba biti višedimenzijska želi li na neki bitniji način doprinijeti čovjekovoj slobodi.
Na svjetlo dana iznosi svakodnevnu manipulaciju našim životima od strane tajne klike te prikazuje duhovne uzroke i rješenja koja će donijeti pravu slobodu planetu Zemlji i svima koji na njoj žive. Potonje se odnosi na ono što mislimo i osjećamo o nama samima, a prije nego što počnem odmatati klupko svjetske manipulacije i navoditi neka imena upletenih ljudi i organizacija, vrlo je važno da ukratko izložim kontekst u kojem iznosim ove teme. Nipošto ne želim da ljudi čitaju knjigu puni gnjeva, mržnje i osudivanja svjetskih manipulatora i onoga što oni rade. Ovu knjigu ne pišem u namjeri da ikoga okrivljavam, već isključivo zato da pokažem što se događa kada ljudska rasa dopusti da joj netko zagospodari umom i kako se stvari brzo mogu promijeniti – i mijenjaju se – kada svrgnemo vladare našeg uma.
Imena ću navoditi zato što moramo znati tko vuče konce u pozadini želimo li razotkriti ono što se događa. Takvim razotkrivanjem tim ćemo ljudima također pružiti priliku da se suoče s vlastitim djelima i da shvate kako je želja za kontrolom i vladanje nad drugima izraz njihove vlastite neuravnoteženosti i odbojnosti prema samima sebi. Podizanje vela tajnovitosti ubrzat će okončanje takve prevlasti i manipulacije.
Ali elitna klika koja upravlja svijetom, Svjetska Elita, kako ju nazivam, jest naša kreacija. Loše bi bilo da ih obasipamo mržnjom i osuđivanjem, te da ih držimo odgovornima za sve nedaće ovoga svijeta. Da, kao što ćete vidjeti, ista skupina svojim je manipulacijama dovela do izbijanja dva svjetska rata i svih negativnih događaja svjetskog značaja u ovom stoljeću a i prije. Ali, bez preostalog dijela ljudske rase ne bi u tome uspjeli. Šačica elite ne može uzrokovati ratove ukoliko tisuće ili milijuni drugih ljudi nisu voljni preuzeti ulogu topovskog mesa. Ukoliko ljudi, pročitavši ovu knjigu, za ono što se događa drže odgovornom samo Svjetsku Elitu, tada im je izmakla bit moje sveukupne poruke. Ono što se događa u svijetu je odraz, sada i ovdje, onog što se zbiva u nama, u ljudskoj rasi. Ovu stvarnost stvorili smo sami. Ali kako? Suprotno onome što nam medicinska znanost opsesivno ponavlja, fizičko tijelo ne predstavlja cjelokupnost ljudskog bića. Ono je fantastična fizička ljuska kroz koju vječan dio nas prima iskustva ovog fizičkog svijeta. Mi smo mnogo više od pukoga tijela. Stvoreni je svijet izražaj jednog beskonačnog uma, a svi životni oblici aspekti su tog jednog uma, onoga što mnogi ljudi nazivaju Bogom. Mi smo jedno s drugima. Svi smo mi Bog, ako baš hoćete da upotrijebim upravo taj izraz. U srcu tog uma je svijest koju vidim kao zasljepljujuće svjetlo – Izvorna Svijest iz koje je osmišljeno i nastalo sve što postoji. Stvoreni svijet sastoji se od beskonačnog broja dimenzija, valnih dužina, frekvencija, stvarnosti. Ovaj fizički svijet samo je jedno od njih. Te frekvencije dijele isti prostor koje zauzima naš fizički svijet, na isti način na koji sve radio, televizijske i telekomunikacijske frekvencije emitirane u vaše okružje dijele isti prostor kojeg sada zauzima vaše tijelo. Ne ometaju jedna drugu jer su na različitim frekvencijama ili dimenzijama – vibriraju različitim brzinama. U trenutku kojeg zovemo smrt naš um – emocije, duh, sve od čega se sastoji misaoni, osjećajni dio nas – povlači se iz tijela, iz „genetskog svemirskog odijela” kako ga ja nazivam. Taj vječni duh prelazi na drugu valnu dužinu stvarnosti, drugi „svijet”, gdje se nastavlja razvijati. Sve se to zbiva tijekom „iskustva nadomak smrti” ili „vantjelesnog iskustva” pri kojem ljudi odlaze na neko vrijeme iz svojih fizičkih tijela, a kada se vrate, najčešće opisuju gotovo navlas iste priče o tomu što im se dogodilo. Život je vječan – što vrijedi za svakoga. Naša umna, emocionalna i duhovna jastva niz su magnetskih energetskih polja koja međusobno djeluju preko vrtloga energije općenito znanih po hinduističkom i sanskrtskom nazivu