Sve duše (atme) su bile, jesu i biće u Najvišem Jastvu (Paramatmi).
Duše (atme) su sve Jedno.
Sve duše su beskonačne i vječne. One su bez oblika.
Sve duše su Jedno; ne postoji razlika među dušama, niti u njihovom bivstovanju i postojanju kao duša.
Postoji razlika u svjesnosti duša; postoji razlika u nivoima svesti duša; postoji razlika u iskustvu duša i prema tome postoji razlika u stanjima u kojima se duše nalaze.
Većina duša je svjesna grubog tijela (sthul sharir); neke duše su svjesne suptilnog tijela (pran); malo je duša svjesno mentalnog tijela (um ili mana); a samo nekoliko duša je svjesno Jastva.
Većina duša ima iskustva grube sfere (sveta); neke duše imaju iskustva suptilne sfere (sveta); malo duša ima iskustva mentalne sfere (sveta); a veoma malo duša ima iskustvo Najvišeg Jastva.
Većina duša je na grubom nivou (anna bhumika); neke duše su na suptilnom nivou (prati bhumika); malo duša je na mentalnom nivou (mano bhumika); a veoma malo duša je na nivou iznad mentalnog nivoa (vidnyari).
Većina duša ima jake okove; neke duše imaju slabe okove; malo duša ima veoma slabe okove; a veoma malo duša nema okove uopće
Sve ove duše (atme) sa različitim svijestima, različitim iskustvima i različitim stanjima su u Najvišem Jastvu (Paramatmi).
Ako su, dakle, sve duše u Najvišem Jastvu i sve jesu Jedno, zašlo onda postoji razlika u svesti, nivoima, iskustvima i stanjima svesti?
Ta razlika postoji zato što duše imaju razne i različite impresije (sanskare)*
Većina duša ima grube impresije; neke duše imaju suptilne impresije; malo duša ima mentalne impresije; a veoma malo duša nema impresije uopće
Duše koje imaju grube impresije, duše koje imaju suptilne impresije, duše koje imaju mentalne impresije i duše koje nemaju bilo kakve impresije, sve su u Najvišem Jastvu i sve su one Jedno.
Duše sa grubim impresijama imaju svest o grubom tijelu (sthul sharir) i imaju iskustvo grube sfere.
Duše sa suptilnim impresijama imaju svest o suptilnom tijelu (pran) i imaju iskustvo suptilne sfere. Duše sa mentalnim impresijama imaju svest o mentalnom tijelu (mana ili um) i imaju iskustvo mentalne sfere. Duše koje nemaju impresije imaju svest o Jastvu (duši, atmi) i imaju iskustvo Najvišeg Jastva (Paramatme). Tako, duše sa grubim impresijama imaju iskustvo grube sfere preko grubog tijela; to znači da one proživljavaju razna i različita iskustva kao što su gledanje, slušanje, mirisanje, jedenje, spavanje, pražnjenje crijeva i mokrenje. Sve su ovo iskustva grube sfere.
Duše sa suptilnim impresijama preko suptilnog tijela prolaze uzastopno kroz iskustva tri nivoa suptilne sfere i na ta tri nivoa one imaju samo iskustva gledanja, mirisanja i slušanja.
Duše sa mentalnim impresijama preko mentalnog tijela ili uma, u mentalnoj sferi imaju samo iskustvo gledanja, a to gledanje je zapravo viđenje Boga.
Duše koje nemaju impresije preko Jastva doživljavaju bezgraničnu moć, bezgranično znanje i bezgranično blaženstvo Najvišeg Jastva. Duša koja je svjesna grubog tijela nije svjesna suptilnog tijela, nije svjesna mentalnog tijela i nije svjesna Jastva.
Duša koja je svjesna suptilnog tijela nije svjesna grubog tijela i nije svjesna mentalnog tijela i nije svjesna Jastva. Duša koja je svjesna mentalnog tijela nije svjesna grubog tijela, nije svjesna suptilnog tijela i nije svjesna Jastva. Duša koja je svjesna Jastva nije svjesna grubog tijela, nije svjesna suptilnog tijela i nije svjesna mentalnog tijela.
Duša koja ima iskustvo grubog sveta nema iskustvo suptilnog sveta, ni iskustvo mentalnog sveta, niti ima iskustvo Najvišeg Jastva.
