Izvanzemaljsa zavjera

Piše: David Icke

Sredinom 1990-ih počeo sam sastavljati dijelove slike o strukturi kroz koju su Olluminati u stanju manipulirati masama i pritom održavati tajnost koja je presudna za uspjeh njihovog plana. Dotad mi je već bilo jasno da je (a) ta zavjera morala nastati vrlo davno i (b) očigledno je morala postojati neka ujedinjujuća sila koja je koordinirala događaje kroz generacije.

Potpuno razumljivo, ljudi pitaju zašto su, ako zavjera traje već barem tisućama godina, iluminatski operative! kroz cijelo to razdoblje posvećivali svoje živote postizanju globalne kontrole, znajući da neće doživjeti da vide kako se ona ostvaruje? Postoji odgovor na to pitanje, a ja sam ga počeo nazirati kad je u moja istraživanja ušla jedna naizgled bizarna nova tema: gmazovi koji mogu mijenjati oblik. Da, znam kako to zvuči, ali ostanite sa mnom još malo. Počeo sam pratiti zavjeru natrag’ kroz povijest tražeći podrijetlo Iluminata i njihovog plana za osvajanje svijeta. S lakoćom sam se vratio do vremena Križarskih ratova u trinaestom stoljeću u takozvanoj ‘Svetoj zemlji’ i elitnih tajnih društava osnovanih u to vrijeme, kao što su Vitezovi templari, Teutonski vitezovi i Vitezovi hospitalci sv. Ivana od Jeruzalema, koji danas ima dva glavna ogranka poznata kao Malteški vitezovi (čiji je službeni poglavar Papa) i Vitezovi reda sv. Ivana od Jeruzalema (čiji je službeni poglavar britanski monarh). Ta tajna društva još uvijek su iluminatske organizacije, među njihovim su inicijalima i neki od najmoćnijih ljudi na svijetu, uključujući kraljicu Elizabetu II. Krenuo sam i dalje u prošlost od križarske ere i bio sam u vremenu tisućama godina prije Krista kad sam pronašao nešto što bi moglo sličiti na početnu točku iluminatskog plana. To, u stvari, nije bio izvor koji leži mnogo dalje, u naprednim civilizacijama poznatim kao Atlantida i Lemurija ili Mu, pa čak i ranije. Pretpostavlja se da su se te zemlje nalazile u Atlantskom i Tihom oceanu i da su ih uništili enormni kataklizmički događaji koji su vjerojatno započeli prije 11.000 godina (pogledati Najveću tajnu). Postoji, međutim, jedna kasnija točka u kojoj se može uhvatiti nastavak priče – otprilike između 4.000 do 2.000 godina pr. Kr. – u Sumeru, današnjem Iraku, u «Zemlji između dviju rijeka» zvanoj Mezopotamija.

Sumersko carstvo

 

Sumer je bio tako napredan da je konvencionalnoj povijesti poznat kao ‘kolijevka civilizacije’. Sumerani su bili prvi poznati narod koji je proučavao zvijezde, razvio pisanu riječ i provodio zakonik. Artefakti, tekstovi i zapisi iz Sumera i njegovih nasljednika na toj zemlji, kao što su Asirci i Babilonci, profesionalno su i sustavno opljačkani ili spaljeni nakon invazije Četvrtog Reicha na Irak 2003. godine. Britanski pisac i antropolog L. A. Waddell napisao je niz briljantnih knjiga o Sumeru i drugim drevnim kulturama. Bio je stručnjak za sumersko i egipatsko pismo i sanskrtski jezik Indske doline u Indiji. To je zaista rijedak dar koji mu je omogućio da putuje tim regijama, čita drevne zapise na hramovima i spomenicima i uvidi da su Sumer, Egipat i Indska dolina bili dijelovi jednog carstva sa sjedištem u Sumeru . Više o pozadini ovoga može se pronaći u Najvećoj tajni i Djeci Matrixa, a VVaddellov rad detaljno je dokumentiran u njegovoj knjizi Egipatska civilizacija, njezino sumersko podrijetlo i prava kronologija.1 VVaddel je u svom radu Stvoritelji civilizacije2 također pokazao da se carstvo sa središtem u Sumeru protezalo ne samo do Indske doline na istoku, nego i do Britanskih otoka na zapadu i obuhvaćalo mnogo toga između. Bilo je veće od carstva Aleksandra Velikog ili Rimskog carstva. Sumersko carstvo obuhvaćalo je velik dio svijeta, a iz tog istog izvora informacija razvile su se sve veće religije. Odakle potječu Kršćanstvo, Judaizam, Islam, Hinduizam, Budizam i druge vjere poput Zoroastrizma itd.? Sa Srednjeg i Bliskog istoka te golemog područja kojim se nekada vladalo iz Sumera. U tisućljećima koja su uslijedila nakon propasti Sumera to je područje ostalo pod prevladavajućim utjecajem te baze znanja i sustava vjerovanja. Priča o kralju Sargonu, akadskom kralju koji je pokorio Sumer, izvrstan je primjer. Priča kaže da ga je njegova majka rodila u tajnosti i pustila ga da u košari otplovi niz rijeku Eufrat, gdje ga je pronašla i odgojila druga obitelj.3 Izraelci/Hebreji, ili točnije, njihovi manipulatorski svećenici leviti, kasnije su uzeli tu drevnu priču iz mezopotamskih izvještaja i iskoristili je u priči o Mojsiju. Stari se zavjet temelji na sumerskim i egipatskim pričama, prilagođenim i izmijenjenim u skladu s potrebama, radi stvaranja izmišljene povijesti i religije zvane Judaizam. Novi zavjet se temelji na simboličnim pričama koje su se iznova ponavljale tisućama godina prije konačnog sastavljanja, i velikim se dijelom odnose na sumersku i egipatsku religiju štovanja Sunca i obrede misterijskih škola. Novozavjetni tekstovi su, sa svoje strane, stvorili izmišljenu religiju i povijest zvanu Kršćanstvo. Kralj Sargon bio je velik štovatelj

Sunca, pa su ti vladari Sumerskog carstva dobivali naslov «Sin Sunca«.’1 Sumeranima je Sunce bilo simbol ‘Boga’, pa odatle naslov Sin Sunca ili Božji sin. Sumerski carevi često su bili poznati i kao «Jedini Gospodin«. Istu priču nalazimo u Egiptu jer su te dvije kulture bile vrlo blisko povezane. VVaddell je iz vremenskih crta i opisa vođa i njihovih genealogija otkrio da su vladari tih triju velikih kultura – Sumera, Egipta i doline Inda – bili, barem u jednom razdoblju, isti ljudi pod različitim imenima. Različita imena su to što je, u velikoj mjeri, prikrilo istinu. Povjesničari su pretpostavljali da različita imena

označavaju i različite ljude, ali to nije točno. Pokazalo se i da su bezbrojni ‘bogovi’ iz raznih kultura također različita imena za ista božanstva. Jednom kada se to shvati istraživanje prošlosti postaje mnogo manje zamršeno. VVaddell je pred konvencionalnim egiptolozima i ‘povjesničarima’ imao tu prednost (pored otvorenog uma) što je mogao čitati sumerski i tumačiti egipatske natpise, koje oni nisu mogli razumjeti. On je uočio da su rani egipatski hijeroglifi bili isti oni koje je koristila

njihova vladajuća kultura u Sumeru. Tek su kasnije evoluirali u egipatski sustav koji se razvijao lokalno. To je sustav koji su egiptolozi dekodirali. Raniji sumerski hijeroglifi u Egiptu njih su zbunjivali, ali ne i VVaddella. Evo jednog primjera kako je dokazao svoje gledište. Sumerani su zapisali daje kralj «iz košare na rijeci» Sargon imao sina Manisa, koji je kasnije postao car. U isto vrijeme, kako je pokazao

Waddell, sin kralja u Indskoj dolini bio je poznat kao Manja, a u Egiptu su ga zvali

Manj (skraćeno Man) – tip koji je Grcima bio poznat kao Menés, a engleskim

egiptolozima kao Mena.5 Tako imamo vladarevog sina, i kasnijeg vladara, koji se u

Sumeru, Egiptu i dolini Inda u istom razdoblju zvao imenima: Manis, Manj i Manja.

Razlog postaje očigledan – to je bio jedan te isti čovjek. Čak je i njegov naslov

bio isti ili sličan u sve tri regije. U Egiptu je bio poznat kao Manj Ratnik; u Sumeru

je bio Manis Ratnik; a u dolini Inda zvali su ga Manja strijelac.6

Njegov otac Sargon Veliki semitsko je ime za sumersko-mezopotamskog vladara,

kralja Gina, Ganija ili Gunija. Sumersko carstvo bilo je tako golemo da su ga

u kasnijim babilonskim tekstovima zvali «Kralj četiriju strana svijeta». Južnoamerički

Inke također su koristili taj naziv «cetiri strane svijeta». U drevnim indijskim

epovima Sargonov sin Manja kad je postao car zvao se «Kraljevsko oko Gopte i

četiriju krajeva svijeta».7 U Egiptu, Indiji (u Taj Mahalu, na primjer) i kršćanskom

svijetu također nailazimo na simbolizam četiri stupa koji predstavlja stupove koji

podupiru nebesa. U zapisima na glinenim pečatima iz doline Inda, Sargon i Manja

ili Menés također su sebe i svoju dinastiju zvali Gut ili Got (‘Goth’ kod Rimljana)

te koristili naslov Bar ili Par koji znači ‘faraon, tvrdi Waddell.8 Gut ili Got postalo

je lGoa” (engl. bog), izraz koji su koristili kasniji Goti. Svi neromanski jezici u Europi

potječu od gotskog, uključujući engleski, a drevni švedski jezik još uvijek se

naziva «švedo-gotski».9 Staro ime Danske bilo je «Gothland», iz čega je izvedeno

Jutland.10 Gotska arhitektura, koju krvne loze i Iluminati toliko vole, potječe iz

istog izvora, kao i rogata kruna koju su nosili kraljevi i vođe europskih plemena

i kraljevina. Ali ti simboli, stilovi i običaji puno su stariji i potječu iz tehnološki

naprednih globalnih civilizacija poznatih kao Atlantida i Lemurija ili Mu. Iluminatski

Vitezovi templari koristili su ‘gotski’ stil arhitekture kod gradnje velikih

europskih ‘kršćanskih’ katedrala, koje su pune poganskog simbolizma i smještene

na starim poganskim svetim mjestima. Simbolizam ‘Goptinog oka’ mogao bi biti

povezan s često korištenim iluminatskim simbolom – Horusovim okom koje sve

vidi – a koje se može naći na vrhu piramide na novčanici od jednog dolara i na

poleđini Velikog pečata Sjedinjenih Država (slika 19). Ono nedvojbeno predstavlja

boga Sunce. Simbole koje su koristile drevne sumerske, babilonske i egipatske

dinastije Iluminati koriste još i danas jer pripadaju istim krvnim lozama i barataju

istim znanjima koja su od drevnih vremena skrivana u školama misterija i mrežama

tajnih društava.

Podrijetlo krvne loze

 

U vrijeme kada sam istraživao sumersko razdoblje već sam znao da su Iluminati

opsjednuti genetikom i da su zbog nekog razloga opsjednuti međusobnim brakovima.

Iste krvne loze na položajima političke i ekonomske moći nalaze se tisućama

godina. Nekada su bili pripadnici kraljevskih obitelji i plemstvo starih naroda,

a danas su vodeći političari, bankari, poslovni ljudi i vlasnici medija modernog

Ne misliš valjda ozbiljno gmazovi? Pa, mislim 255

društva. Dakle, u čemu je stvar s

tim krvnim lozama? Odgovor su

ponudile sumerske priče o njihovoj

povijesti.

Sumer je odmah na početku

dosegao vrhunac svoje moći a kasnije

je postupno slabio, što ukazuje

na velik početni priljev znanja

koje je kasnije izgubljeno. Sumerani

su imali vlastita objašnjenja o

podrijetlu tog znanja, a njihovi zapisi

ponovno su otkriveni tisućama

godina kasnije. Sredinom 1800-ih i

kasnije deseci tisuća glinenih pločica

pronađeni su u nekadašnjem

Sumeru, na mjestu asirske prijestolnice

Ninive, blizu današnjeg

Mosula u Iraku. Jedan Englez, Sir

Austen Henry Layard, otkrio je

prve pločice, a kasnije su uslijedila

i druga otkrića. Zapanjujuće priče

na pločicama vodile su podrijetlo

iz Sumera, a ne iz kasnije asirske

Kulture. z,oog toga cu in zvati sumersKe pioce. Procjenjuje se da su bile zakopane

oko 2000. pr. Kr., ali prenose priču koja se proteže mnogo dalje u prošlost, do izgubljenih

civilizacija Atlantide i Lemurije ili Mua, pa čak i dalje. U novije su vrijeme

napisane mnoge knjige s prijevodima sadržaja ploča, pa ne trebate ulaziti duboko

u prijevode da vam postane jasno kako je velik dio biblijskog Starog zavjeta

prerađena verzija tih sumerskih priča. Osim priče o kralju Sargonu s plivajućom

košarom, ploče opisuju Veliki potop i mjesto zvano E.DIN («Dom pravednih»).

Biblija govori o Edenu,’Božjem’vrtu. Priča o Postanku sažetak je iste osnovne priče

iznesene mnogo detaljnije na sumerskim pločicama. Zanimljivo, mnogi izrazi

koji su u engleskoj verziji Starog zavjeta prevedeni kao ‘Bog’ potječu od riječi koje

zapravo znače ‘bogovi’, u množini, a Sumerani su tvrdili da su osnivači njihove

civilizacije bili rasa bića koja je došla na ovaj planet izvana i donijela sa sobom

golemo znanje i tehnologiju. Oni su ta bića zvali Anunna. Njihovo kasnije semitsko

ime bilo je AN.UNNAK.KI («Oni koji s Neba dođoše na Zemlju») i DIN.GIR

(«Pravedni iz plamtećih raketa»). Anunna znači «Sinovi Ana» (An se kasnije zvao

Anu), kralja Anunna/Anunnakija.” Sumer se na pločicama zvao KLEN.GIR, što

se prevodi kao «Zemlja gospodara plamtećih raketa», a također i kao «Zemlja

Nadglednika«. Naziv’Nadglednici’ često se koristi kod opisivanja drevnih’bogova’.

Egipatsko ime za njihove bogove, Neteru, doslovno prevedeno znači’Nadglednici’.

Egipćani su govorili da su ti Nadglednici stigli u svojim ‘nebeskim čamcima. U

drevnim kulturama širom cijelog svijeta stalno se javlja tema ‘bogova’ koji su stigli

u nekoj vrsti letećih strojeva kako bi osnovali civilizaciju i donijeli znanje i tehnike

koje su bile svjetlosnim godinama ispred onoga što je dotad postojalo.

U indijskoj kulturi letjelice su zvali Vimane i bilo ih je nekoliko vrsta. Neke su

bile oblika sličnog cigari, dok su druge prema opisima imale dvije palube s kupolom

i okruglim prozorima. Oba se tipa danas redovito sreću u viđenjima NLO-a.

Drevni indijski tekstovi opisuju antigravilacijsku tehnologiju koja je korištena u

‘letećim tanjurima. I to tako detaljno, da kad su Kinezi otkrili sanskrtske dokumente

na Tibetu i poslali ih u Sveučilište u Chandrigarhu na prijevod, utvrđeno je

da sadrže znanja koja omogućavaju gradnju međuzvjezdanih svemirskih brodova,

tvrdi dr. Ruth Revna s tog sveučilišta.12 A ti dokumenti stari su tisućama godina!

Dr. Revna otkrila je da su ti brodovi bili poznati kao «Astre». Tvrdilo se da mogu

odletjeti na bilo koji planet. Neki tekstovi govore o njihovim letovima na Mjesec.

Uključene su sve pojedinosti o gradnji, letenju i korištenju letjelica. Kinezi su, čini

se, dijelove tih sadržaja čak i primijenili u svom svemirskom programu.’1

Sumerske pločice opisuju broj i izgled planeta Sunčevog sustava na način koji

je dobio potvrdu tek u dvadesetom stoljeću. Govore kako su Anunnaki, koji su kasnije

nazvani’bogovima’, stvorili izuzetno razvijenu i tehnološki naprednu kulturu

koju su uništile Zemljine katastrofe i poplave. Priča o biblijskom Velikom potopu

detaljno je iznesena na pločicama tisućama godina prije pojave Biblije. Sumerski

junak Potopa Utnapištim dobio je ime Noa kad su puno kasniji tekstovi Knjige

postanka sastavljeni na temelju sumerskih zapisa. Najšokantnije informacije na

sumerskim glinenim pločicama detaljni su opisi križanja Anunnakija s ljudima

i nastanka hibridne rase, stapanja gena ljudi i ‘bogova’. I opet, tema je to koja se

konstantno ponavlja u svim dijelovima svijeta i može se vidjeti u starozavjetnoj

priči, preuzetoj od Sumerana, o sinovima Božjim (pravilnije prevedeno – ‘sinovima

bogova’) koji su općili s ljudskim rodom i stvorili hibridnu krvnu lozu. Knjiga

postanka kaže:

«Kad su se ljudi počeli širiti po zemlji i kćeri im se narodile, sinovi Božji

(sinovi bogova) opaze da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene

koje su god izabrali… U one dane živjeli su Nefili na zemlji – pa još i kasnije

– kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su

bili heroji davnine, glasoviti ljudi.»14

Naziv Nefili može se prevesti kao «Oni koji su sišli» ili «Oni koji su pali s

nebesa». Američki istraživač David Sielaff naglašava da Nefili ili Nefilim nisu sinovi

bogova (beni ha-Elohim) već potomstvo nastalo križanjem između «kćeri

ljudskih« i neljudskih bića koje Biblija zove Elohim. Iluminatske krvne loze koje

vladaju današnjim svijetom su Nefili, rasa koja je ljudsko-neljudski hibrid. U drevnim

vremenima bili su poznati još i kao Rephaim, Emim, Zazummim i Anakim,

i svi su bili vrlo visoki ili ‘divovski’ ljudi u tim vremenima.15 Biblijski Golijat bio

je Rephaim, a replici na hebrejskom znači div.16 Ta tema o divovima stalno se susreće.

Pećinske slikarije pronađene na mjestima kao što su Japan, Južna Amerika i

pustinja Sahara prikazuju divovske ljude s okruglim glavama kako se izdižu iznad

ljudi-lovaca. Kosti divovskih ljudi visokih između 2,44 i 3,66 m pronađene su u

humcima u Minnesoti kao i na drugim mjestima. Indijanci Delaware govore o rasi

divova koji su nekada živjeli istočno od Mississippija u enormnim gradovima, no

isti takvi opisi divova u drevnim legendama i predajama mogu se naći posvuda.17

I )eseci divovskih crvenokosih mumija otkriveni su u pećini blizu Lovelocka u Ne

vadi, pri čemu su neke bile visoke 213 cm.1 8 Legende Indijanaca Piuta govore da

su ti divovi bili ljudožderi. Čak bi iskopali mrtve Piute iz njihovih grobova i pojeli

ih, kažu priče.19 Legende o Atlantidi uključuju priče o crvenokosim divovima koji

su se ponašali kao vampiri, a i divovski Nefili povezivali su se s kanibalizmom i

pijenjem krvi, baš kao i iluminatske krvne loze danas. U većini tih priča se tvrdi

da su ovi divovi bili neprijazni pa čak i neprijateljski nastrojeni prema ostalom

stanovništvu. S divovima se često povezuju neobična vozila koja uvelike podsjećaju

na ‘leteće tanjure’ iz suvremenih izvještaja o NLO-ima. Knjiga Postanka govori

nam da su sinovi bogova uzimali ljudske kćeri za žene prije Potopa, kao i poslije. I

Brojevi Nefile zovu Anakovim sinovima ili potomcima Anakovaca (Anunnaki).

