U Hrvatskoj se najavljuje polaganje temelja Tehnokratskog sustava – Podatkovni centar “Pantheon AI”

---

Pošto, kažu, živimo u doba demokracije, da li vas je itko išta pitao po tom pitanju? Da li ste dali svoj pristanak?

UVOD

Nažalost, većina ljudi koja piše i čita o “podatkovnom centru” ne shvaća da zapravo promatra izgradnju temelja novog sustava društva. Tehnokratskog.

Jer AI nije samo aplikacija na mobitelu, “oblak”, već je prvenstveno fizička infrastruktura. Dakle govorimo o ogromnim halama punih servera. Kilometrima dalekovoda. Trafostanicama, odnosno masivnim potrošnjama energije, koje bi trebale služiti za regulaciju potrošnje energije građana, od strane AI-a. Paradoksalno.

Koliko samo voda za hlađenje, a koje kažu nema. Koliko litija, bakra i rijetkih metala. Rudnika. Koliko zagađenja. Ali bez toga nema Četvrte industrijske revolucije o kojoj je brujao Klaus Schwab.

Jer bez ogromnih podatkovnih centara nije moguće:

* upravljati internetom stvari,

* povezati pametne kuće i gradove,

* analizirati milijarde podataka u stvarnom vremenu,

* razviti sustave digitalnog identiteta,

* provoditi digitalne valute,

* automatizirati društvene procese,

* povezati čovjeka, infrastrukturu i AI u jedinstveni digitalni ekosustav.

Nema tokenizacije svega, kao što je rekao glavonja Black Rocka.

Da, to je stvarna fizička pozadina “digitalne budućnosti” o kojoj slušamo godinama.

I zato projekt poput Pantheon AI centra u Topuskom nije samo investicija, to je simbol smjera u kojem ide ova zemlja, cijeli svijet, i svi šute, iako će sami, njihova djeca živjeti u tom i takvom društvu ako ne kažemo dosta.

Politicari i mediji govore o zelenoj tranziciji, održivosti i digitalizaciji, ali nitko od njih ne govori o stvarnoj cijeni svega toga.

Jer AI civilizacija troši goleme količine električne energije, vode, sirovina, čipova, mrežne infrastrukture, i ljudske pažnje.

A da ne govorimo o gubitku privatnosti i sloboda. Što je društvo “digitalnije”, to postaje fizički ovisnije o ogromnoj tehnološkoj infrastrukturi. A infrastruktura uvijek znači i moć.

Tko kontrolira podatke, energiju, algoritme, mreže, i AI sustave, taj postupno dobiva mogućnost upravljanja ekonomijom, informacijama i ponašanjem društva. I zato mnogi danas osjećaju da se ne gradi samo tehnološki sustav nego i tehnokratski okvir budućnosti.

Svijet u kojem digitalni identitet postaje ključ pristupa društvu. Digitalna valuta omogućuje potpunu programabilnost novca. Internet stvari pretvara domove i gradove u mrežu senzora, a AI posreduje između čovjeka i stvarnosti, dok praktičnost postupno zamjenjuje slobodu i spontanost

I možda najveća ironija cijelog ovog procesa jest to što će isti sustav koji troši enormne količine energije i resursa vrlo vjerojatno biti predstavljen kao “spas” tijekom budućih kriza tih istih resursa. Energetske krize. Sigurnosne krize. Ekonomske krize. Klimatske krize.

Rješenje će uvijek biti isto, više digitalizacije, više automatizacije, više centralizacije, više AI upravljanja.

DEKODIRANJE NAZIVA (ZA POČETAK)

“Pantheon AI” na starogrčkom znači pan = sve, theos = bog.

Zanimljivo ime za AI podatkovni centar, ili nije, “Sve Bog AI”. Trump je primjerice pokrenuo “Genesis Mission” u svrhu uspostave Tehnokratskog sustava ( početak, stvaranje, rađanje) još zanimljivije, ili?

Dakle, sa koje god strane gledali očito je da se stvara, rađa novi svijet, iliti ga konstruira po naputka određene sile koja isključuje sve ljudsko i prirodno. Sile koja oponaša i redefinira sam pojam Boga i čovjeka.

Podaci, algoritmi, mreže, umjetna inteligencija, i infrastruktura koja povezuje cijelo društvo u jedan tehnološki organizam. Zato “Pantheon AI” zvuči manje kao tehnološki projekt, a više kao naziv digitalnog hrama nove ere.

