U Hrvatskoj i zemljama regije čije jezike razumijemo posljednjih se godina pojavilo na stotine ako ne i tisuće Internet stranica, portala i blogova koji se prilično ozbiljno bave do jučer rubnim temama, rezerviranima isključivo za nekakve mračne tipove, zanesenjake, ljubitelje znanstvene fantastike i kako li ih većina već percipirala, ukalupljena u masovne predrasude. Naravno, to nije lokalni fenomen jer mnoge od tih, uvjetno rečeno rubnih tema, sve češće polagano ulaze i u konvencionalne, mainstream medije, doduše stidljivo i uz ono obavezno ali, uz ogradu urednika i novinara ali ipak, i te se teme «outaju». I u književnosti, na televiziji, u filmovima, sve je više vanzemaljaca, problematike kontrole uma, globalne financijske zavjere, umjetno isprovociranih ratova, razotkrivanja poznatih zabranjenih tema i sličnoga štiva, a i znanost se razvija u toj mjeri da se otkrića smjenjuju gotovo na dnevnoj bazi. Toliko brzo da šira javnost uopće ne uspijeva percipirati te promjene ili još gore, to ih uopće ne zanima. Možda ne zato što ne bi htjeli čuti, doznati, nego zato što to ne stignu, frustrirani svakodnevnim obvezama, pukim preživljavanjem jer današnji svijet definitivno nije svijet po mjeri čovjeka.
Izvor: skriveno.com
Parlamentarni zbori ne nude građanima nikakav izbor
Mogli bi zaključiti da je sasvim prirodno da se sve češće preispituju tako uobičajeni mehanizmu funkcioniranja ovoga svijeta na koje smo se valjda toliko bili navikli da smo prestali kritički promatrati svijet oko nas. I pravo je čudo da se to ne događa češće jer nema segmenta života koji nje truo i koji ne treba preispitati. Kojeg god polja života se dotakli, makar i površno, vidjet ćemo da je «nenormalan». I uopće ne trebamo tražiti zavjeru globalnih razmjera, dovoljno se pozabaviti domaćim dvorištem. Nakon 20 godina hrvatskog suvereniteta i uvođenja demokracije Hrvatskom vlada premijerka izabrana od svoga prethodnika Ive Sanadera koji ju je po standardnom stranačkom obrascu predložio (čitaj: postavio) za svoju nasljednicu. Proeuropski Sanader uspješno je transformirao HDZ u klasično demokršćansku stranku desnoga centra, zgazio Pašalićevu kliku, a bogme i detuđmanizirao stranku ali nije se odrekao pljačkaškog stranačkog nasljeđa pa iako je nevin dok mu se pravomoćno ne dokaže krivica, sve ukazuje na to da je uspješnije od svih stranačkih lopuža i njihovih tajkuna iz devedesetih, haračio po državnom proračunu i bogatio se na račun poreznih obveznika. Ako je i 10 posto od onoga što se piše istina, taj ambiciozni, jako bahati i arogantan hadezeovac, veća je lopuža od Jacques Mesrina, John Dillingera i Ronnie Biggsa zajedno. Pa smo danas u situaciji da je bivši premijer u pritvoru, a njegova nasljednica poznata po turbo hrvatstvu radi sve da krvavo stečeni državni suverenitet preda bruxelleskim birokratima, nikako ne na korist hrvatskog naroda i građana. Ionako, ta predaja suvereniteta samo je simbolički čin jer hrvatsko bogatstvo odavno je u stranom vlasništvu, za to su se pobrinule sve dosadašnje demokratski izabrane vlade. I ove jeseni, milijuni građana izaći će na parlamentarne izbore, nesvjesni da ne mijenjaju apsolutno ništa jer između stranaka koje će ponuditi taj fiktivni izbor, razlike su minorne i odnose se na benigne ideološke nijanse. Jednostavno je i u biti, građani u dubini podsvijesti to znaju – svi su oni isti jer da nisu, ne bi se bavili time čime se bave. Nažalost, to je tako, a ako slučajno netko od njih još uvijek gaji iluzije u političku pravednost to će ga brzo proći čim osjeti vlast.
