Umirovljeni istraživač cjepiva izlazi u javnost s onim što farmaceutska industrija i zdravstveni autoriteti ne žele da znamo: da su cjepiva opasna, netestirana i predstavljaju jednu od najvećih prijevara našeg vremena.
Jon Rappoport
© listopad 2004 – siječanj 2006
E-mail:
rappoport.jon@hotmail.com
Web lokacija:
Statistike i propaganda
Koliko Amerikanaca stvarno umre od gripe svake godine? Pitajte američko Udruženje za zdravlje pluća. Ili još bolje, pročitajte njihov izvještaj iz kolovoza 2004, pod naslovom «Trendovi kod upale pluća i gripe/pobolijevanje i smrtnost». Ovaj izvještaj potječe od jedinice za epidemiologiju i statistiku njihovog Odjela za istraživanja i znanstvena pitanja. Na kraju dokumenta, kao izvor navodi se «Izvještaj o konačnim statistikama o smrtnosti, 1979-2001» Nacionalnog centra za zdravstvene statistike.
Pripremite se za iznenađenje, posebno zato što američki Centar za kontrolu bolesti (CDC) na sve strane trubi o 36.000 umrlih od upale pluća godišnje. Točno poput urice. Godinu za godinom, 36.000 ljudi u Sjedinjenim Državama svake godine umre od upale pluća. Ubojita bolest. Čuvajte se! Obavezno se cijepite. Svake jeseni. Ne čekajte. Mogli biste se srušiti mrtvi nasred ceste!
Ovo su ukupni brojevi smrtnih slučajeva od gripe prema izvještaju (od 1979. do 1995. statistike su objavljivane svake druge godine): 1979: 604; 1981: 3,006; 1983: 1,431; 1985: 2,054; 1987: 632; 1989: 1,593; 1991: 1,137; 1993: 1,044; 1995: 606; 1996: 745; 1997: 720; 1998: 1,724; 1999: 1,665; 2000: 1765; 2001: 257.
Ne vjerujete mi? Stranica se nalazi ovdje: http://www.lungusa.org/atf/cf/%7B7A8D42C2-FCCA-4604-8ADE-7F5D5E762256%7D/PI1.PDF. Otiđite tamo i pogledajte devetu stranicu dokumenta. Zatim pomičite stranicu prema dolje dok ne dođete do grafikona smrtnih slučajeva od gripe kao posebne kategorije.
Nedavno je Tommy Thompson, [tadašnji] američki ministar zdravstva i socijalnih službi, izjavio da je 91 posto ljudi koji u Americi svake godine umru od gripe staro 65 ili više godina. Tako biste se mogli malo pozabaviti matematikom i izračunati koliko ljudi mlađih od 65 godina stvarno umre od gripe svake godine. Ali nije važno. Sirove statistike o svim dobnim skupinama dovoljno su niske. Prilično dovoljno niske. Prilično prilično.
Vidite li što se ovdje događa? Možete otići u moju arhivu, pročitati nedavne članke na ovu temu i pronaći moje argumente za one koji s osmijehom govore, «Paa, hm-hm, vidite, uh, ah, gripa često vodi do upale pluća, i zato moramo biti tako oprezni s gripom. Od upale pluća se naveliko umire, hm-hm, bla bla bla…»
To je obična prijevara, ljudi. CDC stoji na uglu ulice s malim stolom, namamljivači hodaju okolo i ponavljaju brojke o 36.000 mrtvih, dok agenti iz odjela za odnose s javnošću za stolom prodaju priče o cjepivima. Gomila postaje nemirna. Netko viče, «Gdje je moje cjepivo protiv gripe? Svi ćemo umrijeti!» Za to vrijeme, na Capitol Hillu, Kongres planira mjeru koja će proizvođačima cjepiva garantirati godišnje isplate od više milijardi dolara, bez obzira koliko doza ostane neupotrijebljeno.
Sada kad imamo puno jasniju sliku o niskom broju umrlih od gripe u SAD-u svake godine, bilo bi prirodno ponovno razmotriti pitanje cjepiva. Ako oduzmemo histeriju oko «visokog broja umrlih od gripe» i «hitne potrebe za nabavom cjepiva», s čime zapravo imamo posla? Odgovor je PR (služba za odnose s javnošću). Propaganda se koristi za umjetno napuhavanje statistika o gripi, kako bi se time natjeralo ljude da odlaze u liječničke ordinacije i klinike po svoju dozu. A što je s cjepivima? Koliko su ona sigurna i djelotvorna?
Već dugo upozoravam na opasnosti od cjepiva, posebno kada se radi o bebama i maloj djeci, čiji imunološki sustav još nije u stanju nositi se s mnogim kontaminantima i toksičnim konzervansima u cjepivima. Postoje i drugi razlozi zašto bi čak i odrasle osobe trebale izbjegavati cjepiva. Sada je, po prvi put, jedan bivši član unutarnjeg kruga industrije cjepiva pristao govoriti o opasnostima od cjepiva.
«Dr Mark Randall» je pseudonim bivšeg istraživača cjepiva koji je dugi niz godina radio u laboratorijima velikih farmaceutskih kompanija i Nacionalnog instituta za zdravlje američke vlade. Sada je umirovljen i s oklijevanjem je pristao progovoriti za javnost. Po mom mišljenju, njegovo svjedočenje slaže se sa svim drugim tvrdnjama koje sam proučio proteklih godina.
Intervju koji slijedi važan je ne samo zbog intimne upućenosti dr. Randalla u opasnosti od cjepiva, nego i zbog njegovog svjedočenja o unutarnjem radu i zataškavanjima vlade i industrije cjepiva – dvaju izvora koji nastoje uvjeriti Amerikance da im se može vjerovati. Ovaj veliki izvadak možda je najbolji samostalan pisani sažetak dokaza koji potkrepljuju slučaj protiv imunizacije.
Intervju s bivšim istraživačem cjepiva
Pitanje (Jon Rappoport): Nekada ste bili sigurni da su cjepiva simbol dobre medicine.
Odgovor (dr. Mark Randall): Da, bio sam. Pomogao sam u razvoju nekoliko cjepiva. Neću reći kojih.
Pitanje: Zašto ne?
Odgovor: Želio bih sačuvati svoju privatnost.
Pitanje: Dakle, mislite da biste mogli imati problema kad biste se predstavili?
Odgovor: Vjerujem da bih mogao izgubiti penziju.
Pitanje: Na temelju čega?
Odgovor: Nije važno na temelju čega. Ti ljudi imaju načine da vam stvore probleme, ako ste nekada bili «dio Kluba». Znam za jednu ili dvije osobe koje su stavljene pod nadzor, koje su uznemiravane.
Pitanje: Tko ih je uznemiravao?
Odgovor: FBI.
Pitanje: Stvarno?
Odgovor: Naravno. FBI je koristio druge izgovore. A i porezna inspekcija može početi praviti probleme.
Pitanje: Toliko o slobodi govora.
Odgovor: Ja sam bio «dio unutarnjeg kruga». Ako bih sada počeo navoditi imena i iznositi optužbe protiv određenih istraživača, mogao bih se naći u velikim problemima.
Pitanje: Vjerujete li da bi ljudima trebalo dopustiti da sami odluče hoće li se cijepiti?
Odgovor: Na političkoj razini, da. Na znanstvenoj razini, ljudima su potrebne informacije kako bi mogli ispravno izabrati. Jedna je stvar reći da je mogućnost izbora dobra. Ali ako je atmosfera puna laži, kako možete birati? Također, kad bi Upravu za hranu i lijekove vodili časni ljudi, ta cjepiva ne bi nikada dobila dozvolu. Ona bi bila ispitivana do besvijesti.
Pitanje: Neki povjesničari medicine tvrde da opće smanjenje bolesti nije posljedica cjepiva.
Odgovor: Znam. Dugo sam ignorirao njihov rad.
Pitanje: Zašto?
Odgovor: Zato što sam se bojao onoga što ću otkriti. Ja sam bio u biznisu razvijanja cjepiva. O nastavku tog rada ovisio je moj kruh.
Pitanje: A onda?
Odgovor: Proveo sam vlastito istraživanje.
Pitanje: Do kakvih ste zaključaka došli?
Odgovor: Za smanjenje bolesti možemo zahvaliti poboljšanim uvjetima života.
Pitanje: Kojim uvjetima?
Odgovor: Čistijoj vodi. Naprednom kanalizacijskom sustavu. Prehrani. Svježijoj hrani. Smanjenju siromaštva. Klice mogu biti posvuda, ali kada ste zdravi nećete se tako lako zaraziti.
Pitanje: Kako ste se osjećali kada ste završili vlastito istraživanje?
Odgovor: Očajno. Shvatio sam da radim u sektoru koji se temelji na zbirci laži.
Pitanje: Jesu li neka cjepiva opasnija od drugih?
Odgovor: Da. DTP cjepivo, na primjer. MMR [protiv ospica, rubeola i zaušnjaka]. Ali neke serije cjepiva opasnije su od drugih serija istog cjepiva. Ako se mene pita, sva cjepiva su opasna.
Pitanje: Zašto?
Odgovor: Ima više razloga. Oni uključuju ljudski imunološki sustav u procesu koji teži ugrožavanju imunosti. Cjepiva zapravo mogu izazvati bolest koju bi trebala spriječiti.
Pitanje: Zašto nam citiraju statistike koje naizgled dokazuju da su cjepiva bila strahovito uspješna u iskorjenjivanju bolesti?
Odgovor: Zašto? Kako bi se stvorila iluzija da su ta cjepiva korisna. Ako cjepivo suzbija vidljive simptome bolesti kao što su ospice, svi pretpostavljaju da je cjepivo uspješno. Ali, ispod površine, cjepivo može oštetiti sam imunološki sustav. A ako izazove druge bolesti – recimo, meningitis – ta je činjenica maskirana, zato što nitko ne vjeruje da to može biti posljedica cijepljenja. Ta činjenica se previđa.
Pitanje: Tvrdi se da je cjepivo protiv velikih boginja iskorijenilo velike boginje u Engleskoj.
Odgovor: Da. Ali kada proučite dostupne statistike, dobivate drugačiju sliku.
Pitanje: A to je?
