Intro

Informacije objavljene na ovom portalu potencijalno mogu promijeniti Vaš život, stoga ako niste spremni staviti po strani sve što mislite da znadete i ostaviti mogućnost da ste možda čitav život bili sustavno zavaravani i lagani, onda ovaj portal nije za Vas. Ne očekujemo da pasivno prihvatite sve što pročitate, ali Vas potičemo da obratite pažnju na ove informacije radi Vas samih.

mobiteliSherrill Shellman

Elektromagnetsko zračenje mobilnih telefona, odašiljača i električnih uređaja, kao i novih bežičnih tehnologija, djeluje stresno na naše zdravlje narušavajući aktivnost hormona i tjelesne procese, što u nekim slučajevima potiče nastanak raka
Naša neizbježna izloženost elektrozagađenju ima mnoge duboke učinke na naše zdravlje. Ovaj članak istražuje još jednu važnu, ali najčešće neshvaćenu posljedicu elektrozagađenja: njenu sposobnost da izazove kaos u hormonskim sustavima žena i muškaraca. Kako se pokazalo, elektrozagađenje je vrlo jak hormonski disruptor.
Naš žični i bežični svijet
Prijeloman trenutak u svjetskoj povijesti dogodio se 1879. kad je Thomas Edison uključio prvu žarulju. Aktiviranje tog prekidača zauvijek je radikalno izmijenilo naš svijet. Rođeno je Doba električne struje. Danas je nemoguće zamisliti život u 21. stoljeću bez tog izvora energije, da i ne spominjemo sve tehnologije i uređaje za ugodniji život koji su nastali zahvaljujući njemu. Međutim, čak ni Edisonov genij nije mogao predvidjeti globalne zdravstvene probleme koje će izazvati njegovo otkriće.

Dalekovodi, odašiljači, električni vodovi i uređaji stvaraju električna i magnetska polja – nevidljive silnice koje okružuju svaki električni uređaj. Naša zaljubljenost u sve što je električno znači da sada živimo u gustom moru elektromagnetskih energetskih valova, zvanih elektromagnetsko zračenje (EMZ), za koje se procjenjuje da je 100 do 200 milijuna puta jače nego što je bilo prije sto godina.

Problem pogoršava eksplozija bežičnih tehnologija kao što su mobilni telefoni, Bluetooth, dlanovnici (PDA), bežični Internet, WiFi (wireless fidelity, koji omogućuje pristup Internetu na aerodromima, hotelima, kavanama i školama itd.) i moćni odašiljači mikrovalnog zračenja koji su potrebni za prijenos. Taj sveprisutan bežični svijet emitira poseban spektar elektromagnetskog zračenja koji ima svoje vlastite štetne učinke na žive sustave.
U samo dva desetljeća bežična tehnologija eksplozivno se proširila globalnom scenom. Trenutno u SAD-u ima preko 236 milijuna mobilnih telefona, 20 milijuna u Kanadi i 19 milijuna u Australiji. Pored toga, milijuni odašiljača za mobilne mreže pojavili su se na krajoliku širom svijeta, i tisuće zajednica ima WiFi ili razmišlja o njegovom uvođenju. Očekuje se da će fenomen WiFi aktivnih točaka narasti s 12.400 lokacija u SAD i Kanadi krajem 2007. na 78.000 u 2008.
U samo 25 godina, golema većina ljudske rase postala je izložena ogromnim količinama elektromagnetskog zračenja. Dosad neviđene razine svih oblika EMZ-a izazivaju zbrku u našoj homeostazi, ozbiljno ugrožavajući sposobnog našeg tijela da ispravno funkcionira.