Hrvatski mediji su katastrofa. I medijima su odavno ovladale korporacije pa u državi trenutno ne postoji ozbiljan neovisni medij, osim možda par Internet portala koji nemaju utjecaj na javnost kakav imaju najmoćnije hrvatske novine i TV kuće. Svi ti dominantni mediji, baš kao i svaka jaka politika, bezrezervno i nekritički zalažu se za ulazak Hrvatske u Europsku uniju iako i dalje ne izvještavaju uvjete hrvatskog pristupanja niti ih to zanima. Također, građanima se na kapaljku daju informacije o nemilim zbivanjima u Grčkoj, prosvjedima u Španjolskoj, krizi koja nagriza Italiju i općenito je vanjska politika nikako zastupljena u kontroliranim medijima koji poput sjajno uštimanog orkestra do kraja prate potonuće hrvatskog Titanica u europski plavo, duboko more sluganstva i robovanja Novom svjetskom poretku. Živimo u vremenu apsolutne krize okruženi na čelnim pozicijama tipovima kojima ne bi dali niti da nam pridrže vreću krumpira na parkingu, a sve ukazuje na to da će raznorazni Kerumi, Bandići i slični frikovi profitirati na idućim parlamentarnim izborima. Ljudima je puna kapa lijevih i desnih floskula i kao u svim drugim segmentima života, počinju shvaćati da trebaju nešto treće. Nažalost, ponuda je mršava, i treći su šarlatani, jedino neki među njima još nisu imali prilike pokazati pravo lice. Popis stanovništva sugerira da je stanovnika sve manje, ali čujemo da bi nas bilo više da su brojili na neki drugi način jer ovisno o metodologiji, izgleda da jedan plus jedan u nas nije baš uvijek dva. Naravno, ono što se čuje na televiziji od spikera ili političara se ne dovodi u pitanje, o porukama s oltara da i ne govorimo. Hrvatski svećenici nepogrešivi su kao da im Bog osobno piše propovijedi. Misli narod, valjda oni najbolje znaju, svi ti političari, spikeri, starlete s crvenog tepiha, Big Brother fufice i ostali nacionalni celebrityi koji svojom pojavom kreiraju nacionalno mišljenje. A tko će drugi znati? To su pametni ljudi, ne bi došli na te pozicije da nisu – klasično je masovno mišljenje žrtava kontrole uma u sustavu – ne talasaj, radi kako ti se kaže i šuti. Radiš ko beštija, sretan si ako uopće dobiješ plaču jer znaš da mnogi rade i nikad ne dobiju to malo novaca i ako uopće stigneš razmišljati, shvatiš da radiš samo da bi platio račune. Crnčiš da bi platio za sve ono što ti zapravo po rođenju pripada jer kao čovjek imaš svako pravo na vodu, energente i hranu. U nekom drugom svijetu gdje se čovjek pita – zašto prave majmuna od mene!? No, sustav ti kaže da je normalno, ne samo da sve to plaćaš nego skupo da plaćaš i da budeš sretan što i to imaš. Zauzvrat ćeš se ispuhati na nekoj utakmici u nacionalnom zanosu jer uz koru gruha obično ide i nešto igara za razonodu i razbibrigu.