Odgovor: U Engleskoj je bilo gradova u kojima ljudi koji nisu bili cijepljeni nisu dobili velike boginje. Bilo je mjesta u kojima su ljude koji su bili cijepljeni pogodile epidemije velikih boginja. Osim toga, velike boginje su već bile u opadanju prije uvođenja cjepiva.
Pitanje: Dakle, kažete da su nam podvalili lažnu povijest.
Odgovor: Da. To je točno ono što želim reći. To je povijest koja je izmišljena kako bi se ljude uvjerilo da su cjepiva bez iznimke sigurna i djelotvorna.
Zagađenost cjepiva
Pitanje: Radili ste u laboratorijima u kojima je čistoća važna stvar.
Odgovor: Javnost vjeruje da su ti laboratoriji, ti proizvodni pogoni, najčistija mjesta na svijetu. To nije istina. Zagađenja se događaju cijelo vrijeme. U cjepiva ulaze svakakvi ostaci.
Pitanje: Na primjer, majmunski virus SV40 može zalutati u cjepivo protiv dječje paralize.
Odgovor: Pa, da, i to se dogodilo. Ali nisam to htio reći. SV40 se našao u cjepivu protiv dječje paralize zato što je cjepivo napravljeno korištenjem majmunskih bubrega. Ali sada govorim o nečem drugom. Samim uvjetima u laboratorijima. Greškama. Greškama zbog nemara. SV40, koji je kasnije pronađen u tumorima… to je ono što bih nazvao strukturalnim problemom. To je bio prihvaćen dio procesa proizvodnje. Ako koristite majmunske bubrege, otvarate vrata za klice za koje ne znate da se nalaze u tim bubrezima.
Pitanje: U redu, ali hajde da na trenutak zanemarimo razliku između različitih tipova zagađenja. Koje kontaminante ste vi otkrili tijekom mnogih godina svoga rada sa cjepivima?
Odgovor: Dobro. Nabrojat ću vam neke stvari na koje sam ja naišao, a također ću vam reći što su našli moji kolege. Evo nepotpune liste. U Rimavex cjepivu protiv ospica pronašli smo razne kokošje viruse. U cjepivu protiv dječje paralize pronašli smo acanthamoebu, takozvanu «amebu koja jede mozak». Majmunski citomegalovirus u cjepivu protiv dječje paralize. Majmunski pjenasti virus u cjepivu protiv rotavirusa. Virus ptičjeg raka u MMR cjepivu. Razne mikroorganizme u cjepivu protiv bedrenice. Pronašao sam potencijalno opasne inhibitore enzima u nekoliko cjepiva. Pačje, pasje i zečje viruse u cjepivu protiv rubeole. Virus ptičje leukoze u cjepivu protiv gripe. Pestivirus u MMR cjepivu.
Pitanje: Dajte da ovo razjasnimo. To su sve kontaminanti kojima nije mjesto u cjepivima.
Odgovor: Tako je. A ako pokušate izračunati kakvu štetu mogu uzrokovati ti kontaminanti, pa, mi to zapravo ne znamo jer nisu provedena nikakva testiranja, ili ih je provedeno vrlo malo. To je rulet. Iskušajte svoju sreću. Također, većina ljudi ne zna da se neka cjepiva protiv dječje paralize, adenovirusa, rubeole, hepatitisa A i ospica rade s abortiranim ljudskim fetalnim tkivom. S vremena na vrijeme sam u tim cjepivima pronalazio nešto za što vjerujem da su fragmenti bakterija i virus dječje paralize, koji su mogli potjecati od tog fetalnog tkiva. Kada tražite kontaminante u cjepivima, možete naići na zbunjujuće materijale. Znate da ne bi trebali biti tamo, ali ne znate što točno imate. Pronašao sam nešto za što sam vjerovao da je vrlo mali «fragment» ljudske dlake, a također i ljudsku sluz. Pronašao sam nešto što se može nazvati samo «strana bjelančevina», što bi moglo značiti bilo što. To bi mogla biti bjelančevina iz virusa.
Pitanje: Pale se alarmi na sve strane.
Odgovor: Što mislite, kako sam se ja osjećao? Sjetite se, taj materijal odlazi u krvotok bez prolaska kroz uobičajene imunološke obrane.
Pitanje: Kakve su bile reakcije na vaša otkrića?
Odgovor: U osnovi, bile su «Ne brini; protiv toga se ne može ništa». Kod proizvodnje cjepiva koriste se tkiva raznih životinja, i tuda ulaze ove vrste zagađenja. Naravno, niti ne spominjem standardne kemikalije poput formaldehida, žive i aluminija, koje se namjerno stavljaju u cjepiva [kao konzervansi].
Pitanje: Ta informacija je prilično zapanjujuća.
Odgovor: Da. A spominjem samo neke od bioloških kontaminanata. Tko zna kakvi sve još postoje. Druge ne otkrivamo zato što i ne pomišljamo da ih tražimo. Ako se u izradi cjepiva koristi tkivo, recimo, ptice, koliko mogućih klica može biti u tom tkivu? Nemamo pojma. Nemamo pojma kakve bi one mogle biti, ili kako bi mogle djelovati na ljude.
Lažne pretpostavke o bezopasnosti cjepiva
Pitanje: A druga pitanja osim čistoće?
Odgovor: Imate posla s temeljnom krivom premisom o cjepivima: da ona kompleksno potiču imunološki sustav na stvaranje uvjeta imunosti na neku bolest. To je pogrešna premisa. To ne funkcionira na taj način. Cjepivo bi trebalo «stvarati» antitijela koja, indirektno, pružaju zaštitu od bolesti. Međutim, imunološki sustav je puno veći i složeniji od antitijela i njima srodnih stanica «ubojica».
Pitanje: Imunološki sustav je…?
Odgovor: Cijelo tijelo, u biti. Plus um. Sve je to imunološki sustav, moglo bi se reći. To je razlog zašto usred epidemije možete imati pojedince koji ostaju zdravi.
Pitanje: Dakle, važna je opća razina zdravlja?
Odgovor: Više nego važna. Vitalna.
Pitanje: Na koje se načine statistike o cjepivima lažno prikazuju?
Odgovor: Postoje mnogi načini. Pretpostavimo da vam 25 ljudi koji su primili cjepivo protiv hepatitisa B dođe s hepatitisom. Pa, hepatitis B je bolest jetre. Ali mnoge stvari možete zvati bolešću jetre. Možete promijeniti dijagnozu. Tada ste sakrili glavni uzrok problema.
Pitanje: A to se događa?
Odgovor: Cijelo vrijeme. To se mora događati, ako liječnici automatski pretpostavljaju da ljudi koji prime cjepivo ne obolijevaju od bolesti od kojih bi sada trebali biti zaštićeni. A to je točno ono što liječnici pretpostavljaju. Vidite, to je cirkularno razmišljanje. To je zatvoreni sustav. On ne priznaje greške. Nikakvu moguću grešku. Ako osoba koja je bila cijepljena protiv hepatitisa dobije hepatitis ili neku drugu bolest, automatski se pretpostavlja da to nema nikakve veze s cjepivom.
Pitanje: Tijekom godina koje ste proveli u establišmentu cjepiva, koliko ste upoznali liječnika koji su priznavali da su cjepiva problem?
Odgovor: Nijednog. Bilo ih je par [istraživača koji su radili u farmaceutskim kompanijama] koji su privatno dovodili u pitanje to što rade. Ali nikada to nisu javno iznosili, čak ni unutar svojih kompanija.
Pitanje: Što je za vas bila prekretnica?
Odgovor: Imao sam prijatelja čije je dijete umrlo nakon DTP injekcije.
Pitanje: Jeste li istraživali?
Odgovor: Da, neformalno. Otkrio sam da je dijete prije cijepljenja bilo potpuno zdravo. Nije bilo razloga za njegovu smrt, osim cjepiva. To je potaknulo moje sumnje. Naravno, želio sam vjerovati da je dijete dobilo lošu dozu iz loše serije. Ali kad sam to detaljnije istražio, otkrio sam da to ovaj put nije bio slučaj. Bio sam uvučen u spiralu sumnje koja se s vremenom pojačavala. Nastavio sam istraživati. Otkrio sam da se, suprotno onom što sam mislio, cjepiva ne testiraju na znanstven način.
Pitanje: Kako to mislite?
Odgovor: Na primjer, ni za jedno cjepivo se ne provode nikakva dugoročna istraživanja s kontrolnom grupom. Dio onoga što želim reći je da se ne provode nikakva korektna i duboka naknadna ispitivanja, imajući u vidu činjenicu da cjepiva mogu izazvati, s vremenom, razne simptome i ozbiljne probleme koji izlaze iz opsega bolesti protiv koje je osoba bila cijepljena. Opet, polazi se od pretpostavke da cjepiva ne izazivaju probleme. Pa zašto bi bilo tko provjeravao? Pored toga, reakcija na cjepivo definirana je tako da se kaže da sve negativne reakcije na cjepivo dolaze vrlo brzo nakon davanja injekcije. Ali to nema smisla.
Pitanje: Zašto to nema smisla?
Odgovor: Zato što cjepivo očigledno djeluje u tijelu dugo nakon što se unese. Reakcija može biti postupna. Pogoršanje može biti postupno. Neurološki problemi mogu se razviti s vremenom. To se i događa pod različitim uvjetima, čak i prema konvencionalnoj analizi. Pa zašto to ne bi mogao biti slučaj i kod cjepiva? Ako se kemijsko trovanje može javljati postupno, zašto to ne bi mogao biti slučaj s cjepivom koje sadrži živu?
Pitanje: I to ste utvrdili?
Odgovor: Da. Većinom se radi o korelacijama. Korelacije nisu savršene. Ali ako imate 500 roditelja čija su djeca pretrpjela neurološka oštećenja tijekom razdoblja od jedne godine nakon cijepljenja, to bi trebalo biti dovoljno za pokretanje intenzivne istrage.
Pitanje: Je li bilo dovoljno?
Odgovor: Ne. Nikada. To vam samo po sebi nešto govori.
Pitanje: A to je…?
Odgovor: Ljude koji se bave istragom zapravo ne zanimaju činjenice. Oni pretpostavljaju da su cjepiva bezopasna. Tako, i kada istražuju, oni bez iznimke dolaze do zaključka da cjepiva nisu kriva. Oni kažu, «Ovo cjepivo je bezopasno». Ali na čemu temelje te zaključke? Temelje ih na definicijama i idejama koje automatski odbacuju optužbe protiv cjepiva.