Ono što ne vidite ipak vam može naškoditi
Sve veći broj znanstvenih istraživanja priznaje da, u ovom trenutku, najveću prijetnju našem zdravlju i dobrobiti (a to vrijedi i za sve druge oblike života) predstavlja podmukao, sveprisutan i nevidljiv oblik zagađenja koji se zove “elektrozagađenje”. Mnogi zdravstveni problemi povezuju se s izlaganjem EMZ-u, uključujući razne oblike raka (posebno rak mozga, oka, uha i leukemija),1,2 spontani pobačaji,3  urođeni defekti,4  sindrom kroničnog umora,5  glavobolje,6  kronični stres,7  mučnina i srčani problemi,8  autizam,9  poteškoće s učenjem,10  nesanica i Alzheimerova bolest.11
što god vi mislili o životu u ovom visokotehnološkom svijetu, ta tehnologija ozbiljno ugrožava zdravlje svih nas. Robert Becker, dr. med. – autor knjige Cross Currents: The Perils of Electropollution,12  medicinski istraživač, stručnjak za elektromagnetsko zračenje i dvostruki kandidat za Nobelovu nagradu – vrlo je zabrinut zbog elektrozagađivanja: “Uopće ne sumnjam da je rast elektromagnetskih polja u ovom trenutku element koji najviše zagađuje okoliš na Zemlji. Smatram da je to na globalnoj razini puno važnije od zagrijavanja… i povećanja količine kemijskih elemenata u okolišu.” 13
Osnove anatomije elektrozagađenja
100 bilijuna stanica ljudskog tijela međusobno komunicira putem finih, niskofrekvencijskih elektromagnetskih signala i kroz biokemijske reakcije. Ti signalni putevi prenose informacije koje se prevode u sve biokemijske i fiziološke procese tijela. Neprekidno izlaganje elektromagnetskom zračenju može drastično iskriviti i narušiti te stanične komunikacijske puteve, što rezultira abnormalnim staničnim metabolizmom i, naposljetku, bolešću.
Biološki stres izazvan elektrozagađenjem duboko ugrožava normalnu fiziologiju i međustaničnu komunikaciju. Zamislite kaos koji nastaje prilikom pada komunikacijskih sustava u gradu. U tijelu, na staničnoj razini, sličan kaos nastaje kad se isključe normalni procesi i poremeti međustanična komunikacija. Stanične funkcije se narušavaju, stanične membrane otvrdnjavaju, hranjive tvari ne mogu ući, a toksini ne mogu izaći. Raspad zdravih staničnih procesa dovodi do biološkog kaosa u našim tijelima.
Stotine studija pokazale su štetnost djelovanja EMZ-a na imunološki sustav,14  sintezu enzima,15  živčani sustav,16  učenje, raspoloženje i obrasce ponašanja.17  Izlaganje EMZ-u potencijalno može oštetiti sve aspekte života na molekularnoj, staničnoj, biokemijskoj i fiziološkoj razini.

EMZ, supresija melatonina i rak
Hormoni su moćne tvari. Imaju izuzetno jako djelovanje, imajući u vidu sićušne količine u kojima se proizvode u endokrinim žlijezdama. Većina hormona, kao  što su estrogen, progesteron, testosteron, inzulin i melatonin, proizvode se u milijarditim dijelovima postotka. čak i male fluktuacije hormona mogu izazvati velike fiziološke promjene. Budući da su važni koordinatori svih životnih procesa, održanje hormonske ravnoteže imperativ je za optimalno zdravlje. Kad se izmijeni delikatna hormonska ravnoteža i ritmovi, poremeti se sposobnost tijela da regulira osnovne sustave.
Naš moderan način života na mnoge načine ugrožava optimalnu funkciju endokrinih žlijezda. Stres, toksičnost, hrana niske kvalitete, nedovoljna ispavanost i liječenje farmaceutskim sredstvima dobro su poznati hormonski disruptori.
Međutim, postoji jedna posebna vrsta hormonskog disruptora koja je bila ozbiljno zanemarena: elektromagnetsko zračenje.
Možda jedna od najozbiljnijih posljedica izloženosti EMZ-u njegovo je djelovanje na naš hormonski sustav. Duboko u mozgu usađena je epifiza, endokrina žlijezda osjetljiva na svjetlost, velika otprilike kao zrno graška. Od drevnih vremena epifiza se povezuje s mističnim svevidećim “trećim okom”. Epifizu, koja je zaista osjetljiva na svjetlost, nekoć su ignorirali kao beskorisnu žlijezdu, a danas se smatra da je ona jedna od najvažnijih žlijezda u tijelu.