GLUP – GLUPLJI – HRVAT

Danas više ne moraš sakrivati, lagati, možeš govoriti istinu jer su ljudi toliko indoktrinirani da ne mogu povezati dvije izjave.

Primjerice, izjava da će sa razvojem AI i automatiziranih sustava nestati brojna radna mjesta, i izjava da će izgradnja AI podatkovnom centra otvoriti nova radna mjesta.

Pa imamo naslove “Najveće ulaganje u povijesti Hrvatske.” Tako mediji danas predstavljaju AI podatkovni centar Pantheon.

Da, tijekom izgradnje projekt će bez sumnje otvoriti brojna radna mjesta: građevina, infrastruktura, energetika, IT, logistika.

Ali ono što gotovo nitko sada ne govori, a govorili su prije samo koji mjesec, jest da je krajnja svrha iste te AI infrastrukture upravo smanjenje potrebe za ljudskim radom. Dakle gubitak radnih mjesta, jer godinama slušamo od tehnoloških elita kako će umjetna inteligencija zamijeniti milijune poslova, automatizirati ekonomiju, preuzeti administraciju, analitiku, logistiku, podršku, pa čak i dio kreativnih zanimanja.

Dakle, sustav koji se danas gradi pod sloganom “novih radnih mjesta” i najvećih ulaganja, dugoročno vodi prema društvu s manje potrebe za čovjekom kao radnikom.

To je prava ironija Četvrte industrijske revolucije, jer ne grade se samo serveri, grade se temelji digitalnog društva, AI ekonomije, automatiziranog upravljanja, interneta stvari, digitalnih identiteta, programabilnog novca, pametnih gradova i tehnokratske infrastrukture budućnosti.

Novinari, vi koji propagirate ovo sranje ste prvi koji će biti zamijenjeni, baš kao i političari koji sve ovu čine pravno mogućim.

Da li ste se pitali što će biti sa vama, vašim djetetom, čovjekom samim u društvu gdje algoritmi, AI i infrastruktura postupno preuzima sve više funkcija koje je nekad obavljao čovjek?

Živjet ćete od univerzalnog dohotka, u sustavu koji će vam određivati što, koliko, kako i gdje možete kupiti, putovati?

JEDNOSTAVNO PITANJE

Mislim da si trenutno svi trebamo postaviti jedno jednostavno pitanje, “Kakav tip društva zahtijeva infrastrukturu poput golemih AI podatkovnih centara?”

Društvo koje je neprestano praćeno i nadzirano, upravljano?

Jer podatkovni centri poput Pantheona nisu samo “serveri” već su temelji svijeta u kojem sve postaje povezano, sve postaje mjerljivo, sve postaje podatak i sve postupno prolazi kroz algoritme.

A takav sustav naravno treba digitalne identitete, stalnu povezanost, pametne uređaje, automatizaciju, umjetnu inteligenciju, centralizirane baze podataka i društvo koje prihvaća da tehnologija postaje posrednik između čovjeka i stvarnosti.

A sve to, što je i najvažnije, oblikuje čovjeka koji u njoj živi.

Industrijsko društvo stvaralo je čovjeka tvornice, karijere i konzumerizma. Kako će oblikovati čovjeka tehnološko društvo?

Bojim se da je odgovor očit jer smo vidjeli što je tehnologija učinila ljudskoj vrsti u iznimno kratkom vremenskom periodu, poput slabije koncentracije, kraćega raspona pažnje, manje emocionalne otpornosti, slabijeg dubinskog razmišljanja, veće anksioznosti, veće ovisnost o validaciji i teže podnošenje tišine, dosade i samoće, koja je iznimno bitna za dublju, duhovnu stranu čovjeka.

To možda ne znači da je nteligencija nužno smanjena i manja, ali način funkcioniranja mozga i pažnje se mijenja pod utjecajem digitalnog okruženja, pa se trebamo zapitati, što ako se sve digitalizira kako je planirano? Što ako virtualne stvarnosti postanu norma?

Kakav će biti društveni učinak, jer kod mladih te djela odraslih vidimo površnije odnose, izolaciju unatoč povezanosti, smanjenu empatiju, zamjenu stvarnog života digitalnim te pad kvalitete komunikacije licem u lice.