Štovanje heroja

 

Prema učenjaku Zechariji Sitchinu, koji je napisao brojne knjige o sumerskim

pločicama, izraz «glasoviti ljudi» iz Knjige postanka trebao bi se, u skladu sa sumerskim

izvorom, prevodili kao «ljuđi iz nebeskih vozila». To baca posve drugo

svjetlo na cijelu priču i daje joj mnogo više smisla. Spominjanje «heroja davnine»

također je relevantno. Riječ ‘heroj’ potječe od egipatske riječi heru koja se, prema

istraživaču Wallisu Budgeu, «koristila za kralja kao predstavnika boga Sunca na

Zemlji».21 Precizno značenje bilo je «ljudsko biće koje nije ni bog ni dciemon.»22

Izraz navodi na zaključak kako se radi o hibridnoj rasi. Pisac Homer (8.-9. stoljeće

pr. Kr.) napisao je: «heroji bijahu uzvišeni iznad rase običnih ljudi». Pjesnik Pindar

(518-438 pr. Kr.) upotrijebio je naziv «heroj/heru» za opisivanje rase «između bogova

i ljudi». Josip Flavije, pisac i povjesničar iz prvog stoljeća, o križanju između

‘bogova’ i ljudskih kćeri koje se spominje u Knjizi postanka zapisao je:

«… jer mnogi anđeli Božji upoznahu žene, začevši sinove koji se pokazahu

kao nepravedni i mrzitelji svega što je dobro, na račun samopouzdanja koje

im je davala njihova vlastita snaga; jer predaja govori da su ti ljudi činili djela

slična djelima onih koje Grci zovu gigantima.«23

Naziv’anđeo’, što znači glasnik, počeo se povezivati s tim neljudskim entitetima

koji su se križali s ljudima. Sumerske ploče idu daleko dalje od Knjige postan

ka u opisivanju križanja ‘bogova i ljudi. One opisuju kako su Anunnaki odlučili

stvoriti robovsku rasu, kasnije nazvanu Homo sapiens, koja će služiti njihovom

planu te kako su taj pothvat pokrenuli, uz mnoge pokušaje i pogreške, koristeći

ono što danas zovemo metodom epruvete. To je opisano na pločama, a pojedinosti

o tim pričama možete pročitati u knjigama Zecharie Sitchina.24 Ploče govore o

tome kako je sperma muškaraca Anunnakija korištena za oplodnju ljudskih jajnih

stanica koje su zatim usađivane ženama Anunnakija koje bi ih nosile i rađale.

Izgleda kako je sve to započelo prije više stotina tisuća godina, ali se nastavilo odvijati

sve do danas, u većim ili manjim razmjerima. Osobno smatram da se mnoge

spomenute priče na pločama odnose na događaje iz Lemurije i Atlantide. Sve spomenuto

čini razumljivijima bezbrojne priče ljudi koji u današnje vrijeme tvrde da

su ih oteli neljudski entiteti i prisilili ih na seks ili pak uzeli njihove jajne stanice.

Bebe koje se iz toga razviju često i bez medicinskog objašnjenja nestanu u ranoj

trudnoći. Naravno, brojna su iskustva ‘otmica koja su jednostavno izmišljena ili

imaju druga, ovozemaljska objašnjenja. Međutim, odbacivati ih sve, s obzirom na

njihov broj, a često i podudaranje detalja priča iz cijeloga svijeta, bilo bi jednako

smiješno kao i vjerovati svakoj riječi svake od njih.

Molim pljesak za Lulu

 

Sumerske pločice govore o tome kako je na ćelu izvornog programa križanja bio

glavni znanstvenik Anunnakija po imenu Enki ili «Gospodar Zemlje« (Ki = Zemlja)

i njihova stručnjakinja za medicinu Ninkharsag, također poznata kao Ninti

(«Gospa od Života«). Mezopotamski crteži prikazuju je kako drži oruđe u obliku

potkove koje se u to vrijeme koristilo za rezanje pupčane vrpce. Njeno kasnije ime

bilo je Mamini, odakle je poteklo ‘mama i ‘majka’. ‘Mama’ ili ‘ma’ kao riječ za majku

može se pronaći u raznim jezicima diljem svijeta. Kasnije je Ninkharsag dijelom

bila simbolizirana nizom božica-majki s imenima kao što su kraljica Semiramida,

Izida, Barati, Artemida, Dijana i biblijska Marija. One su ujedno simbolizirale ženski

princip kao božice Mjeseca ili voda, za koje se smatra da su ženska protuteža

muškom Suncu. Nakon brojnih neuspjeha i nekoliko zastrašujućih kreacija – tvrde

pločice – Enki i Ninkharsag stvorili su ljudski hibrid koji su Sumerani zvali LU.LU

(«Onaj koji je pomiješan«) i koji je, kako se čini, bio biblijski «Adam». Radilo se

o povezivanju DNK Anunnakija s onom ljudskog bića poznatog kao Homo erectus.

Neki od tih hibrida bili su stvoreni da vladaju kao ‘posrednici’ ih ‘polubogovi’

između Anunnakija i ljudi. Ono što Biblija zove «Adamom», ‘prvim čovjekom’,

vjerojatno simbolizira «Adama», genetsku lozu, a ne pojedinca. Biblijska «Eva»

navodno je stvorena od Adamovog rebra, ali riječ iz koje je poteklo «rebro» bilo je

sumersko TI, što prema prijevodima Zecharie Sitchina znači i ‘rebro’ i ‘život’. Biti

stvoren iz «života» ili životne esencije adamske rase ima puno više smisla nego

iz rebra. Isto tako, «prah zemaljski« iz kojega je, prema tvrdnjama Biblije, stvoren

Adam, potječe od sumerskog naziva TI.IT koji zapravo treba prevoditi kao «ono

što je život« . Tako je Adam pomalo bio TI.IT. Prikladno, sumerska riječ za ljude

bila je LU, čije je izvorno značenje ‘radnik’ ili ‘sluga’, a također implicira udomaćenu

životinju poput ovce. Ne opisuje li to prirodu ljudskog života danas kao i

odavna? Moja vlastita istraživanja dovela su me do zaključka da su tvrdnje da su

Anunnaki stvorili ljudski oblik kakav poznajemo širom svijeta pretjerane. Mnogo

je primjera križanja između čovječanstva i izvanzemaljskih ‘bogova’ raznih podrijetla

i rasa, a ne samo s Anunnakima. Vjerojatnije je da su Anunnaki stvorili DNK

linije ili krvne loze za potrebe svojih planova, te da su nastavili unositi svoju DNK

u ljudske krvne loze. Oni nastoje prepraviti DNK kako bi zatvorili interdimenzionalnu

komunikaciju i telepatske moći ljudi. To nas stavlja u vibracijski zatvor u

kojem većina može zapažati samo vrlo uzak frekvencijski raspon dostupan našim

fizičkim osjetilima. Službena povijest kaže da su određeni oblici ljudi izumrli i da

su ih naslijedili drugi. Tako je za neandertalcem uslijedio kromanjonac, a nakon

njega Homo sapiens ili moderni čovjek. No arheolozi koji su radili na Srednjem

istoku otkrili su dokaze koji pokazuju da su svi ti fizički oblici postojali tijekom

istog razdoblja. ‘Nedostajuća karika’ koja bi ih povezala i objasnila iznenadne i

dramatične promjene i izgled njihovih fizičkih oblika nikada nije pronađena zato

što akademski establišment više voli biti u neznanju nego izgovoriti riječ na ‘i’

– izvanzemaljci. Tema kraljevskih obitelji koje polažu pravo na vlast zato što su

njihovu krvnu lozu oplodili bogovi konstanta je diljem svijeta, a posebno u Sumeru

i Egiptu, i upravo je to izvor iluminatskih krvnih loza.

‘Izraelski’ faraoni

 

S obzirom na važnost koju Iluminati pridaju drevnom Egiptu i Velikoj piramidi

u Gizi (što se vidi i na novčanici od jednog dolara), očekivali biste neku vezu s

Egiptom – i evo je. Morao bih, međutim, ovdje naglasiti da ono što mi zovemo

Egiptom nije bila prva civilizacija na tom području. Desecima tisuća godina prije

pojave Egipta koji poznajemo iz službenih povijesnih udžbenika, ta se zemlja zvala

Khemit (vidio sam da je pišu na razne načine). Khemit je bio povezan s naprednim

civilizacijama Atlantide i Mu ili Lemurije koje su postojale prije ogromnog

‘Potopa’, kataklizme koja se dogodila oko 11.500. pr. Kr. (pogledati Najveću tajnu).

Sve su one bile dijelovi jednog globalnog društva. Riječ ‘Kh’met’ na egipatskom

znači «Crna zemlja«, što se navodno odnosi na tamno, bogato tlo koje poplave

svake godine nanose na obale Nila. (‘Deshr’et’ znači «Crvena zemlja«, odakle potječe

engleska riječ za pustinju – ‘desert’.) Čuo sam i mišljenje da se Crna zemlja

odnosi na crno stanovništvo. Egipatski faraoni tvrdili su da im pravo na vlast daje

to što su djeca bogova; bili su, naime, još jedan izdanak krvne loze zasijane širom

svijeta kako bi vladala u ime tih ‘bogova’. Ta egipatska kraljevska loza vrlo je važna

Iluminatima, a preživjela je nedirnuta do modernog doba. Službenu povijest židovskog

naroda u novije vrijeme doveli su u pitanje mnogi autori i istraživači koji

nemaju nikakvih drugih motiva osim utvrđivanja istine. U svojim prethodnim

knjigama povezao sam narod poznat kao Hiksi s biblijskim Izraelcima, a dovršavajući

ovaj rad naišao sam na niz izuzetno zanimljivih knjiga britanskog autora

Ralpha Ellisa.25 On se posebno usredotočio na egipatsku vezu s ‘kraljevskim’ krvnim

lozama, a Hiksi su u središtu njegovog istraživanja. Hiksi su povijesti poznati

kao «pastirski kraljevi» ili «vladari stranih zemalja», ovisno o prijevodu, i smatra

se da su izvršili invaziju na Egipat oko 1720. do 1650. pr. Kr., opet ovisno o tome

koju verziju čitate. Dali su određen broj faraona ili «kraljeva-svećenika» koji su bili

inicirani u tajne iz Velike piramide i misterijske škole posvećene Suncu u Heliopolisu

(koji Biblija naziva ‘On’). Dinastija Hiksa vladala je iz Avarisa (odakle potječe

engleska riječ ‘avarice’, što znači pohlepa) na istočnoj delti Nila (pogledati sliku

20). Knjige Ralpha Ellisa preporučio bih zbog obilja pojedinosti. Ukratko, on tvrdi

da su velike ličnosti ‘židovske’ povijesti poput Abrahama, kralja Davida i kralja

Salomona bile faraoni egipatske kraljevske loze koja je tvrdila da potječe od ‘bogova’.

Ne slažem se sa svim njegovim zaključcima, na kraju ovog poglavlja ponudit

ću vlastitu interpretaciju

događaja, ali njegove

opće teze u velikoj mjeri

podržavaju moja vlastita

istraživanja: krvna

loza i s njom povezano

tajno znanje došli su iz

Egipta, s vođama biblijskih

Izraelaca.

Kao što sam već

ranije istaknuo, uzalud

ćete izvan Biblije tražiti

povijesne dokaze

o likovima poznatim

kao Abraham, David,

Solomon i Mojsije. Jednako

tako nedostaju i

arheološki dokazi koji

bi govorili u prilog starozavjetnim

pričama

poput masovnog egzodusa

izraelskog naroda

iz sužanjstva u Egiptu u

razdoblju kad se to navodno

dogodilo. To je

apsurdno s obzirom na

razmjere navodnili događaja,

očigledan ugled

tih ljudi i podvige za koje su navodno bili zaslužni. Jednostavno rečeno, oni u

svom biblijskom obliku nisu postojali. Međutim, Ellis predstavlja dokaze da priča

zaista počinje imati smisla ako ih premjestite u Egipat i identificirale kao faraone

Hiksa, «pastirske kraljeve» ili «vladare stranih zemalja». To je navodno bio narod

iz zapadne Azije, što uključuje zemlje današnjeg Turkestana na sjeveru, Afganistana

na istoku, Sredozemnog mora na zapadu i današnjih Irana i Iraka na jugu – zemlju

Sumera i Babilona. Iz razloga koje ću kasnije objasniti, osobno smatram da

je loza Hiksa došla iz Sumera. Dva sumerska kralja na popisima kraljeva nosila su

titulu «pastirski kralj», a sumerska i egipatska religija bile su doslovno identične.

Egipatski bog Sunca zvan Ra u Mezopotamiji je bio Šamaš, a obojica su prikazivani

kao krilati Sunčev disk (simbol koji danas često koriste Iluminati). Hebrejska

riječ za Sunce je «Shemesh»26,pa jesu li onda Šemovi sinovi (otuda’Semiti’) stvarno

bili sinovi Sunca? To je naziv koji nalazimo i u drevnom Egiptu, kod Raovih

sinova. Kada govorimo o Egiptu, također govorimo o Sumeru i Mezopotamiji, j e r

su te zemlje bile vrlo tijesno povezane. Kako piše Ralph Ellis:

«Povijesni zapisi Sumera velikim su dijelom paralelni s egipatskima, i datiraju

u prošlost do otprilike 3000. pr. Kr, s popisima kraljeva koji su gotovo

identični onima koji se mogu naći u Egiptu. Povijesno gledano, čini se da su

u nekom trenutku u povijesti elementi sumerske kulture doplovili do Egipta

i da su stoga egipatski kraljevi prve dinastije imali mnogo zajedničkog sa

sumerskim narodima.

Bik-ovca

 

Ellisa su njegova istraživanja dovela do zaključka da Hiksi nikada nisu izvršili

invaziju na Egipat iz bilo kojeg smjera. Već su bili tamo. On tvrdi da su Hiksi bili

Egipćani koji su počeli slijediti religiju ‘ovce’ kad su svećenici misterijske škole u

Heliopolisu – biblijskom Onu – objavili početak astrološkog doba Ovna. On kaže

da je to dovelo do teških sukoba s onima, uključujući vladajućeg faraona, koji su

podržavali nastavak štovanja ‘bika’ ili doba Bika. Ellis piše da je taj religijski sukob

‘ovce’ i ‘bika’ kodirano značenje «pastirskih kraljeva« (što on smatra ispravnim

prijevodom njihovog naslova) i neprestano spominjanje ovaca, pastira, «dobrih

pastira» i stoke u simbolima prožetim biblijskim pričama. Knjiga postanka, na

primjer, kaže za patrijarha Jakova: «Tako je i ovce Jakov bio odvojio … za sebe je

namicao posebna stada koja nije miješao s Labanovim stadima.«28 Isto tako, kad je

nakon doba Ovna došlo doba Riba, u razdoblju o kojem govori Novi zavjet, šifre

su se od pastira i ovaca počele mijenjati u ribe i «ribare ljudi». Danas se nalazimo

na prijelazu iz Riba u Vodenjaka. Ellis kaže da Abraham, biblijski ‘otac’ židovskog i

islamskih naroda, nije došao iz mezopotamskih zemalja kao što tvrdi Biblija, nego

je bio sin jednog egipatskog faraona. Abraham je, smatra Elliot, postao prvi faraon

Hiks kad su sljedbenici Ovna (Ariesa) ili «Arijci», kako ih on zove, zauzeli Donji

Egipat, što je uključivalo i Veliku piramidu u Gizi i misterijsku školu u Heliopolisu,

gradu Sunca. Gornji Egipat je nastavio slijediti staru religiju s njenim središtem

u Tebi, kaže Ellis. Izvjesno je to da su starozavjetne priče o tome kako su izraelski

heroji bili siromašni pastiri obične laži. To su bili ljudi s jako dobrim vezama, kao

što je pokazao Ellis, i ta kraljevska loza koja je došla iz Egipta razlog je opsjednutosti

Starog zavjeta genealogijom i svih onih ‘poteče od’. On tumači da je Abraham

bio faraon Hiks po imenu Šeši, čije je vladarsko ime bilo Mayebre ili Mayebra.

Prebacite slovo M na drugu stranu, kaže Ellis, i imate savršeno fonetsko slaganje s

Abramom koji je postao biblijski Abraham. Mam-aye-bra = Ay-bra-ham:

«Nećeš se više zvati Abram – već će ti ime biti Abraham, jer za oca mnogih

naroda ja te postavljam. Silno ću te rodnim učiniti… i kraljevi će od tebe

poteći.

Abrahamov sin, u Bibliji poznat kao Izak, bio je faraon Hiks zvan Anater,

kaže Ellis, a Izakov sin Jakov zapravo je bio faraon čije je vladarsko ime bilo Jakobaam.

Jakov je biblijski patrijarh za kojeg se tvrdi da je imao dvanaest sinova

koji su osnovali «dvanaest izraelskih plemena». Ralph Ellis tvrdi da je biblijski

egzodus’Izraelaca’zapravo priča koja kombinira dvije masovne evakuacije Hiksa i

njihovih sljedbenika iz Egipta. Ona veća, kaže, dogodila se u 16. stoljeću pr. Kr. kad

je sukob između religija Gornjeg i Donjeg Egipta – bika i ovce – doveo do seobe

‘Abrahamovog’ naroda u Palestinu, u vrijeme faraona Hiksa Jakobaama (Jakov).

Prema egipatskom povjesničaru Manetu,30 bilo ih je 240.000 obitelji, a židovski

pisac iz prvog stoljeća Josip opisao je izbjegle Hikse kao «naše pretke».31 Oni su

otišli u Kanaan, prema biblijskim tekstovima prerušeni kao Izraelci, i opljačkali

Jeruzalem.

Kraljevska linija Hiksa vratila se u Egipat, tumači Ellis, s biblijskim ‘Josipom’.

