Kako smo ovisni skoro pa o svemu: mobitelu, TV-u, autu, prijateljima, partneru, izlascima, internetu, alkoholu, novinama …itd, tako smo ovisni i o hrani. Današnji čovjek skoro je u potpunosti zaboravio zašto jede, odnosno čemu služi hrana. Danas ljudi ne jedu da bi živjeli, već žive da bi jeli. Jede se sve i svašta i iz različitih razloga. Najmanju ulogu kod uzimanja hrane, igra sama važnost, razlog uzimanja hrane. Danas se jede zbog dobre reklame, okusa, mirisa, izgleda, pakiranja a ponajmanje zbog stvarne potrebe.
U školama, kod kuće, putem raznih kulinarskih emisija, medija nas svakodnevno bombardiraju reklamama i važnostima uravnotežene prehrane, omjeru ugljikohidrata, proteina, vitamina, minerala, škroba…itd, a da nam nitko ne govori o važnosti prehrane, zdrave prehrane, odnosno štetnosti kemikalija koje se nalaze skoro pa u svim proizvodima u trgovini ili restoranu.
KONZERVANSI-POJAČIVAČI OKUSA-BOJILA
E621 MSG (Monosodium glutamate) Pojačavač okusa. Nalazi se u tisućama prerađenih namirnica. Uzrokuje pretilost, dijabetis, srčane udare, migrene, oštećenje mozga, epilepsiju, proljev, bol u zglobovima, vrtoglavicu, nesanicu, tjeskobu, hiperaktivnost…
E211 Sprečava zgrušnjavanje. Isključuje važne dijelove DNK, može uzrokovati Parkinsa i cirozu jetre.
E102 Služi za bojanje pića. Može uzrokovati napadaje astme i tumor štitnjače.
E110 Služi za bojanje pića. Popratne pojave su osipi, tumor bubrega, mučnina i povraćanje.
E407 Služi za pojačavanje okusa. Nedavno povezan s razvijanjem karcinoma.
E104 Služi za bojanje pića.
Upotrebljava se u velikom broju lijekova, ali može uzrokovati dermatitis. Zabranjen je u SAD-u i Norveškoj. Britanski list Independent on Sunday otkrio je nove činjenice za zdravstvenu zabrinutost – neka nealkoholna pića, većinom gazirana, u sebi imaju konzervanse koji mogu uzrokovati ozbiljna stanična oštećenja, prenosi Jutarnji.
Znanstvenik sa sveučilišta u Sheffieldu otkrio je da konzervans E211 – koji se nalazi u pićima kao što su Fanta, Pepsi Max, Sprite, Coca-Cola… – ima mogućnost ‘isključivanja’ ključnih dijelova DNA.
E211 može uništiti mitohondrij što može dovesti do degenerativnih promjena i ubrzati starenje. Taj problem, obično povezan sa starenjem i alkoholizmom, može uzrokovati cirozu jetre i degenerativne bolesti kao što je Parkinson.
E211 prirodno postoji u bobičastom voću, ali se u gazirana pića dodaje u neprirodno velikim količinama kako bi se spriječilo njihovo zgušnjavanje.
Osim toga, E211 znanstvenici već dulje vrijeme proučavaju zbog straha da može izazvati rak jer pomiješan s dodatnim C vitaminom u gaziranim pićima razvija jednu kancerogenu supstancu. Profesor molekularne biologije i
biotehnologije na sheffieldskom sveučilištu, Peter Piper, proučava E211 od 1999. godine i nedavno je otkrio da
doslovno može uništiti mitohondrij, stanice koje konzumiraju kisik iz kojega onda crpimo energiju, a čije oštećenje
dovodi do degenerativnih bolesti i pospješuje proces starenja.
Food Standard Agency (FSA), neovisna udruga koja za britansku vladu provodi kontrolu hrane, podržava ograničeno
korištenje E211 u Britaniji. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je 2000. godine potvrdila svoj savjet da je E211
siguran, ali uz napomenu da su znanstvena istraživanja koja podupiru sigurnost tog konzervansa ‘ograničena’.