Epifiza je glavni izvor hormona melatonina. Melatonin, otkriven prije 50 godina, danas je slavljen kao čudesan hormon, koji regulira mnoge ključne funkcije ljudskog rasta i zdravlja i pruža jaku zaštitu od raka.
Melatonin se stvara otprilike 90 minuta nakon što zaspimo. Studije su pokazale da koncentracije hormona u krvi tijekom noći porastu s niskih dnevnih razina i obično dosegnu vrhunac usred noći. Budući da epifiza reagira na signale koje prenose očni živci, bombardiranje očiju neke osobe jakim svjetlom tijekom noći može izbrisati uobičajen noćni porast melatonina i sniziti ukupno dnevno lučenje melatonina. Umjetna svjetlost tijekom spavanja ima daleko jači supresivni učinak od prirodne svjetlosti. Istraživače sve više iznenađuje broj fizioloških procesa koji su pod kontrolom ili utjecajem melatonina. On regulira naše cirkadijurne (jednodnevne) ritmove upravljajući našim ciklusom budnosti/spavanja, i jedan je od najdjelotvornijih uništavatelja slobodnih radikala, čime osigurava odvijanje sinteze DNK i dioba stanice. Melatonin ne samo što inhibira oslobađanje estrogena, nego i zapravo suzbija razvoj raka dojke.18
Drugo antikancerogeno svojstvo melatonina je njegova sposobnost da poveća citotoksičnost ubojitih limfocita imunološkog sustava. U stanju je čak i ojačati imunološki sustav i neutralizirati pad imunosti izazvan stresom. Sposobnost melatonina da suzbija rak dojke također rješava druge dvije prijetnje koje mogu pojačati diobu stanica u dojkama: hormon prolaktin i hormon poznat kao “epidermalni faktor rasta”.
Melatonin također pojačava svojstvo vitamina D da suzbija tumor i povećava sposobnost tog vitamina da zaustavi rast tumora. U stvari, on pojačava antitumorna svojstva vitamina D za 20 do 100 puta. Pored toga, melatonin djeluje kao inhibitor aromataze, što je moćna zaštita protiv oblika raka ovisnih o estrogenu.19
Ne treba ni reći da je od vitalne važnosti održavati sposobnost tijela da stvara redovne i odgovarajuće količine melatonina svakoga dana. Nažalost, spavanje u sobi okruženoj svim našim najdražim uređajima – bežičnim telefonom, mobilnim telefonom, digitalnim satom, CD/radio playerima, računalom i televizorom – može ozbiljno oslabiti naše noćno stvaranje melatonina. Smatra se da je supresija stvaranja melatonina u epifizi put kojim EMZ štetno djeluje na zdravlje.
2001, dr. Masami Ishido i suradnici na Japanskom nacionalnom institutu za studije o okolišu pokazali su da stanice raka dojke tretirane melatoninom ponovno počinju bujati kad se izlože EMZ-u električne mreže.20  Oni su otkrili da su magnetska polja ometala signalni sustav stanica – njihovu internu komunikacijsku mrežu, koja određuje kako one reagiraju svoj okoliš. Time su dr. Ishido i suradnici također osporili jednu od središnjih postavki glavne struje toksikologije: manje je bolje, a više je gore. EMZ učinak koji su opazili pri 12 miligaussa (mG) bio je otprilike jednak onom koji su vidjeli kad su koristili 100 puta jače polje – od jednog gaussa (1 G). Dr. Ishido je otkrio indikacije da je učinak čak i jači pri nižim dozama EMZ-a nego pri višim.21  Taj mehanizam pomogao je objasniti zašto se pokazalo da smanjene razine melatonina zbog EMZ-a uzrokuju brojne oblike raka, uključujući rak dojke, prostate, debelog crijeva i rektuma, melanom, zloćudne izrasline na jajnicima i dječju leukemiju.
Danas je poznato da se supresija melatonina događa na frekvencijama koje nisu puno više od raspona uobičajenih kućanskih uređaja od 50 herca (Hz) (npr. u Australiji) i 60 herca (npr. u SAD). Ako spavate blizu postolja bežičnog telefona i/ili digitalnog sata ili imate loše električne instalacije, to uzrokuje dovoljno neprekidnog izlaganja EMZ-u za supresiju noćnog stvaranja melatonina.