Pitanje: Postoje brojni slučajevi u kojima je kampanja cijepljenja podbacila, kada su ljudi oboljeli od bolesti protiv koje su bili cijepljeni.
Odgovor: Da, puno je takvih slučajeva. I tu se dokazi jednostavno ignoriraju. Odbacuju se. Stručnjaci kažu, ako uopće išta kažu, da je to izolirana situacija, ali da se ukupno gledano cjepivo pokazalo sigurnim. Ali ako zbrojite sve kampanje cijepljenja u kojima su se javila oštećenja i bolesti, shvatit ćete da to nisu izolirane situacije.
Sukobi interesa
Pitanje: Jeste li ikada raspravljali s kolegama o ovome o čemu sada govorimo dok ste još radili u establišmentu cjepiva?
Odgovor: Da, jesam.
Pitanje: I što se dogodilo?
Odgovor: Nekoliko puta su mi rekli da šutim o tome. Jasno mi je stavljeno do znanja da bih se trebao vratiti poslu i zaboraviti na svoje bojazni. U nekoliko slučajeva naišao sam na strah. Suradnici su me pokušavali izbjegavati. Osjećali su da bih mogli etiketirati kao «krive po asocijaciji». Ipak, sve u svemu, ponašao sam se pristojno. Trudio sam se da ne stvaram sebi probleme.
Pitanje: Ako cjepiva zapravo izazivaju štetu, zašto se primjenjuju?
Odgovor: Prije svega, tu nema «ako». Ona izazivaju štetu. Nešto je teže pitanje da li uzrokuju štetu i kod onih ljudi kod kojih naizgled nema štete. Tada govorimo o vrsti istraživanja koje bi trebalo provesti, ali se ne provodi. Istraživači bi trebali pokušavati doći do nekakve mape, ili dijagrama toka, koji bi precizno pokazivao što cjepiva rade u tijelu od trenutka kada u njega uđu. Ta istraživanja nisu provedena. A što se tiče toga zašto se primjenjuju, mogli bismo ovdje sjediti dva dana i raspravljati o svim razlozima. Kao što ste više puta rekli, ljudi imaju svoje motive na različitim razinama sustava: novac, strah od gubitka posla, ulizivanje, prestiž, nagrade, napredovanje u karijeri, zabludjeli idealizam, naviku da se ne razmišlja i tako dalje…
Pitanje: Čini se da je opća uzbuna oko hepatitisa B jedan dobar smjer.
Odgovor: Da, mislim da je. Reći da bebe moraju dobivati cjepiva a onda, u sljedećem dahu, priznati da osoba može dobiti hepatitis B seksualnim kontaktom i upotrebom iste igle zvuči smiješno. Medicinski autoriteti pokušavaju se opravdati tvrdnjom da oko 20.000 djece u SAD-u svake godine oboli od hepatitisa B od «nepoznatih uzroka», i da zato svaka beba mora biti cijepljena. Sumnjam u brojku od 20.000 oboljelih i takozvane studije koje to podupiru.
Pitanje: Andrew Wakefield, britanski liječnik koji je razotkrio vezu između MMR cjepiva i autizma, upravo je otpušten sa svog posla u jednoj londonskoj bolnici.
Odgovor: Da. Wakefield nam je učinio veliku uslugu. Njegove korelacije između cjepiva i autizma su zapanjujuće…
Pitanje: Znam da holivudska zvijezda koja javno izjavi da se odbija cijepiti time okončava svoju karijeru.
Odgovor: Hollywood je vrlo snažno povezan s medicinskim kartelom. Za to postoji više razloga, ali jedan od njih je jednostavno to što poznati glumac može privući ogromnu pozornost kada kaže bilo što. 1992. bio sam prisutan na vašim demonstracijama protiv FDA u centru Los Angelesa. Jedan ili dva glumca progovorili su protiv FDA. Od tog vremena nadalje, bilo bi vam jako teško naći nekog glumca koji je na bilo koji način govorio protiv medicinskog kartela.
Pitanje: Kakvo je raspoloženje, kako razmišljaju u Nacionalnom institutu za zdravlje?
Odgovor: Ljudi se međusobno natječu za novac za istraživanja. Zadnja stvar o kojoj razmišljaju je osporavanje statusa quo. Oni su već u internom ratu za taj novac. Ne trebaju im dodatne nevolje. To je vrlo izoliran sustav. On ovisi o ideji da je, općenito uzevši, moderna medicina vrlo uspješna na svim područjima. Priznati sistemske probleme u nekom području značilo bi baciti sumnju na cijeli pothvat.
Zbog toga biste mogli misliti da je Nacionalni institut za zdravlje zadnje mjesto koje bi trebalo uzeti u obzir za održavanje demonstracija. Ali istina je upravo suprotna. Kad bi se pet tisuća ljudi pojavilo tamo zahtijevajući polaganje računa o stvarnim koristima od tog istraživačkog sustava, zahtijevajući da znaju kakve je stvarne zdravstvene koristi imala javnost od milijardi straćenih dolara uloženih u tu ustanovu, nešto bi se moglo pokrenuti. Mogla bi se zapaliti iskra. Uz daljnje demonstracije, mogli biste dobiti svakakve rezultate. Poneki istraživači mogli bi početi odavati informacije.
Pitanje: Dobra ideja.
Odgovor: Ljudi u odijelima koji bi stajali uz zgrade onoliko blizu koliko bi policija dopustila. Ljudi u poslovnim odijelima, u trenirkama, majke i djeca. Dobrostojeći ljudi. Siromašni ljudi. Svakakvi ljudi.
Pitanje: Što je s kombiniranom razornom snagom brojnih cjepiva koja se daju bebama ovih dana?
Odgovor: To je šokantno i kriminalno. O tome nisu napravljene nikakve studije bilo koje dubine. Opet, polazi se od pretpostavke da su cjepiva bezopasna, i da je zato bilo koji broj cjepiva danih zajedno također bezopasan. Ali prava je istina da cjepiva nisu bezopasna. Zbog toga se potencijalna šteta povećava ako ih date velik broj u kratkom razdoblju.
Pitanje: Tada imamo jesensku sezonu gripe.
Odgovor: Da. Kao da te klice samo u jesen stižu u SAD iz Azije. Javnost je «popušila» tu premisu. Ako se dogodi u travnju, onda je to teška prehlada. Ako se dogodi u listopadu, onda je gripa.
Pitanje: Žalite li što ste sve te godine radili na području cjepiva?
Odgovor: Da. Ali, nakon ovog intervjua, žalit ću malo manje. A radim i na druge načine. Dajem informacije određenim ljudima kada mislim da će ih iskoristiti na pravi način.
Pitanje: Što biste najviše željeli da publika shvati?
Odgovor: Da teret dokazivanja kod utvrđivanja sigurnosti i djelotvornosti cjepiva leži na ljudima koji ih proizvode i licenciraju za javnu upotrebu. Samo to. Teret dokazivanja nije na vama ili meni. A za dokaze trebaju postojati dobro osmišljena, dugoročna istraživanja. Potrebno je dugoročno praćenje subjekata. Potrebno je intervjuirati majke i posvetiti veliku pažnju onome što majke govore o svojim bebama i što se s njima događa nakon cijepljenja. Potrebne su vam sve te stvari – stvari kojih nema.
Pitanje: Stvari kojih nema.
Odgovor: Tako je.
Pitanje: Kako bismo izbjegli bilo kakvu zabunu, želio bih da još jednom ukratko ponovite probleme koje cjepiva mogu uzrokovati – koje bolesti, kako se to događa…
Odgovor: U osnovi govorimo o dva potencijalna, štetna ishoda. Prvi je da osoba dobije bolest iz cjepiva. Ona dobije bolest od koje ju je cjepivo trebalo zaštititi, jer se u cjepivu i nalazi neka verzija bolesti. Drugi, osoba ne dobije tu bolest, ali nakon nekog vremena, ili možda odmah, dobije neko drugo stanje koje je uzrokovano cjepivom. To stanje može biti autizam – ili može biti neka druga bolest, poput meningitisa. Može postati mentalno invalidan.
Pitanje: Postoji li bilo koji način da se usporede relativne učestalosti ova dva ishoda?
Odgovor: Ne, zato što je daljnje praćenje jako slabo. Možemo samo nagađati. Ako pitate, u populaciji od sto tisuća djece koja su dobila cjepivo protiv ospica, koliko će njih dobiti ospice a koliko će dobiti druge probleme zbog cjepiva, nema pouzdanog odgovora. To je ono o čemu govorim. Cjepiva su praznovjerje. A kod praznovjerja nemate činjenice koje biste mogli koristiti. Imate samo priče, od kojih je većina smišljena tako da podupire praznovjerje. Ali, iz mnogih kampanji cijepljenja možemo sastaviti priču koja otkriva neke vrlo uznemirujuće stvari. Ljudima su naudili. Šteta je stvarna, može biti duboka i može značiti smrt. Šteta nije ograničena na nekoliko slučajeva kao što nas navode da mislimo.
U SAD-u postoje grupe majki koje svjedoče o autizmu i cjepivima primljenim u djetinjstvu. One istupaju u javnostima i ustaju na sastancima. One u biti pokušavaju popuniti rupu koju stvorili istraživači i liječnici koji okreću leđa cijeloj stvari.
Pitanje: Da vas nešto pitam. Kad biste odveli dijete, recimo, u Boston, i kad biste odgojili to dijete na dobroj hranjivoj hrani, kad bi ono vježbalo svakog dana i bilo voljeno od svojih roditelja i ne bi dobilo cjepivo protiv ospica, kakav bi bio njegov zdravstveni status u usporedbi s prosječnim djetetom u Bostonu koje se slabo hrani, gleda TV pet sati dnevno i dobiva cjepivo protiv ospica?
Odgovor: Naravno da je tu uključeno puno faktora, ali ja bih se kladio na bolji zdravstveni status prvog djeteta. Ako dobije ospice, ako ih dobije s devet godina, vjerojatno je da će biti mnogo blaže od ospica koje bi moglo dobiti drugo dijete. Uvijek bih se kladio na prvo dijete.
