Rta, nestašice, digitalni ID, digitalna valuta, nova pandemija, krah ekonomije i resetiranje sustava kroz “četvrtu industrijsku revoluciju”
U vremenu globalne neizvjesnosti, s prijetnjom širenja sukoba na više kontinenata, sve se češće postavlja pitanje:
Što bi globalni rat danas značio – ne samo za države, nego za obične ljude? Odgovor nije više samo u oružju. Danas bi rat značio potpunu transformaciju načina života – kroz digitalne okove, uvjetovanu slobodu i sustav u kojem je svaki aspekt života pod nadzorom.
Kriza resursa = savršeni izgovor
U slučaju velikog rata ili globalnog “incidenta”, prvi i najteži udar doživjet će resursne industrije:
Energetika i gorivo
• Nafta i plin bi postali strateški ograničeni resursi.
• Nestašice bi dovele do racionalizacije potrošnje: gorivo samo uz digitalni ID,
ograničenje po kućanstvu.
• Vlade bi objasnile da je “digitalno praćenje i raspodjela resursa” jedino rješenje za “pravednost”.
Prehrambena industrija
• Poremećeni lanci opskrbe → nestašice → rast cijena → kontrolirani pristup hrani.
• Samo registrirani građani (s validnim digitalnim ID-em) mogli bi kupovati u određenim terminima ili količinama.
• Uvedeni bi mogli biti tzv. “klimatski krediti” za meso, šećer, vodu, itd.
Lijekovi i zdravstvena skrb
• Lijekovi i medicinska oprema postali bi “strateški prioritet”.
• Digitalni zdravstveni dosjei povezani s ID-om postali bi uvjet za pristup liječenju.
• Samo “pouzdani građani” (bez društvenih prekršaja, s potvrđenim podacima) dobivaju
brzu ili potpunu zdravstvenu skrb.
Četvrta industrijska revolucija: reset kroz krizu
Svjetski ekonomski forum već godinama promovira tzv. “četvrtu industrijsku revoluciju” – povezivanje čovjeka i tehnologije, automatizaciju, umjetnu inteligenciju, i prelazak na digitalno društvo bez gotovine, bez vlasništva, bez privatnosti.
Rat i kriza savršeno bi poslužili kao katalizator tog procesa:
• Zatvaranje tradicionalnih industrija zbog “neučinkovitosti” i “rizičnih lanaca opskrbe”.
• Uvođenje AI sustava za nadzor, upravljanje resursima, distribuciju pomoći.
• Potpuna digitalizacija identiteta – svaki građanin povezan sa sustavom kroz:
o Digitalni ID
o Biometriju
o Digitalnu valutu (CBDC)
o Zdravstveni i ekološki kreditni rejting
Digitalni ID kao središnji mehanizam kontrole
U kriznoj situaciji, vlade bi opravdale potrebu za potpunim nadzorom nad svakim građaninom — “radi sigurnosti”, “poštene raspodjele” i “sprječavanja zloupotrebe”.
Kroz digitalni ID bi se upravljalo:
• Kupnjom hrane i lijekova
• Količinom potrošene energije
• Putovanjima (dozvole, zabrane)
• Pristupom internetu i informacijama
• Isplatama pomoći ili plaća
• Socijalnim bodovanjem (“društveni rejting”)
Sve bi to bilo predstavljeno kao privremena mjera.
Ali povijest pokazuje:
Privremene mjere su najtrajnije.
Kontrola koja ostaje i kad rat završi
Kad kriza prođe – sustav ne nestaje. Ostaje u pozadini, spreman za reaktivaciju kad god zatreba.
Ili, još gore, postane trajno stanje “postkriznog svijeta”.
“Zbog vašeg dobra, sigurnosti i pravednosti – sustav ostaje.”
“Ako nemate što skrivati, nemate se čega bojati.”
“Samo slijedite pravila i sve će biti u redu.”
Rat kao vrata u digitalni zatvor
Globalni sukob više nije samo oružani – on je psihološki, digitalni, ekonomski i društveni.