Profesor Piper, prenosi Jutarnji, poziva roditelje da dobro razmisle hoće li djeci omogućiti da piju gazirana pića, dok je
britanska Udruga proizvoača nealkoholnih pića priopćila da se pridržavaju procjena britanske vlade o sigurnosti
konzervansa u njihovim proizvodima.
ASPARTAM – umjetni šećer
Aspartam, umjetni šećer izaziva veoma ozbiljne simptome, od gubitka pamćenja pa do tumora na mozgu.
Iako odobren od američkog Zavoda za Zaštitu Zdravlja (US FDA) kao siguran dodatak za hranu, aspartam je
jedna od najopasnijih supstanci kojoj su ljudi ikada bili izloženi.
Dodaci hrani, bilo da se radi o Vegeti ili nekim drugima, u sebi sadrže umjetne pojačivače okusa, tako da je i ono što pripremamo kod kuće a koristimo neke od dodataka, daleko od zdravog. Sokovi koji se reklamiraju kao zdravi, za dijabetičare, sportaše u sebi sadrže ASPARTAM, umjetni šećer. Kako sve što konzumiramo a neprirodno je, izaziva ovisnost, tako i hrana koja sadrži neprirodne pojačivače okusa, izaziva ovisnost. Što više jedemo čips, slatkiše, brzu hranu, konzumiramo gazirane sokove to naš organizam ima veću potrebu za njima. Zbog ovisnosti, veće potrebe, više jedemo, zato što više i nezdravo jedemo udebljamo se. Sama debljina izaziva zdravstvene probleme, a kakve li tek izaziva debljina prouzročene nezdravom prehranom, unošenjem ASPARTAMA, konzervansa: E621, E211, E102, E407, itd. Pretilost, dijabetis, srčane udare, migrene, oštećenje mozga, epilepsiju, proljev, bol u zglobovima, vrtoglavicu, nesanicu, tjeskobu, hiperaktivnost……
Zašto to mediji ignoriraju? U najmanju ruku, zato što mediji žive ponajviše od njihovih reklama. Govoriti protiv Coca Cole i sličnih, bilo bi jednako samoubojstvu. Zašto o tome ne priča struka?
Svako zlo za neko dobro. Farmaceuti trljaju ruke, prodaja čarobnih tableta za mršavljenje veća je nego ikad, iako još nitko pomoću njih nije smršavio. A to se tiče i ostalih lijekova, farmaceuti žive na bolesti, njihova noćna mora je pomisao na zdravo informirano čovječanstvo. Lijekovi ne samo da ne lijeće, već i sami izazivaju brojna oštećenja pa i smrt. Lijekovi su na trećem mjestu po smrtnosti u svijetu.
Još se nitko nije u potpunosti izliječio uzimanjem lijekova, ali su se mnogi izliječili mijenjanjem prehrambenih navika, uzimanjem zdrave prirodne hrane, odbacivanjem mesa, sokova, slatkiša, brze prehrane, što znači i štetnih kemijskih dodataka.
Najbolji nedavni primjer zlobe i lakomosti za dobiti jest izmišljena pandemija svinjske gripe. Ova izmišljotina gripe, samo je dokazala pravu pozadinu farmaceutske industrije i na čijoj je strani Svjetska Zdravstvena Organizacija. U ovoj prići se i pokazalo kolika je neinformiranost liječnika, odnosno neznanje, i koliko razmišljaju vlastitom glavom.
*****
Na osnovu istraživanja, koje je provedeno od strane organizacije Generation Rescue na 13000 djece u Kaliforniji i Oregonu, ustanovljeno je da:
– cijepljena muška djeca imaju 185% veće šanse da obole od nekog nervnog poremećaja
– cijepljena muška djeca imaju 279% veće šanse da obole od poremećaja nedostatka pažnje i
hiperaktivnosti (ADHD – Attention Deficit Hyperactivity Disorder)
– cijepljena muška djeca imaju 146% veće šanse da obole od autizma
– cijepljena muška i ženska djeca imaju 120% veće šanse da obole od astme
Sastav većine cjepiva:
1. Pileći embrio – može biti opasno za osobe alergične na jaja i njihove prerađevine.
2. Formaldehid – dokazani uzročnik raka. Uzrokuje rak sinusa, tumor mozga, leukemiju.
3. Octoxinol-9 – kemijski uništava spermatozoide! Uzrokuje i vrtoglavicu, grčenje mišića, kožni osip te osjećaj zbunjenosti.