Pitanje: Koliko ste dugo radili s cjepivima?
Odgovor: Dugo. Duže od deset godina.
Pitanje: Kad se sada osvrnete, možete li se sjetiti bilo kojeg dobrog razloga da kažete da su cjepiva uspješna?
Odgovor: Ne, ne mogu. Kad bih sada dobio dijete, zadnja stvar koju bih dopustio bilo bi cijepljenje. Odselio bih se iz države ako bi to bilo potrebno. Promijenio bih prezime. Nestao bih. Zajedno s obitelji. Ne kažem da bi moralo doći do toga. Postoje načini da se elegantno izbjegne sistem, ako znate kako treba postupati. U svakoj saveznoj državi postoje izuzimanja na koja se možete pozvati, temeljena na vjerskim i/ili filozofskim gledištima. Ali ako ne bi bilo drugog izbora, odselio bih.
Pitanje: Pa ipak, posvuda ima djece koja primaju cjepiva i i naizgled su zdrava.
Odgovor: Ključna riječ je «naizgled». Što je sa svom onom djecom koja se ne mogu koncentrirati na učenje? Što je s djecom koja povremeno doživljavaju napade bijesa? Što je s djecom koja nisu potpuno mentalno zdrava? Znam da postoje mnogi mogući razlozi za te stvari, ali cjepiva su jedan od razloga. Ne bih htio riskirati. Ne vidim razloga za riskiranje. I iskreno, ne vidim razloga da se vladi dopusti da ima zadnju riječ. Vladina medicina je, prema mom iskustvu, često kontradiktoran pojam. Možete imati jedno ili drugo, ali ne oboje.
Pitanje: Tako dolazimo do poštenih odnosa.
Odgovor: Da. Dopustite onima koji žele cjepiva da ih primaju. Dopustite disidentima da ih odbiju primiti. Ali, kao što sam ranije rekao, nema poštenih odnosa ako je atmosfera puna laži. A kad se radi o bebama, sve odluke donose roditelji. Tim roditeljima treba jaka doza istine. Što je s djetetom o kojem sam govorio, koje je umrlo od DTP cjepiva? Prema kojim su informacijama postupali njegovi roditelji? Mogu vam reći da su bile vrlo neobjektivne. To nisu bile prave informacije.
Pitanje: Ljudi iz medicinskih odjela za odnose s javnošću, u suradnji s tiskom, nasmrt plaše roditelje mračnim scenarijima o tome što će se dogoditi ako njihova djeca ne prime cjepiva.
Odgovor: Kako oni to prikazuju, izgleda kao da je zločin odbiti cjepivo. Oni to izjednačuju s lošim roditeljstvom. Protiv toga se treba boriti boljim informiranjem. Uvijek je velik izazov suprotstaviti se vlastima. A samo vi možete odlučiti hoćete li to učiniti. Odgovornost svake osobe je da donese svoju odluku. Medicinski kartel voli tu igru. Oni igraju na to da će strah pobijediti.
O voditelju intervjua
John Rappoport radio je kao nezavisni istražiteljski novinar 20 godina. Pojavio se kao gost u preko 200 radijskih i televizijskih programa, uključujući ABC-jev Nightline, PBS-ove Tony Brown’s Journal i Hard Copy.
Posljednjih deset godina, Jon je uglavnom djelovao izvan mainstreama. Kroz proteklih 30 godina njegovo nezavisno istraživanje obuhvatilo je duboku politiku, zavjere, alternativno zdravlje, kontrolu uma, medicinske kartele, simbologiju i rješenja za preuzimanje planeta od strane skrivenih elita. 1996. Jon je pokrenuo Veliki bojkot protiv osam korporacijskih kemijskih divova: Monsanta, Dowa, DuPonta, Bayera, Hoechsta, Rhône-Poulenca, Imperial Chemical Industriesa i Ciba-Geigya. Bojkot još uvijek traje.
Jon je diplomirao filozofiju na Amherst Collegeu u Massachusetts. Ima šezdeset tri godine i živi sa svojom suprugom, dr. Laurom Thompson, u San Diegu, Kalifornija.
Jona Rappoporta može se kontaktirati e-mailom na rappoportjon@hotmail.com ili preko njegove web-stranice, http://www.nomorefakenews.com.
Drugi od dva nastavka
Nick Begich, dr. med. © 2005
Earthpulse Press, Inc.
PO Box 201393
Anchorage, Alaska 99520, USA
Web-lokacija:
Izvadak iz knjige
Earth Rising II: The Betrayal of
Science, Society and the Soul (2003)
Nove tehnologije za kontrolu uma, mijenjanje ponašanja, pa čak i prijenos misli, u dobre ili zle svrhe, stvorene su uz upotrebu zvuka te vanjske i unutarnje elektrostimulacije mozga.
Zvučni efekti (nastavak)
Zanimanje vojske za zvučne efekte bilo je prisutno otkad su patentirani prvi izumi, ali 1971. pojavio se sustav koji će omogućiti vojnicima da komuniciraju preko radio-odašiljača koji će neprijatelja oglušiti i ošamutiti, istovremeno dopuštajući komunikaciju «prijateljskim» borcima.
Evo kako je opisan taj uređaj: «Općenito, ovo razotkrivanje govori o sustavu za izazivanje zvučnih i psiholoških smetnji te djelomične gluhoće neprijatelja u ratnim situacijama. U osnovi, veći broj različitih pretvarača zrači visoko usmjerivu zraku moduliranu šumom, kodom ili govornim signalom. Izum može koristiti različite oblike i može uključivati pokretne radijatore montirane na vozila i usmjerene tako da konvergiraju u željenoj točki, neovisno postavljena vozila s običnim frekvencijskim modulatorom, ili sredstva koja se koriste za moduliranje zvučne zrake uz stalnu frekvenciju. Za vrijeme bitke, prijateljske snage bile bi opremljene referentnim generatorom za zvučnu demodulaciju projiciranog signala, čime bi dobivali razumljiv zvučni signal, dok bi neprijateljsko ljudstvo djelomično oglušilo od projiciranog signala, i istovremeno ne bi bilo u stanju otkriti ništa razumljivo u emitiranom moduliranom zvučnom signalu.» Jednostavnije rečeno, netko bi svojim vojnicima mogao omogućiti osobnu komunikaciju na daljinu, istovremeno ju onemogućujući drugima i onesposobljavajući protivnike.
1974, primijećeno je da kod korištenja mikrovalova prijemnik mijenja (pretvara) signal u akustični signal. Taj signal «čuje» se u glavi ili tik iza glave. U izvještaju se tvrdilo: «…primijećeno je da se prividna lokacija ‘zvuka’ pomicala od opažačeve glave do apsorbera. To jest, apsorber je djelovao kao pretvarač mikrovalne energije u zvučni signal. Ovo zapažanje, koliko nam je poznato, dosad nije opisano u literaturi i može poslužiti kao mehanizam koji omogućuje ‘slušanje’ pulsiranih mikrovalnih signala.»
Do 1989. znanost je ostvarila još jedan skok naprijed kombinirajući modulirani signal s mikrovalnim nosačem. To je omogućilo puno djelotvornije slanje zvuka. Izviješteno je: «Zvuk se inducira u glavi osobe ozračivanjem glave mikrovalovima u rasponu od 100 megaherca do 10.000 megaherca koji su modulirani određenim valnim oblikom. Valni oblik sastoji se od frekvencijski moduliranih kratkih signalnih rafala. Svaki rafal sastoji se od deset do dvadeset ravnomjerno raspoređenih, tijesno zbijenih impulsa. Širina rafala je od 500 nanosekundi do 100 mikrosekundi. Širina impulsa je u rasponu od 10 nanosekundi do 1 mikrosekunde. Rafali su frekvencijski modulirani zvučnim inputom radi izazivanja osjeta zvuka kod osobe čija je glava ozračena.»
Još dva patenta odobrena iste godine koristila su ovo otkriće. Prvi izum odnosio se na uređaje za poboljšanje sluha kod sisavaca: «Izum se temelji na opažanju zvuka koji se doživljava u mozgu kada se mozak izloži određenim mikrovalnim signalima.» Drugi izum potvrdio je ranija opažanja: «Zvuk se inducira u glavi osobe ozračivanjem glave mikrovalovima u rasponu od 100 megaherca do 10.000 megaherca, moduliranih određenim valnim oblikom. Valni oblik sastoji se od frekvencijski moduliranih rafala. Svaki rafal sastoji se od deset do dvadeset ravnomjerno raspoređenih impulsa tijesno grupiranih zajedno.»
1992. odobren je još jedan patent sa sljedećim opisom: «Nečujni komunikacijski sustav u kojem se nezvučni nosači, u vrlo niskom ili vrlo visokom frekvencijskom rasponu ili u susjednom ultrazvučnom frekvencijskom spektru, frekvencijski ili amplitudno moduliraju željenom informacijom i šire zvučno ili vibracijski, radi induciranja u mozak, obično uz pomoć zvučnika, slušalica ili piezoelektričnih pretvarača.»
Ovaj uređaj imao je ograničenu primjenjivost u praksi, jer je bilo potrebno da osoba bude u kontaktu s odašiljačem ili u njegovoj neposrednoj blizini.
Kada se ovi patenti analiziraju zajedno, vidljivo je da je svaki od njih bio zaseban korak prema novom sustavu oružja.
1995. objavljeno je da su u ranim istraživanjima bili poslani i primljeni jasni zvučni signali. Sada je teško utvrditi o kojoj se razini vojnih ili drugih istraživanja ovog područja radilo. Iz kongresnih je izvještaja jasno da je cijelo ovo područje bilo izuzetno zanimljivo obavještajnim zajednicama. Prema organizaciji Znanstvenici za globalnu odgovornost, «Dr. Alan Frey i Joseph Sharp proveli su istraživanja u vezi s tim. Sharp je sam sudjelovao u pokusima i izjavio je da je čuo i razumio riječi prenesene pulsno-mikrovalnim signalima analognim zvučnim vibracijama govornika. Komentirajući te studije, dr. Robert Becker, dvostruki kandidat za Nobelovu nagradu za mir, primijetio je da je takav uređaj očigledno primjenjiv u tajnim operacijama s ciljem izluđivanja subjekata pomoću glasova, ili za slanje neuhvatljivih uputa potencijalnom ubojici.»