Licemjerje, majmuni i dogma
Što smo to tako strašno učinili da smo prisiljeni živjeti životom nedostojnim čovjeka i da prihvaćamo to zdravo za gotovo, prestali se pitati to je tu lud? Zaista, kako je došlo do ovoga? U svijetu prebogatom, u obilju, u tako bogatoj zemlji? Kako smo ovako osiromašeni, svedeni na birokratske brojke kojima vladaju gluplji od nas, kreteni s kakvima ne bi ni kavu popili? A oni imaju sve, mi ništa, oni kroje našu sudbinu, igraju se našim životima, zdravljem, dostojanstvom i još se isprdavaju s nama. Kako nazvati one TV reklame o EU ako ne podcjenjivanjem i pravljenjem idiota od svakog radnika, seljaka, studenta, školarca u Hrvatskoj? Jel oni nas stvarno tako vide, a vide nas tako, kao debile i što poduzimamo protiv toga? Možemo Jaci staviti malo soli na rep …
U ovoj zemlji sve je nenormalno, a tako je u čitavome svijetu. Ako to izgovoriš na glas reći će ti da nisi normalan jer pobogu, znaš da je to tako, ne budi idealist! Koja glupost. Ispadaš idiot ako govoriš istinu ali ako se praviš glup poput naših političara onda si OK. Dokle ide to licemjerje? Računamo vrijeme prema Isusu Kristu koji je prije 2000 godina propovijedao apsolutnu ljubav, čak i prema neprijatelju i odricanje od materijalnih bogatstava u korist duhovnoga. Narednih 2 000 godina ubijali smo u njegovo ime, izmislili dogmu i stvarali kastu koja je doslovno izmislila da su Njegovi predstavnici na Zemlji. Beskrupulozno su se domogli najvećeg materijalnog bogatstva na 
planetu u rukama jedne grupacije, ratovima, pokoravanjem neistomišljenika, genocidom i kulturocidom, brisanjem čitavih kultura kao da ih nikad nije bilo. Ideju ljubavi transformirali su u strah od pakla, filozofiju skromnosti u zgrtanje blaga, prodavajući oprost grijeha i osmislili fantastičan sustav u kojem je moguće za (ne)razumnu cijenu opravdati sve, a one najgore zločine u potpunosti amnestirati ako su počinjeni u ime njihove organizacije. Kritizirati to znači jednosmjernu kartu za pakao iako kritiziraš po njihovim pravilima igre i govoriš istinu. Ne, HBK traži da se ta kritika svede na prekršaj ili kazneno djelo čak. Sve ono što ni Komunistička partija nije njima radila. Koja kontradiktornost, koje očito zatiranje i pljuvanje po filozofiji Isusa Krista. Tako prozirno, a opet, toliko slijepaca. Fantastično, idealno za rodjački hrvatski mentalitet u kojem je na izborima uvijek bolji lopov kršćanin nego bilo kakav ateist. Jer organizacija je prije svega! Cosa Nostra. «Znam da su u HDZ-u lopovi ali oni su barem Naši, oni će čuvati našu kršćansku tradiciju, a za ostalo će im ionako Bog pomoći. Uz razumnu cijenu, dakako».
Hrvatska šutnja: Do koljena u blatu i truleži
Nema segmenta života koji nije zagađen. Tako je u sportu, obrazovanju, znanosti, državnim institucijama, takva je estrada. Najveće Hrvatine slušaju Cecu, najžešći vjernici kamenuju drukčije, sve to uz blagoslov politike i religije, u tom moru licemjerja. Stoga je veća «teorija zavjere» sve to što živimo uz što živimo, nego i najbizarnija «teorija zavjere» o vanzemaljcima pa čak i teoriji da ovim planetom vladaju nezemaljski gmazoliki entiteti iz druge dimenzije. Što je apsurdnije, luđe od naše svakodnevice i činjenice da kusamo tu odvratnu kašu najnormalnije, kao da je baš to idealan život u demokraciji nakon 50 godina trulog socijalizma, komunizma na jugoslavenski način? Što uopće od budućnosti možemo očekivati, što ostaje za hrvatsku djecu? Zar je zaista neprimjereno, neljudski, protuhrvatski, kako god želite, preispitivati ovakav način života i ukazivati na očite nelogičnosti, tako bizarne i nevjerojatne da je nenormalno što svi masovno već nismo na ulici i ne urlamo o tome? Nevjerojatno je da još uopće ima ljudi koji su toliko začahureni u obmanu i nemaju niti trunke sebe, niti vide niti žele vidjeti sranje oko sebe, svijet koji je totalna propast i sramota za ljudskost, za humanost. Ima li šanse