Piše: Walter Last
Medicinski tretmani, farmaceutski lijekovi i odluke temeljene na krivim informacijama uzrok su epidemija bolesti širom svijeta
Ne želim se pretvarati da je ovo nepristrana istraga. Ja sam već potpuno uvjeren da je medicinski sustav zaista uzrok većine bolesti, i na stranicama koje slijede iznijet ću svoje razloge za ovaj zaključak. Moja uvjerenja u pogledu zdravlja s godinama su se sve više mijenjala. Počeo sam radeći kao bio kemičar i toksikolog na medicinskom fakultetu, potpuno vjerujući da su sve te kronične i neizlječive bolesti zaista neizlječive i opčenito nepoznatog porijekla, ali da farmaceutski lijekovi olakšavaju život pacjentima, a često čak i liječe. Moj preodgoj počeo je nakon što sam se odselio na Novi Zelana i saznao za prirodno liječenje i življenje; zahvaljujući tome shvatio sam da su bolesti mahom uzrokovane neprirodnim životnim uvjetima i da se mogu prevladati prirodnim metodama življenja i liječenja.
Dok sam učio o štetnoj prirodi tretiranja farmaceutskim lijekovima, još uvijek sam smatrao da je ono nedjelotvorno i izaziva nuspojave, ali ne da je glavni uzrok naših bolesti. Bolesti uzrokovane medicinskim tretmanom zovu se jatrogene bolesti. Ukupan broj jatrogenih smrti u SAD-u 2001. procijenjen je na 783.936; one su bile posljedica fatalnih reakcija na lijekove, medicinskih pogrešaka i nepotrebnih medicinskih i kirurških procedura. Tako je medicinski sustav vodeći uzrok smrti i ozljeda u Sjedinjenim Državama. Za usporedbu, u 2001. od bolesti srca umrlo je 699.597 osoba, a od raka je umrlo 553.251 osoba. To je također razlog zašto je za pacijente tako blagotvorno kada su liječnici u štrajku. Statistike pokazuju da je svaki put za vrijeme štrajka liječnika smrtnost među obuhvačenim stanovništvom dramatično opala. 1976. u Bogoti, Kolumbija, smrtnost se smanjila 35%, a u okrugu Los Angeles, Kalifornija, smanjila se za 18% za vrijeme štrajkova liječnika. U Izraelu 1973. smrtnost je opala za 50% za vrijeme štrajka. Samo je jednom prije toga došlo do sličnog pada smrtnosti u izraelu, a to je bilo za vrijeme drugog štrajka liječnika 20 godina ranije. Nakon svakog štrajka, smrtnost bi ponovno skočila na svoju normalnu razinu. Međutim, te brojke za jatrogene smrti ne uzimaju u obzir dugoročne štete od medicinskih tretmana koje pacijenti prežive, ali dobiju kroničnu bolest. Moje pravo buđenje u vezi s ovim problemom počelo je kad sam postao svjestan priče o Orianu Trussu koji je otkrio da su antibiotici potencialni uzročnik kandidijaze.
OTKRIĆE DR. ORIANA TRUSSA U VEZI S KANDIDIJAZOM 1953. U JEDNOJ BOLNICI U ALABAMI, SAD, DR. ORIAN TRUSS OTKRIO JE RAZORNE UČINKE ANTIBIOTIKA. Za vrijeme obilaska pacijenata u bolnici Trussa je zaintrigirao ispijen, naizgled stariji muškarac koji je očigledno umirao. Međutim, čovjek je bio tek u četrdesetima, a u bolnici je bio četiri mjeseca. Nijedan specijalist nije bio u stanju dati dijagnozu. Iz znatiželje Truss je upitao pacijenta kad je posljednji put bio potpuno zdrav. Čovjek je odgovorio da je bio zdrav do prije šest mjeseci, kad se porezao po prstu. Zbog toga je dobio antibiotike. Nedugo nakon toga dobio je diareju i njegovo se zdravlje pogoršalo. Truss je već i ranije vidio kako antibiotici uzrokuju diareju. Bilo je poznato da je Candida oportunistički organizam i da se dobro razvija kod oslabljenih pacijenata, ali sad se Truss zapitao nebi li ovdje moglo biti obrnuto – da je kandida zapravo uzrokovala oslabljeno stanje. Truss je bio pročitao da se otopina kalijevog jodida može koristiti za liječenje infekcija kandidom, pa je pacijentu dao terapiju od šest do osam kapi Lugolove otopine četiri puta dnevno, tijekom tri tjedna, a pacijent je ubrzo opet io potpuno dobro.