Zatim se 1996. pojavio nov izum, «bežični komunikacijski sustav, koji se ne može otkriti radiofrekvencijskim metodama, za pretvaranje zvučnih signala uključujući i ljudski glas, u elektronske signale u ultrazvučnom frekvencijskom rasponu. Ultrazvučni signali prenose se zvučnim tlačnim valovima kroz noseći medij, uključujući plinove, tekućine ili krute tvari, i pretvaraju se ponovno u izvorni zvučni signal». Iako je ovo bilo namijenjeno korištenju uz hardver za slanje i primanje, važno je to što su utvrđene metode modulacije za prijenos signala.
Pravi rad tek je trebao biti objavljen javnosti u obliku patenata. Međutim, počele su se pojavljivati pretenzije vojske na ovo područje. Iz iskustva je bilo poznato da patente vlada zadržava, a vojska konfiscira. Nakon što bi oteli to intelektualno vlasništvo, izumiteljima bi ponudili izbor: ili radi za vladu, ili ne smiješ nastaviti s istraživanjima, pa čak ni govoriti o njima, prema zakonu o nacionalnoj sigurnosti. Oni koji nisu surađivali bili djelotvorno spriječeni da nastave sa svojim radom.
Veze mozak-kompjuter
Postignuti su veliki uspjesi u povezivanju biologije s informacijskom tehnologijom.
1990. pojavila se vijest da su «[z]nanstvenici po prvi put uspjeli stvoriti koloniju ljudskih moždanih stanica koje se dijele i rastu u laboratorijskim zdjelicama, što je uspjeh koji ima duboke implikacije za razumijevanje i liječenje širokog raspona neuroloških poremećaja od epilepsije do Alzheimerove bolesti».
Prema izvještaju objavljenom u Wall Street Journalu u veljači 1994: «Istraživači kažu da su napravili ključni prvi korak prema stvaranju elektronskih mikročipova koji koriste žive stanice mozga. Istraživači kažu da su naučili kako smjestiti embrionalne moždane stanice na željene točke na silicijskim ili staklenim čipovima i potaknuti ih da rastu duž željenih puteva.»
Druga mogućnost je da bi se i moždane stanice i kompjuterski hardver mogli izrađivati u laboratorijima, što bi, možda, moglo dovesti do proizvodnje prvih biološki pojačanih kompjutera.
Što vam je na umu?
Pokrenuta je važna inicijativa primjenjiva u kreiranju mjera protiv droge: Inicijativa za tehnologiju snimanja mozga. «Ova inicijativa osniva regionalne NIDA-ine [Nacionalni institut za borbu protiv zloupotrebe droga] centre za neurosnimanje (neuroimaging) i predstavlja interagencijski združeni pothvat koji financiraju CTAC-a [Centar za procjenu tehnologije za borbu protiv droge], ministarstvo energetike i NIDA, s ciljem razvoja novih znanstvenih oruđa (novih radio-markera i tehnologija) za razumijevanje mehanizama ovisnosti i procjenu novih farmakoloških terapija.» Ne samo što bi se kroz neurosnimanje mogao postići spomenuti cilj, nego bi se takvim snimanjem mogla mapirati emocionalna stanja osobe, utvrđivati kemijski utjecaji, a možda čak i čitati određene misli.
Physics Today je još 1975. izvijestio: «Napredak u načinima mjerenja ekstremno slabih magnetskih polja koja stvaraju organi kao što su srce, mozak i pluća, vode prema važnim novim metodama dijagnosticiranja abnormalnih stanja.»
1995. patentiran je sustav za snimanje i dekodiranje moždanih signala, koji uključuje pretvarač za stimulaciju osobe i EEG pretvarače za snimanje signala moždanih valova te osobe. Također uključuje i kompjuter za kontrolu i vremensko usklađivanje podražaja upućenih osobi i istovremeno snimanje moždanih signala, te ili interpretiranje tih signala pomoću modela za povezivanje konceptualnih, percepcijskih i emocionalnih misli s EEG signalima misli te osobe, ili usporedbu signala s moždanim signalima normalnog stanovništva radi dijagnosticiranja i lociranja izvora percepcija, koncepcija i emocija povezanih s disfunkcijom mozga. Drugim riječima, uređaj čita vaš um uspoređujući vašu moždanu aktivnost s onom kod drugih ljudi.
1996. pojavio se ovaj orvelovski proizvod: «…metoda za daljinsko utvrđivanje informacija o emocionalnom stanju osobe, dok se energija valnog oblika s unaprijed određenom frekvencijom i unaprijed određenim intenzitetom generira i bežično šalje prema subjektu smještenom na udaljenoj lokaciji. Valna energija koju emitira subjekt detektira se i automatski analizira radi dobivanja informacija o emocionalnom stanju osobe. Fiziološki ili fizički parametri krvnog tlaka, srčanog ritma, veličine zjenica, ritma disanja i razine znojenja mjere se i uspoređuju s referentnim vrijednostima radi dobivanja informacija upotrebljivih u analizi odgovora ili možda kriminalnih namjera osobe u sigurnosno osjetljivim područjima.» Ova tehnologija mogla bi se koristiti za utvrđivanje što bi osoba mogla učiniti, na osnovu njegovih potpuno uočljivih unutarnjih emocija. Ta tehnologija prolazi kroz svaki zid od ponašanja koji osoba može podići i ulazi ravno u mozak kako bi utvrdila što bi nekoj osobi moglo biti na umu.
Izazivanje ponašanja umjesto pukog čitanja emocionalnog stanja osobe tema je rada jednog kanadskog znanstvenika. «Znanstvenici pokušavaju rekreirati otmice od strane vanzemaljaca u laboratoriju… Pokus, koji će voditi profesor Michael Persinger, neuroznanstvenik sa sveučilišta Laurantian iz Sudburya, Ontario, sastoji se od prilagođene motociklističke kacige s bočno ugrađenim solenoidima koji stvaraju magnetsko polje u glavi subjekta.» Taj je pokus proveden, i bio je predmet ekspozea o kontroli uma koji je objavio Canadian Broadcasting System. Ovaj dio objavljen je u emisiji Undercurrents u veljači 1999. Autor ovog članka također se pojavio u emisiji, zajedno s nekoliko drugih osoba zainteresiranih za ovo područje.
U izvještaju iz 1993. stoji da je dr. Persinger preko 20 godina «…radio na teoriji koja povezuje ne samo NLO-e i potrese, nego i snažna elektromagnetska polja i objašnjenje paranormalnih vjerovanja s neobičnim moždanim aktivnostima. On je također otkrio da stimuliranjem jednog drugog područja, sljepoočnih režnjeva, može izazvati razne vrste mističnih iskustava, izvantjelesnih senzacija i drugih naizgled paranormalnih fenomena.» Rad ovog liječnika sugerira da bi ta iskustva mogla biti rezultat aktivnosti u mozgu, a ne stvarnih iskustava pojedinaca. Postigao je određene uspjehe u ponovnom izazivanju mnogih takvih iskustava kod svojih subjekata. Dr. Persinger je također poznat po svom radu na proučavanju učinaka ELF-a [valova vrlo niske frekvencije] na pamćenje i moždane funkcije.
1991. patentirana je metoda za mijenjanje moždanih valova na željenu frekvenciju. 1975. se u jednom patentu raspravljalo o sličnoj tehnologiji: uređaju i metodi za «…čitanje moždanih valova s položaja udaljenog od subjekta simultanim emitiranjem elektromagnetskih signala različitih frekvencija prema mozgu subjekta, u kojem signali međusobno interferiraju i stvaraju valni oblik moduliran moždanim valovima subjekta. Valni oblik interferencije koji oslikava aktivnost moždanih valova mozak emitira natrag prema prijemniku, gdje se demodulira i pojačava. Demodulirani valni oblik tada se prikazuje radi vizualnog proučavanja i šalje u kompjuter na daljnju obradu i analizu. Demodulirani valni oblik također se može koristiti za stvaranje kompenzirajućeg signala koji se emitira natrag prema mozgu radi izazivanja željene promjene električnih aktivnosti u njemu.» Jednostavnije rečeno, moždana aktivnost se mapira kako bi se pročitalo emocionalno stanje osobe, njene konceptualne sposobnosti ili intelektualni obrasci. Moguće je generirati drugi signal i poslati ga natrag u mozak tako da zamijeni prirodni signal, izazivajući promjenu energetskih obrazaca mozga. To je «usmjeravanje mozga» koje uzrokuje promjene u svijesti. Postoje mnoge mogućnosti pozitivne primjene ove tehnologije, kao što je spomenuto na početku ovog odjeljka, ali važan je faktor tko kontrolira tehnologiju i s kojim ciljem.
U siječnju 1998, sljedeća sažeta izjava pojavila se u vodećem znanstvenom časopisu Nature, citat neuroznanstvenika Jean-Pierrea Changeuxa s Pasteurovog instituta, predsjednika francuskog nacionalnog odbora za bioetiku: «Ali neuroznanost također stvara potencijalne rizike, rekao je, objasnivši da napredak u cerebralnom snimanju otvara neizmjerne mogućnosti za povredu privatnosti… postat će uobičajene i sposobne djelovati na daljinu, predvidio je. To će otvoriti put zloupotrebama kao što su napad na osobnu slobodu, kontrola ponašanja i pranje mozga.»
Ples u ritmu nepoznatog bubnjara
U «…dramatičnoj demonstraciji čitanja misli, neuroznanstvenici su stvorili video snimke onoga što vidi mačka, koristeći elektrode implantirane u mozak životinje. ‘Razumijevanje načina na koji mozak kodira informacije vodi do mogućnosti zamjenjivanja dijelova živčanog sustava umjetnim uređajima’, rekao je.» Znanstvenik koji je komentirao ovu tehnologiju – Gattett Stanley, docent biomedicinskog inženjeringa s Harvarda – vidio je buduće mogućnosti primjene mapiranja mozga u izradi elektroničkih komponenti koje će moći zamijeniti oštećene dijelove sustava.
