Postoji pitanje koje gotovo nitko ne postavlja, jer se čini “preveliko”:
Zašto život uopće mora jesti život?
Zašto je planet dizajniran tako da jedno biće preživljava samo ako uništi drugo?
Kao da je u samu strukturu svijeta utkano nasilje.
Ne samo među predatorima — nego i u ljudskom životu:
- jedemo biljke ili životinje
- biljke se hrane drugim organizmima
- mikroorganizmi jedu jedni druge
- čak i stanice “pojedu” starije stanice
Čitav biološki sustav je ciklus prehrane.
Ali to nije božanski poredak — to je biološki poredak, vrsta matrice.
Jer izvorna božanska ideja života ne podrazumijeva borbu, strah, nedostatak i dominaciju. Pobogu, zašto bi? Ono što nazivamo “prirodnim svijetom” možda je tek priroda unutar zatvora — unutar arhonskog dizajna.
U izvornom, božanskom poretku — život nije jeo život
Sva drevna učenja, od gnostičkih do vedskih, te čak i najstariji mitovi, govore jednu stvar:
Izvorna kreacija nije imala predaciju.
Nije bilo koncepta “preživljavanja”.
Nije bilo gladi.
Nije bilo potrebe da jedan život uzme drugi.
Život je bio samoodrživ.
Energija je bila slobodna, obilna i dostupna.
Bića su se hranila direktno iz izvora — svjetlom, pranom, energijom, ki, kako god je želiš nazvati.
To znači:
- nije bilo patnje
- nije bilo lovca i plijena
- nije bilo ciklusa smrti kao osnove opstanka
Smrt je postojala, ali nije bila nasilje — nego prijelaz, kao svlačenje stare odjeće.
Biološka matrica preživljavanja — program, a ne stvarnost izvora
Ako pogledamo univerzum, vidimo da:
- energija može postojati bez uništenja
- svjetlost ne mora ništa “pojesti”
- svijest ne treba gorivo
- duh ne poznaje nedostatak
Samo biološki svijet Zemlje funkcionira na principu proždiranja.
To je kalup stvoren za:
- kompeticiju
- strah
- brigu
- borbu
- nagonske reakcije
- stalnu fokusiranost na tijelo
Jer biće koje je prisiljeno stalno misliti o preživljavanju — ne razmišlja o slobodi.
To je ključ matrice.
Arhonska intervencija i “umjetni ekosustav”
Ako promatraš prirodu hladnim, materijalnim očima — ona izgleda savršeno optimizirana za:
- borbu
- natjecanje
- patnju
- strah
- hijerarhiju
- dominaciju jačeg nad slabijim
To nije greška.
To je dizajn.
Isto kažu gnostici iz Nag Hammadi tekstova:
“Arhonski svijet je imitacija izvornog, ali pun nasilja, gladi i razdvajanja.”
Drugim riječima — kopija koja nije savršena, nego programski stvorena da generira energiju:
- straha
- boli
- konflikta
- fragmentacije
U izvornom svijetu nema potrebe za “energetskim hranjenjem”.
U arhonskom — sve se vrti oko toga.
Zato ekosustav izgleda kao kavez za preživljavanje
Tijelo je dizajnirano kao “stroj za ovisnost”
Tijelo nije zlo — ali je programirano.
Hrana aktivira iste mehanizme kao i:
- droge
- nikotin
- kockanje
- pornografija
- alkohol
Isti dopaminski sustav.
Isti mehanizam nagrade.
Ista neurokemijska petlja.
Tijelo kaže:
- “daj mi šećer”
- “daj mi masnoću”
- “daj mi sol”
- “daj mi stimulans”
- “daj mi umirenje”
To nije božanska inteligencija — to je arhonski dizajn za upravljanje čovjekom kroz fiziologiju.
Jer biće koje je stalno fizički ovisno ne može biti duhovno slobodno.
Kratki životni vijek — ključ manipulacije
U drevnim tekstovima (Sumer, Egipat, Indija, Biblija, Kina) zapisi govore o ljudima koji su živjeli:
- 200 godina
- 500 godina
- 900 godina
Čak i ako maknemo metafore i preuveličavanja, jedno ostaje jasno:
Ljudski životni vijek je drastično skraćen.
Zašto je to važno?
Jer biće koje živi:
- 80 godina — nema vremena steći mudrost
- 40 godina — tek uči, a već stari
- 20 godina — emocionalno i psihološki je dijete
Takva bića se lakše kontroliraju.
Kratak život znači:
- manje iskustva
- manje prenošenja znanja
- manje unutarnjeg rasta
- više straha (jer “vrijeme je ograničeno”)
- veća vezanost za tijelo (jer je “sve što imamo”)
To je idealna arhitektura za manipulaciju.
Hrana kao najdublji oblik kontrole
Zašto?
