Priča o hantavirusu, koji uzrokuje i bolest u narodu znanu pod nazivom “mišja groznica” (uzrokuje je određeni hantavirus) pojavila se na kruzeru kod više ljudi. Tako barem histerično prenose mediji. Ali ono što mediji ne prenose, jest da se uvjeti na kruzeru ni na koji način ne mogu usporediti sa svakodnevnim životom, jer kruzeri su specifična okruženja:
– tisuće ljudi na jednom mjestu,
– zatvoreni prostori,
– zajednički ventilacijski sustavi,
– zajednička skladišta hrane, i dugotrajni zajednički boravak na moru.
Kao što rekoh to nema puno veze s normalnim svakodnevnim životom većine ljudi, i to je očito razlog zašto je moguće da se više ljudi zarazilo, razboljelo istovremeno.Osim u ovakvim ekstremnim uvjetima, odnosno ako dođe do kontaminacije zajedničke hrane, prostora, ventilacijskih sustava itd., hantavirus se ne širi lako među ljudima.
Dakle, ako se nešto dogodilo na kruzeru, to više govori o specifičnim uvjetima na takvom brodu nego o nekoj općoj opasnosti za društvo, zarazi s čovjeka na čovjeka, samo što iz nekog razloga mediji ne govore o tome.
Primjerice, u mojih 40+ godina života na selu samo sam jednom, prije kojih 30 godina čuo da je netko dobio mišju groznicu, iako je na selu mišja kaka, i kaka drugih glodavaca česta pojava sa kojom se čovjek susreće.
Hantavirusi se uglavnom prenose preko izmeta, urina, sline glodavaca, najčešće kada čovjek udahne sitne čestice koje završe u zraku tijekom čišćenja podruma, šupa, tavana i sličnih prostora gdje su bili miševi ili štakori.
U stvarnosti, hantavirus je relativno rijedak u usporedbi s mnogim drugim zaraznim bolestima, ali može biti ozbiljan kada do infekcije dođe, što je ponavljam iznimno rijetko, pogotovo kod više ljudi istovremeno, osim u situacijama koji ispunjavaju uvjete kao na kruzeru.
Virus je inače identificiran još za vrijeme Korejskog rata, 1950. – 1953.
Godišnje se od 8. milijardi ljudi ovim virusom zarazi do 100 tisuća, tako da čemu očito čuti o još zaraženih širom europe i svijeta, što ne znači početak pandemije, već da se zarazio još jedan od ovih 100 tisuća, baš kao i svake godine.
MEDIJSKO HISTERIZIRANJE KAO I ZA VRIJEME KOVIDA
Stoga, ako mediji žele širiti histeriju i paniku vezano uz hantavirus, bojim se da je samo pitanje vremena kada će dobiti priliku, jer i u Hrvatskoj se svake godine bilježe pojedinačni ili sporadični slučajevi “mišje groznice”, dok svakih nekoliko godina broj poraste i na nekoliko desetaka zaraženih, ili kao primjerice 2021., godine kada je taj broj došao do čak 334 potvrđena slučaja. Što je vezano uz takozvane “mišje godine”, godine kada populacija miševa zbog blagih zima i plodnih godina eksplodira, a samim time i zaraza.
Dakle prilika za širenje panike će očito biti, i upravo toga valja ostati svjestan kada/ako mediji počnu brujati o prvom slučaju zaraze u Hrvatskoj i susjednim zemljama. Prvom ove godine.
Zbog prirode posla najčešće obolijevaju šumski radnici, poljoprivrednici, lovci, planinari i izletnici, dakle ona skupina ljudi koja dugotrajno ili učestalo dolaze u neposredan ili posredan kontakt s malim divljim glodavcima.
Ono što je meni u svemu ovome najzanimljivije, ako uzmem u obzir izjave i vizije raznih tipova poput Klausa Schwaba, ili vizionara novog tehnokratskog doba, jest da svi njihovi planovi, agende vode ka odvajanju čovjeka od prirode, zemlje, sela, a vidi čuda, hantavirus ugrožava upravo te skupine.