Duša koja ima iskustvo suptilnog sveta nema iskustvo grubog sveta, ni iskustvo mentalnog sveta, niti ima iskustvo Najvišeg Jastva. Duša koja ima iskustvo mentalnog sveta nema iskustvo grubog sveta, ni iskustvo suptilnog sveta, niti ima iskustvo Najvišeg Jastva. Duša koja ima iskustvo Najvišeg Jastva nema iskustvo grubog sveta, ni iskustvo suptilnog sveta, niti ima iskustvo mentalnog sveta. Drugim riječima, duša koja je svjesna Jastva i ima iskustvo Najvišeg Jastva nije svjesna grubog tijela,
suptilnog tijela, ni mentalnog tijela i nema iskustvo grube, suptilne i mentalne sfere (sveta).
To znači da duša mora da izgubi svest o grubom, suptilnom i mentalnom tijelu da bi stekla svest o Jastvu i dožijvela iskustvo Najvišeg Jastva. Ali, sve dok je duša pod utjecajem grubih, suptilnih, ili mentalnih impresija ona ima svest o grubom, suptilnom, odnosno mentalnom tijelu, te neizbježno i stalno proživljavah gruba, suptilna i mentalna iskustva.
Razlog za to je jasan: sve dok je svest duše pod utjecajem grubih impresija, ona nema drugog izlaza osim da proživi te grube impresije preko grubog tijela.
Slično tome, sve dok je svest duše pod utjecajem suptilnih impresija, ona nema drugog izlaza osim da proživi te suptilne impresije preko suptilnog tijela.
Isto tako, sve dok je svest duše pod utjecajem mentalnih impresija, ona nema drugog izlaza osim da proživi te mentalne impresije preko mentalnog tijela.
Kada grube, suptilne i mentalne impresije iščeznu odnosno u potpunosti nestanu, svest duše se automatski i
neizbježno usmjerava i usred sređuje na sebe samu i tada duša nema drugog izbora osim da ude u iskustvo Najvišeg Jastva. Dakle, gruba, suptilna i mentalna tijela nisu ništa drugo do sjenke duše. Grube, suptilne i mentalne sfere (svjetovi) nisu ništa drugo do sjenke Najvišeg Jastva.
Gruba, suptilna i mentalna tijela su ograničena, imaju oblike, podložna su promjenama i uništenju. Grubi, suptilni i mentalni svjetovi su nestvarni; oni nisu ništa, oni su uobrazilja i ništavni snovi. Jedina stvarnost je Najviše Jastvo (Paramatma).
Zato, kada duša sa svojim grubim, suptilnim i mentalnim tijelom proživljava grube, suptilne i mentalni svijet, ona tada, zapravo, u stvarnosti doživljava sjenke Najvišeg Jastva uz pomoć svojih osobnih sjenki.. Drugim riječima, duša u svojoj ograničenoj i uništivoj formi proživljava obmanu, ništavnost, uobrazilju i ništavne snove.
Kada duša doživi iskustvo Najvišeg Jastva svojim osobnim Jastvom, jedino tada stvarno doživljava Stvarno. Kada je duša svjesna svog grubog tijela, tada se ona identifikuje sa grubim tijelom i sebe smatra grubtijelom.om. To znači da beskonačna, vječna, duša koja je bez oblika spoznaje da je ograničena, smrtna i sadržana u obliku. Impresije (sanskare) su uzrok ovog neznanja. U početku, duša koja je vječno u Najvišem Jastvu, preko impresija prvo stiče neznanje, a ne Znanje.
Kada, u skladu sa određenim impresijama, duša poprimi određeni oblik (tijelo ili sharir), ona osjeća i doživljava da je ona taj određeni oblik. Duša u formi kamena doživljava sebe kao kamen. Prema tome, duša vremenom doživljava i osjeća da je metal, biljka, crv, riba, ptica, životinja, muškarac ili žena. Bez obzira na tip grubog oblika i bez obzira na njegovu vanjsku formu, duša se spontano spaja sa tim oblikom, izgledom i vanjsku formom, i doživljava da je taj oblik, ta pojava i ta vanjsku forma.
Kada je duša svjesna suptilnog tijela , ona tada doživljava da je to suptilno tijelo. Kada duša postane svjesna mentalnog tijela, ona tada doživljava daje to mentalno tijelo. Samo zbog impresija (nuqush-e-amala ili sanskara), duša, koja nema oblik, ta Bezgranična Duša, doživljava da je stvarno to grubo tijelo (sthul sharir) ili suptilno tijelo (pran) ili mentalno tijelo (mana ili um).
Dok proživljava grubi svet preko grubih formi, duša se spaja i odvaja od bezbroj grubih oblika. To spajanje i odvajanje od grubih oblika se naziva rođenje, odnosno smrt.
Samo zbog impresija, ta vječna, besmrtna duša, koja postoji u stvarnosti bez rađanja i bez smrti, mora bezbroj puta da proživi rođenje i smrt.
