Voda je samo promijenila lokaciju. Jer voda ne prestaje postojati, ona kruži, mijenja svoje agregatno stanje i mjesto, iz oceana u atmosferu, u oblake, rijeke, podzemne vode, led i natrag.
Zato je danas pomalo smiješno kada čujemo izraze poput “vodni bankrot”, kao da Zemlja ostaje bez vode.
Zapravo, problem je prije svega u raspodjeli, upravljanju i dostupnosti.
Jer ako je čovječanstvo sposobno izvaditi sirovu naftu kilometrima ispod površine, preraditi je u tisuće proizvoda i dopremiti do gotovo svakog kutka planeta. Ako je sposobno izgraditi takav globalni energetski sustav, tada je, ako će to biti potrebno u budućnosti, sposobno i razviti i izgraditi sustave koji osiguravaju dostupnost vode tamo gdje je trenutno nedostaje.
Pobogu živimo na plavom planetu, dakle planetu koja je više od 70% prekrivena vodom.
Rasprava zato ne bi trebala biti o tome “nestaje li voda”, nego što činimo da je pročistimo i dopremio do svakog čovjeka, svakog poljoprivrednog zemljišta na bilo kojem dijelu planete.
Zanimljiv je podatak da kada bi se sva voda na Zemlji rasporedila ravnomjerno po cijeloj površini planeta, prekrila bi ga slojem dubokim oko 2,7 kilometara.
Mislim da to govori dovoljno.
Kao i činjenica da je danas na planetu količina vode gotovo ista kao i prije 3. 5. ili 7. tisuća godina.
Naravno, ne možeš je samo zagrabit čašom i popiti, ali zato postoje tehnologije desolizacije i filtracije, kao što bi se, siguran sam, uskoro otkrile nove, i jeftinije i efikasnije.
PODZEMNE VODE
Prema nekim podacima, podzemne vode čine oko 30 % sve slatke vode na Zemlji, što je oko stotinu puta više vode nego što je ima u svim rijekama i jezerima zajedno.
Pitka podzemna voda može se pronaći na nekoliko metara, kao kod mene, pa na do više kilometara dubine.
Europa srećom ima vrlo bogate podzemne zalihe vode. Čak i kada bi velike rijeke privremeno imale vrlo nizak vodostaj, mnogi gradovi mogli bi se još dugo opskrbljivati podzemnim vodama.
Dakle, presušivanje rijeka ne znači automatski da je nestala podzemna pitka voda, jer na mnogim područjima postoje duboki vodonosnici koji mogu osiguravati vodu još dugo vremena.
Tek ako bi godinama bilo vrlo malo oborina, mnogi podzemni vodonosnici počeli bi se postupno iscrpljivati.
Što ne znači da ne bi imali velikih problema u poljoprivredi i industriji, u opskrbi strujom itd.
Zanimljivo je da su mnoge drevne civilizacije propale upravo zato što su dugotrajne suše uništile njihovu poljoprivredu, a ne zato što je “nestalo vode” u apsolutnom smislu.
Možda bi u tom scenariju imali i sreće u nesreći, jer je naša poljoprivreda već uništena.
NASTAVAK: KAKO SMO KRAJOLIK PRETVORILI U SUSTAV ZA ODVODNJU, I ONDA SE POČELI ČUDITI SUHIM RIJEKAMA
OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.