Stoga, ako dođe do reprize 2020-te, bojim se da će joj glavna svrha biti upravo ta, demoniziranje prirode i guranje ljudi iz ruralnih područja, sela u (pametne) gradove, te postupna transformacija poljoprivrede (proizvodnje hrane)…
HANTAVIRUS – Hipotetski scenarij
Zamislimo da mediji sutra počnu izvještavati o masovnoj zarazi među glodavcima diljem Europe.
Poljski miševi. Voluharice. Skladišta žitarica. Širenje hantavirusa.
A onda kreće poznati obrazac.
“Stručnjaci upozoravaju…”
“Potrebno je spriječiti širenje…”
“Situacija se prati iz sata u sat…”
I odjednom pšenica više nije samo pšenica, kukuruz više nije samo kukuruz, polje više nije samo polje, a miš više nije samo miš, već sve postaje potencijalni biosigurnosni rizik.
Skladišta u kojima su pronađeni zaraženi glodavci se zatvaraju, uskladištene žitarice se uništavaju, baš kao i kod ptičje gripe ili svinjske kuge “iz preventivnih razloga”.
Poljoprivrednicima se uvodili novi protokoli, a ostatku populacije se zabranjuje odlazak u prirodu.
A mediji, mediji 24 sata dnevno prate karte širenja, broj zaraženih, rade specijalne emisije, upozorenja, stručne panele, i neprestani osjećaj da je priroda postala prijetnja…
Dobro je da nakon iskustva sa COVID-om, svinjskom kugom i ptičjom gripom, mnogi ljudi više ne gledaju ovakve scenarije na isti način kao prije.
Već smo vidjeli masovna preventivna uništavanja zdravih životinja i ogromne ekonomske posljedice, širenje atmosfere straha i mjera koje su samo nekoliko godina ranije djelovale nezamislivo.
Ono što cijeloj priči, hipotetskom scenariju daje dodatnu dimenziju i razlog za brigu jest činjenica da se sve ovo događa u trenutku kada velike korporacije, investicijski fondovi, tehnološke kompanije i dio globalnih institucija ulaže ogromni napor i kapital u sintetsku hranu i laboratorijsko meso, alternativne proteine i brašno od insekata. Digitalizaciju poljoprivrede i automatizaciju proizvodnje hrane te centralizirane prehrambene sustave.
I sve to pod narativima klimatskih promjena i zaštite prirode, održivosti i rasta populacije te potrebe za “novim modelom prehrane”.
Zato se vrijedi zapitati, da li je cilj hantavirusa, naravno ako ovakav ili sličan scenarij zaživi, promjena odnosa čovjeka prema hrani i prirodi, životinjama i zemlji, pa čak i vlastitom tijelu?
Jer morate priznati da je zanimljivo kako gotovo svaka moderna kriza, zdravstvena, klimatska, energetska ili sigurnosna na kraju vodi prema istom smjeru: više nadzora i regulacije, a sve manje lokalnosti, samostalnosti i povezanosti čovjeka s prirodom i stvarnim životom.
Kako svaka kriza vodi prema ispunjenju ciljeva WEF-a, UN-a i drugih.
Upravo zato ovaj tekst je poziv da ljudi počnu povezivati obrasce i postavljati pitanja, da prestanu biti tek puki promatrači i gutači informacija, jer situacija je sve osim bezazlena. Primjerice, prije koji dan Bernarda Jug je napisala kako joj djeca (u školi) pričaju kako se boje novog virusa, da bi danas supruga došla iz škole i rekla kako su je učenici šestog razreda ispitivali o virusu te rekli kako se boje jer je virus visoko smrtonosan.
Da li su ti ljudi u medijima uopće svjesni što rade?
OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.
