Znanost u sluzbi industrije

znanost hrana lijekovi

.

Svi koji vjeruju da je medicinska znanost neovisna djelatnost u sluzbi čovječanstva kojoj je cilj iskorijeniti uzroke te pronaci najbolje metode za sprecavanje i lijecenje bolesti, potpuno su u krivu. Kako to sve funkcionira u praksi razotkrivaju u svojim knjigama lijecnici, znanstvenici te bivsi glavni urednici uglednih medicinskih časopisa.
 Jedan medicinski eksperiment sa tisucama sudionika kosta stotine miljona dolara i jedino je industrija lijekova, od amerikanaca prozvana BigPharma, zainteresirana za ove eksperimente i ima sredstva za njihovo provodjenje. Zarada od jednog preparata, namijenjenog zdravim ljudima koji ce ga dnevno uzimati do kraja svog zivota, je naime ogromna. Na listi 500 najprofitabilnijih firmi u svijetu, objavljenoj u financijskom casopisu Fortunes 2002, ukupna zarada 10 farmaceutskih firmi bila je veca od ukupne zarade svih ostalih 490 firmi. Ukupna suma na recept prodanih lijekova u cijelom svijetu procijenjena je iste godine na 400 miljardi dolara!
 Prije 1980 godine industrija lijekova nije imala utjecaja na provodjenje medicinskih eksperimenata ali na racun novih pravila i zakona situacija se radikalno promijenila. Danas je upravo farmaceutska industrija ta koja priprema i strukturira izvodjenje eksperimenata, izradjuje protokole istrazivanja, analizira krvne testove, odgovorna je za komplicirane statisticke analize, odlucuje da li ce se rezultati objaviti, na koji nacin ce se objaviti i u kojem znanstvenom casopisu. Takodjer je industrija lijekova ta koja placa za potrebne radne sastanke, konferencije, naknade piscima i predavacima te putne troskove stotinama ucesnika lijecnika i znanstvenika.
 Kad se jedan znanstveni clanak ili izvjestaj znanstvenog istrazivanja objavi u nekom od mnogih svjetskih medicinskih casopisa smatra se pouzdanim izvorom cinjenica. Nazalost ovo je daleko od istine. Osim sto organizira i provodi ekperimente, industrija lijekova je u velikom broju slucajeva odgovorna i za pisanje znanstvenih izvjestaja ekperimenata. Izvjestaje pisu PR-firme nakon cega se podnose poznatim znanstvenicima samo na potpis. Mnogi medicinski casopisi su puni clanaka koje su napisali ”ghostwriters” industrije lijekova. Mozete onda i sami pretpostaviti da rezultate istrazivanja tumace onako kako to njima odgovara.
 Kako je ovo moguce? Nazalost, novac jos uvijek upravlja ljudima i njihovim djelima. Mnogi znanstvenici su potplaceni od farmaceutske industrije na razne nacine. Npr zajedno sa svojim institucijama dobivaju zaradu od patentiranih proizvoda, predstavljaju lijekove i aparate na simpozijima i kongresima sponzoriranim od industrije, te primaju skupe darove i putovanja na luksuzna mjesta. Osim toga mnogi posjeduju akcije u farmaceutskim tvrtkama. Cak i utjecajni univerziteti dobivaju ekonomske doprinose od industrije. Harvard je npr sponzoriran od desetak medicinskih tvrtki.
 Ni prakticirajuci lijecnici nisu zaboravljeni. Mnogi imaju posebne aranzmane sa industrijom lijekova. Jedan americki lijecnik moze npr dobiti 10 000 dolara za svakog pacijenta kojeg nagovori da sudjeluje u nekom medicinskom eksperimentu a kad je skupio 6 takvih pacijenata prima jos 30 000 dolara ekstra. U Njemackoj svaki prakticirajuci lijecnik dobiva 10 000 eura godisnje od farmaceutskih tvrtki samo za prepisivanje njihovih lijekova pacijentima.
 Industrija lijekova usla je i u zakonodavne koridore i ima npr absulutno najjacu lobi organizaciju u Washingtonu. Godine 2002 bilo ih je 675, vise nego jedan na svakog kongresmena. Osim toga se utjecaj industrije penje jos vise u hijerarhiji moci. Npr D.R., bivsi ministar obrane, bio je VD, predsjednik i glasnogovornik uprave za Searle, jednu od najvecih americkih farmaceutskih tvrtki. M.D., bivsi sef financija u Bijeloj Kuci je bio podpredsjednik u Eli Lilly, jos jednoj od velikih farmacetskih firmi, a G.B. stariji je sjedio u njihovoj upravi prije nego je postao predsjednik USA. Oni koji izradjuju oficijelne smjernice za sprecavanje bolesti stanovnistva bi trebali biti neovisni lijecnici i znanstvenici. Vecina ih je medjutim placena od industrije lijekova.
 Ovakve jake veze i mocna organizacije ne bi bile ni potrebne kad bi farmaceutska industrija radila ono za sto se predstavlja. Njima je medjutim jedini interes zarada pa beskrupulozno cine sve da bi plasirali lijekove koji nisu dovoljno ispitani i pri tome ih uopce ne zanima cinjenica da mnogi od ovih lijekova uzrokuju ozbiljne, cak i smrtonosne nuspojave. Npr americki proizvodjac lijekova Pfizer je prije nekoliko godina objavio rezultat eksperimenta sa antiinflamacijskim preparatom valdecoxib na nacin koji je bagatelizirao nuspojave. Poslije se pokazalo da valdecoxib povecava rizik smrti od srcanog i mozdanog infarkta i tad se povukao iz prodaje, a Pfizer je platio stotine miljona dolara kazne.
 Jos jedan primjer je tableta protiv bolova rofecoxib americke farmacetske tvrtke Merck. Ovaj lijek se nalazio u slobodnoj prodaji 5 godina i americka sluzba za lijekove FDA je procijenila da je u ovom periodu lijek prouzrokovao vise od 100 000 srcanih infarkta u USA od cega je jedna trecina bila smrtonosna. Poslije se pokazalo da su u Merck-u ovo znali vec 4 godine prije (Psaty BM, Kronmal RA., Reporting mortality findings in trials of rofecoxib for Alzheimer disease or cognitive impairment: a case study based on documents from rofecoxib litigation. JAMA 2008;299:1813-7).

Tokom godina je objavljeno 72 clanka o ovom lijeku od kojih je vecina napisana od Merck-ovih vlastitih ”ghostwritersa” i koji su se poznatim znanstvenicima nosili samo na potpis. Kad su clanci objavljeni, samo ih je polovica navela imena stvarnih pisaca i sponzora. Merck je cak potplatio Elsevier, najveceg svjetskog izdavaca medicinske literature da objavljuje medicinske casopise koji su naizgled djelovali ozbiljno a u stvari su sadrzavali samo artikle koji su govorili u prilog Merck-ovih proizvoda i koji su bili napisani od Merck-ovih vlastitih ”ghostwritersa” (Grant B. The Scientist April 30, 2009).

 Egzistencija vecine medicinskih casopisa ovisi o farmaceutskoj industriji. Clanci koji govore o dobrim efektima nekog lijeka koriste se kao reklama za lijecnike pa za tu svrhu industrija narucuje casopis u gigantskom broju primjeraka. Odbije li redakcija jedan clanak od industrije lijekova moze time izgubiti vise od milion dolara. Veliki dio prihoda casopis ostvaruje od reklama od cega su vecina od farmaceutske industrije. Objavi li redakcija neki suvise kritican clanak protiv industrije ili nekih lijekova riskira time egzistenciju casopisa.

.