On piše da priča o ‘kićenoj haljini’, kad su Josipa prodala njegova ljubomorna braća

nakon čega je odveden u Egipat, simbolizira povratak krvne loze iz izgnanstva

u Kanaan. Iako ‘Josip’ prema priči nije bio prvorođeni sin, bio je prvorođenac

‘glavne žene’ njegovog oca Jakova – Rahele. Zato je bio nasljednik. To je povezano

s prenošenjem krvne loze po ženskoj strani.’Čistoću’ gena s ‘kraljevskog’ gledišta

određuje DNK majke, a ne oca. Iluminati iste principe slijede do današnjeg dana,

pa se simbolizam ‘glavne žene’ ili ‘prve žene’ nastavlja kroz naslove kao što je ‘prva

dama’ za ženu američkog predsjednika. Biblijska priča dalje kaže da je Josip postao

faraonov’vezir’ ili prvi ministar. Stari zavjet govori nam da je oženio kćer svećenika

tajne misterijske škole Hiksa iz Heliopolisa. Njegova je supruga bila iz egipatske

kraljevske loze. Nije loše za skromnog pastira kojeg su trgovci prodali u roblje. Ali,

naravno, to je samo biblijska lažna priča. Josipa su smatrali potomkom kraljevske

loze faraona Hiksa. Njegov zadatak, kaže Ellis, bio je ponovno osvojiti prijestolje

za Hikse. Postavši glavni pomoćnik faraona, koji u početku nije bio upoznat s

njegovim podrijetlom, bio je u savršenoj poziciji za pokretanje tog procesa. U po-

vijesti ima mnogo primjera ‘glavnih savjetnika’ kraljevske obitelji koji su na kraju

preuzeli prijestolje. Jedan su takav primjer Stewardi u Škotskoj, glavni pomoćnici

kraljeva, koji su postali dinastija Stuart. Biblija tvrdi da su se Josipova braća vratila

u Egipat i na taj je način, kaže Ellis, postojala podzemna alternativna kraljevska

loza koja je čekala svoj trenutak. Objašnjava da je trebalo proći 200 godina prije

nego što je budući faraon Amenhotep III oženio kćer iz ‘Josipove’ loze kraljevskih

‘upravitelja’ ili ‘savjetnika’ Hiksa. Usput, od naslova ‘Amen’ koji se koristio u drevnom

Egiptu, kao u Amenhotep, potječe ‘amen’ koje se koristi u ‘kršćanskim’ službama,

zato što se ‘kršćanska’ religija temelji na štovanju Sunca iz Egipta, Sumera i

drugih zemalja. Ellis piše:

«1 Amenhotep II i Amenhotep III imali su ‘hyk’ u svom kraljevskom naslovu

– što znači’Pastirski kralj’. Što je još zanimljivije, njihovo podrijetlo također se

spominje u zapisima, a puni naslov Amenhotepa II je’Hikški kralj Heliopolisa,

što ima smisla jer je to bio sveti hram i sveučilište prinčeva Hiksa. Egiptolozi

su neobično šutljivi u vezi s tom činjenicom.«32

Drugi izlazak iz Egipta

 

Ellis kaže da je sin Amenhotepa III, «pastirskog kralja«, vrlo vjerojatno bio biblijski

lik Mojsije koji je bio iz egipatske kraljevske obitelji svećenika-kraljeva, a ne

«siromašni Izraelac«. «Mojsije» je, piše Ellis, vjerojatno bio Tutmozes, brat Amenhotepa

IV, budući faraon koji je povijesti bolje poznat kao Ehnaton. Biblijska priča

o Mojsiju kojeg je pronašla faraonova kći kako pluta Nilom u košari od rogožine

(što je ukradeno iz starije priče o kralju Sargonu) smišljena je radi prikrivanja te

činjenice. Njegov brat Ehnaton oženio je Nefertiti iz’vezirske’loze koja potječe od

‘Josipa’ zato što je znao da su oboje iz iste loze. U drevnim kraljevskim obiteljima

ženili su se svojim kćerima i sestrama kako bi krvnu lozu održali čistom, a u iluminatskim

obiteljima to traje do danas, iako je prikriveno vanbračnom djecom i

njihovim odgajanjem pod drugim imenima prije njihovog ponovnog ujedinjavanja

u braku. Incest je fundamentalan dio života za iluminatske obitelji, kao što je

bio i za drevne loze iz kojih potječu. Opsjednuti su održavanjem genetske veze s

‘bogovima’. Hikški faraon Amenhotep IV promijenio je svoje ime u Ehnaton kad

je pokušao izmijeniti religiju zemlje u štovanje «jednog Boga« – Sunca, ili možda

točnije, «moći iza Sunca«.33 Ehnaton (što podsjeća na Aškenaz) bio je još jedan

kralj-svećenik obrazovan u Heliopolisu, gdje je centar štovanja bio toranj poznat

kao kamen Benben. Radilo se o okruglom tornju sa stožastim vrhom – falusnim

simbolom krvne loze bogova. To je pravo značenje obeliska diljem svijeta, poput

spomenika Georgeu Washingtonu u gradu Washingtonu, ‘misterioznih’ okruglih

kula u Irskoj i stalne upotrebe obeliska u spomenicima koje grade masoni. U Londonu,

Parizu i New Yorku pronaći ćete izvorne obeliske prenesene iz Egipta zato

što je to još uvijek religija iluminatskih obitelji koje su odselile s Bliskog i Srednjeg

istoka i sjeverne Afrike kako bi zavladale širim svijetom. Kamen Benben iz Heliopolisa

nalazio se u Feniksovom hramu, a feniks ili ptica ‘bennu’ nalazio se na

prvoj verziji Velikog pečata Sjedinjenih Država, budući su krvne loze stajale iza

stvaranja SAD-a. Kasnije je feniksa na pečatu simbolizirao orao (koji također ima

vlastito ezoterično značenje), što je razlog zašto orla možete naći u nacionalnom

simbolizmu širom svijeta, uključujući nacističku Njemačku. Nema sumnje da barem

neki od njih predstavljaju feniksa.

Ehnaton, «Arijevac» ili sljedbenik kulta Ovna, tvrdi Ralph Ellis, preselio je

egipatsku prijestolnicu na mjesto zvano Amarna nakon što je postao faraon, i

još jednom je došlo do žestoke reakcije onog dijela svećenstva i naroda koji je

slijedio religiju koju je on želio zamijeniti. U središtu ovog sukoba bio je, čini se,

i Ehnatonov brat Tutmozes koji je, poput Mojsija u Bibliji, predao svoje kraljevsko

pravo prvorodstva svom bratu. Mojsije ga je predao Aronu, dok je Tutmozis

učinio isto za Ehnatona zbog rana koje su Mojsija/Tutmozisa učinile nedovoljno

‘savršenom osobom’ kakvom je faraon trebao biti. Čini se da su Mojsije i Tutmozis

te Aron i Ehnaton isti likovi, kaže Ellis. U svakom slučaju, u vjerskom sukobu

pod Ehnatonom,on i njegovi sljedbenici (biblijski Izraelci koji nisu otišli u prvom

egzodusu) protjerani su u udaljeni dio Egipta i odvojeni od ostatka naroda u području

s kamenolomima. Tome u prilog govori i biblijska priča o Mojsiju, Aronu

i ‘Izraelcima’. Ellis tumači da je izgledno da je Ehnatonov otac Amenhotep III bio

neka vrsta kofaraona koji je sudjelovao u «zajedničkom regentstvu», ali kad je

umro Ehnaton je preuzeo svu vlast. On je zabranio sve «kumire» stare religije.

Velika piramida očigledno je bila ključni dio egipatske religije. Ralph Ellis vjeruje

da se ona u Bibliji pojavljuje pod kodnim imenom «brdo Sinaj». Mojsije se, prema

priči, popeo na brdo Sinaj kako bi primio Mojsijev zakon ili Deset zapovijedi od

‘Boga’. Ali Biblija zapravo kaže da je Mojsije ušao u planinu kako bi se sastao s

Bogom. Znači li to da Bog živi u pećini? Mnogo je vjerojatnije da se to odnosi na

ulazak u obrednu odaju piramide kamo su egipatski svećenici odlazili razgovarati

s bogovima. Nekom slučajnošću, Deset zapovijedi vrlo nalikuju egipatskoj Izjavi o

nedužnosti u suđenju mrtvom.™

Kako je u narodu rastao nemir, Izraelci su poslali vojsku od 200.000 ljudi iz

Jeruzalema u Avaris kao podršku svojoj braći iz krvne loze. Svećenstvo koje je bilo

protiv Ehnatona postavilo je njegovog brata Tutankamona (za kojeg se često tvrdi

da mu je bio sin) za osmogodišnjeg dječaka-kralja. On je na njihovo inzistiranje

izmijenio svoje ranije ime Tutanhaton. Na kraju je došlo do drugog, bitno manjeg

egzodusa kad su Ehnaton i Tutmozis otišli i pridružili se svojoj egipatskoj braći i

sestrama u Kanaanu. To je egzodus o kojem govori Biblija, ali mu pripisuje veličinu

onog prvog, zaključuje Ralph Ellis. Biblija kaže da je Mojsije nakon smrti pokopan

u zemlji koja se zove Moab – što je naziv američkog oružja za masovno uništenje

ili Majke svih bombi. Ellis tumači da je Moab (Mera ili Merab) zapravo bio Egipat.

Ne čudi da se Moab, kao što sam ranije spomenuo, povezuje s masonstvom.

Ne misliš valjda ozbiljno gmazovi? Pa, mislim 265

‘Kuća Davidova’

 

Ellis dalje iznosi druge uvjerljive dokaze da su ‘kralj David’ i njegov sin ‘kralj Salomon’

(koji se u povijesnim zapisima izvan biblijsko-židovskih izvještaja ne spominje)

bili, zapravo, druga dvojica egipatskih faraona koji su se zvali Psusennes II

(David) i Šešonk I (Salomon). Psusennes II bio je posljednji faraon dvadeset prve

dinastije s dvorom smještenim u Tanisu na istočnoj delti Nila – pravoj lokaciji

izvornog Salomonovog hrama, smatra Ellis. Čini se da službeni naslov Psusennesa

II znači nešto kao «Moja zvijezda koja se pojavljuje u njegovom gradu». Kralj

David se, naravno, povezuje s ‘Davidovom zvijezdom’ i ‘Davidovim gradom’. Ellis

tvrdi da je hebrejsko ime kralja Davida bilo «Duad», što je slično egipatskoj riječi

za zvijezdu, koja se izgovara «đuat». Puni naslov kćeri Psusennesa II bio je Maatkare

Mutenhat ili Maatkare Mu-Tamhat, dok se kći kralja Davida u Bibliji zove

Maaha Tamara II3 5 . Nikakvi povijesni zapisi o kralju Davidu nisu pronađeni u

zemljama koje se pripisuju Izraelu, ali su otkriveni tekstovi u kojima se spominje

njegov pravi identitet – Psusennes I I . 3 6 To sugerira da je Psusennes II iz krvne loze

Hiksa došao s vojskom kako bi osvojio ujedinjenu monarhiju izraelskih plemena

od kralja Šaula, a kasnije ga je naslijedio njegov sin Šešonk I (kralj Salomon). Opet

su to bili svećenici-kraljevi, krvna loza’bogova, vješti u ezoteričnoj ‘magiji’: odatle

i Salomonu reputacija da je raspolagao takvim moćima. Ralph Ellis predstavlja

iznimno dobro istražene argumente za taj scenarij ‘kraljeva Hiksa, a u njegovim

brojnim, izvrsnim knjigama može se pronaći mnoštvo međusobno povezanih detalja.

Ovo je njegova usporedba priča o Izraelcima i povijesnih zapisa o Hiksima:

Skrivanje istine – još jednom

 

Egipatsko podrijetlo ‘Izraelaca’ prepravljeno je u biblijskim pričama kad je vladajuće

svećenstvo, Leviti (potomci Arona/Ehnatona), napisalo cijelu novu povijest.

To se najvećim dijelom dogodilo nakon invazije babilonske vojske kralja Nabukodonozora

na izraelsku/judejsku zemlju 587. pr. Kr. kad su većina – ali ne i svi – pripadnici

bivšeg izraelskog/egipatskog ‘ludinog plemena’ odvedeni u sužanjstvo u

Babilon na području nekadašnjeg Sumera. Babilon je bio poput lonca za taljenje

za narode i krvne loze te središte onoga što bismo danas zvali sotonističkim ritualima

i crnom magijom. Sužanjstvo Izraelaca u Babilonu nije značilo zatvorske

ćelije. Nije im bilo dopušteno da odu, ali mogli su se baviti svojim poslovima i

dolazili su u doticaj s religijskim pričama i mitovima Sumera te sa sumerskobabilonskom

tehnikom kontroliranja ljudi kroz interes ili novac. U Babilonu su

pronađeni tekstovi pisani klinastim pismom koji pokazuju da je za vladavine kralja

Kandalanua (648.-625. pr. Kr.) jedan bankar, Jakov Egibi, naplaćivao kamate

od 20 posto.38 Iluminati, koji su najvećim dijelom potekli iz Babilona, otada cijelo

vrijeme izvode istu prijevaru. Tek je nakon 70-godišnjeg sužanjstva levitsko svećenstvo

sastavilo tekstove koji su postali Tora (zakon), prvih pet knjiga Starog

zavjeta koje su također poznate kao Petoknjižje i službeno se pripisuju «Mojsiju».

To je bilo stotinama godina nakon što su se ti događaji navodno odigrali. Ti su

tekstovi stvorili nova, ‘izraelska’ imena za bivše egipatske faraone i izmislili priče

kako bi oblikovali službenu povijest koja je odgovarala njihovim interesima. Izmišljeno

ime ‘Salomon’ u svakom slogu sadrži riječ koja znači Sunce – Sol-Om-On.

Salomon znači Sunce-Sunce-Sunce. Vatren momak. Svaki put kad bi htjeli da ljudi

nešto urade napisali bi da je ‘Bog’ tako naredio. Iskoristili su priču s košarom na

rijeci o kralju Sargonu iz Mezopotamije za prikrivanje istine o čovjeku kojem su

izmijenili ime u «Mojsije» i uveli lik «sv. Mihaela», sumerskog Tas Mi-ki-gala, ubojicu

zmajeva i Gospodara poljodjelstva.39 Kasnije je nazvan Gospodarom zraka i

dobio krila kako bi mogao letjeti. Do sužanjstva u Babilonu u izraelskoj vjeri nije

bilo ‘anđela’.’10 Babilonski blagdani pretvoreni su u ‘židovske’ blagdane, uključujući

Pashu i blagdan sjenica.41 Leviti su sumerske i egipatske priče i teme premjestili

u zemlje koje su zvali Izrael. Visokoinicirani su kroz stoljeća razumjeli kodiranu

priču, ali masi koja je sebe nazivala Židovima prodavana je laž, paravanska priča

koja zarobljava njihove umove i pretvara ih u robove njihove hijerarhije. Čak je i

obrezivanje, tako fundamentalno povezano sa židovskom vjerom, došlo iz… Egipta.

Naravno da je.

Sto je zaista cionizam?

 

Sveto mjesto židovske vjere je Sion, i odatle potječe cionizam. Prema raznim izvorima

to je Jeruzalem i, čini se, brdo Sinaj – brdo Sion – za koje Ralph Ellis u svojim

knjigama tvrdi da je kodni naziv za Veliku piramidu u Gizi. Ali Ellis kaže:

Ne misliš valjda ozbiljno gmazovi? Pa, mislim 267

«… narod koji je izgradio … [Jeruzalem] … bio je prvenstveno pod utjecajem

triju piramida iz Gize, koje su počeli smatrati trima simboličnim temeljima

židovskog naroda i njihove religije. Kad su,kako kaže poznata pjesma, Izraelci

sjeli u Babilonu i sjećali se Siona, nisu samo oživljavali uspomene na njihov

izgubljeni grad Davidov; također su se prisjećali davnih dana kada su mogli

fizički posjećivati svoj najvažniji hram u Egiptu – Veliku piramidu u Gizi.»42

Ellis kaže da su pisari, prisjećajući se Gize, simbolizirali Sion kao brdo ili

spomenik u pustinji («Tsion» u hebrejskom), a kad su simbolizirali Sion kao Jeruzalem,

opisivali su ga kao dvorac. Ali čak i u ovom drugom slučaju, Egipat je opet

u središtu pažnje. Ellis je ovako usporedio judejski Sion u Jeruzalemu i egipatski

grad Tchian ili Zian (danas poznat kao Tanis), na čijim su zidovima bili natpisi s

kodeksom faraona Psusennesa II (kralja Davida):

Judejski Sion Egipatski Zian

Zvan Jebus Zvan Jebet (Tchebet)

Poznat kao dvorac Poznat kao tvrđava

Poistovjećen sa stijenom Poznat kao «Stijena»

Zvan Grad kralja Davida Zvan Grad kralja Psusennesa I I 4 3

U cionizmu se ne radi o ispunjavanju biblijskih tekstova na način kako ih

razumiju mase. Posvećen je globalnoj diktaturi egipatsko-sumerskih kraljevskih

dinastija koje su oplodili ‘bogovi’. Oni su ponovno zauzeli Sumer i Babilon (Irak),

znači li to onda «Čuvaj se, Egipte»? S krvnim lozama prenosi se i religija boga

Sunca. Ralph Ellis piše da hebrejska riječ ‘Eli’ izvorno znači «uspinjanje» ili «penjati

se» – izlazeće Sunce.’14 Tako imamo ime Izra-e/-ci. Ime ‘Eli’ također se koristi

kao ‘El’. Glavni Sunčev bog Egipta bio je Ra, a boginja Mjeseca bila je Izida. Tako

dobivamo Izrael … Iz-ra-el. To je opet iluminatsko trojstvo koje se stalno iznova

javlja. U drugim knjigama isticao sam da je judejski junak, Samson, bio simbol

Sunca, što možemo vidjeti po njegovom imenu. U hebrejskom Samson (Šimšon)

znači «prikaz Sunca».15 Na štovanje Mjeseca također upućuje ime hebrejskog boga

YHWH ili Jahve. Ralph Ellis piše:

«Bi li neizrecivo, neizgovorljivo ime izraelskog boga moglo biti uklesano u

zidove velikog Hrama u Karnaku? Možda zvuči nevjerojatno, ali držim da je

upravo tako. Prva dva slova tetragrama su YH,a pretpostavljeni samoglasnik

u sredini je’a’, što daje slog’yah’. Pogledamo li u Egipatski hijeroglifski rječnik

Wallisa Budgea, možemo vidjeti da se ime Yah može prevesti kao ‘Mjesec’.

Ovdje, napokon, imamo potvrdu da pretpostavke koje sam iznio stoje na

sigurnim temeljima. Ako riječ Jahve vodi porijeklo iz Egipta, vrlo je vjerojatno

da je imala neke lunarne konotacije.«47

«Kraljevi» Rothschildi

 

Također sam naglašavao ključnu ulogu obitelji Rothschild u zavjeri. Ne iznenađuje

što se podrijetlo njihovog prezimena Rothschild ili «Crveni štit» može pratiti do

Egipta i kraljeva Hiksa. Ellis izvještava da su Hiksi/Izraelci nosili zaštitne talismane

u obliku zvjezdastog štita’ koji je kasnije postao ‘Davidova zvijezda’. Danas se

ona nalazi na zastavi države Iz-ra-el koju su stvorili i koju kontroliraju Rothschildi

(slika 21). Štoviše, kraljevi Hiksi bili su blisko povezani s crvenom bojom. Kruna

faraona Hiksa u Donjem Egiptu bila je Crvena kruna, poznata kao djesher-t (djesher

je na egipatskom značilo crveno, a prvorodeni sinovi Izraela ponekad su se

identificirali po crvenoj niti oko zapešća).17 Rothschildi ili Crveni štitovi potječu

od kraljevske loze Hiksa kao i mnoge druge iluminatske obitelji, i to je razlog zašto

ih boli briga za težak položaj brojnih pripadnika židovskog naroda općenito koji

nisu iz te ‘kraljevske’ loze bogova. Je li većinu britanskih monarha briga za ‘običan

narod’ kojim ‘vladaju’? Baš tako.

