U posljednjim danima dogodio se niz događaja koji zajedno čine energetsku i geopolitičku krizu velikih razmjera. Jedna od najvećih rafinerija na Bliskom istoku zaustavila je rad nakon napada dronom, pomorski promet kroz ključni naftni prolaz je gotovo stao, a energetska infrastruktura u više zemalja postala je meta napada. Da bismo razumjeli što to znači, potrebno je spojiti nekoliko ključnih točaka.
Zaustavljanje jedne od najvećih rafinerija na svijetu
Nakon napada dronom izbio je požar u industrijskom kompleksu Ruwais u UAE, što je dovelo do zaustavljanja rada velike rafinerije kompanije ADNOC.
Kapacitet rafinerije: oko 922.000 barela dnevno, riječ je o jednom od najvećih rafinerijskih kompleksa na svijetu, proizvodnja je obustavljena dok se procjenjuje šteta.
Moramo biti svijesni da to nije samo lokalni incident. Takva rafinerija proizvodi: benzin, dizel, kerozin, petrokemijske sirovine.
Drugim riječima, ona pretvara sirovu naftu u gorivo koje pokreće ekonomiju.
Paralelno: zatvaranje jednog od najvažnijih pomorskih prolaza
Istodobno je gotovo stao promet kroz Hormuški tjesnac, nakon napada na brodove i prijetnji Irana.
Kroz taj prolaz inače prolazi oko 20 milijuna barela nafte dnevno, približno 20% svjetske trgovine naftom.
Napadi na brodove, mine i projektili doveli su do toga da mnogi tankeri ne žele prolaziti kroz tjesnac.
Drugim riječima, svjetska energetska arterija počinje zastajati.
A to nije sve, napadi na energetsku infrastrukturu u regiji sve su učestaliji.
Osim rafinerije u UAE, napadi su ciljali i druge objekte: rafineriju Ras Tanura u Saudijskoj Arabiji, skladišta i luke, tankere i naftna polja.
Takvi napadi imaju jednu jasnu logiku, pogoditi energetsku infrastrukturu znači pogoditi globalnu ekonomiju.
Htjeli mi to ili ne, energetski sustav je poput krvotoka modernog svijeta, ako se prekine, transport, industrija, poljoprivreda, logistika, cijela ekonomija počinje osjećati posljedice.
Kada se istovremeno dogode tri stvari:
1. napadi na rafinerije
2. zatvaranje pomorskih ruta
3. napadi na tankere
nastaje ono što analitičari zovu energetski šok ponude.
To znači da, energija postaje rjeđa, cijene rastu, inflacija se širi kroz ekonomiju, što vladama omogućuje uvođenje raznih mjera i rješenja, poput tehnoloških na koja stalno upozoravamo.
Zašto je ovo posebno osjetljiv trenutak?
Prema nekima moderni svijet ima tri velike ranjivosti:
1. globalizirane opskrbne lance
Proizvodi putuju tisuće kilometara.
2. energetsku ovisnost transporta
Kamioni, brodovi i avioni ovise o gorivu.
3. “just-in-time” ekonomiju
Mnoge industrije imaju minimalne zalihe.
Zbog toga energetski šok može vrlo brzo prijeći iz regionalne krize u globalni problem. A globalni problem traži globalna rješenja?
Kako se takve krize obično razvijaju?
Povijest pokazuje relativno sličan obrazac:
1. napadi i političke prijetnje
2. poremećaj transporta energije
3. rast cijena nafte
4. rast cijena goriva
5. nakon nekoliko tjedana rast cijena hrane i robe
Drugim riječima, učinak se širi poput vala kroz ekonomiju.
Na što valja obratiti pozornost?
Postoji nekoliko pokazatelja koji govore ide li situacija prema većoj krizi:
1. stanje Hormuškog tjesnaca
Ako tanker promet ostane blokiran.
2. napadi na saudijska naftna polja
To bi bio veliki energetski udar.
3. cijena nafte iznad 120–150 USD
To je razina koja često pokreće recesiju.
4. napadi na luke i skladišta goriva
To znači širenje energetskog rata koji je SAD već započela.
I dolazimo do pitanja, kako se pojedinac može razumno pripremiti?
Ne radi se o panici, nego o razumnoj pripremi i planiranju.
Neke praktične stvari:
držati umjerene zalihe osnovne hrane, imati goriva za nekoliko dana, tjedana, pratiti cijene energije, izbjegavati nepotrebno zaduživanje u nestabilnim razdobljima
U energetskim krizama najveći problem obično nije potpuni nedostatak, nego nagla poskupljenja i poremećaji u opskrbi.
Ono što se sada događa nije samo lokalni sukob.
Radi se o udaru na infrastrukturu koja pokreće globalnu ekonomiju, a koja, ako bude devastirana, treba vremena da se popravi ili ponovno izgradi.
Bliski istok je desetljećima bio ključna točka jer ondje se nalazi velik dio svjetske nafte, kroz njega prolaze glavne pomorske rute, infrastruktura je koncentrirana na relativno malom prostoru.
