Nova vizija 14Promatrajući u tišini bivanja prostor oko sebe, uranjajući u njega cijelim svojim bićem, odjednom mi se otvorio jedan dubok i jasan uvid o samoj prirodi tog prostora koji je posvuda oko nas. Shvatio sam po prvi put jasno koja je prava suština prostora koji u svakodnevnom poimanju doživljavamo kao ništavilo i prazninu, dakle, kao potpuno odsustvo bilo kakvih sadržajnih pojavnih elemenata. Prostor, unatoč tome što u sebi ne sadrži ništa pojavno, odnosno materijalno, nije nipošto prazan. To nije prostor mentalne dosade i ispraznosti koji u nama izaziva nemir i nelagodu. To samo tako djeluje na početku, na površini. Međutim, kad mu se prepustite, kad zaronite dublje, uviđate da je on ispunjen nečime što se, premda nevidljivo, može osjetiti jedino neposredno u bivanju. Prostor je ispunjen ISTINOM koja je cijelo vrijeme prisutna i očigledna u suštini svakog trenutka, ali je tako savršeno prikrivena, suptilna, mirna i tiha da ju je nemoguće detektirati nemirnim umom, nemoguće ju je natjerati ili prevariti da se pokaže ni na koji drugi način osim bezrezervnom iskrenošću i spremnošću da se napusti svako prosuđivanje, svaka ego ideja i podjela, jer se već i pri pojavi najmanjeg tračka osude gubi slatki nektar te neizmjerne blagosti, dobrote, nježnosti i topline i zamjenjuje ga gorka hladnoća unutarnjeg nemira i nespokoja. Kao da nam time govori: ne, to nije put istine, vrati se ponovo u bivanje. Tek tamo, u toj tišini i mirnoći neprosuđivanja spoznajete da je vezivno tkivo prostora LJUBAV. Jer, što bi Ljubav drugo mogla biti?

LJUBAV JE PROSTOR. Postanite svjesni ovoga na trenutak i ostavite mjesta da se ova spoznaja slegne u vama.

LJUBAV JE PROSTOR KOJI OMOGUĆAVA I DAJE SLOBODU SVEMU DA BUDE TO ŠTO JEST! To je vrhunska potvrda i dokaz Ljubavi! Ona je samim time i vrhunska sloboda, jer ona, takva kakva jest, slobodna, dopušta u sebi čak i tako nešto dijametralno suprotno samoj sebi kao što je oduzimanje te iste slobode! Kako paradoksalno, zar ne? Kako potpuno čudno, a opet, nedvojbeno očigledno svakome tko odvoji trenutak da to istinski razmotri i posvijesti neposredno, svježe, bez prosuđivanja. Jer, ako pogledate, prostor ne prosuđuje, ne uspoređuje, ne procjenjuje, on jednostavno jest, vječno tih, vječno miran, nepromjenjiv, takav kakav jest, on daje slobodu svemu da jednostavno bude i da se odigrava u njemu, ali sam nije uznemiren dinamikom tog odigravanja! Naš racionalni um, naš ego, ovo nikako ne može shvatiti jer on se odmah poziva na pravdu i osuđuje Ljubav/Prostor/Slobodu/Bivanje/Boga što dopušta i to da, primjerice, netko sebi uzme za pravo drugome oduzeti tu istu slobodu koja je svima dana jednako ili što dopušta da netko ubije nekog drugog ili čini zlo. Um osuđuje Slobodu/Prostor/Ljubav/ što u sebi nije uključila taj jedan sigurnosni mehanizam od nanošenja boli i činjenja zla, odnosno, sigurnosni protokol koji bi omogućio automatsko sprečavanje svega što nije u skladu s Ljubavlju, Poštenjem, Dobrotom i Istinom! Ali to nije do Prostora, to nije do Ljubavi. Osuda uma u ovom slučaju je jednostavno usmjerena na krivu adresu. Jer um, sam po sebi, ne može nikako shvatiti da je on sam jedini i glavni uzrok sveukupne patnje i zato u svojoj zabludi osudu svaljuje uvijek na nekog drugog. U ovom slučaju na samu slobodu. Ali to što Ljubav dopušta svemu, pa čak i onome što bismo nazvali “zlo” da bude, ne znači da je Ljubav indiferentna ili da joj nije stalo pa da zato ne prosuđuje, nego to jednostavno znači da je ona sama po sebi takva i da drugačija ne može biti! Ljubav jednostavno voli sve i ne prosuđuje ništa! Jer, ako sagledamo sve to u jednom širem kontekstu, uvidjet ćemo da, kad bi postojao takav jedan univerzalni mehanizam koji bi automatski zabranjivao činjenje zla, onda bi cijelo takvo postojanje samo po sebi bilo vrsta univerzalne diktature, a ne sloboda. I u takvom jednom okruženju Ljubav ne bi bila moguća. Jer Ljubav je moguća jedino u slobodi. LJUBAV JE SLOBODA! I tako, dolazimo do jednog naizgled paradoksalnog zaključka da Ljubav, koja je najmoćnija sila u svemiru, i koja je temeljni razlog zbog kojeg sve ovo oko nas postoji je istovremeno APSOLUTNO NEMOĆNA PRED NAŠOM VLASTITOM SLOBODOM! Odnosno, bilo bi preciznije reći da je nemoćna pred našom vlastitom iluzijom o tome tko mi jesmo! Zastanimo na trenutak i posvijestimo ovo u tišini.