Mapiranje uma ima i druge moguće primjene. Sličnim istraživanjima s područja kontrole ponašanja životinja i ljudi bavio se dr. José Delgado sa Sveučilišta Yale, jedne od vodećih istraživačkih institucija u Sjedinjenim Državama. Testiranje određenih sustava u praksi dokazalo je da se «pokreti, osjeti, emocije, želje, ideje i razne druge psihološke pojave mogu inducirati, inhibirati ili modificirati električnom stimulacijom određenih područja u mozgu». Dr. Delgado je 1985. bio u stanju izazvati ove učinke koristeći samo radio-signale poslane mozgu na daljinu, uz koncentracije energije manje od 1/50 onoga što Zemlja prirodno stvara. To otkriće implicira da su frekvencija, valni oblik i ritam impulsa (modulacija) važniji faktori od količine upotrijebljene energije. To ima smisla, budući da ljudskom tijelu nisu potrebne visoke koncentracije elektromagnetske snage za regulaciju svog normalnog rada. Ključ je bio u otkrivanju mehanizma «uštimavanja» radi lociranja pravih «prijemnih stanica» u mozgu.
Do 1993. počelo se raspravljati o informacijama koje su bile objavljene u javnosti kao rezultat otvorenog pritjecanja informacija iz Rusije. Održani su sastanci s ciljem procjene prijetnje: «glavna svrha ožujskih sastanaka opisana je u memorandumu Psihotehnologije kao ‘utvrđivanje da li tehnologije psihokorekcije predstavljaju trenutnu ili buduću prijetnju američkoj nacionalnoj sigurnosti u situacijama u kojima bi se nečujne naredbe mogle koristiti za mijenjanje ponašanja’». Uočena prijetnja vjerojatno je počela pripremati Amerikance za javno priznanje jedne od vladinih dugo čuvanih tajni: da je moguće na daljinu kontrolirati ljudski um i tijelo, bez traga dokaza koji bi ostali nakon toga.
U jednom drugom citatu, jedan od vodećih istraživača s ovog područja, dr. Igor Smirnov, počeo je najavljivati svoja otkrića. «Ali stručnjaci za psihološko ratovanje na svim stranama još uvijek sanjaju da će jednog dana kontrolirati neprijateljev um. A u malenom, tamnici sličnom laboratoriju u podrumu moskovskog instituta zlosutnog imena Institut za psihokorekciju, Smirnov i drugi ruski psihijatri već rade na shizofreničarima, ovisnicima o drogama i oboljelima od raka.» Rezultati ovog istraživanja proučeni su i predstavljeni članovima obavještajne zajednice u Sjedinjenim Državama, a čak ih je i sam dr. Smirnov demonstrirao u jednom intervjuu za dokumentarnu emisiju Undercurrents kanadske televizije.
Ovo je pitanje također zanimljivo, kao što se može vidjeti iz ovog izvatka iz jednog članka objavljenog 1999. «Fantazije su misaoni procesi koji uključuju unutarnje monologe i imaginacijske sljedove koji zdrave ljude mogu motivirati na konstruktivno ponašanje; slično tome, neuravnotežene pojedince mogu nadahnuti na destruktivno ili opasno ponašanje. Jedan od zaključaka tog istraživanja bio je da fantazija igra važnu ulogu među nasilnim kriminalcima. Istraživači su naučili da kriminalci često sanjare o svojim fantazijama, a onda u praksi ostvaruju elemente tih fantazija prije nego što počine svoje zločine. Agenti FBI-ja utvrdili su da su nasilni kriminalci često bili tužibabe kao djeca i odrasle osobe. Iz toga slijedi da emocionalno poremećeni zaposlenici ili studenti pažljivom promatraču mogu otkrivati znakove nasilnih fantazija. Osobe s psihičkim smetnjama mogu pokazivati opsesivno zanimanje za muziku s nasilnim tekstovima, ili mogu imati problema s drogom ili alkoholom. Kada se ti signali pokažu, trebalo bi ih prijaviti timu za rješavanje prijetnji, koji onda može neutralizirati prijetnju, bilo terapijom, ako je rehabilitacija moguća, bilo otpuštanjem zaposlenika. Nasilju na radnom mjestu i u školi obično prethode upozoravajući znaci.» Mogućnost utvrđivanja «predispozicija» za određeno ponašanje ne znači da će osoba «odlučiti» postupiti u skladu s osjećajima i unutarnjim mislima. Svaki čovjek na planetu može se sjetiti trenutaka kada su njegove misli bile opasne, nemoralne ili na neki drugi način neprihvatljive, ispod standarda određenih socijalnim i kulturnim «normama». Ipak, slobodni smo imati takve misli u privatnosti vlastitog uma.
Trend primjene tehnologije kontrole uma sada bi naše najprivatnije unutarnje misli, dok se borimo s iskušenjima i odlukama svakodnevnog života, učinio predmetom pažljivog praćenja od strane vlade i poslodavaca. Tko će definirati pravila psihokorekcije? Tko će odrediti što je etično i ispravno u ovom području dok se ono bude razvijalo u sljedećem desetljeću?
Kontrola uma i tijela
Frekvencije glavnih moždanih valova ukazuju na vrstu aktivnosti koja se događa u mozgu. Postoje četiri osnovne grupe frekvencija moždanih valova koje se povezuju s većinom mentalnih aktivnosti. Prva grupa, beta valovi (13-35 herca ili impulsa u sekundi), povezana je s normalnom aktivnošću. Gornji kraj ovog raspona povezan je sa stresom ili uzbuđenim stanjima koja mogu narušiti sposobnost razmišljanja i rasuđivanja. Druga grupa, alfa valovi (8-12 herca), mogu ukazivati na opuštenost. Alfa frekvencije idealne su za učenje i fokusiranu mentalnu aktivnost. Treća grupa, theta valovi (4-7 herca), ukazuju na mentalne slike, pristupanje sjećanjima i unutarnji mentalni fokus. To se stanje često povezuje s malom djecom, modifikacijama ponašanja i stanjima spavanja/sna. Posljednja grupa, ultraspori delta valovi (0,5-3 herca), javljaju se kad je osoba u dubokom snu. Općenito pravilo je da frekvencija glavnih moždanih valova imati manje impulsa u sekundi kada je osoba opuštena, a više kada je osoba na oprezu ili uznemirena.
Vanjska stimulacija mozga elektromagnetskim sredstvima može natjerati mozak da se usmjeri ili fazno uskladi s vanjskim generatorom signala. Glavni moždani valovi mogu se pokrenuti ili gurnuti u nove frekvencijske obrasce pomoću vanjske stimulacije. Drugim riječima, pokretač vanjskog signala ili impulsni generator usmjerava mozak, zamjenjujući normalne frekvencije i izazivajući promjene u moždanim valovima, koje onda uzrokuju promjene u kemiji mozga, koje pak uzrokuju promjene outputa mozga u obliku misli, emocija ili fizičkih stanja. Kamo vas voze, tamo stižete. Manipuliranje mozgom može biti ili korisno ili štetno za pojedinca na kojeg se djeluje, ovisno o razini znanja ili namjerama osobe koja kontrolira tehnologiju.
U kombinaciji s određenim valnim oblicima, razne frekvencije aktiviraju precizne kemijske odgovore u mozgu. Oslobađanje tih neurokemikalija izaziva specifične reakcije u mozgu koje rezultiraju osjećajima straha, požude, depresije, ljubavi, itd. Svi ovi osjećaji, i cijeli raspon emocionalnih/intelektualnih reakcija, izazvani su vrlo specifičnim kombinacijama ovih kemijskih spojeva u mozgu, koje oslobađaju elektrini impulsi određenih frekvencija. «Precizne mješavine ovih moždanih sokova mogu izazvati izvanredno specifična mentalna stanja, kao što su strah od mraka, ili intenzivna koncentracija.»
Rad na ovom području napreduje vrlo velikom brzinom, s novim otkrićima koja se javljaju redovno. Otključavanje znanja o ovim specifičnim frekvencijama dovest će do znatnih napredaka u razumijevanju ljudskog zdravlja. Radiofrekvencijsko zračenje, djelujući kao nosač ekstremno niskih frekvencija (ELF), može se koristi za bežično upravljanje moždanim valovima.
Kontrola uma i tijela pomoću raznih oblika elektromagnetske energije, uključujući radio-signale, svjetlosne pulsacije, zvuk i druge metode, dovela je do nekoliko izuma i inovacija. Za pozitivnim utjecajima na zdravlje i upotrebama tragali su privatni istraživači širom svijeta. 1973, napravljen je «…uređaj za tretiranje neuropsihičkih i somatskih poremećaja u kojem se izvori svjetlosti, zvuka,VHF elektromagnetskog polja i zvuka, istovremeno primjenjuju preko kontrolne jedinice na živčanom sustavu pacijenta uz unaprijed utvrđen ritam ponavljanja. Izvori svjetlosnog i zvučnog zračenja koriste se tako da se vrši odgovarajući i jednoličan utjecaj svjetlosnog i zvučnog zračenja na pacijentove vizualne, odnosno zvučne analizatore. » Rezultat je da mozak prati vanjsku stimulirajuću silu i pokreće promjene moždanih obrazaca koje djeluju na mozak trenutno i izravno.
Jednostavan izum patentiran 1977. «…pruža uređaj za poboljšanje ranije spomenute primjene [puni tekst može se naći u patentu] u pomaganju izazivanja prirodnog sna. Kao što je već rečeno, u izumu se konkretno radi o poboljšanju koje će omogućiti stvaranje nekoliko valnih oblika tako da analgetski zvučni uređaj može aproksimirati umirujuće zvukove iz prirode, tj. valove, kišu, vjetar.» Uređaji te vrste dostupni su posvuda i poznati su po svom smirujućem djelovanju kojim pomažu ljudima da se opuste i zaspu.
1980. odobren je još jedan patent koji je razotkrio «…metodu i uređaj za stvaranje signala sličnog šumu za induciranje hipnotičkog ili anestetičkog učinka kod ljudskih bića. Izum se može koristiti i za kontroliranje masa i treniranje razine svijesti (biofeedback). Izum se također može koristiti za stvaranje posebnih muzičkih efekata.» Taj uređaj imao bi dubok utjecaj na kontroliranje pojedinaca do točke koju je inače moguće postići samo primjenom hipnoterapije ili droga. Par godina kasnije izumljen je još jedan uređaj za stvaranje učinaka te vrste, opet uz pomoć vrlo suptilnih energija: «U subjektu se postupno induciraju obrasci moždanih valova povezanih s opuštenim i meditativnim stanjima, bez štetnih kemijskih ili neuroloških nuspojava.»