Nedugo zati,, dr. Truss je imao pacijenticu sa začepljenim nosom, pulsirajučom glavoboljom, vaginitisom i teškom depresijom. Na njegovo veliko iznenađenje, svi njeni problemi odmah su nestali uz tretman protiv kandide. Nakon nekog vremena, vidio je pacijenticu koja je bila shizofrenična šest godina i primila stotine tretmana elektrošokovima i jakim dozama lijekova. Počeo sam liječiti ženu od sinusnih alergija lijekom protiv kandide. Uskoro se mantalno i fizičko oporavila, i ostala je dobro. Otada nadalje tretirao je svoje pacijente protiv kandide čim bi se pojavila najmanja njena prisutnost. Mnogi od njegovih pacijenata doživjeli su izvanredan oporavak od neobičnih bolesti, uključujući menstrualne probleme, hiperaktivnost, poteškoće s učenjem, autizam, shizofreniu, multiplu sklerozu i autoimune bolesti kao što je Chronova bolest i lupus erythematosus. Svaki iskusan naturopat može ispričati slične priče o uspjehu. Također neki praktičari alternativne medicine prepoznali su lijekovit potencijal terapije protiv kandide, kao na primjer dr. Wilijam Crook koji je napisao nekoliko knjiga o uspješnom tretiranju alergija i hiperaktivnosti kod djece.
SINDROM ANTIBIOTIKA
Kandidijaliza nije jedina nuspojava tretmana antibioticima, i antibiotici nisu jedini lijekovi koji uzrokuju takve probleme . Lijekovi koji se koriste u kemoterapiji, protuupalni steroidi lijekovi i druge dugoročne terapije često ubijaju ili suzbijaju prirodne crijevne bakterije, i zato se počinju širiti kvasci, paraziti i štetne bakterije. To stanje zove se disbioza. Većina pacijenata prima takve lijekove u bolnicama, i može se očekivati da će kao rezultat toga dobiti sistemsku kandidijozu. Naša prorodna crijevna flora, uglavnom temeljena na laktobakterijama, ne samo što pomaže u probavljanju i apsorbiranju hrane, nego nas i štiti od progutanih štetnih bakterija koje bi inače mogle uzrokovati trovanje hranom. Uz zdravu crijevnu floru za nastanak infekcije mogu biti potrebni mulijuni bakterija salmonele; ali kod disbioze je potrebno samo nekoliko desetaka nakterija salmonele.
Kod kroničnie disbioze stijenka crijeva postaje upaljena, što uzrokuje čireve, upalu slijepog crijeva, lošu apsorciju i Crohnovu bolest; a kad ceijevna membrana propada, pacijent dobiva višestruke alergije na hranu, artritis i autoimune bolesti. Pored kandide, i drugi patogeni organizmi i paraziti sada napadaju krvotok i razne organe. Analizom živih stanica prirodni terapeut može vidjeti i pokazati svojim pacijentima gljivice u njihovoj krvi. Ta invazija znatno slabi imunološki sustav, i ljudi sada postaju podložni čestim i kroničnim infekcijama. One se zatim često liječe novim antibioticima – što je praksa koja nastavlja pogoršavati simptome. Zapravo, problem nije u antibioticima. Možete uzeti jednu kutu ako smatrate da je potrebna, pod uvjetom da istovremeno uzimate neki fungicid, kao što je svježi češnjak, i nakon antibiotika uzmete malo probiotika, prije nego što pojedete bilo kakve ugljiko hidrate. To će spriječiti većinu bolesti koje su uzrokovane neopreznim medicinskim metodama korištenja antibiotika. Za više detalja pogledajte tekst “Kandida i sindrom antibiotika” http://www.health-science-spirit.com/candida.html
AUTOIMUNE BOLESTI I ASTMA
Autoimune bolesti, uključujući psorijazu, lupus erythematosus i pankreatitis, povezuju se s disbiozom. kad se daju lijekovi KOJI VEŽU BAKTERIJSKE andotoksine, te bolesti obično se poboljšavaju. Osim toga, dokazano je da su autoimune bolesti povezane s mikoplazmama i nanobakterijama koje se počinju razvijati iz oboljelih crijevnih krvnih zrnaca u prisutnosti toksičnih kemikalija i sistemske kandidijalize. Što je naš imunološki sustav slabiji, to se miko plazme više razvijaju u bakterijske i konačno, gljivične oblike. Oni su pronađeni kod svih autoimunih bolesti, raka i AIDS-a. Antibiotici su također faktor koji ima važan doprinos u razvoju astme. Prema jednoj studiji, djeca koja su primala antibiotike širokog spektra imala su otprilike devet puta veću vjerojatnost da će bolovati od astme. Jedan nedavni istraživački rad potvrdio je da je disbioza glavni uzrok astme.