Što je sa kognitivnim učincima? Slabijim pamćenjem zbog oslanjanja na uređaje, sa smanjenim kritičkim razmišljanjem, skeniranjem umjesto dubinskog čitanja?

Sa sjedilačkim načinom života koji dolaze uz tehnologije, poremećajom sna zbog ekrana i plavog svjetla, problemima s kralježnicom i držanjem, pretilosti, motoričkim sposobnostima i smanjenom fizičkom aktivnost općenito?

Da li itko razmišlja o tome?

Da li će ljudi u budućnosti, kada sve nabrojano pogodi čovječanstvo, uopće moći funkcionirati samostalno, bez AI? Kada će tehnologija ne samo davati informacije, nego i misliti, preporučivati, odlučivati, stvarati sadržaj i emocionalno komunicirati s čovjekom?

Jer tu postoji stvarni rizik postupnog “atrofiranja” određenih ljudskih sposobnosti ako čovjek potpuno prepusti pamćenje, kreativnost, donošenje odluka, orijentaciju pa čak i emocionalnu obradu vanjskom sustavu.

Da li je upravo to i cilj?

A GDJE SU ONI OD NARODA ZA NAROD, “POLITIČKA ALTERNATIVA”?

Ako već govore protiv digitalnog novca i centralizacije moći, onda ne mogu šutjeti o infrastrukturi koja sve to omogućava, a ja do sada nisam čuo niti riječ, ispravite me ako sam u krivu.

Jer podatkovni centri poput Pantheona nisu samo “investicije” i “serveri”, već su temelji sustava koji omogućava ono čemu se Miletić i Kolakusić načelno protive, masovnoj AI obradi podataka, digitalnoj centralizaciji, algoritamskom upravljanju i društvu sve više ovisnom o digitalnoj infrastrukturi.

Jer ako se raspravlja samo o posljedicama, a ne i o infrastrukturi koja ih omogućava, onda rasprava ostaje nepotpuna.

Zato bi bilo važno čuti stav i onih koji se predstavljaju kao alternativa dominantnom smjeru digitalizacije društva.

Ne zbog širenja straha ili odbacivanja tehnologije, nego zbog ozbiljne javne rasprave o tome kakvo društvo gradimo, koliku cijenu plaćamo energijom i resursima, tko kontrolira infrastrukturu i kamo dugoročno vodi potpuna digitalna ovisnost.

Znam da je tema i problema na pretek, ali ovo je tema svih tema. Ne ljevica i desnica, ne Zapad i Istok, ne tko je u pravu, a tko je u krivu, jer i oni u pravu i oni u krivu, i oni na istoku i zapadu, na ljevicI i desnici rade na implementaciji Tehnokratskog sustava.

Javne rasprave? Pres-konferencije? Inicijative prikupljanja potpisa za referendum?

ZOMBI MENTALITET

Zanimljivi su mi razni likovi, ovi koji imaju reakcije poput zambija, samo što ne reagiraju na sam zvuk, već na određene riječi, poput “najveća investicija”, “napredak”, “razvoj” bez da su na sekundu zastali i zapitali se, investicija u što? Napredak prema čemu? Razvoj čega?

Jer napredak, investicija ili razvoj u kontekstu AI podatkovnog centra nemaju isto značenje za njih, koji planiraju graditi taj centar, i za vas. Štoviše, dijametralno su suprotni, oprečni.

Za njih investicija, napredak i razvoj znače izgradnju infrastrukture, tehnološki “razvijenog” i “naprednog” sustava koji omogućuje 24 satni nadzor i praćenje. Tebe, mene, tvoje djece, tvojih i mojih susjeda, prijatelja, dakle svih nas u realnom vremenu, svakog našeg pokreta, transakcije itd.

To je “investicija” u njihov budući sustav upravljanja, takozvanu Tehnokraciju, a ne u tvoju bolju budućnost.

Nije zlato sve što sja, i nije sve napredak što se naziva napretkom.

Svatko od nas ima mozak i mogućnosti da istraži i vidi širu sliku.

GDJE JE SAD ZELENA POLITIKA I ODRŽIVOST?

Ako nas godinama uvjeravaju da resursa nema dovoljno, kako to da ih odjednom ima beskonačno mnogo kada treba graditi infrastrukturu AI budućnosti?