Veza između raka dojke i EMZ-a nastavlja jačati. Dr. Patricia Coogan i suradnici s Bostonskog sveučilišta za javno zdravlje izvijestili su o 43 posto većem riziku kod žena koje su na poslu izložene magnetskim poljima, poput polja koja stvaraju središnja računala.22
U stvari, dokazano je da žene koje rade poslove povezane sa strujom, kao što su električarke, postavljačice telefona, radnice na održavanju dalekovoda i elektrotehničarke, imaju povećan rizik da će umrijeti od raka dojke. To povećano obolijevanje izravno je povezano sa supresijom melatonina pod utjecajem EMZ-a.
I ne bi se samo žene trebale brinuti zbog uzročne veze EMZ-a s rakom dojke. U pet studija, pojačano EMZ povezuje se s povećanim obolijevanjem od raka grudi kod muškaraca. Utvrđeno je da su muškarci koji su radili kao monteri telefonskih linija, na telefonskim centralama i u elektrodistributerskim kompanijama imali čak šest puta veću učestalost raka grudi u usporedbi s općom muškom populacijom.23
Ostali hormonski poremećaji koje uzrokuje EMZ
Eksperimentalni fiziolog dr. Charles Graham utvrdio je da magnetska polja djeluju na još dva hormona. Noćno izlaganje žena povišenim razinama EMZ-a u laboratoriju značajno je povisilo njihovu razinu estrogena, koji je poznati rizični faktor kod raka dojke.24  Kod muškaraca, izlaganje EMZ-u snizilo je razinu testosterona – a taj pad razine hormona povezan je s rakom testisa i prostate.25
Dr. Graham ističe da stalna magnituda polja utječe manje od isprekidanosti polja i drugih svojstava, kao što su skokovi napona koji se zovu “strujne prijelazne pojave”. Ti skokovi mogu izazvati jak izboj energije u kratkom vremenskom razdoblju. Oni se događaju svaki put kad se uključe svjetla ili drugi električni uređaji, ili kad se pokrenu motori ili kompresori (poput onih u hladnjacima i klimatizacijskim uređajima), ili kad se koriste regulatori intenziteta osvjetljenja. Tranzijente je teško izbjeći jer mogu biti uzrokovani skokovima drugdje – u susjedovoj kući, ili čak u električnim vodovima u ulici. Dr.
Graham također vjeruje da EMZ može zapravo odgovarati definiciji endokrinog disruptora bolje od mnogih hormonima sličnih tvari iz okoliša, jer se čini da magnetska polja izazivaju svoje učinke djelujući na i kroz hormone, a ne kao hormoni.
Milijunima žena širom svijeta prepisuje se tamoxifen, najpopularniji lijek za prevenciju ponovnog javljanja raka dojke. Jedna vrlo važna studija pokazala je da tamoxifen gubi svoju sposobnost sprečavanja širenja stanica raka kod izlaganja EMZ-u.26  Razina EMZ-a koja je izazvala taj učinak – 12 mG ili više – prisutna je kod čestih izvora kao što su sušila za kosu, usisivači, otvarači za limenke, računala, mikrovalne pećnice, stolne lampe, mikseri i električni satovi. Još više zabrinjava to što su daljnja istraživanja pokazala da iako melatonin uspješno smanjuje brzinu rasta ljudskog raka dojke u kulturi stanica, kod izlaganja magnetskom polju od 12 mG potpuno je gubi svoju sposobnost inhibiranja rasta stanica raka dojke.27
ženama koje se liječe tamoxifenom od raka dojke rijetko se, ili nikad, savjetuje da smanje izlaganje EMZ-u ili da koriste odgovarajuće tehnologije za zaštitu od izlaganja EMZ-u. Neurotransmiteri, posebna klasa hormona koja uključuje serotonin i dopamin, igraju važnu ulogu kod raspoloženja. Poznato je da su promjene razina serotonina povezane s depresijom. Na primjer, snižene razine tog spoja u mozgu povezuju se s povećanom učestalošću samoubojstava.28  Jedna studija proučila je moždane funkcije majmuna izloženih magnetskim poljima frekvencije 60 Hz. Utvrđeno je da su razine serotonina i dopamina (ovaj posljednji djeluje na moždane procese koji kontroliraju pokrete, emocionalne reakcije i sposobnost osjećanja užitka i bola), bile značajno snižene neposredno nakon izlaganja, i da se samo dopamin vratio na normalnu razinu nekoliko mjeseci kasnije.29