Zbog toga čak i relativno mali broj napada može imati disproporcionalno velik učinak na svjetsko gospodarstvo, što ideu rata na tom području čini neinteligentnom, ili djelom šireg plana, možda globalnog velikog reseta?
NAFTA: NEVIDLJIVI KRVOTOK CIVILIZACIJE
Većina ljudi misli da je nafta samo gorivo za automobile.
Ali moderna civilizacija na njoj doslovno počiva.
Od hrane i lijekova, preko plastike i tekstila, do transporta koji povezuje svijet, gotovo sve ovisi o stabilnom protoku energije.
Zato događaji na Bliskom istoku nikada nisu samo regionalna priča.
Oni dodiruju jednu od ključnih arterija globalnog sustava.
U ovom tekstu pokušao sam jednostavno objasniti zašto.
SVIJET KOJI TROŠI 100 MILIJUNA BARELA DNEVNO
Današnja globalna ekonomija troši približno 100 milijuna barela nafte svaki dan.
Jedan barel ima oko 159 litara.
To znači da svijet svakog dana sagori ili preradi približno 15 milijardi litara nafte.
Ta energija pokreće:
– kamione koji dostavljaju hranu u trgovine
– brodove koji prevoze robu između kontinenata
– avione koji povezuju svijet
– strojeve koji proizvode gotovo sve što koristimo.
Ali ona pokreće i nešto manje vidljivo.
Bez nafte nema velikog dijela moderne poljoprivrede. Nema umjetnih gnojiva, pesticida i velikog dijela plastike koja štiti i transportira hranu.
Bez nafte nema ni velikog dijela farmaceutske industrije, jer mnogi medicinski proizvodi i sintetički spojevi dolaze upravo iz petrokemije.
Zbog toga energetski analitičari često kažu da nafta nije samo gorivo.
Ona je krvotok industrijske civilizacije.
SVIJET KOJI ŽIVI OD STALNOG PROTOKA
Ono što mnogi ne znaju jest da globalni sustav nema ogromne zalihe nafte koje bi ga godinama održavale.
Naprotiv.
Moderna ekonomija funkcionira na principu stalnog protoka energije.
Komercijalne zalihe u industriji obično pokrivaju 30 do 60 dana potrošnje.
Državne strateške rezerve mogu produžiti taj period za nekoliko mjeseci, ali samo uz strogo ograničavanje potrošnje.
Drugim riječima, svijet nije dizajniran da dugo funkcionira bez kontinuirane proizvodnje.
Ako bi protok bio ozbiljno poremećen, posljedice bi se vrlo brzo prelile kroz:
– transport
– proizvodnju hrane
– industriju
– cijene energije
– standard života.
ENERGETSKE USKE TOČKE SVIJETA
Još jedna važna činjenica često ostaje izvan javne rasprave.
Velik dio svjetske nafte prolazi kroz nekoliko vrlo uskih geografskih prolaza.
Najvažniji među njima je Hormuški tjesnac, kroz koji prolazi približno petina svjetske nafte.
Tu su i Malajski tjesnac, Sueski kanal te Bab el-Mandeb na ulazu u Crveno more.
To su mjesta gdje globalna ekonomija postaje iznenađujuće krhka.
Ako bi se na tim točkama ozbiljno poremetio promet tankera, posljedice bi osjetila cijela planeta.
Zbog toga su upravo te regije često u središtu geopolitičkih napetosti.
Ne zato što su simbolički važne, nego zato što kroz njih prolazi energija koja pokreće svijet, a tko kontrolira tu energiju, moglo bi se reći da može upravljati svijetom.
BLISKI ISTOK I ENERGETSKA JEDNADŽBA
U kontekstu današnjih napetosti na Bliskom istoku, ova slika dobiva dodatnu težinu.
Perzijski zaljev i okolna područja nalaze se na jednoj od najvažnijih energetskih raskrsnica planeta. Svaka destabilizacija tog prostora automatski otvara pitanje sigurnosti energetskih tokova.
A kada se govori o energiji, ne radi se samo o cijenama goriva.
Radi se o proizvodnji hrane.
O industriji.
O globalnoj trgovini.
O stabilnosti ekonomija.
Drugim riječima — radi se o temeljima svakodnevnog života modernog čovjeka.
CIVILIZACIJA PROTOKA ENERGIJE
Možda je najtočniji opis našeg vremena onaj koji često koriste energetski analitičari:
moderna civilizacija je civilizacija protoka energije.
Dok taj protok teče, sustav funkcionira.
Ali kada se poremeti, posljedice se ne zadržavaju samo u energetskom sektoru. One se šire kroz cijelu strukturu društva.
Zato pitanja energije nikada nisu samo tehnička ili ekonomska.
Ona su ujedno i geopolitička, strateška, industrijska i civilizacijska pitanja.
I upravo zato događaji u regijama kroz koje prolazi energija svijeta često imaju značenje koje nadilazi njihove lokalne granice.
OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.