4. Triton X-100 – opasan ako se proguta. Najvjerojatnije je kancerogen, uzrokuje teško oštećenje očiju.
5. Želatina – dobiva se kuhanjem životinjskih kostiju, kože i tetiva.
6. Thimerosal (derivat žive) – uzrokuje nekrozu (bubrega, jetre, zubiju), sprječava zgrušavanje krvi, šteti centralnom
živčanom sustavu, može dovesti do kome i smrti.
7. Natrijev fosfat – uzrokuje letargiju, povraćanje, proljev, mijenja kemijski sastav krvi, štetan za srce. Uzrokuje
gubitak kalcija, može uzrokovati taloženje fosfata kalcija u bubrezima.
8. Natrijev klorid (sol) – može uzrokovati proljev, malaksalost i povraćanje, no samo ako se u organizam unese veća
doza. Apsorpcija putem cjepiva može uzrokovati nabrojane simptome, ali slabije izražene.
90% cjepiva protiv gripe sadrži Thimerosal.
******
Dr. Lidija Gajski
Od kolesterola je stvoren rizik za srčani udar, od visokog tlaka za moždani, od šećera rizik za zatajenje bubrega i sljepoću. To je smisao svega − što veća potrošnja lijekova, te povećanje zarade.
Nakon pet godina istraživanja, zagrebačka internistica dr. Lidija Gajski objavila je knjigu “Lijekovi ili priča o obmani”. To je prvi put da jedna hrvatska liječnica, koja poznaje sustav iznutra, otvoreno kritizira farmaceutsku industriju, razotkriva njihovu spregu s liječničkom strukom i manipulacije kliničkim ispitivanjima lijekova, sve u službi povećanja profita.
Zbog podataka koje je iznijela u knjizi dospjela je na “crnu listu”, jedva je pronašla izdavača i recenzenta, a podrška liječničke struke potpuno je izostala.
Jesu li lijekovi spas za bolesne ili je riječ o najobičnijoj prijevari iza koje stoji interes jakog lobija farmaceutske industrije i liječnika, razgovaramo s dr. Gajski, koja kaže da je nastupilo “medicinsko ludilo“.
− Dovoljno je reći da se osnovne smjernice prema kojima radimo u posljednjih 10-ak godina kose s kliničkim iskustvom liječnika, ali i zdravim razumom bolesnika. Primjera radi, normale za krvni tlak su sa 160/95 pale na 140/90, a optimalni tlak je niži od 120/80. Slično je sa šećerom i kolesterolom. Da bi postigli te vrijednosti, sve više ljudi uzima lijekove i postaje ovisno o farmakoterapiji.
To spuštanje normala nije slučajno jer je farmaceutski kompleks do te mjere ekspandirao da je potrošio bolesne ljude i sada ulazi među zdrave na način da ih pretvara u rizične. Pa je od kolesterola stvoren rizik za srčani udar, od visokog tlaka za moždani, od šećera rizik za zatajenje bubrega i sljepoću.
Tada zdravi ljudi postaju rizični i trebaju lijekove. A to je smisao svega − što veća potrošnja lijekova koji su, usput rečeno, vrlo upitne djelotvornosti, te povećanje zarade farmaceutske industrije.
Koliko su vjerodostojna ispitivanja na temelju kojih lijekovi ulaze u široku primjenu?
− Posljednjih 15 godina industrija lijekova preuzela je u značajnoj mjeri medicinska istraživanja, ispitivanja lijekova i edukaciju, a jednim dijelom zdravstvenu politiku, medije i udruge pacijenata.
Oko 70 posto ispitivanja lijekova danas financira upravo farmaceutska industrija, a ispitivanja u privatnoj režiji pristrana su i nisu vjerodostojna, nego proizvode rezultate kakve želi sponzor. Veliki stručnjaci, ugledni liječnici, postali su dio establishmenta i rade za farmaceutsku industriju.