Dr. Becker izvještava: “čini se da bi mogla postojati dva tipa kliničke depresije: onaj koji je izazvan običnim psihosocijalnim faktorima, i onaj koji je izazvan nekim vanjskim faktorom koji utječe na stvaranje tih psihoaktivnih spojeva u epifizi. U svjetlu poznatog odnosa između epifize i magnetskih polja, bilo bi preporučljivo u potragu za odgovornim faktorom uključiti procjenu učinka abnormalnih elektromagnetskih polja.30″  Njegov savjet podupiru i drugi istraživači.31,32
Hormoni stresa i EMZ
Izlaganje visokim razinama EMZ-a također povisuje razinu adrenalina, hormona borbe ili bijega, koji luče nadbubrežne žlijezde. B. Blake Levitt, autor knjige Electrical Fields, tvrdi: “Produžen kroničan stres djeluje štetno na sve anatomske sustave, uključujući i reproduktivni. Subliminalni stres može utjecati na plodnost i povisiti krvni tlak, što može dovesti do bolesti srca i moždanog udara, kao i slabljenja imunih funkcija… čak i kratka izlaganja EMZ-u, kao što je povremena upotreba bežičnog telefona tijekom dana, mogu uzrokovati nagle poraste razina tih hormona.33″
Drugi hormon stresa je kortizol, koji utječe na dugoročne reakcije na stres. Kortizol se također stvara u nadbubrežnim žlijezdama i uključen je u metabolizam glukoze, regulaciju krvnog tlaka, oslobađanje inzulina, upalne reakcije, ravnotežu hormona i rad imunološkog sustava. Razina kortizola također utječe na energiju i memoriju. Ne bi nas trebalo iznenaditi što je utvrđeno da izlaganje EMZ-u povisuje razinu kortizola u serumu.34,35
Mobilni telefoni i zračenje bliskog polja
Poznato je da je signal za prijenos informacija koji emitira antena mobilnog telefona, poznat kao “zraka bliskog polja” (near field plume), vrlo opasan i specifičan oblik EMZ-a koji djeluje na rad mozga i tijela. (U novijim mobilnim telefonima antena može biti skrivena i nevidljiva korisniku; usprkos tome, zračenje bliskog polja i dalje je opasno za zdravlje.) Zračenje bliskog polja širi se od antene do udaljenosti od oko 6-7 inča [otprilike 15 do 18 cm] u svim smjerovima. Ono je rezultat slanja energije potrebne za prijenos radio-signala do bazne postaje koja može biti kilometrima daleko. Svaki put kad aktiviramo telefon za slanje ili primanje, bilo da ga držimo uz glavu, prikopčanog uz pojas ili u džepu, izlažemo se opasnim valovima za prijenos informacija u zraci bliskopoljnog zračenja.
Najnovija istraživanja pokazuju da je pozadinsko zračenje iz mnogih električnih uređaja koji šire EMZ, kao i novih bežičnih aktivnih mjesta, jednako gustoći valova za prijenos informacija koje emitira blisko polje. To znači da opasnost sada više ne prijeti samo u blizini antene bežičnog telefona, nego i u čitavom okolišu kojem smo svakodnevno izloženi.36
Iako industrija bežične tehnologije i neke vladine agencije i dalje uvjeravaju javnost u bezopasnost mobilnih telefona (na način koji jako podsjeća na duhansku industriju), činjenica je da novi znanstveni dokazi razotkrivaju uzorak ozbiljnih zdravstvenih problema izazvanih izlaganjem zračenju bliskog polja. Mobilni telefoni su sve samo ne sigurni i bezopasni. Neki od konkretnih bioloških problema su narušavanje krvno-moždane barijere, genetska oštećenja, slom međustanične komunikacije i povećanje rizika od raka.37  Krvno-moždana barijera je poseban filter u krvnim žilama mozga koja sprečava opasne kemikalije da stignu do osjetljivog moždanog tkiva i uzrokuju raspad DNK. Zračenje bliskog polja u stanju je otvoriti krvno-moždanu barijeru i omogućiti štetnim otrovnim kemikalijama da se slobodno šire tkivom mozga.
