Možda je puno više od toga.
Možda pred našim očima gledamo plansko izazivanje energetske krize, poremećaja, poskupljenja i neizvjesnosti… ne samo kao posljedicu rata, nego kao alat za preoblikovanje društva.
Jer kada se pogode energenti, pomorski pravci, transport i opskrba, pogodak osjete i cijene i svakodnevni život, tržište.
Ruši se osjećaj normalnosti, sigurnosti i samostalnosti običnog čovjeka. I upravo tada, u trenutku kada su ljudi umorni, preplašeni i zbunjeni najčešće počinju dolaziti već pripremljena “rješenja”.
A tu počinje prava opasnost. Postupno prebacivanje čovjekova života u digitalno upravljan sustav, za njegovo dobro.
Sustav u kojem se više ne upravlja samo novcem. Nego i energijom, mobilnošću, potrošnjom i svakodnevnim odlukama ljudi.
Jer ako dođe do dublje energetske krize, što mislite da slijedi?
Prvo će doći preporuke, odnosno već jesu, pa pozivi na štednju, pa “privremene” mjere itd.
A zatim će se, kao i uvijek, ponuditi ono što će nam biti predstavljeno kao jedino rješenje, aplikacije, QR kodovi, pametna brojila, digitalni identitet, digitalna valuta, digitalno praćenje potrošnje
i sustavi koji određuju tko, kada, koliko i pod kojim uvjetima može pristupiti energiji, gorivu i osnovnim resursima. Sustav koji je u zadnjih godina već gotovo u potpunosti implementiran, a koji je zamišljen da zaživi, očito, baš u ovo vrijeme, vrijeme krize.
I zato stalno ujazujemo, upiremo prstom da ono što dolazi možda nije samo “kriza”, možda je to most prema tehnokraciji?
Prema društvu u kojem čovjek više nije slobodan zato što živi, radi i kreće se nego zato što mu je to digitalno dopušteno.
A to je ogromna razlika.
Zato vam danas ne pišem da vas uplašim. Pišem vam da vas otrijeznim, kao i svih ovih godina.
Jer najveća opasnost ovog vremena nije samo rat, najveća opasnost je da ljudi ostanu psihološki slomljeni, emocionalno iscrpljeni, potpuno ovisni i unutarnje predani sustavu koji ih korak po korak uvodi u novu normalnost.
A to se ne događa odjednom. Događa se kriza po kriza, mjera po mjera, rješenje po rješenje.
I zato možda danas i ubuduće nije najvažnije samo “biti informiran”, već ostati čovjek koji se nije raspao iznutra, jer čovjek koji izgubi mir, jasnoću, sposobnost razmišljanja, vezu sa stvarnošću i sposobnost da sam nešto organizira i osigura, te se prepusti panici i strahu, vrlo brzo postaje materijal za upravljanje.
Zato vam želim reći nekoliko vrlo konkretnih stvari.
– Ne paničarite — ali ne spavajte.
Ne treba živjeti u strahu. Ali više nije vrijeme ni za naivnost.
Ne treba svaki dan čekati katastrofu.
Ali treba prestati živjeti kao da se ništa ozbiljno ne mijenja.
To je prva zrelost.
– Vratite se stvarnosti.
Manje skrolanja. Više stvarnog života.
Manje digitalne hipnoze. Više dodira sa stvarnim svijetom.
Jer u vremenu manipulacije najvažnije je ostati priseban i ukorijenjen, prisutan i sposoban razlikovati stvarnost od psihološkog medijski-političkog programiranja.
– Stvarajte realne zalihe.
Ne iz straha. Nego iz odgovornosti.
Imati kod kuće: hrane, vode, lijekova, higijene, gotovine, goriva, osnovnih potrepština …nije paranoja.
To je danas zdravorazumska otpornost. Ne zato što “sutra sve propada”, nego zato što je opasno biti potpuno nespreman i potpuno ovisan.
– Ako imate zemlju — obradite je.
Ako imate: vrt, okućnicu, vikendicu, rodbinu na selu, komad zemlje, onda nemojte čekati “ako baš zatreba”.
Jer kad “baš zatreba”, bit će kasno. Proljeće je. Uživajte u dodiru sa zemljom. Posadite nešto.
Krumpir. Luk. Češnjak. Grah. Salatu. Rajčicu. Tikvice.
Ne zato što trebate glumiti survivaliste. Nego zato što svaki red hrane koji možete proizvesti sami znači manje ovisnosti, više slobode. A to je danas ogromna stvar.
– Jačajte međuljudske veze.
U ozbiljnim vremenima ne opstaju najglasniji. Opstaju oni koji imaju: obitelj, povjerenje, susjede, prijatelje, dogovor, zajedništvo.
Sustav voli izoliranog čovjeka. Jer izoliran čovjek brže puca. Zato ne gradite samo zalihe. Gradite i mrežu ljudi. Kažu da je to je zlato u krizama.
– Ne predajte unutarnju slobodu.
Ovo je možda i najvažnije od svega, jer mogu pokušati upravljati: cijenama, gorivom, energijom, pravilima i kretanjem, ali ono što im nikada ne smijemo dobrovoljno predati jest unutarnji centar.
Mir. Jasnoću. Razbor. Dostojanstvo. Vezanost za istinu. Sposobnost da ne reagiramo kao masa.
Jer upravo to žele slomiti. Ne samo tržište. Ne samo opskrbu. Nego čovjekovu unutarnju suverenost. A kada to izgubiš, onda ti ni puna trgovina više ne znači slobodu.
Zato vam danas ne poručujem “Bojte se.” već budite budni. Budite mirni. Budite spremni. Budite manje ovisni.
Budite više svoji.
Jer ono što dolazi možda neće prvo testirati tko je politički u pravu, tko je što objavio, tko je pogodio koji naslov, već tko je ostao koherentan, a tko je potpuno predan sustavu.
Zato je možda danas važnije nego ikad prije da ne živimo samo od vijesti, aplikacija, sustava, obećanja i “rješenja” koja dolaze odozgo, nego da počnemo vraćati dio života u stvarnost, zemlju, zajedništvo, pripremu, mir i svijest.
Ne pripremajte se iz straha. Pripremajte se iz svijesti.
Jer možda je prava borba ostati unutarnje slobodan i vanjski što manje ovisan u vremenu kada sve žele pretvoriti u sustav upravljanja.
Zato ostanite mirni, budni i ukorijenjeni.
To će u vremenu koje dolazi vrijediti više nego što većina danas misli.
Sjetite se korone, rukave su prvo zavrnuli oni koji su najviše paničarili, i bili najmanje informirani i svjesni.
OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.