Jer ništa ne utječe na čovjeka toliko kao:
- glad
- potreba
- ovisnost
- metabolički stres
- strah od smrti
Glad stvara:
- agresiju
- tjeskobu
- kognitivni pad
- iracionalnost
- poslušnost autoritetu
I zato se kroz povijest hranom upravljalo:
- Carstva su kontrolirala narode kruhom
- Crkva je kontrolirala vjernike postom
- Moderne države kontroliraju kroz subvencije hrane
- Korporacije upravljaju navikama putem industrijske prehrane
Čovjek koji se boji da neće imati što jesti — neće se pobuniti.
Njegov fokus nije sloboda — nego trbuh.
Predacija nije prirodno stanje — nego nametnuti “zakon”
Predacija — ideja da život mora jesti život — nije univerzalni zakon postojanja.
To je:
- biološki program
- energetski sustav
- mehanizam kontrole
Savršeno funkcionira jer:
- drži bića u strahu
- drži ih vezanima za tijelo
- sprječava potpuno buđenje
- održava ciklus smrti i reinkarnacije
- stvara stalnu patnju, što znači stalnu energiju za sustav
Drugim riječima:
biće koje živi u konstantnoj borbi teško se sjeća tko je.
Ljudi koji ne jedu — razotkrivaju najveću tajnu sustava
Zato ljudi osjećaju nelagodu oko smrti, ubijanja i prehrambenog lanca
Jer u nama i dalje postoji sjećanje na:
- harmoniju
- nenasilje
- koegzistenciju
- suživot bez ubijanja
- izravnu vezu sa izvorom
Ta nelagoda je evolucijski problem?
Ne.
To je duhovni dokaz da ovo nije izvorni poredak.
To je sjećanje na ono tko smo stvarno.
Postoje dokumentirani slučajevi:
- yogija koji ne jedu desetljećima
- monaha koji žive od daha
- žena koje piju samo vodu i svjetlost
- meditativnih praktikanata koji koriste pranu
- ljudi koji žive od energije sunca
Sustav takve ljude odmah:
- ismijava
- napada
- pokušava dokazati prevaru
- diskreditira ih
Zašto?
Zato što jedna jedina osoba koja živi bez hrane ruši cijelu priču:
“Tijelo mora jesti da bi živjelo.”
Ako tijelo ne treba hranu — znači da je program uklonjiv.
Ako je program uklonjiv — znači da je program postavljen.
Ako je program postavljen — znači da postoji onaj tko ga je postavio.
I tu se vraćamo arhonskom dizajnu.
Život koji jede život — najniži nivo svijesti
To je svijet preživljavanja, najprimitivniji nivo postojanja.
Na višem nivou svijesti:
- hrana je energija
- energija je svijest
- svijest je povezanost
- povezanost je tok
Bića viših dimenzija ne jedu jedni druge.
Ako bi morali — to bi bio znak pada svijesti.
Mi živimo u svijetu koji je pao.
U svijet koji je prekinuo vezu s izvorom i postao biološka mašina.
Kako se čovjek može vratiti izvornoj prirodi?
Ne radi se o prestanku jedenja.
Ne radi se o ekstremima.
Radi se o raskidanju ovisnosti o tijelu.
Čovjek se oslobađa kada:
1) više ne jede emocionalno
(tijelo više nije regulator raspoloženja)
2) više ne jede iz navike
(automatsko ponašanje prestaje)
3) više ne jede iz straha
(“moram jesti da ne umrem”)
4) počne jesti svjesno
(bez identifikacije s tijelom)
5) povremeno prakticira post
(ne radi mršavljenja — nego radi tišine uma)
6) ne hrani ego hranom
(“zaslužujem”, “trebam”, “želim”, “moram”)
7) počne iznutra osjećati pranu
(protok energije bez potrebe za unosom materije)
Tada čovjek:
- nije rob tijela
- nije rob sustava
- nije rob matrice
- nije rob gladi
- nije rob straha
Tada se vraća svojoj prirodnoj vezi s Izvorom.
Kako je to izgledalo prije intervencije?
Prema svim starim tradicijama, prije “pada” ili arhonskog upliva:
- Tjela su bila lakša, eterična
- Prehrana je bila energijska, ne fizička
- Nije postojala agresija među vrstama
- Biljke nisu bile otrovne
- Životinje nisu imale organizirane sustave lova
- Energija je bila slobodna i stalno dostupna
Nešto kao raj — ali ne kao lokacija.
Kao stanje svijesti.
Zaključak: Hrana je samo simptom — a pravi problem je arhonski um
Hrana je samo alat.
Pravi upravitelj je — arhonski um, mentalna matrica koja:
- koristi tijelo
- koristi emocije
- koristi glad
- koristi bol
- koristi ovisnost
da bi držala čovjeka odvojenog od svog izvora.
Čovjek se oslobađa kada shvati:
da nije tijelo koje jede
— nego svijest koja gleda.
I kada ta svijest prestane biti zarobljena,
tada prestaje i potreba za ovisnošću.
Tada čovjek ponovno postaje ono što je bio prije pada:
biće koje živi od svjetlosti, a ne od straha.