1980-ih, Novi Zeland je imao najveću učestalost smrti od astme u svijetu. Ta stopa drastično se smanjila kada je 1991. zabranjen inhalacijski lijek Fenoterol, koji je uzrokovao 13 puta veći rizik od smrti. To smanjenje broja smrtnih slučajeva od astme opčenito je pozdravljeno kao velik trijumf medicinske znanosti. Druge studije otkrile su da astmatičari koji koriste više od jednog bronhodilatacijskog inhalatora mjesečno imaju 50 puta veći rizik od fatalnog napada astme. Osim astme, također smatram da je kombinacija pasteriziranog kravljeg mlijeka i disbioze izazvana antibioticima kod beba i male djece glavni uzrok njihovih čestih infekcija i začepljenog uha te uveliko doprinosi smrti u kolijevci. Budući da zdravstvene vlasti inzistiraju na pasteliziranom mlijeku, a liječnici prepisuju antibiotike bez mjera opreza, smatram da su astma i većina dječjih infekcija pretežno jatrogene bolesti. U dobrim starim vremenima ljudi su jeli velike količine hrane s fermentiranom mliječnom kiselinom i sirovim mliječnim proizvodima koji su nadopunjavali naše dobre bakterije; i budući da antibiotici još nisu bili otkriveni, disbioza, a stoga i kronična bolest, bile su rijetke. Umjesto toga, ljudi su uglavnom umirali od akutnih infekcija zbog nehigijenskih uvjeta života, a u sirotinjskim četvrtima i od pothranjenosti.
Stophylococcus oureus, ili zlatni stafilokok, uzrokuje opasne infekcije kod bolničkih pacijenata. Otkriveno je da su ne samo zlatni stafilokok, nego i druge infekcije uveliko potencijalni kad se javljaju u kombinaciji s bujanjem kandide. Kako je bujanje kandide prirodan rezultat standardnog bolničkog tretmana, lako je vidjeti zašto je zlatni stafilokok tako poguban u bolnicama. Slična slika javlja se i s AIDS-om. Ljudi ne umiru od virusa koji dovodi do AIDS-a, nego od kandide i gljivica potencijalnih bakterijskih i mikroplazmatskih infekcija. Završni stadij AIDS-a isti je kao završni stadij raka. Zove se kaheksija, stanje kopnjenja uglavnom uzrokovano bujanjem gljivica. Lugolova otopina joda i drugi sistemični fungicidi trebali bi činiti čuda u tom stanju. Trenutno MMS, 28-postotna otopina natrijevog klorita, također postaje prihvačen kao djelotvoram antimikrobni lijek. Sve ovo pokazuje da antibioticima inducirana disbioza i kandida nisu izolirani i relativno bezopasni problemi kao što medicinska struka radije vjeruje, nego temeljni uzrok večine naših modernih bolesti.