čakra, što znači „svjetlosni kotač”. Ti vrlozi su spirale energije koje presijecaju sve razine našeg bića i između njih prenose energiju. Preko ovog sustava, neravnoteža na emocionalnoj razini (uzrokovana recimo stresom) prelazi na ostale razine našega bića uključujući, naposljetku, fizičko tijelo. Na taj način, stres uzrokuje bolest. Ono što nazivamo „fizičkom bolešću” u stvari je višeđimenzijski nesklad ili manjak ugode, lakoće. Neprestano upijamo magnetsku energiju iz kozmosa, uglavnom kroz „temeljnu” čakru u podnožju kralježnice. Nakon što ova životna sila prođe kroz naše razine bitka i od nje preuzmemo što nam treba, tu energiju šaljemo van kroz čakre natrag u kozmos i svijet oko nas (slika 1). To su energije kakve ljudi osjećaju kada kažu da im netko daje dobre ili loše „vibre”. Isto je kada kažemo đa neku kuću ili mjesto osjećamo kao „ugodne”, „gostoljubive” ili „zastrašujuće”. Ono što zovemo „ozračjem” stvaraju vibracije (energetska polja) koja proizvode ljudi, bilo u ovom trenutku ili u prošlosti. Ljudi često osjećaju nelagodu na prizorištima bitaka zato što ondje osjećaju preostale energije boli, agresivnosti i patnje sudionika. Bitna je razlika između energije koja ulazi kroz temeljnu čakru i onoga što odašiljemo. Prolaskom kroz nas, ta energija mijenja svoju prirodu i oblik. U nju se utiskuje naš jedinstveni energetski obrazac koji odražava upravo ono što se u danom trenutku unutar nas zbiva: mentalno, emocionalno i duhovno. Sekundu za sekundom odašiljemo energetsko polje koje odražava što mislimo o samima sebi. Možda ono smo što mislimo će izgledati da to nema nikakve veze s manipulacijom svijeta, ali to je, zapravo, u srži onoga što se događalo i što senastavlja događati. Taj proces možete zamisliti kao stavljanje oko nas magnetskog plašta ili aure. Prema zakonu koji kaže da se sličnosti privlače, ovo magnetsko polje energije, vanjski odraz unutarnjeg bića, sebi će privući sukladna energetska polja. Sve je energija, što počinje uviđati čak i središnja, uskogrudna znanost. Čovjek je niz magnetskih polja energije, kao što su to i mjesta, iskustva, situacije. Sve. Život je međudjelovanjetih energetskih polja, a sva ona imaju sposobnost mišljenja i čuvanja informacija. Energija je svijest, svijest je energija. Ista stvar. Ako vam je teško za povjerovati da zid ili voda ili kamen mogu misliti i čuvati informacije, tada se sjetite da sve što postoji sadrži magnetska energetska polja. Što je ono što u računalu na kojem upravo radim čuva informaciju koju utipkavam? Magnetski disk. Načelo je isto. Određenim ljudima, mjestima, iskustvima i načinima života bivamo privučeni zato što smo im magnetski privučeni. A to privlačenje potječe od magnetizma naših „plašteva”. Ti plaštevi su, pak, odraz onoga što o sebi mislimo i osjećamo. Naši životi su točne replike našeg vlastitog podsvjesnog uma. Kako on misli i doživljava sebe i svijet, fizički se iznova stvara u ljudima, mjestima i iskustvima koje sebi privlačimo. U doba mog djetinjstva u opticaju je bila izreka: „Kada misliš da si sretan, tada sretan i postaješ”. U tome je sadržana jedna vječna istina, iako to nema nikakve veze sa srećom. Sebi privlačimo ljude, mjesta i iskustva koja se magnetski povezuju s našim „plaštem”. Dakle, ako duboko u sebi vjerujemo da ćemo uvijek biti siromašni i potlačeni, taj će obrazac biti prisutan u našem plastu. Tako će on postati, mogli bismo reći, „plaštem slabe nade”1. Ovaj magnetski uzorak sebi će tako privlačiti iskustva koja će doprinijeti tomu da ostanemo siromašni i potlačeni. Na taj ćemo način stvarati našu vlastitu zbilju. Jako je, jako, bitno da ovo razumijemo, ne samo u vezi onoga o čemu se u ovoj knjizi govori, nego u kontekstu života samog: Svoju vlastitu zbilju stvaramo sami. Davnašnje religije i drevni spisi imali su zajedničku temu tipa: „kako posadiš, tako ćeš i žeti”, „oko za oko i zub za zub” i „što činiš drugima bit će učinjeno tebi”. Izraz po kojem je ovaj proces sada najpoznatiji je „karma”. Prečesto