Zračenje bliskog polja također doprinosi oštećivanju DNK. Mnoge studije otkrile su mikronukleuse (fragmente DNK okružene membranom bez fiziološke uloge) u krvi ljudi koji koriste mobilne telefone. Mikronukleusi su rezultat propadanja sposobnosti stanice da se obnavlja, i ukazuju na genetska oštećenja. Ako stanice mozga postanu nesposobne za obnavljanje, mogu se razviti tumori.38  Još više zabrinjava činjenica da prisutnost mikronukleusa također može ukazivati na druge zdravstvene probleme, kao što su npr. oslabljen imunitet, poremećaji spavanja, poremećaj pažnje, autizam i Alzheimerova bolest. Budući da su glavne žlijezde tijela (hipofiza, hipotalamus, epifiza) smještene u mozgu, kontinuirana upotreba mobilnih telefona može potencijalno izazvati jake poremećaje sposobnosti hormonske signalizacije.
Zatim su tu strujni krugovi staničnih telefona, koji stvaraju konkurentsku energiju koja ometa biopolje, ili energetsko polje, korisnika telefona. Ta vrsta sveprisutnog, ili ambijentalnog EMZ-a ugrožava mnoge fiziološke procese. Kad se mobilni telefon prikopča za pojas ili drži u džepu od hlača, to ambijentalno polje najjače pogađa tkiva i organe kojima je najbliže, posebno u području zdjelice. Dvije studije već su pokazale 30%-tno smanjenje broja spermija kod muških korisnika mobilnih telefona. Kako sve više žena nosi svoje mobilne telefone prikopčane za pojas, ženski reproduktivni organi također bi mogli biti ugroženi.39,40
Također je potrebno upozoriti na opasnosti od ambijentalnog zračenja slušalica. Danas se priznaje da slušalice ne samo što ne štite, nego zapravo mogu povećati emisije zračenja u mozak i do 300 posto. Bluetooth tehnologije je posebno opasna. Jedine sigurne slušalice su one sa šupljom zračnom cijevi.
Mobilni telefoni, stanične membrane i valovi nosioci
Posljednjih godina izlaganje radiofrekvencijama koje emitiraju mobilni telefoni i bežični komunikacijski uređaji našlo se u centru pažnje, optuženo za izazivanje ozbiljnih fizioloških oštećenja stanica.
U početku industrija bežične tehnologije i američka vlada nisu smatrale da radiofrekvencije mobilnih telefona predstavljaju opasnost za zdravlje. Usprkos brojnim dokazima za suprotno, industrija i dalje ostaje pri tom stavu. U ranim danima te tehnologije vjerovalo se da samo termalni učinak, zagrijavanje tkiva (poput onog koje se događa u mikrovalnoj pećnici), može dovesti do ozljeda tkiva. Budući da mobilni telefoni nemaju dovoljnu snagu da zagriju tkivo, vlada SAD-a nije zatražila provedbu bilo kakvih studija s ciljem istraživanja potencijalnih zdravstvenih problema.
Međutim, s razvojem znanosti otkriveno je da problem kod mobilnih telefona ne potječe od zračenja energije (toplinskog učinka), nego od informacija koje prenose takozvani “valovi nosioci” koje emitira i prima antena telefona. To se zove “radioval nosilac informacija” (ICRW). To je frekvencija koja predaje specifične pakete informacija, omogućavajući prijenos informacija telefonom u raznom obliku, npr. glasom, tekstom, slikom itd.41  Evo u čemu leži problem: taj ICRW ima frekvenciju koja nikada ranije nije postojala u prirodi; našim stanicama je ona potpuno nepoznata i opažaju je kao opasnog vanjskog napadača.