Najveći gubitnici nisu uvijek oni pogođeni bombama, već oni koji dragovoljno pristanu na sustav u kojem im ništa više ne pripada. Zato treba postaviti pitanje:
Kad počnu nestašice, ograničenja, panika i “digitalna rješenja” – hoćeš li tada biti slobodan, ili već ovisan o sustavu koji ne možeš isključiti?
Evo nekoliko važnih, ali rijetko spomenutih činjenica:
1. Psihološki inženjering: promjena čovjeka iznutra
Većina ljudi misli da će “otpor” doći izvana – prosvjedi, pobune, nezadovoljstvo.
Ali stvarna borba je za unutrašnjost čovjeka:
Ne da te porobe silom, nego da sam pristaneš.
Da zatražiš kontrolu. Da ti postane “normalna”. Čak i potrebna.
Kako se to postiže:
- Stalna trauma i strah (rat, bolesti, klimatske prijetnje)
- Zamjena stvarnosti virtualnom (metaverzum, digitalni avatari, društvene mreže)
- Oslanjanje na tehnologiju za donošenje odluka
- Ubijanje volje za borbu (apatija, izolacija, gubitak zajedništva)
Ako se promijeni čovjeka iznutra – nije ni potrebna sila izvana.
2. Biometrijska fuzija čovjeka i sustava
Tehnologija sve više ide prema integraciji čovjeka sa strojem:
- Pametne narukvice → pametni implantati
- Biometrijski nadzor → neuro-veze
- Algoritmi ponašanja → prediktivna kontrola
Digitalni ID je tek prvi sloj.
Iza njega se skriva ideja da čovjek više nije autonomno biće, već “podatkovni entitet” — doslovno prošireni dio mreže.
Transhumanizam i četvrta industrijska revolucija se ne bave napretkom – nego redizajnom čovjeka prema slici sustava.
3. Izgradnja paralelne stvarnosti (narrativa)
Dok se ljudi bave svakodnevnim problemima (gorivo, hrana, rat, bolest), paralelno se stvara potpuno nova vizija stvarnosti:
- “Pametan grad” nije samo urbanizam, već sustav kontrole
- “Održivost” nije samo ekologija, već okvir za ograničenja
- “Digitalna inkluzija” zvuči humano, ali znači ovisnost o sustavu
- “Sigurnost” više ne znači zaštitu, već dozvolu
Ključ je u tome da se rječnik promijeni, kako bi ljudi prihvatili nova pravila bez otpora, jer misle da je to “napredno”, “moderno”, “nužno”.
4. Raspad pojma suvereniteta – tiha globalna vlada
Države nominalno još postoje, ali ne donose ključne odluke:
- Parlamenti, nego međunarodne organizacije
- Vlade, nego neizabrana tijela (npr. WEF, WHO, BIS)
- Ljudi, nego algoritmi, kreditni rejting i globalni standardi
Sukobi među državama mogu biti stvarni — ali sustav kontrole koji se gradi nije ograničen na naciju, vjeru, ideologiju.
On je globalan, tehnokratski i lišen odgovornosti.
Ljudi se još bore za suverenitet – dok je on u tišini već predan.
5. Duhovna iscrpljenost i odvajanje čovjeka od samog sebe
U krajnjoj liniji, sve se ovo svodi na odvajanje čovjeka od vlastite prirode:
- Umjesto zajednice – izolacija
- Umjesto stvarnosti – virtualnost
- Umjesto odnosa – interakcija preko ekrana
- Umjesto slobodne volje – programirana reakcija
Čovjek koji je odvojen od smisla, korijena i istine – lakše prihvaća okove jer ne zna više što bi branio.
Zaključak:
Kontrola resursa i digitalni ID su ključne teme – ali nisu krajnji cilj.
Oni su alat.
Krajnji cilj je puno dublji:
- redefinirati čovjeka,
- promijeniti društvo,
- i uspostaviti trajan, globalni sustav u kojem sloboda više ne postoji ni kao ideja.
U tom smislu, rat nije kraj svijeta —
…nego početak svijeta koji su oni zamislili, a većina ljudi još ne prepoznaje.
… ali samo ako pristanemo na njega…
OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.