se na tu karmu gleda samo u negativnom smislu. Nekim se ljudima dogodi nešto neugodno i oni će reći da je to zacijelo njihova „karma”. Gotovo da je se tumači kao jedan vid kazne. Na takvoj razini to onda i postaje kazna – kažnjavanje samog sebe. Nije to učinio neki gnjevni, osudi sklon, prijeteći Bog, učinili smo si to sami! Ono što nazivamo karmom, po mojem mišljenju, samo je druga riječ kojom opisujemo način na koji stvaramo vlastitu zbilju. Postoje li u nama neravnoteže koje nas tjeraju da se prema drugima vladamo negativno, upravo će te neravnoteže i nama samima privući neko fizičko iskustvo, „ogledalo” onoga što o sebi mislimo. Na taj će nam se način ono što činimo drugima vratiti jer ćemo se i dalje držati za neravnoteže, manjak ljubavi prema samima sebi, što će privući upravo takva iskustva. Osjećamo li se dobro u vlastitoj koži i pozitivno gledamo na svoj život, takav ćemo svijet oko sebe i stvoriti. To je pozitivna „karma”. Moje se gledište o karmi razlikuje od onog „novodobnoga” po kojem se, izgleda, smatra da jednom kada nešto učinimo, tada mora doći do karmičke reakcije bez obzira što mi potom uradili. Mislim da – ako prema nekome postupimo ružno a potom shvatimo zašto smo to učinili i promijenimo unutarnji uzrok takvog čina – mijenjamo prirodu magnetskog odašiljača, plašta, te tada ne privlačimo „karmu”. Ona, u tom slučaju, nije potrebna jer smo prepoznali neravnotežu unutar samih sebe. Karma služi samo tome. Stvaranje je čin ljubavi. Ljubavi za sebe i ljubavi za sve. Karma je dio te ljubavi. Ona je sredstvo koje nam omogućuje da se suočimo sa samima sobom, istovarimo negativnu prtljagu i krenemo dalje. Ona je pripomoć našem razvoju, svojevrsni dar, a ne kazna – osim ukoliko je sami ne odlučimo učiniti takvom. Bez obzira kakva iskustva imali u životu, ili ih sada proživljavali, stvorili ste ih vi i nitko drugi. Pri čitanju ove knjige kao i pri življenju vlastitog života vrijedi zapamtiti dvije stvari: ako smo skloni smatrati se žrtvom, žrtvom ćemo i postati. I: ako vjerujete da možete, onda zaista možete. Stvaranje zbilje događa se na mnogo razina. Ukupni zbroj međudjelovanja pojedinaca nakuplja se u kolektivnoj svijesti čovječanstva. Svaka živuća vrsta ima kolektivnu svijest s kojom su povezani svi „pojedinačni” pripadnici te vrste. Kolektivnoj razini neprestano dodajemo naše misaone obrasce te imamo pristup drugim obrascima s kolektivne razine. Proces je dvosmjeran. Dajemo i primamo. Znanstvenici su ustanovili postojanje nečega što se naziva „sindrom stotog majmuna”, o čemu sam pisao u drugim knjigama. Otkrili su da jednom kad određeni broj pojedinaca unutar neke vrste nauči nešto novo, odjednom to mogu učiniti i ostali pripadnici unutar iste vrste a da im to nitko nije pokazao. Čine to sasvim instinktivno. Premda postojeća znanost ovo ne može objasniti pomoću svojeg neviđeno ograničenog svjetonazora, proces je vrlo jednostavan. Jednom kad određeni broj jedinki unutar neke vrste prenese to novo znanje na kolektivnu razinu, dosiže se točka „kritične mase”. To znanje postaje dovoljno moćno u kolektivnoj svijesti da mu mogu pristupiti svi ostali pripadnici odnosne vrste. Podešavanjem na vibraciju (misaonog obrasca) koja sadrži to znanje, oni će znati kako nešto učiniti a da im to nitko nije pokazao jer ih vodi taj misaoni obrazac. Nazivamo to instinktom ili nadahnućem, iako se, u stvari, radi o ugodavanju na vibraciju (frekvenciju) koja tu informaciju čuva. Sve što sam rekao o pojedincu koji stvara svoju vlastitu zbilju na isti se način može primijeniti na kolektivnu ljudsku svijest. Ona odražava ukupni zbroj ljudskog razmišljanja, ukupni zbroj onoga što čovječanstvo kao cjelina misli o sebi. Ukoliko čovječanstvo ne mari za samo sebe, ako se ne voli i ne poštuje, ono će stvoriti takvu zbilju na ovom planetu. Privući će fizičke manifestacije načina na koji promatra vlastiti osjećaj vrijednosti i sposobnosti. Jedino što, ovoga puta, magnetski plašt nije prebačen preko samo