Dovoljno je reći kako je pozitivan ishod ispitivanja lijeka četiri do pet puta češći kad ga plaća farmaceutska industrija nego kad ga financira javni novac. Farmakološka i epidemiološka ispitivanja još su problematičnija od kliničkih, jer im je jedini cilj povećati upotrebu lijekova.
Na koji se način manipulira ispitivanjem lijekova?
− Na razne načine, počevši od biranja uzoraka pacijenata. Namjerno se izabiru pacijenti koji imaju veće šanse za ozdravljenje i kod kojih će učinak lijeka biti veći. Dobiveni podaci prikazuju se djelomično, selektivno i njima se manipulira tako da se kao relevantni prikazuju laboratorijski parametri koji uopće nisu klinički relevantni.
Primjerice, smanjenje tlaka umjesto broja infarkta. Takav drastičan slučaj dogodio se 80-ih godina s lijekovima za aritmiju srca za koje se poslije pokazalo da su skraćivali život. Isto tako, negativni rezultati primjene lijeka rjeđe se objavljuju nego pozitivni.
Kao najveće krivce za ovakvo stanje ističete kliničke profesore, ugledne eksperte, koji su u sprezi s farmaceutskom industrijom?
− Da, oni funkcioniraju u savršenoj simbiozi: ugledni kliničari svojim ispitivanjima daju legitimitet lijekovima, a farmaceutska industrija njima zauzvrat daje financijsku moć.
Kad otkrijete da su ti ljudi, koji su bili vaši profesori i autoriteti kojima vjerujete, postali dio farmaceutskoga kompleksa koji ih plaća i povećava im moć, to je porazno. Međutim, problem je čak i puno dublji jer ti eksperti ne samo da su plaćeni, nego su stvoreni od farmaceutske industrije.
Vi danas ne možete napraviti znanstvenu karijeru bez suradnje s industrijom, jer od države i ministarstva zdravstva ili znanosti novac za istraživanja neće dobiti. Isto je i s edukacijom akademskih kliničara.
Ukratko, vi ste njihov zarobljenik i ne možete biti neovisni. Sve to rezultira time da o lijekovima znamo jako malo i da je prava istina od nas skrivena, jer nam je nema tko reći.
Ispitivali ste učinkovitost lijekova za krvožilni sustav koje liječnici najčešće propisuju bolesnicima. Do kakvih ste zaključaka došli?
− Do zastrašujućih. To je balon od sapunice jer je riječ o preparatima vrlo skromne ili upitne djelotvornosti. Najbolji dokaz za to su lijekovi za smanjivanje masnoće u krvi. ( malo više o lažima i kolesterolu možete pročitati u ovom članku )
Liječnici ih masovno propisuju iako kolesterol nije čimbenik rizika za žene i lijekovi tu apsolutno ništa ne mijenjaju. Uzimali li ih ili ne, dužina života ostaje ista i broj infarkta isti, dakle, nemaju nikakvo djelovanje.
A upravo su preparati iz te grupe bili drugi na ljestvici troška i njihova je cijena bila nerealno visoka. Istodobno, potrošnja lijekova i zarada industrije stalno raste, samo na recepte troši se 3,3 milijarde godišnje.
Kako je to moguće?
− Lako. Širenjem indikacija lijekova i definicija bolesti lijekovi dobivaju sve širu primjenu. U praksi to izgleda ovako: antihipertenzivi, lijekovi koji su u početku bili registrirani za sniženje tlaka, sada su dobili indikaciju za anginu pectoris, bubrežnu bolest ili za bolest mrežnice.
Lijekovi za masnoću pretvoreni su u čudotvorni napitak koji je automatizmom uveden svim ljudima nakon infarkta u golemim dozama iako uopće ne postoje dokazi o djelotvornosti.
Antidepresivi iz skupine SSRI u početku su bili registrirani samo za teške oblike depresije, a danas imaju 12 indikacija, među kojima je i blaži anksiozni poremećaj. S druge strane, za bolesti poput astme i depresije sniženi su kriteriji za težinu kliničke slike, a uz to su stvorene i nove bolesti.
Osteoporoza je klasični primjer korporacijskog primjera stvaranja bolesti. Ljudski rod tu bolest nije prepoznavao tisućama godina, sve do 1994. godine kad su za normalu gustoće kostiju uzeli ženu između 20 i 30 godina.
