Andrija Klarić, koji je otvoreno govorio o nadolazećoj tehnokraciji, digitalnim ID-ovima i sustavima kontrole, zatečen je suspendiranim Facebook računom. Na prvi pogled, to je još jedan incident u beskonačnoj mreži društvenih platformi. No kada se pogleda dublje, ovaj događaj nosi simboliku koju ne smijemo zanemariti.
Što znači kad se nečiji glas može ugasiti jednim klikom?
Ako se danas briše profil — što se može sutra “izbrisati”?
Ako se danas sankcionira mišljenje — tko će odlučivati što je “dopušteno” mišljenje sutra?
Ako platforma može isključiti čovjeka iz javnog prostora, zar ista logika sutra ne može isključiti čovjeka iz financijskog prostora?
Iz javnih usluga?
Iz društva?
Ako se digitalni identitet, bankarstvo, komunikacija i pristup uslugama povežu u jedan sustav — nije li dovoljan samo jedan klik da čovjek postane nevidljiv?
Je li ovo izoliran slučaj…
…ili je ovo test kako daleko se može ići?
Je li tehnologija alat čovjeku — ili se čovjek polako pretvara u korisnika kojeg se može “pauzirati”?
Ako je danas netko drugi utišan, tko je sljedeći?
I tko će se tada zauzeti za tebe?
Ovo nisu pitanja iz straha.
Ovo su pitanja iz odgovornosti.
Jer tehnokracija raste tamo gdje ljudi prestanu pitati.
OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.
