Što je, kako djeluje i zašto je nužna svakom sustavu kontrole
Podjela u društvu se često opisuje kao problem. Kao nešto što je „izmaklo kontroli“, kao posljedica loših političara, društvenih mreža ili „radikalnih pojedinaca“.
No podjela nije greška sustava. Podjela je alat. Precizan, ponovljiv i iznimno učinkovit. I što je najvažnije – podjela nije ideološka, nego tehnološka kategorija moći.
Što je podjela – izvan ideologije
Podjela nije neslaganje.
Podjela nije pluralizam.
Podjela nije različito mišljenje.
Podjela je psihološko razdvajanje stvarnosti na suprotstavljene identitete u kojima:
- svaka strana vidi greške druge
- opravdava greške svoje
- emocionalno se veže uz etiketu
- gubi sposobnost samokritike
U tom stanju:
istina prestaje biti važna – važna postaje pripadnost.
To je trenutak kada mišljenje prestaje biti slobodno, a postaje reakcija.
Kako podjela djeluje – mehanizam u pozadini
Podjela funkcionira kroz nekoliko preciznih koraka.
Stvaranje binarne stvarnosti
Svijet se svodi na:
- lijevo / desno
- progresivno / konzervativno
- znanstveno / nazadno
- naše / njihove
Nijanse nestaju. Sredina postaje sumnjiva. Pitanja postaju izdaja. To nije slučajno – binarni sustavi su najlakši za upravljanje.
Identifikacija umjesto razmišljanja
Kad se osoba identificira s političkom, ideološkom ili moralnom etiketom:
- kritika te etikete doživljava se kao osobni napad
- obrambeni refleks se pali automatski
- razum se povlači, emocija preuzima
U tom trenutku:
čovjek više ne brani ideju – brani sebe.
A to je savršeno stanje za manipulaciju, i danas više nego očito.
Horizontalni sukob kao dimna zavjesa
Dok se ljudi međusobno svađaju:
- ne gledaju zakone
- ne gledaju regulative
- ne gledaju dugoročne posljedice
- ne gledaju kontinuitet politika
Pa se događa paradoks:
- ljevica vidi zlo desnice
- desnica vidi zlo ljevice
- a iste politike prolaze bez obzira tko je na vlasti
Podjela zaključava pažnju horizontalno, dok moć djeluje vertikalno.
Zašto podjela štiti loše politike
Loše politike rijetko prolaze frontalno. One prolaze u sjeni sukoba.
Kad je društvo duboko podijeljeno:
- svaka kritika se lako diskreditira
- svako pitanje se lako etiketira
- svaka analiza se proglašava „pristranom“
Tada politika više ne mora biti dobra. Dovoljno je da bude:
- „naša“
- „manje zlo“
- „nužna da oni drugi ne pobijede“
I tako, uz puno buke:
politike ostaju netaknute.
Zašto je podjela nužna za tehnokratsku tranziciju
Tehnokracija ne može nastati u društvu koje:
- vidi širu sliku
- prepoznaje obrasce
- povezuje uzroke i posljedice
- djeluje zajednički protiv loših odluka
Zato joj je potrebna podjela, jer u podijeljenom društvu:
- ljudi gube povjerenje jedni u druge
- raste strah i nesigurnost
- jača potreba za „neutralnim rješenjima“
Tada se pojavljuje narativ:
„Ljudi su previše emotivni. Trebaju nam sustavi, algoritmi, stručnjaci.“
I moć se prebacuje:
- s politike na administraciju
- s odgovornosti na procedure
- s čovjeka na sustav
Podjela je priprema terena.
Podjela kao energetski sustav
Podjela nije samo politička – ona je energetska.
Sukob:
- generira pažnju
- održava angažman
- puni algoritme
- stvara ovisnost o reakciji
Zato se potiču:
- skandali
- moralne panike
- neprekidne krize
- stalni osjećaj hitnosti
Jer miran, sabran, neidentificiran čovjek:
- ne reagira
- ne hrani sustav
- ne ulazi u predvidljive obrasce
I zato je opasan.
Zašto se izlaz ne nudi masama
Izlaz iz podjele zahtijeva:
- napuštanje identiteta
- sposobnost samokritike
- gledanje iznad lijevo–desno matrice
- spremnost da ostaneš sam
To nije atraktivno jer ne nudi pripadnost, ne nudi heroizam. Zato se ne promovira.
Ali upravo zato je stvaran.
Podjela prestaje tamo gdje prestaje identifikacija
Sustav ne može kontrolirati čovjeka koji:
- ne brani strane
- ne reagira automatski
- kritizira loše politike bez obzira od koga dolazile
- ne gradi identitet na sukobu
Takav čovjek:
- vidi jasnije
- govori tiše
- ali pogađa preciznije
I zato ga se pokušava:
- marginalizirati
- ismijati
- gurnuti u „neodređene“
Jer on ruši tehnologiju podjele.
Podjela nije slučajna.
Nije nuspojava.
Nije greška demokracije.
Podjela je tehnologija moći.
Ona:
- razdvaja ljude
- štiti loše politike
- omogućuje tranziciju u sustave upravljanja
- i stvara iluziju sudjelovanja dok se moć centralizira
Razumjeti to ne znači boriti se. Znači prestati biti gorivo. A to je prvi korak prema stvarnoj slobodi.
Pa ponovimo još jednom precizno i jasno:
Podjela nije slučajnost, ona je tehnologija moći.
U duboko podijeljenom društvu desni vide sve mane ljevice, a ljevica vidi sve mane desnice. No ono što je zajedničko objema stranama jest sljepoća prema lošim politikama vlastite strane.
Umjesto da se prepozna i odbaci ono što je loše – bez obzira s koje strane dolazi – energija se troši na međusobne sukobe. Ljudi se ne suprotstavljaju lošim zakonima, lošim propisima i lošim odlukama, nego jedni drugima. I dok sukob traje, nastaje paradoks: što je politička buka veća, to loše politike lakše prolaze, politike koje jednako pogađaju i jedne i druge.
I što je najvažnije, dok se lijevi i desni međusobno optužuju, sustav ostaje netaknut. Ne zato što je savršen, nego zato što nije izložen stvarnom preispitivanju.
Podjela ne služi tome da bi netko pobijedio. Služi tome da se nitko ne bi udružio tamo gdje bi to zaista imalo smisla.
A trenutak kada prestanemo braniti strane i počnemo gledati politike – bez etiketa i emocija – trenutak je kada podjela gubi svoju moć.
Ne zato što smo se pobunili, nego zato što smo progledali.
I tada dolazimo do onoga što se zove “borba bez borbe”. Borba koja niti hrani ego, niti hrani sustav, već podržava slobodu.
OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.