Godinama slušamo istu propaganda, “Pitka voda je novo zlato.” “Moramo štedjeti energiju.” “Najbolja i najjeftinija energija je ona koja se ne troši.” “Građani moraju smanjiti svoj ugljični otisak.” “Dolaze klimatske promjene i nestašice resursa.” itd. itd.

Međutim, dok se običnog čovjeka uči da manje grije, manje vozi, manje troši i manje putuje, istovremeno nastaju jedni od energetski najgladnijih infrastruktura u povijesti čovječanstva, da, AI podatkovni centri.

Koje li kontradikcije.

Jer podatkovni centar poput Pantheona nije nekoliko servera u zgradi, već infrastruktura koja potencijalno troši količine energije usporedive s velikim gradovima, poput Zagreba.

Koja troši količine vode potrebne za hlađenje koje mogu dosezati razinu manjih urbanih sustava, a da ne govorimo o resursima koji zahtijevaju rudarenje i industriju.

Primjerice, jedan veliki AI podatkovni centar može trošiti struje kao stotine tisuća kućanstava i trošiti milijune litara vode godišnje za hlađenje.

Prevedeno, dok se nama govori da gasimo klimu i štedimo vodu, oni istovremeno grade tehnološku, digitalnu civilizaciju koja troši više energije nego ikad, zahtijeva više infrastrukture nego ikad, i to nove, i postaje ovisna o neprekidnoj potrošnji resursa nego ikad.

AI je sve osim nematerijalan, AI znači, elektrane, voda, rudnici, hlađenje, beton, metali, i očito mi koji se odričemo u njegovu korist.

Drugim riječima, dok se običnog čovjeka uvjerava da mora živjeti s manje, gradi se sustav koji će trošiti više nego ikad prije. Dok se nama namjerava mjeriti svaki zalogaj, svaki prijeđeni kilometar, gradi se sustav koji nadilazi poimanje racionalne potrošnje. Sustav koji bi, ironije li, trebao racionalizirati našu potrošnju.

Da, ironije li, kada bi se uistinu radilo o potrošnji, a ne o sustavu potpunog nadzora i kontrole.

Zato potrošnja nema niti granice niti cijenu.

“Najveće ulaganje u povijesti Hrvatske.”

Tako nam propagiraju i predstavljaju AI podatkovni centar Pantheon.

Ali iza velikih brojki i futurističkih vizuala u mainstream medijima nitko ne postavlja najvažnija pitanja, tko će zapravo posjedovati i kontrolirati tu infrastrukturu? Tko će kontrolirati podatke? Tko će odnositi profit?

I što Hrvatska dugoročno stvarno dobiva?

Jer Hrvatska u ovaj projekt daje najvažnije,strateške i temeljne resurse, zemlju, prostor, vodu i energiju, i potencijalno golemi pritisak na okoliš.

A što zauzvrat dobiva? Priču o “radnim mjestima”? Ali ono što se prešućuje jest da podatkovni centri tijekom izgradnje zapošljavaju mnogo ljudi, dok nakon završetka rade s relativno malim brojem zaposlenih, jer bez obzira na svoju glomaznost to nisu tvornice s desecima tisuća radnika i proizvodnjom.

I ironije radi, kada smo kod radnih mjesta, ista AI infrastruktura koja se danas promovira kao generator radnih mjesta, dugoročno služi automatizaciji, zamjeni ljudskog rada, optimizaciji, odnosno smanjenju potrebe za čovjekom u brojnim sektorima. Dakle govorimo o gubitku radnih mjesta.

Dakle, danas gradimo sustav pod pričom o zapošljavanju, a sutra bi isti taj sustav mogao gasiti milijune poslova diljem svijeta. To su tvrdili sami tvorci, promotori i mediji do jučer.

I još jedna stvar.

Govori se o “hrvatskom projektu”, ali to nije hrvatski projekt, a niti ključna AI tehnologija, dakle čipovi, hyperscale serveri, cloud infrastruktura i AI sustavi neće dolaziti iz Hrvatske.

Ukratko, možemo dati beton, zemlju, energiju, vodu, dalekovode, građevinu i moguće radnu snagu, uvoznu naravno jer domaća je u njemačkoj i austriji, irskoj, ali jezgra tehnologije i moći ostat će u rukama globalnih tehnoloških igrača.

Zato se itekao imamo pravo pitati, i trebamo pitati, gradimo li budućnost Hrvatske ili samo infrastrukturu za tuđe digitalno carstvo?

---

OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.

---

---