RAK I LEUKEMIJA
Prije stotinu godina učestalost raka bila je vrlo niska. Nimalo ne sumnjam da je nevjerojatan porast upotrebe poljoprivrednih i industrijskih kemikalija, kao i farmaceutskih lijekova, uveliko ubrzao rast učestalosti raka, a postoji i veza s konzumiranjem šećera, Još je jaća veza s disbiozom i kandidom. Kemoterapija često vodi do sistemske kandidijaze, koja u velikoj mjeri ograničava uspješnost tretmana. Studije dugotrajnog pračenja pacijenata pokazuju da dijeca dobiju 18 puta više sekundarnih malignih tumora kasnije u životu, da se djevojčice suočavaju sa 75 puta većim rizikom od raka dojke do svoje četrdesete godine, i da se rizik od dobivanja leukemije nakon kemoterapije protiv raka jajnika povećava 21 puta. Također, nakon tretiranja malignih tkiva kemoterapijom obično se javljaju drugi tumori. Čini se da je glavni problem razvoj duboke ili sistemske infekcije kandidom nedugo nakon početka kemoterapije.
Onkolozi su tek nedavno počeli priznavati ono što pacijenti zovu “kemo-mozak”, uznemirujuć gubitak pamčenja i drugih kognitivnih funkcija. Psihijatri su sada utvrdili da konvencionalno liječenje raka uzrokuje ozbiljnu depresiju kod 15 do 25% pacjenata. Samo depresija često može biti gora od bolesti, kažu oni. Mentalna konfuzija i depresija uobičajeni su kod sistemske kondizije. Sve to pokazuje da kemoterapija često uzrokuje leukemiju i rak mnogo godina kasnije, uglavnom kao rezultat disbioze i sistemske infekcije kandidom. Razlog raširene upotrebe kemoterapije usprkos njenoj nedjelotvornosti, teškim nuspojavama i dugoročnom poticanju raka može se vidjeti u činjenici da privatni onkolozi u SAD-u dvije trećine svojih prihoda zarađuju prodajom kemoterapije pacijentima. Ta veza s kemoterapijom čini vrlo lako mogućim da disbioza i sistemska kandida također potiću rak i leukemiju kad su uzrokovane uzrokovane tretiranjem antibioticima.
Učestalost raka počela zaista ubrzano rasti tek nakon što se proširila upotreba antibiotika. postoji još izravnih dokaza da su kandida i druge gljivice uzrok leukemije. Meinolf karthaus, dr. mede, izvjestio je da je kod nekoliko djece s leukemijom došlo do remisije nakon što su dobila protugljivične lijekove za svoje sekundarne gljivične infekcije. U svojoj dugoj karijeri, Milton White, dr. med., pronašao je spore gljivica u svim uzorcima tkiva raka koje je proučio. Gljivične infekcije bile su dijagnosticirane i tretirane kao leukemija, a leukemija je nestala kod prehrane bez žitarica, vjerojatno zbog visokog udjela mikotoksina u žitaricama.
Talijanski onkolog dr. Tullio Simoncini tvrdi da tretirajući rak kao gljivicu ima uspješnost do 90 posto. On u tumore ubrizgava otopinu natrijevog bikarbonata i preporučuje uzimanje bikarbonata u vodi za liječenje gastrointestinalnog raka.
Nedavno sam u osobnoj komunikaciji obaviješten da se veliki tumor želuca neočekivano smanjio nakon gutanja sredstva za ispiranje usta tijekom nekoliko tjedna zbog drugog problema. Glavni sastojak tog sredstva za ispiranje usta bila je benzojeva kiselina, jak fungicid koji inhibira metabolizam stanica gljiva. Stanice raka imaju isti metabolizam gljivičnog tipa kojem pogoduju visoke razine glukoze i inzulina, i zato ih možemo smatrati tipovima stanica gljiva. Dok rad njemačkog liječnika Rykea Geerda hamera pokazuje da je emocionalni šok glavni povod za razvoj raka, čini se da je osnovni kofaktor slabi imunološki sustav uztokovan crijevnom disbiozom, sistemskom kandidijajazom, toksičnim kemikalijama i liječenjem korijenskih kanala. Napokon, prije jednog stoljeća ljudi su morali imati sličan broj emocionalnih šokova kao i danas, ali rak je bio vrlo rijedak. I obrnuto, mnogo je ljudi s disbiozom i punjenim korijenskim kanalima koji nemaju rak, ali dodajte tome emocionalni šok, i viola!