Ako već definiramo mladost kao zdravlje, onda su svi iznad 50. bolesni koje moramo liječiti, i to nedjelotvornim lijekovi
- Bolesničke udruge
Malo je poznato da je te udruge stvorila upravo farmaceutska industrija koja ih financira kako bi preko njih promicala bolest i lijek te, što je najvažnije, upravo preko udruga vrše pritisak na državu da lijek uvrsti na listu zdravstvenog osiguranja, što im je velika pogodnost.
To se lijepo moglo pratiti kod naših udruga za osteoporozu, koje su uspjele najpopularniji preparat staviti na listu HZZO-a, a slično se dogodilo sa skupim inzulinom preko dijabetičkih udruga.
U prvom planu priče bolesnih ljudi koji se bore za svoja prava, ali u pozadini svega je redovito interes farmaceutskog proizvođača. Na žalost, ljudi koji boluju od neprofitnih bolesti zakinuti su za lijekove.
- Prikriveni marketing
Korupcija farmaceutske industrije u zdravstvu postoji i na nižim razinama, počevši od liječnika opće prakse?
− Otkad je privatni biznis ušao u zdravstvo, u sukob interesa doveden je čitav niz sudionika tog sustava, uključujući i liječnike opće prakse koji od suradnje s industrijom ostvaruju neke svoje sitne interese, poput čestih plaćenih putovanja na egzotične lokacije.
Ti su seminari prikriveni marketing, koji je vrlo prisutan i općeprihvaćen. Liječnici se uopće ne pitaju tko to plaća, odakle taj novac i zašto ih se vodi. Riječ je, naravno, o korupciji. No, ona je ipak blaža nego što je na razini opinion makera i uglednih stručnjaka.
******
Evo nekoliko riječi Dr. Batmanghelidja o važnosti vode.
Dr. Batmanghelidj: ja sam samo liječnik, jer takav je moj način razmišljanja. Ne razmišljam o novcu jer novac će , ako učinite dobro djelo, doći kao posljedica tog dobrog djela.
Nemam nikakve potrebe da pokušavamo iscjediti posljednju kap krvi iz osobe koja nam je došla da joj pomognemo. To se protivi mojoj prirodi. Zato sam svima omogućio slobodan pristup mojim informacijama na internetu, a knjige i ostalo objavio sam tek kao oblik dodatnih informacija ili dodatnog upozoravanja s tom tematikom. A troškovi tiskanja , distribucije, nameću cijenu. Kad bi farmaceutska industrija krenula prodavati, na primjer, informacije iz moje knjige, Vaše tijelo vapi za vodom, za jedan bi primjerak knjige tražili 10.000, a ne 14.95 dolara.
I kad bi mogla na vodu bi stavila patent… te bi nam je pokušala prodati za 100 dolara po boci. Sve u svemu, takvo je sadašnje stanje medicine u Americi. Bol u zglobovima, bol u leđima, atritis – uzrokovani kroničnom dehidracijom…Ljudsko tijelo također ima vlastitu službu, koja zaprima hitne pozive glede nedostatka vode. Te hitne pozive prevodimo kao žgaravicu, reumatsku bol u zglobovima, bol u leđima, migrensku glavobolju, čak i bolove uzrokovane anginom, sve su to znakovi dehidracije u tijelu.
A mehanizam je vrlo jednostavan: Kad nema dovoljno vode za ravnomjernu raspodjelu unutar tijela i određenih organa koji funkcioniraju ali ne dobivaju dovoljno vode za hvatanje u koštac s otrovnim otpadom i nusproizvodima metabolizma, živčani završeci u tom djelu registriraju u mozgu promjenu u kemijskom okruženju, a mozak prevodi te informacije svjesnom umu u obliku bola.
