Photo: vlada.gov.hr
INDUSTRIJSKA STRATEGIJA ILITI “4. INDUSTRIJSKA REVOLUCIJA” KLAUSA SCHWABA
Što se zapravo gradi pred našim očima
Kada se maknu političke fraze poput “digitalizacija”, “zelena tranzicija”, “inovacije”, “otpornost” i “konkurentnost”, i kada se pokuša prevesti na praktičnu razinu, poruka strategije otprilike glasi ovako:
Hrvatska se želi što dublje integrirati u novi europski i globalni tehnološko-industrijski model iliti sustav, Tehnokraciju:
– AI i automatizacija,
– zelena energetika
– centralizirani energetski sustavi,
– veća ovisnost o tehnološkim mrežama,
i industrija prilagođena pravilima EU tranzicije (prema tehnokraciji)
Drugim riječima, ne gradi se više društvo oko lokalne otpornosti, malih proizvođača, poduzetnika, samostalnosti i decentralizacije, nego oko tehnološke integracije, digitalnog upravljanja, energetske transformacije i uklapanja u nove globalne lance vrijednosti.
Zato kada kažu “digitalizirana i modernizirana industrija” to u praksi znači više automatizacije, više AI sustava, više prikupljanja i obrade podataka (zato se gradi podatkovni centar), manje potrebe za klasičnim radom, i sve veću ovisnost društva o digitalnoj infrastrukturi. To znači četvrta industrijska revolucija Klausa Schwaba.
Kada kažu “digitalizirana i modernizirana industrija” ustvari govore, uvodimo Tehnokraciju.
Kada kažu “zelena tranzicija” to znači nove regulacije i ogromna ulaganja u infrastrukturu koja zahtijeva centralizirane sustave i nadzor potrošnje energije.
Kada kažu “otpornost” to znači sustav koji je dovoljno digitalno povezan i centralno koordiniran da može upravljati krizama, energetskim, zdravstvenim, ekonomskim i sigurnosnim.
A kada kažu “konkurentnost” to znači prilagodbu Hrvatske modelu globalne ekonomije u kojoj podaci, AI, tehnologija, energija i kontrola infrastrukture postaju važniji od klasične industrije i lokalne ekonomije.
To znači da hrana postaje tehnologija, novac postaje digitalan, industrija postaje automatizirana, a vi bez posla.
Da energija postaje centralno upravljana, da gradovi postaju “pametni”, podaci postaju važniji od fizičke proizvodnje, a čovjek sve više postaje korisnik unutar velikog umreženog tehnokratskog sustava.
EU se pretvara u nad-državu, a civilizacija u centralizirani planetarni sustav.
A što mi radimo?
Gdje su samoprozvani spasioci iz mosta , prava i pravde koji drže ljude uspavanima? Da li uopće shvaćaju što se gradi i događa?
OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.