Iz Babilona je potekla kodirana paravanska priča koju su sastavili Leviti, poznata

kao Stari zavjet i knjige Tore ili Petoknjižja koje su temelj Judaizma. Leviti

su bili ‘Mojsijev’ i ‘Aronov’ ili ‘Ehnatonov’ svećenički rod. Pitam se jesu li Leviti zapravo

bili krvna loza koja je potjecala od svećenika iz Heliopolisa? Iz Babilona je

također došao zaista grozan, neopisiv, babilonski Talmud na kojem se temelje ekstremniji

oblici vjerskog sustava. On je važniji od jeruzalemskog Talmuda. Židovska

religija koja umove svojih vjernika tisućljećima drži u ropstvu potekla je od

tih izopačivanja istine, nadahnutih u Babilonu. Na tu su izmišljenu verziju ‘Boga’ i

povijesti Hazari konvenirali oko 740. po Kr., iako je njihova elita zasigurno znala

kako stoje stvari. Nema baš nikakve šanse da bi se rimska krvna loza Bizanta bila

križala s hazarskom princezom i dala cara Lea Hazara, na primjer, da dama nije

bila iz’krvne loze bogova’. Tim više stoje bila žena, jer se po toj strani ključna DNK

prenosi kroz generacije. Egipatsko-sumerska kraljevska loza proširila se svijetom

za što su otkriveni i dokazi,

kao što sam objasnio u Najvećoj

tajni i Djeci Matrixa, da

su se Egipćani i njima pridruženi

Sumerani i Feničani

naselili u Irskoj tisućama godina

prije kršćanske ere. Oni

su izgradili goleme monolite

i krugove od kamenja poput

Stonehengea i Aveburva.

Te krvne loze također su se

Slika 21: Davidova ili zvijezda Psusenesa U – Crveni štit (Roth proširile Kavkazom i zemljaschild).

Danas se nalazi na zastavi države Is-Ra-El koju su stvo- ma kasnijih Hazara.

rili i koju kontroliraju Rothschildi.

Ne misliš valjda ozbiljno gmazovi? Pa, mislim 269

Isto podrijetlo, različito tumačenje

 

Islam se također temelji na pričama o ljudima poput Abrahama – prvog faraona

Hiksa prema Ralphu Ellisu. On ističe da je ime Alaha, islamskog boga, izvedeno

iz hebrejskog Eli (na hebrejskom se pišu gotovo identično) što znači «uspeće» ili

«dizati se» – izlazeće Sunce. S druge strane imamo Heli, grčku riječ za Sunce, a

sve je to povezano s Egiptom gdje je, primjerice, bog Sunca Aton gotovo sigurno

izvor još jednog hebrejskog imena za boga – Adhon (množina Adhonai). Po svom

strukturalnom obliku i Kršćanstvo je poteklo iz Babilona. Tri najveće svjetske

religije nastale su na temelju izmišljenih alegorijskih priča egipatske «kraljevske

loze» i s njom blisko povezanih loza iz Sumera, gdje su navodno živjeli Noa i njegovi

potomci božanske krvi. Noa je još jedno kodno ime za lozu (pogledati Djeca

Matrixa). Kad samo pomislimo da su te tri religije, utemeljene na istim pogrešnim

tumačenjima, sve ove godine u međusobnom sukobu! Isto je s hindusima i

muslimanima. Zbog zajedničkih korijena Judaizma i Kršćanstva i Židovi i papa

nose okruglu kapicu. Ona simbolizira način na koji su svećenici misterijskih škola

u Egiptu i drugdje brijali svoje glave na tom mjestu. Kršćanski redovnici i njima

slični radili su isto. Papa, osim toga, nosi pastirski štap koji je u Egiptu bio simbol

pastirskih kraljeva, a moguće je da čak i naslov’papa’ potječe od egipatskog kralja

Hiksa – Apopisa II.4 8 To se može izgovarati i kao «Apapi», dok je izvorna verzija

njegovog imena iz 6. dinastije bila Papi ili Popi.49 To bi mogao biti izvor ‘pape’ i

‘popa’, što su verzije «oca».

Možda postoji dojam da se Kršćanstvo iz’Svete zemlje’ preselilo u Rim, ali Rimokatolička

crkva koja je Kršćanstvo pretvorila u državnu religiju jednostavno je

bila Babilonska crkva koja je relocirana kad su Iluminati svoj glavni stožer preselili

iz Babilona u Rim. To je razlog zašto su kršćanska religija i njene crkve prepuni

drevnog ‘poganskog’ simbolizma (pogledati Najveću tajnu). Babilonsko trojstvo

od Nimroda (ribe), njegovog ‘sina’ Tamuza (koji je ‘umro za iskupljenje grijeha

čovječanstva’) i njegove majke, kraljice Semiramide (golubice) pretvoreni su u

kršćanske ‘Oca, Sina i Svetog duha’. Može se steći dojam da je iz trojstva izbačena

žena ili božica, no Katolicizam štuje Mariju, djevičansku ‘majku Isusovu’, na isti

način kao što su Egipćani štovali Iziđu, djevičansku ‘majku Horovu’, a Babilonci

Semiramidu, djevičansku ‘majku Tamuzovu’. Semiramida, Izida i Marija različita

su imena istog božanstva. ‘Djevica’ se odnosi na krvne linije koje su oplodili bogovi.

Za kraljicu Semiramidu govorilo se da je imala ‘bezgrešno začeće’ kad ju je

oplodio ‘Bog’ – zrake boga Sunca Baala/Nimroda. Pogledate li slike 22 i 23 vidjet

ćete upadljivu sličnost između egipatskog prikaza Iziđe i Hora i kršćanskog prikaza

Marije i Isusa. Hor i Isus su, kao i Nimrod, bili povezani sa simbolom ribe. Priče

iz Evanđelja na kojima se temelji Kršćanstvo gomila su simbolizma sumerskih/

babilonskih/egipatskih misterijskih škola povezanog sa štovanjem Sunca, tajnim

ritualima i drugim ezoterijskim koncepcijama, što sam već detaljno objasnio u

Najvećoj tajni. Ista temeljna priča rođen 25. prosinca, umro za spas čovječanstva,

itd., itd.’ naširoko se prepričavala tisućama godina prije Kršćanstva: o podvizima

Sunčevih bogova u brojnim različitim kulturama, uključujući Rim (Mitra) i Babilon

(Tamuz – ‘sin boga Sunca). Tamuz i Nimrod simbolizirani su u bezbrojnim

oblicima širom kako drevnog tako i modernog svijeta, što uključuje i ‘Isusa. To je

razlog zašto su ‘kršćanske’ crkve uvijek okrenute prema istoku – smjeru izlazećeg

Sunca. Nimroda su štovali (i još uvijek štuju) kao ‘Kuću izlazećeg Sunca’.’Kršćanske’

crkve su upravo to, zbog čega su često meta sotonističkih rituala. Koje bi bolje

mjesto sotonisti mogli naći? Crkve su pune babilonskog simbolizma štovanja Nimroda/

Baala/Tamuza, okružene mrtvim tijelima na groblju.

Aureole prikazivane na slikama junaka Evanđelja nadahnute su načinom na

koji su drevni narodi prikazivali svoja Sunčeva božanstva s aureolama koje su bile

simbol onoga što predstavljaju. Isusa zovu ‘svjetlost svijeta’ zato što je on drugo

ime za Sunčevog boga/sina, Nimroda/Tammuza, a simboliziran je kao riba zato

što je to bio simbol Nimroda u Babilonu. Prema priči, kad je Nimrod ubijen njegovo

je tijelo bilo raskomadano a njegova supruga/majka, kraljica Semiramida

pronašla je sve dijelove osim njegovog penisa. Potpuno ista priča pripovijedala

se o Ozirisu i Izidi u Egiptu. Vjerovalo se da je Nimrod ‘uzišao’ na Sunce Sunčev bog ‘Baal’ – važno iluminatsko božanstvo sve do današnjeg dana .i Kpoadst aboi

Ne misliš valjda ozbiljno gmazovi? Pa, mislim 271

Sunce ujutro izašlo Babilonci su vjerovali da Nimrod/Baal ‘ponovo izlazi. Pri zalasku

Sunca, govorili su da je otišao boriti se protiv zlih stvorenja u oceanu, samo

da bi se svakog jutra ponovno vratio – kao pobjednik! Kraljica Semiramida rekla

je da ju je Nimrod, u obliku Sunčevih zraka, oplodio kad je začela Tamuza. Tvrdilo

se da je Tamuz (Damu ili Tamuzi, kako je također poznat) bio reinkarnacija

Nimroda zbog čega se govorilo da su «Otac i Sin jedno». To je izvor istih tvrdnji u

‘Kršćanstvu’ da su Bog Otac (Nimrod) i njegov sin ‘Isus’ (Nimrod/Tamuz) jedno.

Priče iz Evanđelja zapravo su simbolične priče o Nimrodu/Tamuzu u kojima se

koriste imena ‘Bog’ i ‘Isus’ zajedno s ‘majkom Marijom’ i ‘Marijom Magdalenom’

koje su dodane kako bi predstavljale različite aspekte kraljice Semiramide. Djevica

Marija poznata je kao ‘Kraljica neba’: isti naziv se koristio za Semiramidu

u Babilonu. Marija Magdalena u Bibliji je prikazana kao prostitutka ih bludnica

– kraljica Semiramida je ‘Babilonska kurva’. Kršćanstvo je Sunčeva religija Babilona,

pa kad iluminatski operativci poput Busha, Blaira i britanske kraljevske obitelji

tvrde da su ‘kršćani’ i da prisustvuju ‘kršćanskim’ službama, oni, u stvari, svjesno

štuju Nimroda/Tamuza/Semiramidu – babilonsko trojstvo. Kada neki govore o

lome kako je ‘Isusova loza preživjela i postala kraljevska loza Merovinga, to je

zapravo kodno ime za lozu Nimroda, Tamuza i Semiramide: krvnu lozu Babilona.

Priča o ‘Isusovoj lozi’, koju promiču ljudi poput britanskog autora Sir Laurencea

Gardnera, kaže da je Isus oženio Mariju Magdalenu i s njom imao potomke koji

su nastavili lozu koja je postala merovinška [iluminatska] kraljevska loza. Moje je

mišljenje da su takve priče samo šifra koja predstavlja krvnu lozu Nimroda (Isusa)

i kraljice Semiramide (Marije Magdalene).

Kraljica Semiramida je objavila da će Nimrod/Baal biti prisutan na Zemlji

nakon svoje smrti u obliku plamena, što je pravi izvor iluminatskog simbola plamena

ili upaljene baklje. To je ono što Kip slobode drži u ruci, i tako odražava

način na koji su Babilonci prikazivali kraljicu Semiramidu! Kad je Tamuz umro,

Semiramida je rekla da je «Uzišao k svom ocu» i da će također biti štovan kao

plamen. ‘Kršćanski’ blagdan Uskrs potječe iz istog izvora. Uskrs potječe od babilonske

božice Ištar (opet Semiramida) i slavio je njenog sina Tamuza koji je bio,

pazite sad «jedini začeti sin božice Mjeseca i boga Sunca» – Nimroda i Semiramide.

«Uskršnja« (Ištarina) jaja i «uskršnji zec» također su podrijetlom iz Babilona.

Kraljica Semiramida rekla je da je došla s Mjeseca u divovskom jajetu, a to

je postalo poznato kao Ištarino jaje. Za Tamuza se govorilo da jako voli zečeve,

pa tako imamo uskršnjeg zeca. O da, i oni su jeli «svete kolače» sa slovom T na

vrhu – odakle potječu naši uskršnji kolačići. ‘ T ‘ j e važan simbol masonstva zbog

njegove povezanosti s Babilonom i Tamuzom. Kršćanska hostija koja se koristi

u katoličkim obredima potječe od egipatskog ‘ta-en-aah’ – žrtvenog Mjesečevog

kruha.50 Kršćani vjeruju da kruh simbolizira ‘Isusovo tijelo’, a zapravo sudjeluju u

ritualu posvećenom egipatskom bogu Mjeseca. Ne treba biti previše bistar da bi

se shvatilo pravo značenje pijenja crvenog vina kao ‘Isusove krvi’, ja pijem grupu

A, molim, pipničaru. Ostali prikazi Semiramide, usput rečeno, uključuju Atenu

(Grčka), Minervu (Egipat i Grčka), Astartu (Sirija), Cibelu (Rim), Aštoret (Izrael)

i Dijanu (Efez). Dijana, velika božica Merovinga, simbolizirana je kao boginja

Mjeseca, rađanja i lova. Dijana je Semiramida,’božica koja je došla s Mjeseca’, rodila

Tamuza i bila udana za Nimroda ‘lovca’. Semiramidu nalazimo posvuda pod

različitim imenima, a ubojstvo princeze Dijane u Parizu 1997. bilo je simbolična

ritualna žrtva Semiramidi (pogledati Najveću tajnu). U iluminatskom simbolizmu

princ Charles (bog Sunca/Nimrod) oplodio je princezu Dijanu (kraljicu Semiramidu)

i stvorio princa Williama (Tammuza),’Sina boga Sunca’ čije je rođenje bilo

potaknuto umjetnim putem – kada? – 21. lipnja, na ljetni solsticij, važan dan u

štovanju Sunca.

Ralph Ellis vjeruje da je ispod svog tog simbolizma i lažnih priča postojao

čovjek na kojem se temelji ‘Isusov’ lik (iako bitno drugačiji od junaka Evanđelja

kakvim je prikazan u Kršćanstvu). On tumači da tvrdnja kako je ‘Isus’ potjecao iz

Davidove kuće upućuje na zaključak da se on smatrao potomkom krvne loze egipatskih

Hiksa (faraone su zvali «Božjim sinovima« – krvnom lozom bogova). Čuo

sam priču o ‘Isusovoj’krvnoj lozi koju su mnogo puta iznosili razni autori, posebno

Sir Laurence Gardner, ali jednostavno to ne pušim. Isus je šifra za Nimroda/

Baala/Tamuza, a Marija Magdalena šifra je za kraljicu Semiramidu. Ima li boljeg

načina da se pred milijardama kršćana opravda globalna dominacija iluminatskih

obitelji od toga da ih se prikaže kao svetu lozu njihovog Krista? Alternativni

pogled na priču o ‘Isusovoj lozi’ i s njom povezanim tajnim društvom, Sionskim

priorijem, može se naći na http://www.alpheus.org/html/articles/esoteric_history/

richardsonl.html.

Dodao bih još nešto. Pročitao sam priče o tome kako krvna loza, uključujući

Merovinge, «gotovo izumire«, i da je Isus bio posljednji iz loze koji je morao nastaviti

svoju lozu kako bi je održao na životu i tako dalje. Ma, molim vas. Te drevne

‘kraljevske’ loze u svojim raznim oblicima raširene su po cijelom svijetu i, opet

naglašavam, nastavljaju se po ženskoj strani, koju povijest uglavnom ne bilježi.

Povijest prati muškarce. K tome, velik broj potomaka loze rađa se izvan braka pa

pravo podrijetlo ostaje nezabilježeno. Loza da je ovisila o jednom čovjeku? Sigurno

se šalite.

I masoni također…

 

Kad slavne iluminatske ličnosti idu u crkvu – bilo kršćansku ili ‘židovsku’ – oni

znaju što simboli i tekstovi zaista znače. Znaju da sudjeluju u drevnom pretkršćanskom

ili predžidovskom obredu slavljenja njihove loze i podrijetla. Ti su religijski

obredi ‘vanjsko’ znanje predstavljeno u šiframa, dok se ‘unutarnje’ znanje

prenosi kroz najviše razine mreže tajnih društava, koja se temelji, opet, na istoj

krvnoj lozi i egipatsko-sumersko-babilonskom podrijetlu kao i glavne religije.

Obično se smatra da je masonstvo nastalo u sedamnaestom stoljeću kad su cehovi

zidara koji su gradili katedrale (koristeći svetu geometriju drevnih gradite-

Ne misliš valjda ozbiljno gmazovi? Pa, mislim 273

lja piramida i kodirane arhitekture) počeli dopuštati učlanjivanje osobama izvan

njihovog kruga. Matična loža masonstva formirana je 24. lipnja 1717. u Londonu,

ali upućeni masoni znaju da to nije njihov pravi početak. Moja supruga Pam i ja

ušli smo u masonsko sjedište u Bostonu u Massachusettsu, a kako nismo zatekli

nikoga odlučili smo nastaviti šetati dok nas netko ne zaustavi. Zatekli smo samo

jednog građevinskog radnika koji je mislio da trebamo biti tamo, te smo – šećući

niz hodnike i kroz hramove – snimili brojne fotografije. Na slici iz jednog hodnika

(slika 24) možete vidjeti da oni svoje podrijetlo prate do drevnog Egipta i Srednjeg

istoka. Natpis ispod slike govori o tome kako se masonstvo prenosi «S prijatelja na

prijatelja, od prošlih stoljeća do onih koja će doći«. Slika prikazuje Georgea Washingtona,

prvog predsjednika Sjedinjenih Država, Benjamina Franklina, koji je

imao važnu ulogu u stvaranju zemlje, predsjednika Franklina Delana Roosevelta,

ratnog vođu, predsjednika Harrya S. Trumana, koji je naredio nuklearne napade

na Japan, generala Douglasa Macarthura, slavnog po Korejskom ratu i astronauta

Buzza Aldrina.

Masoni u svojim obredima štuju’Velikog arhitekta’, a u Egiptu su faraona nazivali’Najvećim

arhitektom’ ili’Sinom Božjim’. Razlog je to zašto medu masonskim

simbolima prevladavaju oruđa i sprave građevinskih radnika i arhitekata, poput

šestara i čekića. Čekići kojima suci lupaju po bloku u svojim sudnicama također su

masonski simboli koji se odnose na’Velikog arhitekta i Egipat, lluminati su stvorili

i kontroliraju ‘pravni’ sustav, kao što odavna ističem. Masonstvo ili ‘Vještina’

usredotočeno je na gradnju i obnovu Hrama kralja Salomona koji je bio smješten

– prema priči – u Jeruzalemu, na mjestu današnje džamije El-Aqsa na Hramskom

brdu. Kralj Salomon ista je osoba kao i egipatski kralj Šešonk I, kaže Ralph Ellis.

Masonski junak zove se Hiram Abif («udovićin sin»), i navodno je bio glavni arhitekt

Salomonovog hrama i čovjek kojeg Biblija zove Hiram. Ali Ralph Ellis još

jednom otkriva vezu s Egiptom. Glavni projektant hramova za Šešonka I u Egiptu

zvao se Harem Atif («Hiram je moj otac»), kaže on.51 Harem ili Hiram bio je kraljevski/

svećenički naslov u Egiptu, koristili su ga neki faraoni, kao u Haremheb.