Usavršeni su i patentirani razni sustavi za kontroliranje aktivnosti mozga.,,,,,,, Ti izumi stvorili su cijelu paletu novih mogućnosti kontroliranja emocionalnih stanja, koncentracije i razine boli kod ljudi te stvaranje drugih učinaka. 1990, rezultati jedne studije jasno su ukazivali da se «…određene vrste subjektivnih iskustava mogu pojačati kada se magnetska polja manja od 1 miligaussa i ekstremno niske frekvencije generiraju u mozgu na razini sljepoočnih režnjeva. Vestibularni osjećaji (vibracije, plutanje), depersonalizacija (osjećanje odvojenosti, osjećaj prisutnosti) i zamišljanja (žive slike iz djetinjstva) bili su učestaliji unutar grupa izloženih polju nego unutar grupe izložene lažnom polju.»
U jednom «New age» izumu iz 1996. kristali kremena koriste se za oslobađanje od stresa kroz usporavanje moždane aktivnosti. «Fiziološki stres kod ljudskog subjekta tretira se stvaranjem slabih elektromagnetskih polja oko kristala kremena Kristal se stimulira primjenom električnih impulsa širine između 0,1 i 50 mikrosekundi, svaki s ritmom ponavljanja između 0,5k i 10k [500 i 10.000] impulsa u sekundi, kroz vodič smješten uz kremeni kristal, čime se stvara slabo magnetsko polje. Subjekt se smješta unutar slabog magnetskog polja na vremensko razdoblje dovoljno da se ublaži stres.» Zanimljivo je da su «New age» mislioci igrali na «magiju kristala» kao puta za «usklađivanje» sa samim sobom i opuštanje, a ovdje imamo kremeni kristal koji je uključen kao komponenta ovog izuma. Prijelazi između fikcije i znanosti nastavljaju se javljati.
Treniranje svijesti također je važna tema u kultovima, vjerskim organizacijama i za druge sljedbenike «New agea». Znanost je danas puno bolje upoznata s načinom na koji funkcioniraju mozak i um, tako da se ono za što su nekada trebale godine ili čak desetljeća danas može savladati za nekoliko tjedana, dana ili čak minuta. Na primjer, 1996. razvijeni su metoda i uređaj za primjenu u postizanju stanja alfa i theta moždanih valova i izazivanju pozitivnih emocionalnih stanja kod ljudi. Tri godine ranije, izdan je patent za uređaj koji je mogao stvoriti željena stanja svijesti: «…za obuku pojedinca u ponavljanju takvih stanja svijesti bez dodatne zvučne stimulacije; i za prijenos takvih stanja s jednog ljudskog bića na drugo nametanjem EEG-a jedne osobe, superponiranog na željene stereo signale, drugoj osobi, izazivanjem fenomena binauralnog ritma.» Prijenos misli?
Ovo je zanimljivo utoliko što govori o idejama na koje je ranije aludirala vojska, u vezi s mijenjanjem sjećanja osobe nametanjem kompjuterski manipuliranih signala koji bi se integrirali s normalnim sjećanjima osobe. Mogućnost zloupotrebe je očita, a prilika za osobno usavršavanje je ogromna. Zamislite da se možete obrazovati prijenosom podataka izravno u mozak pomoću ovih novih metoda, umjesto standardnom metodom učenja.
Važna stvar koju treba imati na umu kod razvoja ovakvih sustava za prijenos sjećanja je da oni zaobilaze normalne intelektualne filtere: informacija se pohranjuje u mozgu kao činjenica, bez pitanja ili pažljivog razmatranja. Što se događa kada je nova informacija u sukobu s već postojećim informacijama? Bi li bilo moguće uključiti skrivene informacije sa svrhom bespravnog utjecaja na stvari kao što su vjerska i politička uvjerenja, ili potrošnja roba i usluga?
Mogućnosti su neizmjerne, a etička i moralna pitanja koja okružuju ove teme jednako su velika. Više ne možemo izbjegavati raspravu. U stvari, rasprava daleko zaostaje za znanstvenim napredovanjem.
U međuvremenu, ima nekoliko jednostavnih stvari koje bismo svi mogli učiniti kako bismo, primjenom jednostavnih i dostupnih znanja, poboljšali našu vlastitu ili sposobnost učenja naše djece. Na primjer, «istraživači iz Centra za neurobiologiju učenja i pamćenja s Kalifornijskog sveučilišta u Irvineu, utvrdili su da je 10 minuta slušanja Mozartove sonate za klavir povećalo mjerljivi kvocijent inteligencije studenata za do devet bodova». Ovo je jednostavna stvar koja može biti od velike koristi svakome tko radi na vlastitom poboljšanju.
Oružja uma
Dokument iz 1984. pod naslovom «Elektromagnetski spektar u sukobima niskog intenziteta» rekao je puno o zanimanju vojske za elektromagnetsko zračenje:
«Rezultati mnogih istraživanja objavljenih u posljednjih par godina pokazuju da se kontroliranjem raznih parametara elektromagnetskog (EM) polja mogu postići specifični biološki efekti. Neki od važnijih EM faktora koji se mogu manipulirati su frekvencija, oblik vala, ritam početka impulsa, trajanje impulsa, amplituda impulsa, ritam ponavljanja, sekundarna modulacija, te simetrija i asimetrija pulsa. Mnogi od kliničkih učinaka elektromagnetskog zračenja prvi su put primijećeni kod primjene istosmjerne struje izravno na koži. Kasnije su isti učinci dobiveni primjenom vanjskih polja. Prema literaturi, elektromagnetsko zračenje izaziva ili pojačava sljedeće učinke:
Stimulaciju obnavljanja kostiju [kod prijeloma]
Liječenje normalnih prijeloma
Tretiranje kongenitalne pseudoartroze
Liječenje rana
Elektroanesteziju
Elektrokonvulzivnu terapiju.
Modifikaciju ponašanja kod životinja
Promjene elektroencefalograma kod životinja i ljudi
Promjene morfologije mozga kod životinja
Efekte akupunkture
Tretiranje ovisnosti o drogama/lijekovima
Elektrostimulaciju za ublažavanje bolova
Promjene u aktiviranju neuronskih stanica
«To su samo neki od brojnih bioloških učinaka i primjena prijavljenih tijekom prošlog desetljeća. To nije sveobuhvatan popis i ne uključuje mnoge od učinaka spomenutih u sovjetskoj i istočnoeuropskoj literaturi.
«Kao i većina ljudskih postignuća, ove primjene elektromagnetskog zračenja imaju mogućnost biti dvosjekli mač. One mogu stvoriti značajne koristi, pa ipak istovremeno mogu biti zloupotrijebljene i na kontrolirani način korištene u vojnim ili tajnim operacijama. Ovaj dokument fokusiran je na potencijalne primjene elektromagnetskih zračenja u budućim sukobima niskog intenziteta.
«Potencijalna vojna primjena elektromagnetskog zračenja
«Korištenje ove tehnologije u vojne svrhe još uvijek je u povojima, i Sjedinjene Države su to tek nedavno priznale kao moguću opciju. 1982, jedan pregled biotehnologije koji je izradilo Ratno zrakoplovstvo imao je za reći sljedeće.
‘Trenutno dostupni podaci omogućuju procjenu da specijalno generirana polja radiofrekvencijskog zračenja (RFR) mogu predstavljati snažnu i revolucionarnu vojnu prijetnju. Terapija elektrošokovima pokazuje sposobnost inducirane električne struje da potpuno prekine mentalno funkcioniranje na kraće vremensko razdoblje, da omogući duža razdoblja svjesnosti i da restrukturira emocionalne reakcije tijekom dužih intervala.
‘Iskustva s terapijom elektrošokovima, RFR pokusi i sve bolje razumijevanje mozga kao organa koji funkcionira pomoću elektriciteta sugeriraju ozbiljnu mogućnost da utisnuta elektromagnetska polja mogu izazvati poremećaje suvislog ponašanja i mogu biti u stanju usmjeravati i/ili ispitivati takva ponašanja. Nadalje, propuštanje približno 100 miliampera kroz miokard može dovesti do srčanog zastoja i smrti, što opet ukazuje na oružja koja djeluju brzinom svjetlosti.
‘Brzo skenirajući RFR sustavi mogli bi pružiti mogućnost djelotvornog paraliziranja ili usmrćivanja na širokom području. Djelotvornost sustava bila bi funkcija valnog oblika, intenziteta polja, širine impulsa, frekvencije ponavljanja i frekvencije nosača. Sustav bi mogao biti razvijen uz pomoć istraživanja na životinjskim tkivima i cijelim životinjama, zajedno s istraživanjima mehanizama i učinaka valnih oblika.
‘Korištenjem RFR-a relativno niske razine možda bi bilo moguće senzibilizirati velike vojne grupe za ekstremno razrijeđene količine bioloških ili kemijskih agenasa na koje bi neozračeno stanovništvo bilo imuno.
‘Mogućnosti primjene umjetnih elektromagnetskih polja vrlo su široke i mogu se koristiti u mnogim vojnim ili kvazi-vojnim situacijama.
Neke od tih potencijalnih primjena uključuju obračunavanje s terorističkim grupama, kontrolu masa, kontrolu povreda sigurnosti u vojnim objektima, i tehnike djelovanja protiv ljudstva u taktičkom ratovanju… Još jedno područje u kojem bi se elektromagnetsko zračenje moglo pokazati korisnim je poboljšanje sposobnosti pojedinaca za neobične fenomene.‘»
Prilično impresivni dokumenti za 1980-e. Stimuliranje neobičnih fenomena još je jedna zanimljiva tema spomenuta u pregledu koji je izradila Američka mornarica. Što bi to moglo značiti? U jednom izvještaju za tisak iz studenog 1995. razotkriveni su CIA-ini interesi kada je objavljeno da «…već 20 godina Sjedinjene Države potajno koriste vidovnjake koji pokušavaju pomoći agencijama za borbu protiv droge u praćenju libijskog vođe Moammara Gadhafija i nastoje pronaći plutonij u Sjevernoj Koreji, potvrđuju CIA i drugi izvori. Špijunske operacije s izvanosjetilnom percepcijom – pod kodnim imenom ‘Stargate’ (Zvjezdana vrata) – bile su nepouzdane, ali tri vidovnjaka nastavili su raditi iz Fort Meadea barem do srpnja, rekao je istraživač koji je ocjenjivao program za CIA-u…»
Također vrijedi istaknuti da je ovaj izvještaj bio u skladu s javnim razotkrivanjem koje su izveli vojni sudionici u ovom projektu. Priča je objavljena u knjizi Psychic Warrior Davida Morehousea.