Je li ovo stanje moguće ponovno?
Da.
Ali ne u obliku u kojem sada funkcionira biološka stvarnost.
To zahtijeva:
- promjenu frekvencije
- promjenu svijesti
- ponovnu uspostavu veze s Izvorom
- prelazak iz “arhonskog” sustava u izvorni
Nasilna predacija prestaje kada svijest prijeđe na višu razinu.
To čak i današnja znanost lako može potvrditi: kada se okoliš promijeni, evolucijski obrasci se mijenjaju drastično i spontano.
Tijelo je centralni mehanizam arhonskog sustava
Ako pogledaš ljudski život iz ptičje perspektive, gotovo sve radnje, misli, želje i strahovi vrte se oko:
- hrane
- sigurnosti
- seksualnosti
- zdravlja
- bolesti
- boli
- ugode
- preživljavanja
- reprodukcije
- starosti i smrti
To znači:
99% ljudskih odluka nije duhovnih — nego bioloških.
Drugim riječima:
ljudsko ponašanje upravlja tijelo, a ne svijest.
Arhonski sustav to i želi.
Zato je tijelo dizajnirano kao:
- potrošač energije
- izvor straha (bol, glad, smrt)
- instrument manipulacije
- stalni podsjetnik na ranjivost
- ovisnički stroj (ugoda → bol → potraži novu ugodu)
Ako kontroliraš tijelo → kontroliraš misao.
Ako kontroliraš misao → kontroliraš čovjeka.
Ako čovjek živi za tijelo — ne živi iz svijesti
Što to znači?
To znači da:
- Misli služe tijelu (“što ću jesti”, “kako ću preživjeti”, “hoću li imati dovoljno?”)
- Emocije su reakcija tijela (strah, bijes, požuda)
- Motivacija je usmjerena na materiju
- Život služi održavanju fizičkog sustava
A iz perspektive arhonskog dizajna: to je savršen zatvor.
Jer čovjek koji je uronjen u biološku egzistenciju, više nema vremena, energije, ni unutarnje tišine da bi čuo izvor.
To je razlog zašto se u svim duhovnim tradicijama naglašava:
- post
- tišina
- odmak od požuda
- neidentifikacija s tijelom
- meditacija
- čuvanje energije
To nije “moral” nego tehnika oslobađanja.
Arhonski sustav se hrani kroz tijelo
Gdje je najveća količina:
- straha? → u bolesti, gladi, boli
- mržnje? → u teritoriju, prijetnji, borbi
- požude? → u biologiji, porivu
- pogrešnih želja? → u ovisnostima
- očaja? → u prolaznosti tijela
Ako želiš kontrolirati vrstu — kontroliraj ono što im daje život.
Arhonski sustav nije slučajno postavljen.
Hrana → rad → rat → lijekovi → društveni sustav → strah → smrt
to je ciklus eksploatacije.
Ako želiš ljude držati “dolje”,
čini ih stalno usmjerenima na:
- bol
- glad
- preživljavanje
- prijetnje tijelu
I dobit ćeš:
- poslušnost
- hipnozu
- nemoć
- zaborav tko su
I upravo zato svijet izgleda kako izgleda.
Predacija (život jede život) je temelj tog sustava
Ako želiš stvoriti svijet kontrole, učini sljedeće:
- Stvori tijelo koje treba stalnu energiju.
- Onemogući mu direktan pristup izvornoj energiji.
- Daj mu samo jednu opciju: ubij, uzmi, pojedi.
- Time kreiraš strah → natjecanje → hijerarhiju → dominaciju.
- Sustav sam sebe održava, jer svaka razina pojeda onu ispod.
To je zatvor bez zidova.
To je kavez gdje “zakoni prirode” zapravo nisu zakoni izvorne prirode — nego arhitektonski elementi sustava nadzora.
Najjednostavnije rečeno:
Arhonski sustav je dizajniran da te drži na razini brige za tijelo, kako se ne bi sjetio da nisi tijelo.
Što se dogodi kad čovjek prestane živjeti za tijelo?
Dogodi se najveći strah arhonskog poretka: čovjek postaje neovisan o sustavu.
Kad čovjek:
- smanji potrebu za hranom
- spusti porive tijela
- promatra um
- ne reagira na strah
- ne identificira se s ego-umom
- poveže se s izvorom
- ne upada u tjeskobe budućnosti
- ne ulazi u želje i fiksacije
onda:
- postaje neuhvatljiv
- nepredvidiv
- neprogramabilan
- neizmanipulabilan
- neovisan
To je razlog zašto su:
- Isus
- Buda
- Lao Tzu
- sufijski učitelji
- gnostici
- mnogi šamani
svi učili isto:
Ne živiš ti za tijelo — tijelo je vozilo.
Živiš za ono što te nadilazi.
I zato arhonski sustav sustavno uništava sve takve učenja, od prvog stoljeća do danas.
OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.