Arapi Hramsko brdo zovu Harem a-Sharif. Egipatska i masonska božica poznata

kao Ma at prikazivana je kao simbol istine i pravde, a možete ju vidjeti u mnogim

sudnicama kako u raširenim rukama drži mač i vagu. Naslov ‘magistrat’ izveden

je iz Ma’at, koja je pomagala Ozirisu pri suđenju mrtvima važući njihova srca.52

Kako su se egipatsko znanje i loza prenosili kroz povijest, Ma’at je Grcima postala

poznata kao Temida, a njena sposobnost predviđanja budućnosti omogućila joj

je da bude jedna od proročica u Delfima i «boginja božanske pravde».53 Rimska

božica pravde zvala se Justicija. Često su je prikazivali kako drži u ravnoteži vagu

i mač, noseći povez preko očiju.

Jedno od glavnih tajnih društava koja su prenosila znanje iz Egipta i Sumera

u vrijeme Rimskog carstva bili su Komacinski majstori, rimski oblik misterijske

škole poznate kao Dionizijski obrtnici. Oni su koristili iste simbole koje susrećemo

u’modernom’masonstvu, uključujući i crne i bijele kvadrate na podu njihovih

hramova. Prikladno, to možemo vidjeti u mnogim crkvama i velikim katedralama

Europe. Katedrale su prema svetoj geometriji Egipta i Sumera sagradili Vitezovi

templari i s njima povezana tajna društva i skupine. U Najvećoj tajni može se

pronaći ogromna količina informacija na tu temu, kao i o simbolizmu Iluminata.

Naglašavao sam da je cilj stvoriti globalnu fašističku državu, a simbol toga možemo

pronaći u Egiptu i masonstvu. Riječ koja se u Egiptu koristila za sjekiru bila

je ‘neter’, što je vrlo slično ‘neter-kherti’, izrazu koji znači ‘kamenorezac’ ili ‘radnik

u kamenolomu’.5’1 Vrlo je vjerojatno da je to pravo značenje sjekire u simbolu

fascesa (sjekira i svežanj pruća) – odalde dolazi riječi ‘fašizam’. Sjekira se također

povezivala s božicom, ključnim likom u ritualu Iluminata. Ma’at je ponekad prikazivana

kako u jednoj ruci drži fasces a plamen (glavni iluminatski simbol) u

drugoj. Dvadeset i drugi stupanj Škotskog obreda zove se Princ Libanusa ili Vitez

kraljevske sjekire. Slijedi masonsko objašnjenje ovog stupnja. Obratite pažnju na

spominjanje Hiksa:

«Ovaj stupanj uči daje svaki rad častan i da’milijune radnika’treba poštovati

i pomagati im [kako da nej. Feničane [podrijetlom iz Egipta/Sumera],

posebno one iz grada Sidona, pamtimo kao one koji su sjekli cedrove na brdu

Libanusu (Libanon) za Noinu arku, kao i za Zavjetni kovčeg i jeruzalemske

Ne misliš valjda ozbiljno gmazovi? Pa, mislim 275

hramove. Narodi Fenikije, uključujući Hirama iz Tira i Hirama Abita, bili su

povezani s Izraelcima činjenicom da su dijelili misterije, i čak su, po nekim

tvrdnjama, etruščanski i rimski kolegiji obrtnika potekli od njih preko Hiksa.

Loža, uređena kao kolegij, ima dva stana. Prvi je jednostavno uređena soba

koja predstavlja radionicu na brdu Libanus. U njoj predsjeda viši nadzornik

ih ‘majstor tesar’. Drugi stan ukrašen je crvenim tapiserijama, osvijetljen

pomoću 36 svijećnjaka, i zove se Vijećnica okruglog stola. Braća sjede za

okruglim drvenim stolom, a na oltaru na istočnoj strani nalaze se tri velika

svijećnjaka i sjekira. Udarci: [2-2-2]. Pregača je bijela, ljubičastog ruba, s

izvezenom troglavom zmijom i pločom s instrumentima i nacrtima. Dragulj

je sjekira i zlatni držak. Na dršku su Noini [iz zemlje koja je postala Sumer] i

Salomonovi [iz Egipta] inicijali. U sredini drška su inicijali Libanusa i Sidona.

Na oštrici su inicijali Adonirama, Cirusa, Darija, Zerubabela, Nehemije, Ezre

(na jednoj strani), i Šema, Hama, Jafeta, Mojsija, Ahaliaba, Betselala (na

drugoj).55

Masoni i s njima povezana tajna društva (djelujući pod vrhovnim vodstvom

Iluminata) svoje agente imaju na ključnim položajima svih elemenata globalnog

društva, uključujući politiku, trgovinu, bankarstvo, medije, medicinu i vojsku. Masoni

su kontrolirali obje strane u američkom Ratu za nezavisnost, kad se Matična

loža u Londonu pobrinula da pobijedi ‘prava strana kako bi se stvorila iluzija da

se novim Sjedinjenim Državama više ne upravlja iz Engleske (pogledati Najveću

tajnu). Od 55 potpisnika američke Deklaracije o nezavisnosti, za barem 50 se zna

da su bili masoni, a za samo jednog se zna da nije bio. Veliki pečat Sjedinjenih

Država splet je drevnih egipatskih simbola s Velikom piramidom i Svevidećim

okom, orlom (ili feniksom), ponavljanjem ezoteričnog svetog broja 13 i motom

«Novus ordo seclorum», što prevedeno s latinskog znači «Novi poredak vjekova».

Jedan od iluminatskih kodnih naziva za njihov plan je «novi svjetski poredak»

ili «novi poredak vjekova». Piramidu i svevideće oko na novčanicu od jednog

dolara stavili su predsjednik Franklin Delano ‘Iluminat’ Roosevelt i njegov kasniji

potpredsjednik Henry Wallace koji je vjerovao da je Ameriku izabrao Bog (bogovi)

da predvodi svijet u uspostavljanju novog svjetskog poretka. Wallace je bio

istaknuti mason; 1934. napisao je:

«Bit će potrebno jasnije priznanje Velikog arhitekta svemira prije nego vršni

kamen [vrh piramide] konačno dođe na svoje mjesto i ova zemlja u punoj

snazi svoje moći bude u stanju preuzeti vodstvo među zemljama u uvođenju

‘novog poretka vjekova’.»56

Wallace je znao da je cijelo vrijeme bilo planirano da Sjedinjene Države budu

sredstvo provođenja konačnog pritiska za uvođenje globalne diktature – točno

ono što se sada događa.

Britanski faraoni

 

Krunidba britanskog monarha nadahnuta je krunidbenim ceremonijama egipatskih

faraona koje su preuzeli Izraelci. Kad je 1953. kraljica Elizabeta II okrunjena

u Westminsterskoj opatiji, nadbiskup od Canterburva okrenuo se prema sjeveru,

jugu, istoku i zapadu (četiri strane poganskog križa), a okupljeni vjernici povikali

su: «Neka Bog čuva kraljicu«. To simbolizira priču iz Starog zavjeta u kojoj je

opisana krunidba ‘Šaula’ za kralja Izraela, kada su ljudi povikali «Neka Bog čuva

kralja«. Taj se povik u Starom zavjetu može pronaći osam puta kod krunidbi izraelskih

kraljeva. Kraljica je sjedila na krunidbenoj stolici ispod koje je bio drevni

«Sconeski kamen« koji je prema legendi donesen iz Egipta/Izraela. U ruci je držala

egipatske simbole – žezlo i štap. Na vrhu žezla je malteški križ (simbol iluminatskih

Malteških vitezova), a na štapu je golubica (simbol babilonske kraljice

Semiramide). Kasnije je držala kuglu s malteškim križem na vrhu, jednaku onima

koje koristi nizozemska (i važna iluminatska) kuća Orange. Kraljica je pomazana

uljem, što je stara tradicija koja seže tisućljećima u prošlost do egipatsko-sumerske

ere i dalje. Riječ ‘Krist’ znači ‘pomazanik’. Ulje s kraljičine krunidbe bilo je

ista mješavina koja se koristila u Egiptu i Izraelu. Nosi se u zlatnoj posudi zvanoj

ampula izrađenoj u obliku orla (feniksa), a legende taj dio ceremonije također

povezuju s golubicom (kraljicom Semiramidom). Ulje simbolizira krokodilsku

mast «messeh» korištenu u krunidbenim ceremonijama faraona u drevnom Egiptu.

Od toga potječe «mesija» – židovska legenda o dolazećem «mesiji» – onaj koji

je pomazan krokodilskom mašću – novi faraon. Pomazanje na krunidbi trebalo bi

uzdići monarha do ranga visokog svećenika, u ovom slučaju, prikladno, do visoke

svećenice Anglikanske crkve, kao i vođe države. Dok se to događalo, canterburvski

nadbiskup je govorio:

«Kako kraljevi, svećenici i proroci bijahu pomazani: i kao što Salomona

pomazahu Zadok svećenik i Natan prorok, tako vi budite pomazani,

blagoslovljeni i posvećeni, kraljice nad ljudima, kojoj Gospodin Bog dade da

vlada i upravlja…«

Krunidbena kruna optočena je s 12 dragulja i ukrašena s dva malteška križa

koji su bili najistaknutiji simboli nacista. U levitskom Egzodusu doznajemo za

Aronov prsni oklop koji je optočen s 12 dragulja. Isto kamenje, u istom rasporedu,

javlja se u britanskoj kruni. A tko je, po Ralphu Ellisu, bio Aron? Ehnaton!! Nadbiskup

je stavio svoje ruke među kraljičine kako bi iskazao počast novom poglavaru

svoje Crkve i poljubio je njenu desnu nadlanicu. Zatim je rekao:

«Bože Svemogući… uspostavi svoje prijestolje u pravednosti, kako bi stajalo

zauvijek, poput Sunca pred njim, i kao vjeran svjedok na nebu.«

Ne misliš valjda ozbiljno gmazovi? Pa, mislim 277

To su gotovo iste riječi kao u «Bozjem savezu« s Davidom u Starom zavjetu.

«Svemoguci Bog« zvao se El-Shaddai, a radi se o babilonskom Nimrodu/Baalu.

Krunidba završava «krunidbenom pjesmom« koja se zove Zadok svećenik, po čovjeku

koji je navodno vodio krunidbenu ceremoniju kralja Salomona (Šešonka I ) .

Gdje god pogledate, možete vidjeti drevne ‘kraljevske’ krvne loze, njihove rituale i

plan, a njihov je cilj globalna dominacija, na što upozoravam sve ove godine.

Priče o gmazovima

 

O.K., sad je jasno da su «krvne loze bogova« koje se međusobno križaju vladale

drevnim svijetom i nastavljaju vladati i danas. Ali tko su te krvne loze i tko su

‘bogovi’ koji su ih oplodili? Sumerske pločice otkrivaju da su Anunnaki bili gmazovska

rasa, što potvrđuju brojne druge drevne priče. Sumerska ploča koja datira

iz otprilike 3500. pr. Kr. opisujući dolazak Anunnakija ne ostavlja mjesta sumnji:

«Gmazovi doista silaze«.57 U hebrejskom mitu biblijski «Nefìli», «sinovi bogova«,

zovu se awwim, što znači uništavači ili zmije. Simbol kraljeva Hiksa bila je zmija,

a egipatske kraljevske obitelji bile su snažno povezane s prikazima gmazova. Čak

su i sveučilišni profesori poput dr. Arthura Davida Horna, bivšeg profesora biološke

antropologije na Sveučilištu države Colorado u Fort Collinsu, zaključili da

je ljudski rod oplodila neka izvanzemaljska rasa i da su Anunnaki bili gmazoliki. I

on također vjeruje da ti isti Gmazovi kontroliraju svijet već tisućama godina, kako

objašnjava u svojoj knjizi Izvanzemaljsko podrijetlo čovječanstva.™ Iluminati neprestano

koriste simbolizam gmazova i Anunnakija, kao što možete vidjeti u Najvećoj

tajni i Djeci Matrixa. Sjećate se kako su Jay Garner i Zalmay Khalilzad održali

sastanak iračkih skupina u sjeni 4.000 godina starog urskog zigurata, stepenastog

piramidalnog hrama drevnih Sumerana? Za Anunnakije je Ur bio važno središte,

a neki vjeruju da je zigurat bio mjesto u kojem se odvijala komunikacija i križanje

sa Zemljanima. Kakve li slučajnosti da je američka vlada koju kontroliraju Iluminati

izabrala takvo mjesto za svoju prvu konferenciju nakon okupacije Iraka!

Priču sa sumerskih pločica potvrđuje i Credo Mutwa, jedan od svega dvoje

živućih ‘sanusija preostalih u južnoj Africi. Sanusiji predstavljaju vrhunac afričke

šamanističke tradicije. Credo je u svojim osamdesetim godinama, a drugi sanusi,

njegova tetka, u devedesetima. On je službeni povjesničar i pripovjedač naroda

Zulù, a samo ime «Zulù» znači «narod sa zvijezda«, zato što oni vjeruju da ih je

oplodila izvanzemaljska ‘kraljevska rasa. Po mom mišljenju, tijekom eona mnoge

su izvanzemaljske grupe bile uključene u oplođivanje ljudske rase te da nam je to

dalo raznolikost rasa. Kako Credo nema kome prenijeti svoje znanje, te radi hitne

potrebe da svi saznaju zapanjujuće informacije koje je tijekom svog života punog

inicijacija primio, s njim sam izradio video seriju pod naslovom Plan Gmazova.

Traje preko šest sati, i to je još uvijek tek djelić znanja koje on čuva. U seriji on otkriva

stvari za koje je u inicijacijama prisegnuo da ih nikada neće otkriti, ali kaže

da je ljudski rod u tako opasnom položaju da je daleko važnije da ljudi saznaju što

se događa nego za njega da poštuje takve zavjete šutnje. Ta informacija povučena

je u tajnost nakon što su Europljani osvojili Afriku, a njihovi iluminatski vode, po

Credovim riječima, «iscijedili umove šamana i onda ih ubili». Otvoreno govoriti o

takvim stvarima bilo je ravno samoubojstvu, pa su stvorene tajne mreže za incijacije

kako bi znanje ostalo sačuvano.

Credo, koji je postao moj dragi prijatelj, prenosi istu priču o križanju između

izvanzemaljskih Anunnakija i ljudi radi stvaranja hibridne rase. On ima rukotvorine

poput «ogrlice misterija« koje potvrđuju ovu priču (slike 25, 26 i 27). To je

izuzetno teška bakrena ogrlica koja zapravo leži na ramenima, a spominje se u

zapisima starim 500 godina. Credo kaže da je stara najmanje 1.000 godina. Veliki

simboli koji vise s ogrlice pričaju o ljudskom rodu. Na najistaknutijem mjestu, na

prednjoj strani su izvanzemaljac s velikim bakrenim pimpekom i zemaljska žena

u koju se izvanzemaljac ‘uklapa, ako razumijete na što mislim. To, prema Credovom

objašnjenju, simbolizira sjedinjenje bića sa zvijezda i ljudi s Planeta. Isti

motiv možete naći u doslovno svim drevnim kulturama. Treba spomenuti i da on

tvrdi da je bakreni pimpek nekada bio od zlata, ali je ukraden i zamijenjen bakrenim.

To pak podsjeća na drevnu egipatsku priču o zlatnom penisu njihovog ključnog

božanstva Ozirisa koji danas tajna društva, posebno masoni, simboliziraju

obeliskom. Način na koji je izvanzemaljac prikazan na ogrlici, kaže Credo, samo

je simboličan jer su ti ‘bogovi’ bilo vrlo posebnog, neljudskog lika (gmazolikog)

i ljudima su zaprijetili trenutnom smrću ako ih ikada prikažu onako kako zaista

Ne misliš valjda ozbiljno gmazovi? Pa, mislim 279

izgledaju. Koliko često u religijskim tekstovima nailazimo na temu «Bog (bogovi)

ne smije biti viđen ili razotkriven«! Zbog toga su’bogovi’prikazivani simbolički. S

Ogrlice misterija visi i velika šaka, puna urezanih simbola. Među njima je i svevideće

oko koje, kako objašnjava Credo, simbolizira «Nadglednike» (kao i iluminatska

slika na novčanici od jednog američkog dolara); prisutno je i zviježđe Oriona

koje suvremeni istraživači neprestano povezuju s izvanzemaljskom aktivnošću na

Zemlji; a tu je i Davidova zvijezda koja je povezana s «kraljem Davidom« (Psusennesorn

II) i danas se nalazi na zastavi Iz-ra-ela. Kao što su ustvrdili neki židovski

povjesničari, to je drevni simbol koji se može naći diljem svijeta. Usko se počeo

povezivati sa židovskom vjerom tek kad ga je u osamnaestom stoljeću počela

koristiti bankarska i iluminatska dinastija Rothschildi ili Crveni štitovi. Ogrlica

misterija uključuje i vrlo prepoznatljiv ‘leteći tanjur’ kojim su, kako kažu legende,

izvanzemaljci letjeli od svog divovskog ‘matičnog broda i slijetali na Zemlju.

Legende govore da je matični brod nastavio kružiti u orbiti, u njega su se sklonili

vođe za vrijeme kataklizme Velikog potopa. To je točno ono što govore i sumerske

ploče. U Francuskoj pećinske slikanje čija se starost procjenjuje između 10.000 i

30.000 godina uključuju ovalne i tanjuraste objekte s po tri nožice i ljestvama koje

se iz njih spuštaju. Slika uklesana u liticu kod Ferganie u središnjoj Aziji prikazuje

čovjeka koji izgleda kao da nosi «hermetičku kacigu« i nekakve mehaničke uređaje

na leđima. Datirana je u 7.000. pr. Kr.. Bez obzira kakvi bili podrijetlo i priroda

‘letećih tanjura i drugih sličnih letjelica,

ljudi ih viđaju i bilježe već tisućama

godina.

Gmazovska kraljevska obitelj

 

Na temelju drevnih i modernih opisa

tih gmazolikih bića Credo je izradio

crteže (slika 28) i opisao brojne razine

stroge genetske hijerarhije. Niži slojevi

su ‘ratnici’, ‘jadno krvavo pješaštvo’

kako kažemo u Britaniji. Postoji

još jedna vrsta Gmazova koju obično

opisuju kao na stici 29. Britanskim su

vojnicima, doista prikladno, davali

gmazovske naočale za obuku tijekom

njihovih priprema za pustinjski rat

u Iraku 2003. (slika 30). Gmazovima

vladaju ‘kraljevski’ vođe koji imaju rogove

i repove, kaže Credo, a na samom

su vrhu bića bijele, albino kože, a ne

zelenkaste ili smećkaste poput drugih.

Svjedoci i otete osobe izvijestili su

da su vidjeli gmazolika bića s kožom

poput albina, a takvi se opisi

mogu naći i u drevnim tekstovima.

U Credovoj Africi ti su Gmazovi

poznati kao Chitauri, što se

može prevesti kao «djeca zmije»

ili «djeca udava». To je vrlo slično

srednjoameričkom nazivu «narod

Zmije». Afrika je, poput svih drugih

kontinenata, prepuna legendi

o zmijskoj rasi. U seriji Plan gmazova

Credo Mutwa satima govori

0 pozadini i povijesti Chitaura.

Opisuje kako je Zemlja nekada

bila okružena slojem vodene pare

(«svodom») koji je uništen u kataklizmi.