Sve dok je duša prisiljena da zbog impresija prolazi kroz ta bezbrojna iskustva rađanja i umiranja, ona ne samo da mora da doživljava sam grubi svijet koji je sjenka Najvišeg Jastva i koji je nestvaran, već mora da iskusi i sreću i bjedu i vrlinu i porok grubog sveta.
Duša koja je slobodna i koja je izvan sreće i bijede, vrline i poroka, samo zbog impresija neminovno mora da proživi iskustva bijede, sreće, poroka i vrline.
Do sada smo utvrdili da samo grubi oblik duše, dok doživljava grubi svet, proživljava iskustva rađanja i smrti, sreće i nesreće, vrline i poroka; ali, grubi oblik duše je sjenka duše, a grubi svet je sjenka Najvišeg Jastva.
Prema tome, sva iskustva rađanja i smrti, vrline i poroka, sreće i nesreće koje duša proživljava nisu ništa drugo do iskustva sjenki. Stoga je sve što je proživljeno na taj način nestvarno.
U Stvarnosti, Atma je Paramatma.
Da bismo pojasnili ˝atma-Paramatma˝, Paramatmuoedimo sa beskrajnim oceanom, bezgraničnim oceanom, a atmu sa jednom kapi u tom oceanom. Atma nije nikada izvan ovog bezgraničnog oceanom (Paramatme). Atma nikada ne može da bude izvan Paramatme, jer je Paramatma beskonačna i bezgranična. Kako može atma da se nade ili postoji izvan bezgraničnosti bezgraničnog? Prema tome, atma je u Paramatmi.
Pošto smo ustanovili najvažniju činjenicu da je atma u Paramatmi, krenu ćemo korak dalje i reći da atma jeste Paramatma. Kako?
Zamislimo, na primjer, beskrajni ocean. Zamislimo također da smo izdvojili ili izvadili jedan djelić iz tog beskonačnog prostranstva tog bezgraničnog oceana Iz toga sledi da ta kap oceana, dok se nalazi u bezgraničnom oceanu, prije nego što se izdvoji iz njega, jeste taj ocean i u tom bezgraničnom oceanu bez obala ne postoji kao djelić tog oceana, jer svaki djelić oceana, kada nije ograničen granicama jedne kapi, jeste bezgranični ocean.
Tek kada se jedan djelić oceana izdvoji iz bezgraničnog oceana, ili se iz njega izvadi kao jedna kap, tek tada taj djelić oceana poprima svoje izdvojeno postojanje kao kap tog oceana bez obala i tek tada na taj djelić oceana počinjemo da gledamo kao na jednu kap bezgraničnog oceana
Drugim riječima, taj beskrajni, beskonačni, bezgranični ocean sada promatramo kroz jednu kap tog beskrajnog, beskonačnog, bezgraničnog oceana U usporedbi sa tim beskrajnim, beskonačnim oceanom bez granica, ovaj djelić oceana, ili ova kap djelića oceana je najograničenija i najkonačnija, sa neograničenim ograničenjima. Drugim riječima, taj djelić koji je beskonačno slobodan spoznaje da je beskonačno ograničen.
Slično tome, atma, koju smo usporedili sa jednom kapi beskrajnog oceana, naizgled stiče izdvojeno postojanje, mada u stvarnosti nije izvan neograničenosti neograničenog, izvan neograničene Paramatme koju smo usporedili sa beskrajnim, beskonačnim, bezgraničnim oceanom. Ali, baš kao što djelić oceana zadobija svoja ograničenja time što se pojavljuje u vidu kapi koja postoji u obliku mjehurića na površini oceana i kao što taj mjehurić daje tom djeliću oceana prividno izdvojeno postojanje u odnosu na beskonačni ocean, tako i atma, koja jeste u Paramatmi i jeste Paramatma, prividno doživljava da postoji izdvojeno od beskonačne Paramatme, kroz ograničenja mjehurića (neznanja) kojim atma sebe obavija. U trenutku kada se mjehurić neznanja rasprsne, atma ne samo da pronalazi sebe u Paramatmi, već doživljava sebe kao Paramatmu.
Kroz to ograničenje koje stvara mjehurić neznanja koji je stvorila sama atma, atma prividno zadobiva izdvojeno postojanje u odnosu, na Paramatmu. Upravo zbog te samostvorene izdvojenosti od beskonačne Paramatme, atma, koja je beskonačna, neograničena i beskrajna, prividno doživljava sebe kao najkonačniju, sa beskonačnim ograničenjima.
Izvor: Dio iz knjige Meher Baba – Bog Govori