Najnovija istraživanja jasno su identificirala biološke mehanizme kojima ICRW-i nanose štetu. Mi na našim staničnim membranama imamo specijalne receptore, zvane “mikrotubuli”, koji mogu osjećati frekvencije. Receptori interpretiraju ICRW kao nepoznatu, prijeteću energiju. Stanične membrane istog trenutka prelaze u zaštitni, “zaključani” način rada. To znači da hranjive tvari ne mogu ući u stanicu, a toksini i otpadni produkti ne mogu izaći. To također znači da je izgubljena vitalna međustanična komunikacija.42  Taj je učinak trenutan i traje sve dok je osoba izložena ICRW-u. Ako to stanje potraje, nastaju biološke štete – što često dovodi do šteta od slobodnih radikala, genetskih mutacija, gubitka stanične energije, preranog starenja i, konačno, degenerativnih bolesti.
Ako bi itko trebao biti upućen u štetne učinke mobilnih telefona i bežične tehnologije, onda je to dr. sc. George Carlo, dr. med., autor knjige Cell Phones: Invisible Hazards in the Wireless Age. Kao uglednog profesora epidemiologije, dr. Carla je unajmilo Udruženje proizvođača mobilnih telekomunikacija (CTIA) da bude glavni istraživački znanstvenik u 28 milijuna dolara vrijednom, petogodišnjem programu istraživanja potencijalnih štetnih učinaka mobilnih telefona. CTIA je bila čvrsto uvjerena da neće biti otkriveni nikakvi učinci na zdravlje. Međutim, dr. Carlo i njegov tim od 200 znanstvenika istraživača utvrdili su nešto drugo. Nakon što je CTIA-i predstavio svoja otkrića, dr. Carlo je po krakom postupku otpušten, a optužujući rezultati nikada nisu objavljeni. Dr. Carlo je kasnije postao jedan od najuglednijih i najglasnijih kritičara industrije bežične tehnologije i jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za elektrozagađenje. Prema dr. Carlu: “Poznato nam je da ti radiovalovi nosioci informacija uzrokuju reakcije bjelančevinske membrane na razini stanične membrane, što dovodi do smetnji u međustaničnoj komunikaciji i nakupljanja slobodnih radikala unutar stanice. Razumijevanje ovog mehanizma vrlo je važno, jer nam to sada objašnjava veliku raznovrsnost simptoma koje vidimo kod pacijenata koji se žale na elektropreosjetljivost, a također i druga stanja kao što su glavobolje i neobjašnjiva tjeskoba za koja ćemo odsad… znati da su povezana s tim radiovalovima nosiocima informacija.43″
Zamislite što se događa s radom stanice kada ona ne može primati vitalne hranjive tvari, izbacivati otpadne produkte ili pravilno komunicirati s drugim stanicama: potpuno razaranje na staničnoj razini!
Budući da smo okruženi odašiljačima i korisnicima mobilnih telefona, postalo je doslovno nemoguće pobjeći od neprekidnog i nepopustljivog izlaganja ICRW-ima i oštećivanja naših fizioloških procesa.
Rastući rizici od bežične tehnologije
Registar za zdravstvene opasnosti od mobilnih telefona je neprofitna organizacija osnovana radi prikupljanja informacija o utjecajima mobilnih telefona na zdravlje.44  Ranije su se ljudi žalili na zdravstvene probleme uzrokovane mobilnim telefonima. Međutim, u posljednje dvije godine većina žalbi odnosi se na ambijentalne (pozadinske) radiovalove nosioce informacija koji potječu od golemog spektra bežičnih uređaja. Snaga tih ambijentalnih ICRW-ova približava se intenzitetu radiofrekvencija koje emitiraju mobilni telefoni.
što to znači? To znači da bez obzira odlučili vi imati mobilni telefon ili ne, širenje bežične tehnologije izlaže vas i vašu djecu opasnom zračenju koje istog trena oštećuje vaše stanice i mijenja sve fiziološke procese. Više se nemamo gdje sakriti.