Vodena para je štitila

Planet od intenzivnog djelovanja

Sunca, cijeli je Planet bio vlažan i

imao je konstantnu temperaturu.

To je bilo mjesto enormnog obilja

1 golemih šuma. To je uobičajen

opis pretkataklizmičkog ‘Zlatnog

doba ili lemurijskog/muovskog

‘Edenskog vrta u Tihom oceanu.

Međutim, tumači Credo, kad su

Chitauri uništili taj omotač (što

simbolizira biblijskih 40 dana i

40 noći kiše) cijela se klima promijenila,

Sunčeve zrake počele su

pržiti nekoć zelene i bogate zemlje

poput Egipta, počele su se stvarati

pustinje. Znanstvenici se slažu da

je Egipat, koji je danas dio pustinje

Sahare, nekoć bio zelena i ugodna

zemlja. To je bilo u danima kad je

Egipat bio ‘Kemit’. Ta priča mogla

bi objasniti vodenu eroziju otkrivenu

na Sfingi (koja ima lice žene,

a ne muškarca). Kako bi podijelili

i zavladali ljudima, priča dalje

Ne misliš valjda ozbiljno gmazovi? Pa, mislim 281

Credo, Chitauri su ih raštrkali širom planeta i dali im različite jezike kako jedni s

drugima ne bi mogli komunicirati.

Još jedna priča koju susrećemo u cijelom svijetu a ne samo u starozavjetnoj

verziji Kule babilonske. Preuzeta je iz brojnih, još starijih priča. Pripadnici indijanskog

plemena Hopi iz Arizone kažu da kad su došli na Zemljinu površinu po

naredbi «Žene pauka», pojavio se «drozd» koji im je pobrkao jezik i učinio da plemena

govore različitim jezicima. Credo je, prenoseći informacije koje je primio tijekom

života punog inicijacija u to tajno znanje, rekao da su se gmazoliki Chitauri

križali sa svim rasama kako bi stvorili hibride gmazova i sisavaca kroz koje vladaju.

Pojasnio je da je u afričkoj kulturi genealogija neke osobe vrlo važna, te da su

‘kraljevske’ loze vladara crne Afrike tvrdile da potječu od istih ‘bogova’ kao i bijele

‘kraljevske’ obitelji širom svijeta. On tumači da su te crne kraljevske loze (poput

onih u zemljama ‘Zapada’) uglavnom odstupile s naslijeđene vlasti, položaja kralja

ili kraljice, gdje ih se moglo identificirati. Umjesto toga, preuzele su položaje

‘imenovane’ ili ‘izabrane’ vlasti, poput vladinih administratora, bankara, poslovnih

ljudi i političkih voda. On otkriva, na temelju svog poznavanja genealogije crne

Afrike, da su mnogi crni predsjednici koji su došli na vlast nakon stjecanja’nezavisnosti’

od bijelih Europljana potjecali iz istih krvnih loza kao i kraljevi i kraljice

crne Afrike. Kao primjer je naveo Roberta Mugabea iz Zimbabwea – onog Roberta

Mugabea kojeg su manipuliranjem doveli na vlast iluminatski Henry Kissinger

i britanski ministar vanjskih poslova lord Carrington, kao što sam objasnio u /

istina će vas osloboditi. Mugabe je i crncima i bijelcima donio siromaštvo, glad i

kaos u zemlji koja bi trebala biti jedna od najbogatijih u Africi. Istovremeno, sebe

je učinio milijarderom ‘pobijedivši’ na namještenim izborima i kradući bogatstvo

naroda. To je tipično ponašanje pripadnika krvne loze.

Priča koja se ponavlja

 

Krajem devetnaestog stoljeća pukovnik James Churchward, revni istraživač postojanja

Mu ili Lemurije, izjavio je da su mu u tajnom podrumu jednog samostana

u sjevernoj Indiji pokazali neke drevne ploče. Na njima je bila ispisana priča o

tome kako su Naacali ili Naga Maye («zmije») s kontinenta Lemurija/Mu preko

Burme došli u Indiju kako bi tamo osnovali koloniju. Churchward je nakon godina

pažljivog rada sastavio tekstove i otkrio da opisuju uništenje Mu, Domovine, i

dolazak Naga Maya ili Naga u Indiju.59 Istraživač Veda David Frawley objašnjava

kako drevne hinduističke svete knjige Vede otkrivaju da su najstarije kraljevske

krvne loze Indije, svećenici-kraljevi, potekle od Bhrigusa koji su došli iz mjesta s

druge strane mora. Bhrigusi su bili red adepata upućenih u drevno znanje. Frawley

u svojoj knjizi Bogovi, mudraci i kraljevi: Vedske tajne o drevnoj civilizaciji^0 kaže

da je jedan od vladara iz tih krvnih loza bio «Kralj zmija» Nahusha. Oni su se

proširili u pet plemena i naselili velik dio indijskog potkontinenta.”1 James Churchward

napisao je više knjiga o civilizaciji Mu: tumači da su Nage također naselili

Kinu, Tibet i dijelove Azije. Narod Naga Maya, sa svojim štovanjem božice-majke,

ujedno su preci i naroda Maja iz Meksika. U knjizi Spilje, kotlovi i skrivena bića

istraživač Michael Mott piše:

«Nage opisuju kao vrlo naprednu rasu ih vrstu, s visoko razvijenom

tehnologijom. Oni, osim toga, osjećaju prezir prema ljudskim bićima: priča

se da ih otimaju, muče, križaju se s njima, pa čak i da ih jedu. Križanje je

navodno dovelo do široke raznolikosti oblika, u rasponu od potpuno

gmazovskog do gotovo ljudskog izgleda. Među njihovim brojnim uređajima

su i ‘zrake smrti’ i ‘vimane ili leteća, tanjurasta zračna vozila. Ova vozila

opširno su opisana u mnogim drevnim vedskim tekstovima, uključujući

Bhagavad Gita i Ramayanu. Rasa Naga srodna je jednoj drugoj podzemnoj

rasi, hinduističkim demonima ili Rakshasama. Oni također posjeduju, kao

pojedinci, ‘čarobno kamenje’ ili ‘treće oko’ među obrvama, koje je danas

mnogim proučavateljima istočnjačkog misticizma poznato kao žarišna točka

jedne od viših čakri ili točki kanaliziranja energije, živčanog sustava ljudi

(čovjekolikih bića) – čakra povezana s ‘unutarnjim vizijama’, intuicijom i

drugim ezoterijskim koncepcijama.«62

Umjesto Nage i Chitauri čitajte Anunnaki. Različita imena, isto podrijetlo.

Kraljevi i kraljice zmajevi

 

Tema vladajućih ‘kraljevskih’ obitelji i careva koji tvrde da njihovo pravo na vlast

i oni sami potječu od «zmija bogova», može se pronaći širom drevnog svijeta.

Te krvne loze i veze u kraljevskim su grbovima simbolično prikazivane u obliku

zmajeva, zmija, sfingi, pernatih zmija ili stabla-križa ili Ankha. U Egiptu je postojao

red zvan Djedi (jedi?), pri čemu je ‘Dj’ značilo zmija’.63 Tako imamo faraone iz

zmijske loze s imenima Djer, Djoser i Djederfra. Kraljevski dvor zmaja osnovan

je u Egiptu 2170. pr. Kr. pod Ankhfnkhonsuom, a formalnije pod kraljicom Sobeknelru

1783. pr. Kr. i to radi stvaranja institucije za provedbu rada Zmaja od

al-Khema, bolje poznatog kao Tot ili Hermes.64 Od al-Khema potječe alkemija,

‘Veliko djelo’ Zmaja. Obratite pozornost na činjenicu da je 1783. pr. Kr. otprilike

razdoblje kad su se u egipatskoj povijesti pojavili Hiksi. Najpoznatije knjige koje

se pripisuju Totu su Smaragdne ploče i Pymander. Totove Smaragdne ploče govore

o gmazovima sa sposobnošću mijenjanja oblika koji nastoje kontrolirati svijet, kao

što ćemo kasnije vidjeti. Već sam spomenuo kako se krokodilska mast ili messeh

koristila prilikom krunidbe faraona, što je također postalo dio keltske mitologije.

Slika Messeha evoluirala je i poslala Zmaj, simbol kraljevske vlasti.65 Messeh, sveti

krokodil, evoluirao je u ono što u Egiptu poznajemo kao Sobek, bog krokodil, a

koji se u Grčkoj zvao Sukos.66 Kraljevski dvor zmaja postoji i dan danas, promiče

Ne misliš valjda ozbiljno gmazovi? Pa, mislim 283

ga Sir Laurence Gardner, autor brojnih knjiga o ‘kraljevskoj krvnoj lozi’ koja je,

kako on kaže, Isusova loza. On ju zove «zmajeva krvna loza».

U Indiji, budistički tekstovi Mahauyutpatti navode 80 kraljeva koji su potekli

od Naga ili «Kraljeva zmija». Hinduistička legenda kaže da su Nage po želji mogli

uzimati ljudski ih gmazovski oblik, što se naziva mijenjanje oblika. Prema Credu

Mutwi to je također osobina Chitaura. Ubrzo ću iznijeti pojedinosti o nekim od

brojnih iskustava koja su ljudi u suvremenom svijetu imali s tom pojavom.’Morski’

ili’riblji’bogovi-zmije u Sumeru i Babilonu navodno su bili u stanju mijenjati oblik

i izgledati kao ljudi kad god bi to poželjeli. Mijenjanje oblika česta je tema. Širom

Indije vladari su tvrdili da imaju pravo vladati zato što potječu od Naga koji su, po

opisima, bili potomci iz križanja ljudi s bogovima-zmijama. Priče iz indijskih epova

govore i o tome kako su se gmazoliki Nage družili s bijelim ljudima i premda je

njihov odnos često bio pun sukoba i nepovjerenja, dvije vrste su se međusobno križale,

tvrde epovi, i dale hibride gmazova i sisavaca koji su postali… arijski kraljevi.67

Te zmijske krvne loze postale su ‘božanske’ kraljevske krvne loze ili ‘polubogovi’.

Takvi su bili i kineski carevi. Bili su poznati kao Lung ili Zmajevi: mnogi od

najranijih careva prikazivani su s gmazovskim tjelesnim obilježjima, baš poput

Naga. Opisivali su ih kao dijelom ljudi, dijelom zmije. Jedan od njih, po imenu

Huang Ti, navodno je rođen sa «zmajskim izrazom lica». Tvrdilo se da ga je začela

zraka zlatnog svjetla koja je ušla u maternicu njegove majke iz zviježđa Velikog

Medvjeda.68 Veliki Medvjed uključuje zvijezdu Alpha Draconis, zvijezdu egipatskog

boga Seta. Alpha Draconis navodno je dom gmazovske ‘kraljevske obitelji’,

elitnog vodstva, poznatog kao «Draco» (zmaj, prim. prev). Jedna kineska legenda

kaže da se Huang Ti poslije smrti preobrazio u eteričnog zmaja i odletio u carstvo

besmrtnih. U Mediji, današnjoj Turskoj, Iranci su svoje kraljeve zvali Mar,

što na perzijskom znači ‘zmija’. Bili su poznati kao «Zmajska dinastija Medije« ili

«potomci zmaja«. Najstarije kraljevske krvne loze Srednje Amerike tvrdile su da

genetski potječu od bogova zmija – Quetzalcoatla i Itzamne. Svećenici-kraljevi

peruanskih Inka simbolično su prikazivani kao zmije, a nosili su narukvice i nakit

za noge u obliku zmije. U mikenskom dobu u Grčkoj kraljeve su, prema riječima

autorice Jane Harrison, «na neki način smatrali zmijama«.69 Kekrops, prvi mikenski

kralj Atene, prikazivan je kao čovjek sa zmijskim repom. Drugi kralj, Erehtej,

koji je osnovao eleuzinsku misterijsku školu, nakon svoje smrti bio je štovan kao

živa zmija. Prema legendi, i kralj Kadmo se poslije smrti preobrazio u živu zmiju.70

Sumerske priče govore o letećim zmijama i zmajevima koji bljuju vatru (simbol

njihovih letjelica?) i o tome kako su kraljevi Sumera, koji sežu u prošlost mnogo

dalje od Potopa, do oko 240.000 g. pr. Kr., «mijenjali oblik« te kako su nastali iz sjedinjenja

bogova i ljudi. Sargon Veliki, slavni vladar Sumerskog/Akadskog carstva,

tvrdio je da je upravo takvog genetskog podrijetla. Sumerske pločice navode da

je i samo postojanje «kraljevskog položaja« bilo dar tih bogova. Također je posve

jasno da su to bili gmazoliki bogovi: Sumerani na mnogim mjestima spominju

svoje bogove kao vatrene, krilate zmije.

Drevni svijet obiluje pričama o zmijama ili rasi zmajeva i kraljevima, kraljicama

i carevima koji su tvrdili da im pravo na vlast daje to što potječu od bogovazmija.

Kraljevi iz gmazovskih krvnih loza bili su poznati kao «Zmajevi». Kad bi se

više kraljevina udružilo u bici ili u grupu kraljevina, imenovali bi kralja nad kraljevima.

On je bio poznat kao Veliki zmaj ili… Draco. Otkrio sam da se taj motiv

izravno spominje u djelima iz Indije (nekadašnje doline Inda), kao što su Knjiga

Dzyana, jedna od najstarijih sanskrtskih priča, te epovi Mahabharata i Ramayana.

Knjiga Dzyana govori o tome kako je gmazolika rasa, koju se u knjizi naziva

Sarpa ili Veliki zmajevi, došla s neba da bi svijetu donijela civilizaciju. Velikom

poplavom, biblijskim Potopom, završilo je Zlatno doba, kaže se u knjizi, ali su bogovi-

zmije preživjeli i vratili se na vlast. Simbolično ih opisuju kao bića s ljudskim

licem i zmajskim repom.71 Njihov vođa zvao se Veliki zmaj. Iluminatski Ku Klux

Klan koji je stvorio onaj zloglasni američki masonski ‘bog’ Albert Pike još i danas

koristi izraz Veliki zmaj. Keltski naslov ‘Pendragon’, kao kod Uthera Pendragona,

oca «kralja Arthura» u gralskim pričama, također je bio jedna verzija toga. Pendragon

= «Veliki zmaj». U legendama je simbolični Arthur potomak zmajeva, a na

njegovoj je kacigi motiv sa zmajevima. Simbol Walesa crveni je zmaj, što potječe

od tvrdnje Arthurovog «carobnjaka» Merlina da crveni zmaj simbolizira narod

Britanije. Merlina se opisivalo kao samo napola čovjeka zato što je bio dijete podzemnog

bića i ljudske žene. Priče o Arhuru sadrže sve klasične elemente te teme,

uključujući stvaranje kraljevskih krvnih loza križanjem između ljudi i neljudskih

bića, mijenjanje oblika, korištenje holografskih slika zbog skrivanja pravog lika

nekog bića te bitke između konkurentskih zmajeva. Geoffrey od Monmoutha,

povjesničar iz dvanaestog stoljeća, zabilježio je da je Merlinovo starije ime bilo

«Ambrozije», što bi ga moglo povezivati s grčkim nazivom za menstrualnu krv

– ambrozija, koju Gmazovi vole piti.72 Također postoji motiv «Dame od jezera»

koja je povezana s pričama o zmijskom narodu poput Naga koji štuje božicu i

živi u podzemnim centrima smještenim ispod jezera ili morskih zaljeva. Poput

keltskih mitova i predaja, kultura drevne Grčke bila je nadahnuta Sumeranima i

Egipćanima te ranijim Atlantiđanima i Lemurcima, i gotovo u potpunosti se temelji

na njihovim pričama i mitovima pod različitim imenima. Diljem Sumerskog

carstva narod je štovao bogove-zmije. Velečasni John Bathhurst Deane u svojoj

knjizi Štovanje zmije napisao je:

«… Jedan od petorice graditelja Tebe [u Egiptu] zvao se po feničkom boguzmiji,

Ofhionu … Prvi oltar podignut Kiklopima u Ateni bio je posvećen

‘Ops’, božici-zmiji … Simbolično štovanje zmije u Grčkoj bilo je tako

rasprostranjeno da Justin Mučenik optužuje Grke da su ga uveli u misterije

svih njihovih bogova.»71

Ne misliš valjda ozbiljno gmazovi? Pa, mislim 285

Merovinška krvna loza

 

jedna od ključnih ljudsko-gmazovskih ‘kraljevskih’ loza kasnije je postala poznata

kao Merovinzi, koji su bili poznati i kao čarobnjaci ili «svećenici-kraljevi», baš

kao što su faraoni bili u Egiptu. Merovinzi su bili kraljevska loza naroda poznatog

kao sikambrijski Franci (germansko pleme Sikambri, op. prev.). Franko, koji

je dao ime Francima i umro 11. g. pr. Kr., tvrdio je da je potomak Noe (Sumer).

Franci su sami sebe zvali Novi magovi ili «Narod Zavjeta». Egipćani su također

vjerovali da su izabrani narod i da imaju ugovor s Bogom, što je motiv koji su

postbabilonski levitski pisari prenijeli na egipatske «Izraelce». Međutim, umjesto

‘Bog radije čitajte gmazoliki ‘bogovi’. Merovinzi/Franci svoju krvnu lozu također

mogu pratiti od drevne Troje i Trojanskih ratova, preko Kavkaza do današnje

Francuske, zemlje koja je po njima dobila ime. I opet se spominje Kavkaz, taj lonac

za taljenje u kojem su se asimilirale razne loze. Sikambrijski Franci u jednom su

se trenutku nastanili na području zapadno od Dunava i bili poznati kao Skiti, koje

su Rimljani zvali «izvorni». Legenda kaže da je Meroveja, utemeljitelja Merovinga

koji je umro 458. po Kr., začeo gmaz. Ta je krvna loza u rodu sa svim europskim

kraljevskim obiteljima i brojnim drugima na utjecajnim položajima. Oba osnivača

Mormonske crkve – Joseph Smith i Brigham Young – bili su iz merovinške

krvne loze, što je i razlog zašto država Utah koju kontroliraju mormoni u središtu

svog pečata ima košnicu (slika 31). Pčela ili košnica drevni su simboli merovinške

krvne loze, kao i ljiljan koji britansko merovinško plemstvo toliko voli. Košnica

simbolizira pčelu maticu, gmazovsku božicu Iluminata koja je u samom središtu

njihovog simbolizma, a povezana

je i s gmazovskim mentalitetom

‘roja koji nastoje prenijeti na ljude.

Grčko božanstvo Zeus bilo je

prikazivano kao orao (feniks?) i

zmija kojima je kao žrtva prinošen

med, što je moguća veza s pčelom

kao simbolom Merovinga.7’1 Motiv

zmije i meda može se povezati

s ‘Danovim plemenom’ koje je navodno

jedno od deset izgubljenih

plemena Izraela. Ali, jesu li ona

doista izgubljena? Ili nikada nisu

ni postojala u obliku u kojem ih

prikazuje levitska ‘povijest’? Danovo

pleme također je koristilo

simbole zmije i orla o čemu sam

opširnije pisao u Najvećoj tajni. Ne

vjerujem da su oni biblijski Izra

elci. Knjiga postanka kaže da Danovci nisu imali poznatu genealogiju i da nisu

bili u rodu s ranim Izraelcima.75 Bili su narod moreplovaca (Egipćani su ih zvali

Danuna ili Denven), mnogi su se naselili u sjevernoj Europi. Nazivi ‘Danska’, rijeka

‘Dunav’ (engl. Danube) i irski ‘Tuatha de Danann’ ili «Narod božice Danu» čini se

da su odraz Danovaca, pa je to jedan od razloga zašto je u irskoj povijesti prisutan

takav sjevernoafrički utjecaj.