da ljudi počnu misliti svojom glavom, da prestanu biti pijuni glupljih od sebe koji im kroje svakodnevicu i budućnost, ako ne zbog sebe onda zbog svoje djece? Nije grijeh pobuniti se protiv nelogičnosti, protiv očite gluposti i licemjerja pa gdje god se nalazile, grijeh je slijepo se pokoravati tome u ime tradicije, nacionalnosti, vjerske pripadnosti i drugih umjetno stvorenih «izama», osmišljenih samo zato da bi ljudi bili pijuni manjine, pokorni i u vječnome strahu od toga što će im donijeti sutra. Jer dok god sami ne budemo vlasnici sutra, bit ćemo robovi, okovani lažnom stvarnošću, pod čizmom apsolutne manjine koja živi sjajno dok mi rintamo i umiremo da bi platili vodu, energente, sve ono na što kao ljudi imamo svako pravo. Ne treba nam ni Ustav ni Crkva da bi bili ljudi. Lijepo je imati zakone i pravila, ali ne da im robujemo nego da imamo smjernice. Mi smo robovi predloška, robujemo klišejima i još bi trebali biti sretni što zasad barem zrak ne plaćamo. Uvjerili su nas u gomilu gluposti, uvjerili su nas u izmišljene, tobožnje istine, toliko prozirne da svako dijete jasno vidi o kakvim je besmislicama riječ, ali nepogrešiva ljudska glupost od rane dobi tu djecu nastavlja trovati istim idiotizmima i pretvaramo ih u poslušne vojnike jednog krajnje bolesnog sustava kojim dominira mržnja, laž, krivnja, pokora. A čovjek je Božje dijete, stvoren da se raduje, da voli, da radi sve ono čega se mi odričemo u slavu tog neljudskog, sotonskog sustava – kapitalizma, demokracije, liberalne ekonomije i drugih, a što drugo doli sofisticiranih pakiranja fašizma i modernog ropstva u imperijalističkom birokratskom carstvu zvanom Europska unija. Zar je zaista tako teško otvoriti oči i pogledati? Kad bi svaki građani samo pet minuta dnevno htio, mogao, smio pogledati svojim očima, biti lišen patetike i oslobođen indoktrinacije s TV ekrana i s oltara – za tjedan dana dogodila bi se humana revolucija, riješili bi se te šačice bolesnika vječno gladnih moći. Samo pet minuta dnevno zdrave pameti, gdje bi nam kraja bilo!
Kad ako ne sad?
Krajnje je vrijeme. Ne treba biti genije za shvatiti da je Zemlja na rubu. Opet. Nešto se gadno kuha, a kad prokuha to neće biti ishod nakon tridesetih godina prošlog stoljeća i velike financijske krize 1929. godine. Nacistički holokaust izgledat će kao dječja igra prema onome što slijedi, a ne budimo naivni, globalni moćnici desetljećima uopće ne kriju svoje bolesne ambicije o desetkovanju svjetske populacije. Kissingeru je to reći kao dobro jutro, a i on je samo eksponent Big Brothera s vrha piramide. Dovoljno je samo analizirati što jedemo, u kakvome je stanju okoliš, kakvu vodu pijemo i kakav zrak dišemo. Je li i to normalno, prihvatljivo? Želimo li opet ratovati za nečije interese, za naftu i opijum onih koji imaju toliko da je jedino što im preostaje perverzno gomilanje moći i iživljavanje nad patnjama drugih? Njihov najveći uspjeh je bio kad su kolektivno usadili «intelektualnu» svijest da je kritiziranje takvog sustava naivno i idealistički jer glup si ako plivaš protiv struje, glup si ako vidiš među slijepima, ako govoriš istinu nekompromitiranu njihovom kontrolom uma. Sjebali smo sebe i svijet oko sebe do te mjere da smo izgubili dušu, pretpostavili ego i onoj mrvi humanizma u nama. Uistinu, maestralno, u maniri najvećih negativaca u povijesti jer ovo danas, to je potpuna dominacija i uspjeh gospodina ZLA, bio on institucionaliziran u obliku globalnih, dominantnih tajnih društava ili neljudskih entiteta tipa Luifer i kompanija. Apsolutno je svejedno jer tko god bio na vrhu paklene piramide, čvrsto drži moć u svojim rukama i vlada svim polugama društva, financijama, politikom, religijom. No još uvijek, mi smo većina. Samo kad bi htjeli iskoristiti brojke i reći im – odjebite sada zauvijek! (Ante PANCIROV)
Izvor: skriveno.com
Portal “2012-TransformacijaSvijesti” i na Facebooku
Comments are closed.