Dr. Carlo ima dubok uvid u neviđenu katastrofu javnog zdravlja koja nam prijeti od bežične tehnologije koja sve više osvaja svijet. “Gomilaju se znanstvene studije koje pokazuju da radiovalovi nosioci informacija iz mobilnih telefona i drugih bežičnih uređaja, koje danas koristi preko tri milijarde ljudi širom svijeta, jesu opasni. Industrija mobilnih telefona ne bavi se tim problemom; vlade širom svijeta nastavljaju biti opterećene složenim vezama s industrijom koje ih onemogućavaju u zaštiti potrošača. Nova znanstvena otkrića ukazuju na veze sa stanjima u rasponu od poremećaja učenja i spektralnih poremećaja do raka. Ako ga ne obuzdamo, najveći teret bolesti bit će na leđima naše djece i unuka.45″
Loša vijest je da se suočavamo s dosad neviđenom katastrofom javnog zdravlja. Dobra vijest je da postoje djelotvorne, znanstveno potvrđene preventivne mjere koje su nam sada dostupne.
Tri dijela slagalice mjera
Za rješavanje problema elektrozagađenja nužno je provesti tri različite vrste mjera: primarne, sekundarne i tercijarne. Dr. Carlo tvrdi da su sve tri razine mjera apsolutno nužne za osiguranje odgovarajuće zaštite od elektrozagađenja. On je to nazvao Paradigmom javnog zdravlja.
Tehnologije primarnih mjera djeluju tako što sprečavaju neželjeno pokretanje zaštitne reakcije stanične membrane. One djeluju na “uzrok” problema i uključuju odgovarajuće slušalice, tehnologije aktivnog polja šuma (koje je razvila američka vojska) i tehnologije pasivnog polja šuma.
Tehnologije sekundarnih mjera su one koje djeluju na obnavljanje međustanične komunikacije, čime mogu ublažiti “učinke” izlaganja EMZ-u. One su najdjelotvornije u spoju s primarnim mjerama, i uključuju tehnologije suptilne energije, diode i neke privjeske.
Tehnologije tercijarnih mjera su one koje pomažu oporavak i popravljanje staničnih oštećenja. One djeluju samo u spoju s tehnologijama primarnih i sekundarnih mjera, i uključuju hranjive tvari, antioksidante i dodatke koji potiču obnovu.
Kako bismo osigurali najveću moguću zaštitu, sva tri “sloja” moramo pokrenuti istovremeno: zaštititi stanice od izravne štete, ponovno uspostaviti zdravu međustaničnu komunikaciju i pružiti tijelu osnovne hranjive tvari kako bi se moglo obnoviti i ostati zdravo.
U vezi s te tri razine mjera, dr. Carlo kaže: “Kombinirani učinci elektrozagađenja koji pokrivaju sva tri okvira učinaka su najozbiljniji zdravstveni rizik s kojim smo se ikad suočili jer je to sveprisutan zdravstveni rizik koji sada podmuklo djeluje u našim životima. To izlaganje ugrožava temeljne biološke procese, uključujući imunološke reakcije i druge fiziološke kompenzacijske sustave. Tako elektrozagađenje čini stanovništvo osjetljivijim i ranjivijim na druge štetne utjecaje iz okoliša kao što su zagađenje vode i zraka, slaba prehrana, izlaganje virusima i bakterijama, kao i fizički stres uzrokovan ekstremnom vrućinom ili hladnoćom i stresnim životnim događajima.46″
Dok nepromišljeno srljamo u naš uzbudljiv visokotehnološki svijet, također moramo razumjeti da svi zajedno sudjelujemo u masovnom eksperimentu. Elektrozagađenje je vrlo stvarna prijetnja današnjim i budućim generacijama. Djelotvorne mjere nisu luksuz, nego jednostavno nužda. Sviđalo nam se to ili ne, sve širi i nametljiviji elektromagnetski svijet tu je i ostat će s nama. Na svakom od nas leži odgovornost za poduzimanje preventivnih koraka koji će zaštititi nas, našu obitelj i buduće generacije.

Previous postHrana i ovisnost Next postRak je gljivica i izlječiv je