S Egiptom i Sumerom povezani Feničani plovili su istim putevima kao Danovci,

i gotovo je sigurno da se radi o istom narodu. Boje Danovaca bile su crvena

i bijela, baš poput feničkih, a to su i boje Vitezova templara čiji se slavni crveni

križ na bijeloj pozadini nalazi na engleskoj zastavi ili zastavi Sv. Jurja. To je feničko

božanstvo zvano Juraj od Kapadokije u današnjoj Turskoj, zemlji u kojoj

je bila i Troja. Od drugog ogranka Danovaca-Feničana nastali su Merovinzi i,

kako sugeriraju neki istraživači, kavkaski Hazari. Djela grčkog pjesnika Homera

koji je živio oko 9. ili 8. stoljeća pr. Kr. glavni su izvor informacija o drevnoj Troji

kao i sukoba koji su doveli do njene propasti. Njemu se pripisuju epovi Ilijada

i Odiseja, a suvremena arheološka otkrića potvrđuju točnost Homerovih djela.

Prema Ilijadi, osnivač Troje zvao se Dardan i za njega se pričalo da je sin boga

Zeusa. Dakle, ne iznenađuje što su Zeus i Danovci imali iste simbole: zmiju, orla i

pčele. Dardan je imao sina po imenu Erihtonij, a njegov sin bio je Tros, po kojem

su dobili ime Trojanci i njihov glavni grad Troja, od kojih pak potječu Merovinzi

koje simbolizira pčela. (‘Trois’ na francuskom znači ‘tri’ što je Iluminatima

vrlo važan broj, kao u babilonskom trojstvu. Simbolički se to prikazuje ljiljanom

s tri latice, simbolom merovinške krvne loze i, stoga, britanske kraljevske obitelji).

Tros je imao sina Asaraka: jednom princu iz kraljevske kuće Asaraka pripisuje se

osnivanje Rimskog carstva. Njegovo ime bilo je Eneja, a uskoro ćemo vidjeti da je

taj tip izuzetno važan iluminatskoj krvnoj lozi. Merovinge povezuju s Arkadijom

u Grčkoj, domovinom Spartanaca, koji su bili među junacima Trojanskog rata.

Neki od Spartanaca odselili su u Troju (u današnjoj Turskoj) i dalje do Francuske,

gdje su se nastanili u pokrajini Lorraine. To je od davnih vremena važan centar

iluminatskih gmazovskih krvnih loza. U apokrifnoj knjizi Prva knjiga o Makabejcima,

Arej, kralj Sparte, u svom pismu židovskom visokom svećeniku kaže da su

Spartanci « … od rase Abrahamove».76 Drugim riječima – egipatske/sumerske. U

pismu spartanskog kralja piše daje njegov simbol orao koji u kandžama drži zmaja.

7 7 Opet ista stvar. Fritz Springmeier, dugogodišnji istraživač iluminatskih krvnih

loza, Merovinge naziva «13. krvnom lozom» zato što se njena DNK provlači kroz

ostalih 12 velikih obitelji.78 Osim toga, doista je prikladno što priče o Trojanskom

ratu s kojim su povezani Merovinzi uključuju onu o ‘Trojanskom konju’; naime,

ne biste mogli naći bolji simbolizam za način na koji krvne loze infiltriraju svoja

ciljana društva.

Merovinzi su navodno već dugo izumrla loza, ali zapravo je, sve donedavno,

nestalo samo ime, ali ne i krvna loza. Geni su se nastavili kroz franačkog kralja

po imenu Karlo, poznatijeg kao Karlo Veliki, s kojim su u rodu 34 od 43 američka

Ne misliš valjda ozbiljno gmazovi? Pa, mislim 287

predsjednika kao i brojne druge ključne figure. On je znatno proširio Franačke

teritorije i vladao kao car Zapada u papinskom carstvu koje su stvorile i kontrolirale

krvne loze potekle iz Rimskog carstva. One su, pak, potekle od kraljevskih

krvnih loza Sumerskog carstva, Babilona i Egipta koje su vodile podrijetlo od

Atlantiđana, Lemuraca i hibrida stvorenih u programima križanja. Karlo Veliki

bio je suvremenik Hazara. Sionski priorij («Tsion» na hebrejskom znači ‘planina’

ili ‘spomenik u pustinji’ – Zion) za sebe tvrdi da je elitno tajno društvo stvoreno u

dvanaestom stoljeću kako bi služilo merovinškoj krvnoj lozi ili «Le serpent rouge»

(zmijskoj krvi). Tvrde da su bili vrlo blisko povezani s Vitezovima templarima

koji su službeno formirani u francuskom gradu Trovesu, kojem su Sikambrijski

Franci (Merovinzi) dali to ime po svom nekadašnjem domu – Troji. Princ Pariš

iz priča o Trojanskom ratu također je nadahnuo ime glavnoga grada Francuske.

Još jedna od ključnih ličnosti u genealogiji Iluminata je Aleksandar Veliki, predak

Karla Velikog i svih današnjih većih iluminatskih obitelji. Aleksandar je potjecao

od naroda Vikinga koji se naselio u Sredozemlju i Egejskom moru nakon kataklizmi,

i od kojih su lako mogli nastati bijeli narodi te regije, uključujući Danovce.

Aleksandar je neko vrijeme vladao Trojom i, prije nego što je umro u Babilonu

323. pr. Kr. u dobi od 33 godine, njegova je vojska držala pod kontrolom enormno

područje kojim se nekoć vladalo iz Sumera. Tu su ulazili Egipat, Mezopotamija

i dio Indije. Utemeljio je grad Aleksandriju u Egiptu i, budući da je također bio

poznat kao «Zmijin sin», Aleksandrija je postala «Grad Zmijinog sina».79 Još jednom

vidimo kako se ponavlja isti motiv. Legenda kaže da je Aleksandrov pravi

otac bio bog-zmija Amon, što odražava priču o Meroveju, osnivaču merovinške

dinastije, kojem se pripisuje slično podrijetlo. Merovinge u raznim knjigama –

posebno onima promicatelja Kraljevskog dvora zmaja, Sir Laurencea Gardnera

– povezuju s ‘Isusovom’ kivnom lozom. Ali veza s ‘Isusom’ nije nužna za povezivanje

Merovinga sa «zmajskim krvnim lozama» Egipta i Sumera zato što su one

stigle na područje Sredozemlja, Malu Aziju/Tursku i drugdje davno prije ere koja

se povezuje s «Isusom». Iluminati ne bi imali samo jedan ogranak krvne loze koja

im je toliko važna.’Isusova’ krvna loza ionako je samo šifra za babilonsku/zmijsku

krvnu lozu.

Gmazovi su kroz povijest održavali svoje ‘najčišće’ krvne loze ženeći se što

je moguće više unutar vlastite genetike i kroz tajne programe križanja. Važno je

imati na umu da te krvne loze nemaju potomke samo sa svojim službenim partnerima.

Oni imaju zapanjujuće mnogo izvanbračne djece. Ti se potomci zatim

odgajaju i nose prezimena koja se razlikuju od prezimena važnih iluminatskih

obitelji kao što su Rockefelleri i Rothschildi. Tako kada neko od te djece s prezimenom

Clinton, Roosevelt ili nekim trećim dođe na utjecajan položaj, ljudi ih

ne povezuju s elitnim obiteljima zato što se drukčije prezivaju. Ali – a to ne mogu

dovoljno naglasiti – oni jesu ista krvna loza. Na taj način skrivaju svoje srodstvo,

gmazovsku genetsku mrežu.

Insajdcrskii potvrda

 

Phillip Eugene de Rothschild, koji danas živi u Americi, tvrdi da je nezakoniti potomak

Philippea de Rothschilda od francuskih Rothschilda. Veći dio svog života

radio je u iluminatskoj sotonističkoj mreži. Phillip mi je rekao da je ključna ‘nefilska’

krvna loza povezana s onim likom po imenu Eneja, navodnim nadahnućem

Rimskog carstva kroz svoje potomke – Romula i Rema. Ova dvojica predstavljaju

kodna imena za krvnu lozu a ne stvarne ljude, a isto bi moglo vrijediti i za Eneju.

Legenda o Eneji uklapa se u šifre i motive iluminatskih krvnih loza, uključujući

njegovu povezanost s Trojom. Eneja je, prema priči, rođen u Troji, svetom gradu

za Merovinge i Vitezove templare. U Hvalospjevu Afroditi božica objavljuje da će

Eneja, sin kojega je začela sa smrtnim Anhizom, vladati Trojancima kao i sinovi

njegovih sinova koji će se tek roditi.80 U Homerovoj Ilijadi Eneja svom protivniku

Ahileju na bojištu pred Trojom govori o svom rođenju i precima. Eneja

kaže da potječe od «Božanske i besmrtne loze» kako po majci tako i po ocu. Ta

veza između božanske besmrtnosti i Anunnakija pod njihovim raznim imenima

u drevnim se pričama stalno iznova javlja. Eneja kaže da je njegova majka božica

Afrodita a njegov otac Anhiz, te da svoje podrijetlo prati do Dardana, Zeusovog

sina i legendarnog osnivača trojanske rase. Eneja u Ilijadi uživa prisan odnos s

bogovima. Legende o Eneji pune su napomena i šifri o njegovoj genealoškoj vezi

s ‘bogovima, pa ne iznenađuje što on danas igra tako važnu ulogu u šiframa i

simbolizmu iluminatskih krvnih loza. Phillip Eugene de Rothschild rekao mi je

da je ta ‘Enejina krvna loza postala ono što on zove «dinastija Rothsburg» – spoj

Bauer-Rothschilda (ista obitelj, različito prezime) i Battenberga. To je merovinška

krvna loza, a također i loza Habsburgovaca, vodeće obitelji u Svetom Rimskom

Carstvu tijekom mnogih stoljeća koja također koristi simbol orla koji prati krvnu

lozu. Grci, Rimljani, Nijemci, Francuzi, carska Rusija, Sjedinjene Države i mnogi

drugi kao svoj simbol koristili su orla/feniksa. Habsburško Sveto Rimsko Carstvo

bilo je srednjovjekovna država koja je obuhvaćala veći dio srednje Europe i Italiju

u razdoblju od 962. do 1806. godine. Phillip Eugene kaže da je ta «rothsburška»

krvna loza među Iluminatima poznata kao «Gens». To je latinska riječ koja znači

‘rasa, ‘pleme ili ‘podrijetlo po muškoj strani’ i potječe od riječi gignere – začeti’.

Pokojni lord Louis Mountbatten, slavni član britanske kraljevske obitelji i njegov

nećak princ Philip bili su Battenberzi. Lord Mountbatten je dogovorio brak između

princa Philipa i kraljice Elizabete II, nakon čega je kraljevska loza Ujedinjenog

Kraljevstva postala poznata kao VVindsor-Mountbatten. I VVindsori i Mountbatteni

njemačke su krvne loze koje su ranije bile poznate kao kuća Saxe-Coburg-Gotha

i Battenberzi. Za vrijeme Prvog svjetskog rata protiv Njemačke zbog odnosa s

javnošću anglicirali su svoja prezimena, ali obje te’obitelji’podržavale su naciste.

Princ Philip bio je poslan u jednu školu u Njemačkoj koju je vodio Nacistički pokret

mladeži (pogledati / istina će vas osloboditi i Najveću tajnu). Phillip Eugene,

potomak Rothschilda, o ‘Enejinoj’ krvnoj lozi kaže:

Ne misliš valjda ozbiljno gmazovi? Pa, mislim 289

«Čini se da Eneja utjelovljuje razne krvne loze koje moraju voditi podrijetlo

preko Karla Velikog jer je u njemu utjelovljeno stjecište i Davidove (židovske

[egipatske]) i loze Aleksandra Velikog (arijske). Suvremeni predstavnici

tog rimskog ‘Gensa ili europskih monarha tvore vladajuću ‘aristokraciju’

ponovno oživljenog Rimskog Carstva. Te ‘kraljevske’ obitelji održavaju svoj

pedigre kroz endogamiju (brakove unutar obitelji). Prvi prototip Antikrista

[najčišće krvne loze] bio je Nimrod, utemeljitelj Babilona. Povijesna i

genetska okosnica tog posljednjeg Rimskog Carstva su Karlo Veliki i njegovi

potomci, ljudi poput [princa] Philipa Mountbattena (Rex Julius Alexander

Battenberg), koji je jedna od vladajućih glava julijanskog Gensa.»81

Drakula = Draco

 

Kao što sam objasnio u drugim svojim knjigama, iluminatske krvne loze naveliko

prinose ljudske žrtve i izvode rituale pijenja krvi, i tako je bilo kroz cijelu njihovu

povijest. Danas izvode iste rituale kakve su izvodili u Babilonu, njihovom drevnom

sjedištu nakon propasti Sumera, premda vjerujem da je postojala i mnogo

starija verzija Babilona. Priča o Drakuli nastala je na istoj temi. Napisao ju je irski

pisac Bram Stoker i objavio 1897. Nakon dugogodišnjeg istraživanja bezbrojnih

legendi o vampirima Stoker je vjerojatno bio upoznat s istinom. Kao što potvrđuje

dokumentarac History Channela o Stokeru, nema nijednog dijela svijeta i nijednog

razdoblja u povijesti koje ne poznaje mitove i legende o vampirima koji se

hrane energijom i krvlju drugih ljudi. Drakula sadrži sve poznate motive. Zove se

Drakula (‘kraljevska’ krvna loza gmazova navodno se zove Draco); zovu ga «grof»

Drakula (što simbolizira način na koji su ‘ljudske’ kraljevske obitelji i aristokracija

prenosili krvne loze Draco); on ‘mijenja oblik’ (poput Gmazova) i vampir je (što

simbolizira potrebu Draco gmazova da piju ljudsku krv i hrane se ljudskom energijom,

kao što ću ubrzo podrobnije objasniti). Mnogi slavni pisci i umjetnici bili

su inicijati ili uporni istraživači koji su kroz umjetnost i ‘fikciju’ iznosili elemente

priče. Stokerov lik uglavnom se temelji na čovjeku zvanom Drakula ili Vlad Nabijač

koji je u petnaestom stoljeću vladao zemljom koja se zvala Vlaška, nedaleko

od Crnog mora u današnjoj Rumunjskoj (engl. Romania; Rom = gmazovske

krvne loze). Nekoć se ta regija zvala Transilvanija i bila je kolijevka najpoznatijih

legendi o vampirima. Dolina rijeke Dunav, koja teče od Njemačke do Rumunjske

i ulijeva se u Crno more, vrlo se često javlja u povijesti krvnih loza. To su nekada

bile zemlje Hazara, i brojni ogranci iluminatskih loza prošli su tim krajevima,

uključujući Merovinge.

Vlad Nabijač ili Drakula pobio je desetke tisuća ljudi, mnoge od njih tako što

ih je dao nabiti na kolac. Sjeo bi i jeo usred te šume mrtvih tijela, umačući kruh u

njihovu krv. Obično bi zavezao po jednog konja za svaku nogu žrtve dok je zašiljeni

kolac polako guran u njeno tijelo. Vrh kolca bio je nauljen, no pazilo se da kolac

ne bude previše oštar – nije želio da žrtva prebrzo umre od šoka. Djeca su često

nabijana na kolac kojim su bile probijene grudi njihove majke. Zapisi govore da

su žrtve ponekad bile nabijane na način da su na kolcu visjele naglavačke. Smrt na

kolcu bila je spora i bolna. Žrtve bi ponekad izdržale satima ili danima. Drakula

je držao kolce poslagane u raznim geometrijskim oblicima, a najčešći je bio pojas

koncentričnih krugova. Visina kolca odgovarala je rangu žrtve, što izvrsno ukazuje

na ritualima opsjednut gmazovski um. Raspadajući leševi često su tamo ležali

mjesecima. Jedan izvještaj govori da se vojska turskih osvajača kad je uz Dunav

naišla na tisuće raspadajućih tijela nabijenih na kolac u strahu okrenula natrag.

Godine 1461. Muhamed II, osvajač Konstantinopola, čovjek koji nije bio poznat

po gadljivosti, zgrozio se od pogleda na 20.000 nabijenih tijela koja su trulila pred

Drakulinim glavnim gradom Tirgoviste. Ratnički sultan predao je zapovjedništvo

nad pohodom protiv Drakule svojim podređenima i vratio se u Konstantinopol.

Deseci tisuća ljudi nabijeni su na kolac u transilvanijskom gradu Sibiu gdje je

Dracula nekada živio. Na dan sv. Bartolomeja 1459. Drakula je dao nabiti na kolac

trideset tisuća trgovaca i drugih ljudi u transilvanijskom gradu Brasovu. Jedan

od najpoznatijih drvoreza iz tog razdoblja prikazuje Drakulu kako uživa u jelu

usred šume kolaca i njihovih jezivih tereta pred Brasovom, dok u blizini krvnik na

komade siječe druge žrtve. Nabijanje na kolac bilo je Drakulina najdraža tehnika,

ali nipošto i jedina metoda izazivanja nezamislivog užasa. Popis mučenja koja je

koristio ovaj teško poremećeni čovjek uključuje čavle u glavi, odsijecanje udova,

osljepljivanje, davljenje, spaljivanje, odsijecanje nosova i ušiju, sakaćenje spolnih

organa (posebno u slučaju žena), skalpiranje, deranje kože, izlaganje prirodnim

silama ili divljim životinjama i kuhanje na živo. Nitko nije bio pošteđen Drakuline

pozornosti. Među njegovim su žrtvama bile žene i djeca, seljaci i visoki plemići,

veleposlanici stranih sila i trgovci.

Vlad Nabijač je bio sin Vlada Drakula kojeg je car Svetog Rimskog Carstva

1431. inicirao u drevni Red zmaja. Njegov amblem bio je zmaj koji raširenih krila

visi s križa. Vlad stariji nosio je taj amblem, a i na njegovim kovanicama bio je

simbol zmaja. Svi članovi tog Reda imali su zmaja na svom grbu, a nadimak mu

je bio Drakul (vrag ili zmaj). Vlad mlađi potpisivao se sa Draculea ili Draculya tj.

«vrazji sin», što je kasnije postalo Dracula, ime koje se otprilike može prevesti kao

«sin onoga koji je bio iz Reda zmaja». Doista prikladno. Drevni Red zmaja nastao

je u Egiptu i proširio se za vrijeme kraljeva Hiksa čiji je simbol bila zmija. To je isti

Red zmaja koji danas promiče britanski autor knjiga o ‘Svetom gralu Sir Laurence

Gardner. Usput rečeno, kraljica Mary ili Mary od Tecka, majka kralja Georgea IV

i stoga baka današnje kraljice Elizabete II, bila je potomak «Drakuline» sestre. To

su krvne loze i mentalitet koji danas nastoji osvojiti svijet. To je razlog zašto ne

osjećaju samilost ni empatiju prema patnjama, smrti i razaranju koje uzrokuju.