Citiran je pukovnik John Alexander iz Los Alamosa, glavni zagovornik ovog područja istraživanja, koji je rekao: «…postoje sustavi oružja koji rade na temelju snage uma i čije su smrtonosne mogućnosti već demonstrirane… Psihotronička oružja bila bi tiha, bilo bi ih teško otkriti, i zahtijevala bi samo ljudskog operatera kao izvor energije.»
Prema jednom dokumentu o nesmrtonosnim oružjima: «Jedno radiofrekvencijsko oružje koje je trenutno u razvoju je modulator vrlo niske frekvencije (VLF) i velike snage. Radeći u spektru od 20 do 35 kHz, emitira frekvenciju iz tanjuraste antene promjera 1-2 metra koja formira neku vrstu akustičnog metka. Oružje je posebno praktično zato što se razina snage može lako prilagoditi. Na nižim postavkama, akustični metak uzrokuje tjelesnu neugodu – dovoljnu za odvraćanje većine približavajućih prijetnji. Postupno povećanje snage stvara učinak mučnine, povraćanja i bolova u trbuhu. Na najvišim postavkama ljudima mogu doslovno eksplodirati kosti u tijelu. Kada se usmjeri prema glavi, rezonancija u kostima lubanje uzrokovala je da ljudi čuju ‘glasove’.» Ruska vojska intenzivnije je istraživala ovo oružje od američke. U stvari, «…Rusi su zapravo ponudili FBI-ju da upotrijebi takvo oružje za vrijeme opsade sekte davidijanaca kako bi ovi pomislili da im se obraća ‘Bog’. Zabrinut zbog nepredvidljivosti onoga što bi glasovi mogli reći sljedbenicima, FBI je odbio ponudu. Još jedno radiofrekvencijsko oružje koje je bilo spremno za upotrebu 1978. razvila je CIA pod maskom operacije PIQUE. Plan je bio da se radio-signali velike snage odbijaju od ionosfere i utječu na mentalne funkcije ljudi u izabranim područjima, uključujući istočnoeuropska nuklearna postrojenja.»
Upotreba ionosfere u CIA-inim pokusima podsjeća na mogućnosti koje su danas dostupne sa sustavima kao što je HAARP, koji je razvijen 15 godina kasnije. Ono što je iz svega toga jasno je da su ovi sustavi bili razvijeni i skriveni od pogleda javnosti. Ta praksa nastavlja se do današnjeg dana.
«Sljedeća kategorija nesmrtonosnih oružja prvenstveno se koristi protiv strojeva… ti uređaji mogu izazvati prestanak rada uređaja ili ih učiniti ranjivijima na sljedeće, smrtonosnije napade. Pored ovog učinka, ljudi su postali vrlo ovisni o upotrebi strojeva i često ostaju bespomoćni u situacijama kada oni postanu neupotrebljivi. Stoga je prikladno da ovdje opišemo i takva oružja. Primarni arsenal za upotrebu protiv strojeva uključuje mikrovalna oružja, nenuklearne elektromagnetske impulse i laserska oružja.
«Američko zapovjedništvo za specijalne operacije u svom arsenalu ima prijenosna mikrovalna oružja. Mogućnosti takvih oružja su raznolike, jer ona mogu ne samo prekinuti neprijateljske komunikacije, nego i pregrijati unutarnje organe. Naravno, usmjeravanje ovog tipa oružja na ljudstvo izbacuje ga iz kategorije nesmrtonosnog oružja. Ovo oružje, razvijeno u Nacionalnom laboratoriju Los Alamos, stvara svoj signal na sličan način kao ranije opisana RF oružja utoliko što usmjerava energiju u impulsima visoke snage i uništava tranzistore i ostalu električnu opremu… Na još manjem mjerilu, kopnene snage mogle bi nositi prijenosno EMP oružje za uništavanje električnih komponenti u oklopljenim vozilima ili tenkovima. U suradnji s policijskim snagama razvijaju se takve mogućnosti emitiranja impulsa koji bi skoro trenutno zaustavili automobil.»
S ulaskom u novo stoljeće, takvi sustavi nude i obećanja i rizike. Kakva će biti reakcija javnosti na te sustave? Po našem mišljenju, reakcija će uzrokovati znatne promjene u načinima primjene i daljnjem razvoju ovih tehnologija. Pored toga, vjerujemo da će doći do razvoja nadzornih sustava koji će omogućiti detekciju ovih tehnologija radi kontrole zloupotrebe.
Žrtve kontrole uma
Ovim pojedincima, koje ponekad zovu «valaši» ili «zrakaši», obično nitko ne vjeruje kada tvrde da su žrtve testiranja oružja za kontrolu uma. U stvari: «Istraživači sa Sveučilišta Južna Florida objavili su studiju koja pokazuje da strah od Interneta zamjenjuje CIA-u i radio-valove kao česte deluzije kod psihijatrijskih pacijenata. U svim slučajevima internetskih deluzija koje su dokumentirali istraživači, pacijenti su zapravo nisu imali puno iskustva s kompjuterima.»
Problem je u tome što je teško, ako ne i nemoguće, odvojiti ljude koji bi mogli biti žrtve od onih koji su paranoični. Pokušaji da se utvrdi stvarnost ovih pritužbi često su predmet šala i straha. Na primjer, Sveučilište u Albanyu je «…prekinulo istraživanja profesorice psihologije koja je proučavala ‘Dosje X’ svijet vladinog nadzora i kontrole uma. Na konferencijama, u radovima i u istraživanjima tijekom dva semestra, profesorica Kathryn Kelley ispitivala je tvrdnje onih kažu da su im kirurški implantirali komunikacijske uređaje kako bi im mogli čitati misli.» Od objavljivanja naše prve knjige, Angels Don’t Play This HAARP: Advances in Tesla Technology, javile su nam se stotine ljudi s takvim tvrdnjama. Mi ne možemo odvojiti ono što bi moglo biti stvarno eksperimentiranje od onoga što postoji samo u umovima tih ljudi. Vjerujemo da bi ove tvrdnje trebalo shvatiti ozbiljno, i da bi ljudi trebali imati neko mjesto gdje mogu otići kako bi otkrili istinu ili primili medicinsku terapiju koju u suprotnom zaslužuju. Povijest Sjedinjenih Država puna je primjera ljudi koje su pod okriljem tame iskorištavali znanstvenici financirani iz «crnih budžeta». Bi li ovi izvještaji mogli imati uporišta u činjenicama? Mi vjerujemo da bi neki od njih mogli.
Vladinu kontrolu uma radi nametanja svoje volje narodu najbolje opisuje natpis na zidu u memorijalnom parku Franklina D. Roosevelta, koji kaže: «Oni [koji] nastoje osnovati sustave vlasti temeljene na strogoj kontroli svih ljudskih bića od strane šačice individualnih vlastodržaca… zovu to novim poretkom. Niti je nov, niti je poredak.»
O autoru:
Nick Begich, dr. med, radi kao izvršni direktor Lay instituta za tehnologiju, neprofitne korporacije sa sjedištem u Teksasu (njegovi sažeci istraživanja i popis literature mogu se pronaći na http://www.layinstitute.org). Također je izdavač i suvlasnik Earthpulse Press Inc., sa sjedištem u Aljasci.
Dr. Begich je najstariji sin pokojnog člana američkog Kongresa Nicka Begicha starijeg i političke aktivistice Pegge Begich. U Aljasci je dobro poznat po svojim vlastitim političkim aktivnostima, i po dvaput je bio izabran za predsjednika Aljaške učiteljske federacije i Vijeća za obrazovanje Anchoragea. Veći dio svog odraslog života bavio se nezavisnim istraživanjem u znanosti i politici. Begich je doktorirao tradicionalnu medicinu na Otvorenom međunarodnom sveučilištu za komplementarnu medicinu u studenom 1994. Također je radio i kao plemenski administrator i seoski planer za Tradicionalno vijeće sela Chickaloon, federalno priznato pleme nacije Athabascan indijanaca iz Aljaske.
Zajedno s Jeane Manning napisao je Angels Don’t Play This HAARP: Advances in Tesla Technology. S pokojnim Jamesom Roderickom napisao je Earth Rising – The Revolution: Toward a Thousand Years of Peace i Earth Rising II – The Betrayal of Science, Society and the Soul. Njegova nova knjiga o kontroli uma izaći će iz tiska početkom 2006.
Dr. Begich je objavljivao članke o znanosti, politici, zdravlju i obrazovanju. Ugledan je predavač, a predavao je širom SAD-a i u još 19 zemalja. Pojavio se kao gost na tisućama radijskih emisija, izvještavajući o svojim istraživačkim aktivnostima koje obuhvaćaju pitanja vezana uz nove tehnologije, zdravlje i znanost o Zemlji. Također se pojavio na desecima televizijskih dokumentaraca i drugih programa širom svijeta, uključujući BBC-TV, CBC-TV i TeleMundo. Dr. Begich je svjedočio kao vještak i govornik pred Europskim parlamentom, za Svjetsku organizaciju zakonodavaca, za Uravnoteženi okoliš (GLOBE) i mnoge druge grupe. Također je bio govornik na Nexusovim konferencijama u Amsterdamu i Brisbaneu, i pisao je članke za Nexus, od kojih je prvi bio razotkrivanje o HAARP-ovom postrojenju na Aljasci.
Dr. Begich oženjen je Shelah Begich-Slade i ima petero djece. Živi nešto sjevernije od Anchoragea u mjestu Eagle River, Aljaska, SAD. Može ga se kontaktirati preko njegove web-lokacije, http://www.earthpulse.com