Dakle, što sve to znači, što nam sve to govori, zapravo? Do kojeg nas jedinog zaključka dovodi taj očigledni paradoks da sloboda dopušta apsolutno svemu da bude to što god odabere biti i ne upleće se u ništa?

GOVORI NAM DA JE SAMO I ISKLJUČIVO NA NAMA DA U SEBI PREPOZNAMO SLOBODU KAO TEMELJ LJUBAVI KOJA JESMO I DA ŽIVIMO SVOJ ŽIVOT U SKLADU S TOM SPOZNAJOM, A NE PROTIV NJE!

Tajna cijele ove igre života je u tome da ta odluka, to shvaćanje mora doći dobrovoljno, da se mora spontano roditi u svakome od nas kao posljedica našeg neposrednog uvida i iskrenog razumijevanja, a ne nečega što nam je prisilno nametnuto izvana! Zato je sve tako postavljeno, zato je sve dozvoljeno. Shvaćate li o kakvoj je ovdje bezuvjetnoj Ljubavi riječ? Ona nam dopušta da svoju slobodu koristimo kako god odaberemo, ali kada se ta sloboda koristi na štetu nekoga ili nečega drugoga, ona dolazi sa cijenom patnje i unutarnjeg nemira, sve dok sami ne shvatimo da povrjeđivanje bilo koga drugoga ujedno znači i povrjeđivanje nas samih!

Prostor je tu, Ljubav je tu, a ono što mi radimo i način na koji se odnosimo jedni prema drugima je isključivo posljedica našeg znanja ili neznanja o tome tko mi jesmo! Tek kad to istinski shvatimo, postat će nam jasno da je naša ideja o nama kao odvojenima od života i svega ostaloga ona koja uzrokuje svu patnju i koja nanosi bol. Sve dok to ne uvidimo, nastavit ćemo i dalje povrjeđivati sebe i sve oko sebe. STOGA, DA BI IKADA MOGLO BITI ISTINSKE SLOBODE, ONA MORA ZAŽIVJETI PRVENSTVENO U NAMA! Nije važno što drugi rade i kako se drugi ponašaju. Jedino je važno da vi sami, u okvirima svog vlastitog djelokruga budete sigurni da ne činite i ne sudjelujete u ničemu što uzrokuje ili doprinosi patnji drugih živih bića oko vas. Nije važno što drugi ubijaju ljude i životinje, nije važno koliko nepravde ima u svijetu, što drugi oduzimaju slobodu. Da li vi dajete slobodu tamo gdje ju drugi oduzimaju? Jedino je to važno! Vi budite vlastitim primjerom ono što u svom srcu osjećate da je ispravno, bez obzira na sve. Jer, dajući slobodu, mi živimo u miru sa svima. Tada prestajemo uznemiravati mir!

Drugim riječima, KOLIKO MI U SVOM ŽIVOTU DJELUJEMO I ŽIVIMO U SKLADU SA NAČELOM APSOLUTNE SLOBODE, TOLIKO SMO I SAMI SLOBODNI! To je ta unutarnja i jedina istinska sloboda koja vam ni na koji način ne može biti oduzeta, jer vi shvaćate da vi JESTE ta sloboda koja je Ljubav, koja je Prostor! Sloboda koja je slobodna čak i od same ideje o slobodi i tome što ona jest!

APSOLUTNA MOĆ SLOBODE SE OTKRIVA U TRENUTKU KADA SVATKO OD NAS PREPOZNA TAJ PRINCIP SLOBODE KAO SVOJU ISTINSKU PRIRODU! Jer, kada nas dotakne, ta spoznaja nas istog trena onesposobljava da djelujemo protiv te iste slobode. Poslije toga više nikada ne možemo biti u stanju oduzeti ili ograničiti slobodu nikomu i ničemu drugomu. Sloboda tada postaje vrhunski zakon za nas. Ali ne zakon koji nam je netko nametnuo izvana i kojemu se pokoravamo umom, nego zakon koji slijedimo iznutra, srcem. Jedino sloboda oslobađa.

TEK TADA I JEDINO TADA MI SAMI POSTAJEMO TAJ SIGURNOSNI MEHANIZAM U KOJEM SVAKO ZLO PRESTAJE.

http://novavizija.blog.hr

Ljubav Je Prostor (2. dio) – Biti Prijatelj I Ogledalo Drugima

Previous postPreporuka filma: Moja večera s Andre (My Dinner with Andre) Next postZablude današnjeg vremena III: Alergije, uzrok, posljedice i Svjesnost – put prema samoiscjeljenju Dio drugi