Prvo i najvažnije, ne čekajte da postanete žedni, jer to je česta pogreška. Nažalost, nacionalna akademija znanosti i neki drugi ljudi odnedavno preporučuju da pričekamo da osjetimo žeđ, što je glavna greška koju smo nasljedili prije sto godina od čovjeka po imenu Walter Bratford Cannon. I zato se tada pojavio neki francuz koji je rekao da je dehidracija ili žeđ uopčen osječaj i da ga treba proučavati, A Walter je rekao ne, žeđ je samo pitanje suhih usta. Kad su usta suha mi smo žedni, što je vrlo bahata tvrdnja, a Zapadnjačka se medicina nažalost priklonila takvom shvačanju i stoga imamo veliki broj bolesnika, jer u dobi od dvadeset godina pa na dalje mi postupno, neprimjetno, postajemo dehidrirani a da toga nismo ni svjesni. Gubimo osječaj za žeđ. S navršenih sedamdeset godina možemo biti potpuno i očigledno žedni a da ipak ne uočimo potrebu da popijemo vodu, čak i kad je voda stavljene pred nas.
Tijekom jednog eksperimenta učinjeno je sljedeće: neki je znanstvenik zamolio skupinu starijih osoba da se uzdrže od pijenja vode 24 sata, a slično je zamolio i skupinu mlađih ljudi. Nakon 24 sata, kad su vodu mogli slobodno piti, stariji ljudi nisu osječali žeđ. Čak i kada je stavljena kraj njih, neki od ispitanika nisu imali potrebu da posegnu za vodom. Ali mlađi su ljudi ipak pili vodu i riješili se dehidracije. Ovo je vrlo velik problem i zato u našem društvu imamo toliko mnogo starijih i bolesnih ljudi, zato što su potpuno dehidrirani a da to ne uviđaju. Dakle, čekajući da ožednimo, prerano ćemo i vrlo bolno umrjeti.
O GAZIRANIM PIČIMA
Pitanje: Dolazimo do još jednog zanimljivog pitanja koje ljudi često postavljaju. Kad odu van na večeru u neki restoran podvrgnuti su ogromnom pritisku od strane restoranskog lanca ili vlasnika restorana da naruće nešto drugo umjesto vode. Sjećam se jedne kompanije koju su provodili restorani iz lanca Olive Garden. Kampanju su nazvali “Just Say No to H2O”, te su nagrađivali svoje konobare kada bi ovi uspjeli navesti goste da umjesto vode naruče bezalkoholna pića.
Dr. Batmanghelidj: To se događa zato što svi žele novac, na brzaka, čak i na uštrb tuđeg zdravlja. Kada uporno nastoje promicat nešto što tijelu ne treba, takvi se restorani nimalo ne razlikuju od farmaceutske industrije. Naravno, oni to neznaju, ne čine to svijesno. Ne možemo im, dakle zamjeriti. Radi se o lošoj upučenosti, pa misle da su bezalkoholna pića istovjetna vodi. ustvari, mnoga djeca koja piju bezalkoholna pića, oglupave, ali čim bezalkogolna pića od njih maknete, njihove se ocjene znatno poboljšaju… U kofeinu, recimo, ima nešto što onemogučuje enzime da pamte. Upravo na taj način opstaju biljke, jer kofein je otrovna kemikalija, kemikalija koju biljka koristi u ratu za opstanak. Svako biće koje bi ga pojelo izgubilo bi svoju sposobnost prerušavanja, svoju budnost, okretnost, dobre reakcije i postalo bi lak plijen za grabežljivca iz vlastitog hranidbenog lanca. Kofein je tehnički gledano, insekticid. Kao i morfij i kokain, oni pripadaju istoj porodici droga.
********
Danas, u koliko svoje dijete pošaljete u školu sa bocom vode, voćem ili nečim sličnim, svi njegovi prijatelji će ga ismijavati. Danas jesti prirodno i zdravo, znači biti ismijavan od strane okoline. Roditelji svojoj djeci, u neznanju kupuju slatkiše, gazirane sokove misleći kako im time omogućuju nešto dobro, što oni u svojoj mladosti nisu mogli imati. Danas je najnormalnije kada idete u goste prijateljima, rodbini koja ima djece, da ponesete punu vrećicu slatkiša koji sadrže umjetne šećere, umjetna bojila … E621, E211, E102, E407, itd. Koja izazivaju pretilost, dijabetis, srčane udare, migrene, oštećenje mozga, epilepsiju, proljev, bol u zglobovima, vrtoglavicu, nesanicu, tjeskobu, hiperaktivnost….i mnoge druge poremećaje i bolesti.