jedne osobe nego preko čitavog planeta. Time se stvara globalna zbilja. Pogledajte posljedice ovog procesa u našoj svakodnevici. Čovječanstvo kao cjelina ne želi preuzeti odgovornost za ono što se u svijetu događa. Kada nešto pođe po zlu, čujemo kako netko viče: „Što će se poduzeti po tom pitanju?” Rijetko kada odgovornost prihvaćamo sami. Draže nam je žaliti se na političare i bankare, ali većina će ljudi radije pustiti da drugi upravljaju svijetom nego da sami prihvate odgovornost za vlastita djela. Takvi misaoni obrasci prevladavaju u kolektivnoj svijesti, što je, dakle, stvorilo tu zbilju na kolektivnoj, svjetskoj razini. Kolektivna svijest iznjedrila je odgovor na želju da to „učini netko drugi” tako što je okupila energetska polja – ljude – koja će ustrojiti tajnu mrežu koja sada upravlja životima svakog od nas. Dobili smo što smo i tražili, ili što smo „zamislili”. Ista je stvar s religijama. I njih su također stvorili misaoni obrasci kolektivne svijesti, poput medija i drugih institucija koji se koriste strahom i krivnjom u svrhu manipulacije i kontrole. Oni odražavaju, kolektivno, ono što milijarde ljudi čine svakoga dana svoga života. Služe se strahom i krivnjom kako bi postigli ono što žele. Promatrajte sebe nekoliko dana i vidjet ćete koliko puta vi (i drugi) koristite strah i krivnju da biste kontrolirali neku situaciju. Činimo to nesvjesno, a takav stav prenosimo i na našu djecu. Sto im ono najčešće govorimo? „Nesretnice jedan. Ako to opet učiniš, dobit ćeš šamar. Čekaj samo da tata dođe, požalit ćeš ovo što si učinio.” (Strah) „Nesrećo jedna. Kako si to mogla učiniti svojoj mami i tati? Zašto nas tako unesrećuješ i žalostiš? A koliko smo ti toga pružili.” (Krivnja) Ovo su tek mali primjeri načina na koji se kod djece služimo strahom i krivnjom. Ona zarana uče isto činiti drugima. Do trenutka kada prijeđemo prag svijeta odraslih i međuodnosa što tamo vladaju, upotreba straha i krivnje u svrhu kontrole i manipulacije postala je već umjetnost. Mogli bismo si za to dodjeljivati medalje! Na taj način ovi misaoni obrasci su zavladali kolektivnom sviješću i stvorili kolektivni fizički odraz istoga – religije i druge institucije koje nam govore što da radimo i koje nama upravljaju pomoću straha i krivnje. Ponavljam, stvorili smo ih sami. Odraz su nas samih, barem u kolektivitetu. Dobra je to vijest, zato što imamo moć da uklonimo tu svjetsku manipulaciju uklanjanjem naših vlastitih manipulacija. Takva preobrazba ljudske percepcije od iznimnog je značaja za budućnost ovog planeta i svijeta kojeg ostavljamo svojoj djeci. Sklonost čovječanstava da okrene glavu na drugu stranu i ne zamara se takvim stvarima tijekom tisuće je godina omogućila razvijanje jedne strukture koja danas samo što nije stvorila svjetsku fašističku diktaturu. Fašizam je skončao s Adolfom Hitlerom? Da bar. Isti takav mentalni sklop upravlja tajnom svjetskom vladom koja, iz minute u minutu, manipulira ljudskim umom da ovaj prihvati centraliziranu svjetsku tiraniju. Ta se tiranija zove Novi Svjetski Poredak i, ukoliko se ne probudimo iz našeg duhovnog mamurluka, on će se manifestirati kao svjetska vlada; središnja svjetska banka i valuta; svjetska vojska i mikročipirano stanovništvo povezano s globalnim računalom. Ako netko od vas misli da je ovo smiješno, nakon sljedećih nekoliko stotina stranica možda vam skinem smiješak s lica. Svim tim stvarima zapanjujuće smo blizu. Vrijeme je da odrastemo i protrljamo oči. Dok budete čitali priču o tome na koji su način manipulirani vaši životi i život ovog planeta zamolio bih vas da se prisjetite kako smo svemu tome pridonijeli sami. Ljudi čija imena navodim i događaji koje opisujem samo su ogledala koja ljudskoj rasi i Zemlji vraćaju odraz naših unutarnjih misaonih obrazaca. Ovaj je svijet samo oživotvorena čovjekova misao. Kada spoznamo što su ti negativni obrasci i uklonimo ih, promijenit će se naša stvarnost, ali i svijet. Ali ne prije. Sve počinje od nas, a s nama i završava.