Ne misliš valjda ozbiljno gmazovi? Pa, mislim 291

Razmišljati poput gmaza

 

Uz ovu pozadinu veza s gmazovima, proučite li um gmazova razumjet ćete i ponašanje

Iluminata tijekom stoljeća kao i globalno društvo koje stvaraju. Oni imaju

posebne karakterne crte, a takvima nastoje učiniti i ljude. Najstariji dio ljudskog

mozga znanstvenicima je poznat kao R-kompleks ili «gmazovski mozak» {slika

32). To je najočigledniji ostatak naše gmazovske genetske povijesti. Većina ljudi

ništa ne zna o gmazovskom nasljeđu ljudskog tijela i njegovom utjecaju na naše

ponašanje. Znanstvenici objašnjavaju da gmazovski mozak predstavlja jezgru živčanog

sustava, pa pogledajmo kakve su karakterne osobine gmazovskog mozga

oko kojih se znanstvenici slažu. Ovdje ću citirati dio internetskog članka Skipa

Largenta:

«Barem pet ljudskih ponašanja ima izvor u gmazovskom mozgu. Bez ulaženja

u njihovo definiranje, jednostavno ću reći da se u ljudskim aktivnostima

ona izražavaju kroz: opsesivno kompulzivno ponašanje; svakodnevne

osobne rituale i praznovjerne postupke; ropsko pokoravanje običajima;

ceremonijalna ponavljanja; štovanje običaja kao u pravnim, religijskim,

kulturnim i drugim pitanjima te svi oblici obmanjivanja.«82

Dodajte tome druge osobine gmazovskog mozga kao što su hladnokrvno

ponašanje bez suosjećanja sa žrtvama vlastitih djela; ‘teritorijalnost’ – kontroliranje

svijeta oko vas; opsjednutost hijerarhijskim strukturama vladanja i kontrole;

agresivnost i ideja da je sila uvijek u pravu, da pobjednik uzima sve. U tim karakternim

crtama gmazovskog mozga

imate upravo one osobine koje Iluminati

i njihovi agenti pokazuju već

tisućama godina. Ne biste ih mogli

bolje opisati. Rasizam potječe od

gmazovskog mozga i agresivnog,

nasilnog seksa kojem se iluminatske

krvne loze naveliko prepuštaju

– pitajte oca Busha, Cheneva, predsjednika

Geralda Forda i druga iluminatska

imena koja razotkrivam u

svojim knjigama.

Može li zaista biti slučajnost što

Iluminati pokazuju klasične osobine

gmazovskog mozga dok se istovremeno

gomilaju dokazi da su oni

gmazovske krvne loze? Kozmolog

Carl Sagan, koji je znao daleko više

od onoga što je govorio, napisao je knjigu pod naslovom Zmajevi Edena8-1 kako bi

upozorio na utjecaj gmazova na čovječanstvo. Napisao je: «Nenia nikakve koristi

od ignoriranja gmazovske komponente ljudske prirode, posebno naše sklonosti

ritualima i hijerarhiji. Naprotiv, taj model mogao bi nam pomoći da razumijemo

kakva su doista ljudska bica.» Druga područja ljudskog mozga kod većine ljudi

uravnotežuju ekstreme gmazovskih osobina, ali one se i dalje mogu prepoznati,

primjerice, kod onih koji žive svoj život kao svakodnevni ritual, ponavljajući iste

cikluse stalno iznova, tjedan za tjednom, lluminati nastoje društvo pretvoriti u

stalno ponavljajući ciklus sa strogim vremenskim rasporedom zato što to zarobljava

ljude u njihovu gmazovsku razinu opažanja i dodatno aktivira gmazovski

mozak. Oni s najdominantnijom gmazovskom genetikom – lluminati – očigledno

pokazuju više obilježja gmazovskog mozga, što je ujedno razlog zašto su krajnje

opsjednuti ritualima.

Osvajanje svijeta

 

Uz vremensku usklađenost tipičnu za moj život nakon humka u Peruu, par dana

prije završetka ovog rukopisa primio sam poštom jednu knjigu. Ovo poglavlje

već je bilo dovršeno. Knjiga nosi naslov Plava krv, prava krv84 i sadrži informacije

o gmazovskoj krvnoj lozi koje su se podudarale s većinom mojih istraživanja i

mojim mišljenjem o tome što se događa. Još jednom, to ne znači da se nužno

slažem sa svime u toj knjizi, ali tema se vrlo dobro poklapa s mojim gledištima.

Autor knjige Stewart Swerdlow tvrdi da je jedan od malobrojnih koji su preživjeli

iluminatske programe kontrole uma i genetičkog istraživanja u Montauku na

Long Islandu u New Yorku. Stewarta su kao dječaka jedne noći otela bića koja je

smatrao izvanzemaljcima i odvela ga u Montauk. Kasnije je saznao da su otmičari

bili vojnici koji su se pretvarali da su izvanzemaljci – bila je to uobičajena

varka za skrivanje istine o tome tko otima ljude. Prisilno su ga uključili u Montaukov

program genetskog eksperimentiranja i tek je mnogo kasnije otkrio da je

bio među svega jedan posto onih koji su izvukli živu glavu. Stewart kaže da je

tijekom godina provedenih pod kontrolom Iluminata doznao za plan za globalnu

kontrolu i za neljudske entitete koji iza svega stoje. Ta su bića, piše on, gmazovska.

Kaže da je ta gmazovska bića vidio u Montauku i da se «cinilo kako se samo

pojave i nestanu iz fizičke stvarnosti».85 Slijedi sažetak onoga što Stewart kaže da

je saznao tijekom godina koje je proveo u Montauku te u svojim istraživanjima i

iskustvima nakon toga.

Mnoge različite izvanzemaljske skupine došle su na ovaj planet i posijale

različite rase. Atlantidom je dominirao bijeli ili kavkaski tip naroda zvan Atlani.

Oni su stigli sa zvjezdanog sustava poznatog kao Lyrae ili Lira, dok se gmazovska

rasa nalazila na Muu ili Lemuriji u Tihom oceanu. Izvorni Lirani nisu bili fizički

onako kako mi to shvaćamo, ali su ostali zarobljeni u ovoj dimenziji a njihove su

vibracije postajale sve gušće. Bili su plave kose i plavih očiju, ponekad crvene kose

Ne misliš valjda ozbiljno gmazovi? Pa, mislim 293

i zelenih očiju. Credo Mutwa pričao mi je o visokim, plavokosim i plavookim

izvanzemaljcima koje su Afrikanci zvali Mzungu. Rekao je da kad su Europljani

prvi put stigli u južnu Afriku, plemena su mislila da su se Mzungu vratili, pa su ih

i zvali tim imenom. Na slici 33 možete vidjeti Credov crtež Mzungua. Gmazove

su, kaže Swerdlow, stvorila bića koje on naziva «prozirni narod» i koji «ne mogu

stvarno ući u fizičke dimenzije jer je vibracija njihove energije tako visoka da ne

može izdržati fizičko tijelo». Kad se pojave, kaže on, «izgledaju kao prozirna staklena

ljuska.»86 Gmazovi su u početku bili «granicno tjelesni«, za funkcioniranje na

ovoj razini trebao im je fizički oblik što su postigli miješanjem gmazovskih gena s

genima Lirana. To je razlog zašto su Gmazovi, kao što ćemo vidjeti, toliko opsjednuti

plavokosim i plavookim ljudima – potrebna im je njihova genetika za funkcioniranje

u ovoj stvarnosti. Eto razloga zašto su izrazito gmazovski Windsori željeli

gene plavokose, plavooke princeze Diane i odbacili je nakon što su ih dobili. Princ

William plavokos je i plavook, dok je princ Harry crvenokos. Zbog međusobnih

križanja windsorska je loza postala toliko gmazovska da joj je trebala jaka infuzija

Tiranskih’ gena kako bi održali prividno ljudski oblik. Gmazovi su živjeli u zvjezdanom

sustavu Dračo (odakle

potječu imena «Drakula», Vlad

Drakul i riječ «drakonski») i

počeli su se širiti diljem galaktike

kroz način osvajanja koji

doživljavamo na ovom planetu.

Stewart Swerdlow kaže da

im je u tome pomogla jedna

rasa sa Siriusa, najsjajnije zvijezde

vidljive sa Zemlje. Gmazovi

su programirani da vjeruju

da su superioran oblik, sebe

smatraju više «Bogu slicnima»

zato što su dvospolni. Oni imaju

programiran mentalitet koji

želi osvojiti sve. Britansko i

Rimsko carstvo primjeri su tog

mentaliteta na djelu.

Miješanje gmazovskih

gena s genima Lirana i nekih

drugih razlog je zašto ljudi

imaju tako mnogo gmazovske

DNK – tumači Swerdlow – i zašto

fetusi na svom putu da postanu’ljudi’

u maternici prolaze

kroz razvoj gmazovskog tipa.

Gmazovsko-liranski hibridi bili su prilagođeni za usklađivanje s gmazovskim frekvencijama

zbog čega su ih Gmazovi mogli kontrolirati. Htjeli su postići omjer

gena od 50-50 zato što bi to dalo tijelo koje izgleda kao ljudsko, dok je istovremeno

u stanju mijenjati oblik u Gmaza. «Mijenjanje oblika postizalo se jednostavnim

koncentriranjem hibrida na genetiku koju želi otvoriti – ili zatvoriti – bez obzira o

kojoj se radilo», piše Swerdlow.88 To objašnjava zašto je Phillip Eugene de Rothschild

rekao da je Karlo Veliki Iluminatima bio važan (34 od 43 američka predsjednika

potječu od njega) zato što je predstavljao utjelovljenje mješavine krvnih loza

‘kralja Davida (Egipćana/Hiksa/Gmazova) i Aleksandra Velikog («Arijaca»). Jednom

kada geni gmazovske strane počnu previše prevladavati postaje nemoguće

zadržati ljudski oblik. U tom slučaju jedu ljudske hormone, meso i krv kako bi to

nadoknadili. Obredi žrtvovanja ljudi i pijenja krvi posvuda su slijedili krvne loze,

a sada znamo zašto. Swerdlow kaže da je domaća svinja uzgojena iz tog razloga,

zbog čega je genetski tako bliska čovjeku. Također pojašnjava zašto je plemstvo

postalo poznato kao «plava krv»:

«Njihova krv, zbog povišene gmazovske DNK, sadržavala je veću količinu

bakra. Budući da krv koja se temelji na bakru nakon oksidacije postaje

plavozelena, za te se gmazovske hibride govorilo da imaju ‘plavu krv’.»89

Nakon uništenja Mu/Lemurije preživjeli su odselili u sjevernu Indiju i Zemljinu

unutrašnjost gdje su izgradili golemu podzemnu civilizaciju. Kasnije ću

iznijeti dokaze za to. Također su ponovno pokrenuli svoje genetsko osvajanje, a

lokacija koju su izabrali, kaže Swerdlow, bila je… Sumer. Oni kažu da su Sumerani

postali poznati kao ‘Sum-Arijci’ ili jednostavno Arijci’, te da su se proširili u sjevernu

Afriku, središnju Aziju, sjevernu Indiju i ruske stepe. «Arijski vođe, koji su

odreda bili plave krvi, postali su sultani i radže iz legendi», piše Swerdlow.90 On

tumači da kad su se Arijci pomiješali s Dravidima (koji su prije bili iz Lemurije) u

Indiji, stvorili su hinduističku religiju. «Indijski kastinski sustav izravna je kopija

gmazovske podjele uloga».91 Još jednom se potvrđuje važnost Kavkaza:

«… [ArijciJ su se uglavnom nastanili na području Kavkaza i [kasnije] postali

Hazari. Odatle su se proširili na zapad prema Europi, utemeljujući nacionalne

identitete Vikinga, Franaka, teutonskih naroda i Rusa. Imajte na umu da su

nakon potonuća Atlantide neki od tih izbjeglica otišli u zapadnu Europu

i postali Kelti. Neki su otišli u Grčku, a drugi na talijanski poluotok. Ti su

narodi bili tamo prije doseljavanja hibrida … Ovi plavokrvni vođe također

su se infiltrirali među narode Srednjeg istoka, kao što su biblijski Kanaanci,

Malahejci i Hetiti.»92

Ne misliš valjda ozbiljno gmazovi? Pa, mislim 295

Dakle, što se dogodilo u Egiptu?

 

To nas dovodi do Egipta i onoga što se stvarno dogodilo s pričom o Hiksima.

Swerdlow kaže, i potpuno je u pravu, da su Egipćani također postali poznati kao

Feničani i bili potomci Atlantide. Moje je mišljenje da je to bilo i Danovo pleme.

Kao ‘Lirani’, bih su plavokosi i plavooki, a neki su bili zelenooki i crvenokosi. Ti

su narodi naselili Britanske otoke i dvije Amerike, kao što pokazuju arheološki

dokazi i druga otkrića (pogledati Najveću tajnu). Sumerani-Arijci infiltrirali su se

u egipatsko društvo i usadili svoju gmazovsku krvnu lozu u kraljevske obitelji faraona.

Zato je potpuno točno, barem na simboličkoj razini, što se za «Abrahama»

kaže da je došao iz regije Sumera koja je danas Irak. Istovremeno, također bi moglo

biti točno, kao što kaže Ralph Ellis, da su «pastirski kraljevi» Hiksa ih «vladari

stranih zemalja» već bili u Egiptu i nisu bili osvajači. Infiltracija Sumera počela

je prije razdoblja Hiksa, pa je lako moguće da je vrijeme kraljevskih i religijskih

sukoba zapravo bila borba gmazovskih plavokrvnih za prevlast u kraljevskim i

religijskim pitanjima. Simbol Hiksa bila je zmija, a njihova boja bila je crvena – što

je od velike važnosti u gmazovskom ritualu. Sjetimo se, njihovi kraljevi nosili su

crvenu krunu. Egipatski ceremonijalni naslov Moche znači «Onaj koji je pomazan

mašću krokodila iz rijeke Nil».93

Swerdlow kaže da je izraz «Bog Sunce» bio gmazovski simbol, kao što je

bio i lav. Oba su u drevnom Egiptu bila vrlo česta, a u gmazovskim religijama i

kraljevskim obiteljima ostali su česti do današnjeg dana. Kraljevski dvor zmaja

(također poznat Bratstvo zmije) formiran je u Egiptu radi infiltriranja u kraljevske

i religijske centre moći. Manly R Hali, masonski povjesničar, sažeo je ono što se

dogodilo u Egiptu. Umjesto «crni magovi Atlantide« čitajte «gmazovi» koji su se

infiltrirali i u Atlantidu:

«Dok sofisticirana ceremonijalna magija drevnog svijeta nije nužno bila

zla, iz njenog izopačavanja nastalo je nekoliko lažnih škola čarobnjaštva

ili crne magije [u Egiptu] … crni magovi Atlantide nastavili su koristiti

svoje nadljudske moći dok nisu u potpunosti potkopali i iskvarili moral

primitivnih Misterija … uzurpirali su položaj koji su ranije držali inicirani i

prisvojili ovlasti duhovne vlade.

«Tako je crna magija diktirala državnu religiju i paralizirala intelektualne

i duhovne aktivnosti pojedinca, zahtijevajući njegovo potpuno i spremno

slaganje s dogmom koju je formuliralo svećenstvo. Faraon je postao

marioneta u rukama Grimiznog vijeća – odbora arhimagova koje je na taj

položaj uzdiglo svećenstvo.»'”

Obratite pažnju na «Grimizno vijeće». To se događalo svugdje gdje su se

nalazili plavokrvni gmazovi. Babilon je bio najvažnije središte Gmazova, kao što

naglašavam sve ove godine. To je bilo mjesto gdje su gmazovske krvne loze sastavile

plavokrvni plan za osvajanje svijeta, pored ostalog i kroz izmišljene religije.

Swerdlow piše:

«Babilon je bio civilizacija u koju se Sumer razvio dok se širio u središnju

Aziju i postajao Hazarsko carstvo. U stvari, mnoge plavokrvne organizacije

koje su se razvile kroz tisućljeća zvale su se Babilonsko bratstvo. Kasnije su

se spojile s tajnim atlantsko-egipatskim školama u Europi i postale masoni.

Neki od tih imigranata bili su Baueri, danas poznati kao Rothschildi. Ta

obitelj brzo je preuzela kontrolu nad financijskim i trgovačkim temeljima

Europe.»1’3

Moderni izraz Babilona je London, a neki istraživači zovu ga Babilondon.

Babilonski bog i božica – Nimrod i Semiramida – prikazivani su kao napola ljudi

napola gmazovi. Da biste ušli u to iluminatsko uporište, financijsku četvrt zvanu

londonski City, morate proći pored letećih gmazova s obiju strana ulice. Grb Citya

čine dva leteća gmaza koji drže fenički/templarski simbol, crveni križ na bijeloj

pozadini (slike 34 i 35). To simbolizira pomiješanu gmazovsku/sum-arijsku genetiku

nad kojom kontrolu imaju Gmazovi. Na britanskom kraljevskom grbu nalaze

se lav i jednorog (Gmazovi i Sum-Arijci) s jednorogovim rogom koji predstavlja

penis. On simbolizira dvije genetike koje su se sastavile i stvorile kraljevsku krvnu

lozu koju predstavlja štit. Gmazovsku kontrolu naglašava to što je jednorog uvijek

svezan (pogledati sliku 36). Grb obitelji Rothschild doslovno je identičan (slika

37), a sličan motiv možete vidjeti i u logotipu zaista šokantne kršćanske televizijske

mreže u Sjedinjenim Državama koja se zove Trinity Broadcasting koji također

uključuje simbol golubice – babilonske kraljice Semiramide (slika 38). Isto je

bilo s vjerovanjima gmazovskih nacista koji su Sum-Arijce smatrali «vladarskom

rasom». Na mjestu gdje se londonski City sastaje s područjem zvanim Temple

Bar, nazvanim tako po Vitezovima templarima, još jedan leteći gmaz nalazi se na

središtu ceste (slika 39). Temple Bar je sjedište svjetske pravne struke: to područje,

zajedno s londonskim Cityem, ima više elitnih tajnih društava po četvornom

kilometru od gotovo bilo kojeg drugog mjesta na Zemlji. Stewart Swerdlow kaže

da su Gmazovi s rasom s Rigela iz sustava Orion također razvili hibridne krvne

loze od kojih su nastale kraljevske krvne loze Kine i Japana, što je još jedan razlog

zašto su Kavkaz i istočna Europa tako važni. Na to su područje s Dalekog istoka

stigli ‘Zlatna horda i drugi kako bi se križali s gmazovskim ‘kraljevskim’ krvnim

lozama Sumera i stvorili iz gmazovske perspektive vrlo važnu genetiku. Od tih

drevnih vremena krvne loze i iluminatska mreža tajnih društava kroz koje oni

manipuliraju radili su na postavljanju svojih agenata na vladajuće položaje nad

stanovništvom. Šireći se po svijetu, posvuda su koristili iste tehnike manipuliranja

kako bi povećali svoju moć nad ljudima, a sada nastoje dovršiti svoj dugoročni cilj

– globalnu kontrolu.